Rugjer Bošković

Rugjer Josip Bošković (jugosrb. Ruđer Bošković, Dubrovnik 18. svibnja 1711.– Milano 13. veljače 1787.): hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof; isusovac.

Životopis

Bošković je rodjen u Dubrovniku kao šesti sin i osmo diete u obitelji koju su osnovali Nikola Bošković koji se doselio iz susjednog sela Orahova Dola u Dubrovnik oko 1688. (umro Dubrovnik, 1721.) i Paole Bettera (Dubrovnik, 1674. – Dubrovnik, 1776.). Temeljnu naobrazbu je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovačko Papinsko sveučilište Gregorianu i 1732. godine završava filozofiju, a uskoro i teologiju.

Po svršenom studiju teologije je zaredjen za svećenika i stupio je u isusovački red. Godine 1740. postaje profesorom matematike. Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: Petra, Bara i Anicu. Treba napomenuti kako je Rugjer Bošković i medju predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika Bara Bettere.

Matematika

Rugjer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, bezkonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae, Rim 1754., daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencialne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.

U razpravi De aestu maris (1747.), prvi medju matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, pa predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se i danas upotrebljava.

Astronomija

Bavio se i astronomijom i objavio je pet knjiga pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785.) U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti, te kao i Einstein smatra brzinu svjetlosti konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu gibanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva dalekozora od kojih je jedan izpunjen vodom. Izpitujući krivulju astronomske refrakcije, prvi odredjuje visinu troposfere.

Iz tri opažanja Sunčevih pjega odredjuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa, koju su kasnije prihvatili Olbers, Lagrange, Opolcer i Wilkens. Zamišlja zviezde kao veća ili manja sunca. Njegova atomistika predvidjela je zvijezde s vrlo gustom i vrlo razrijeđenom tvari, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u 20. stoljeću. Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu izpitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za izpravke grješaka.

Geodezija

U geodeziji, Ruđer Bošković je 1741. iznio ideju o geoidu kao obliku Zemlje. U knjizi De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XIV (1755.) prvi obraća pozor na skretanja okomica, što je po njemu posljedica nerazmjerne razpodjele masa na površini Zemlje. U tu je svrhu 1750. izveo mjerenje meridianskog luka izmedju Rima i Riminija zajedno s Christopherom Maireom i razvio mrežu trokuta s dvjema geodetskim osnovicama kod Rima i Riminija. Knjiga je prevedena i na francuski 1770. godine.

Optika

U optici je poznat po instrumentima poput prizme s promjenljivim kutom i kružnog mikrometra.

Teorija atoma

U djelu objavljenom u Beču 1758. godine: Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, iznosi da je sve materia i gibanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom. Bohrov model atoma je izravna posljedica Boškovićeva modela atoma. On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje).

Međunarodni rad i diplomacia

Bošković se, iako svećenik, zalagao za Kopernikov sustav. Bio je vrlo ugledna ličnost tog vremena. Godine 1761. astronomi su se pripremali promatrati prolaz Venere izpred Sunčeva diska i u tu svrhu ga britansko Kraljevsko društvo šalje u Carigrad kako bi mogao promatrati taj prolaz. Ruska akademija znanosti ga prima za člana u Sankt Petersburgu. Kad je ukinut isusovački red, Francuska ga je 1773. imenovala ravnateljem optike za mornaricu. Bio je poznat i kao inženjer, pjesnik i diplomat. Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio je planove za popravku apsida i kupola crkve Svetog Petra u Rimu i radio na isušivanju močvara u Italiji.

Kao diplomat odlazi u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva primljen i u londonski Royal Society. Rugjer Bošković je umro 13. veljače 1787. godine u Milanu. Pokopan je u crkvi Sv. Maria Podone.

Ruđer Bošković danas

U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića. Astronomsko društvo u Beogradu je nazvano po njemu, kao i jedan krater na Mjesecu. Biskupijska klasična gimnazija u Dubrovniku takodjer nosi Boškovićevo ime.

Idejna svojatanja

Boškovićeve uspjehe dosad slave tri države: Hrvatska, Italija i Srbija. Hrvat je po očevom izkonu, a polu-Talian podrietlom majke (sa Srbima uglavnom nema veze izim po balkanskom izvrtanju i lažnoj promičbi u vezi Dubrovnika - tzv. "srpske Atine").

Većina izvora govore o njegovu hrvatstvu. U pismima sestri Anici (Anna), govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik. Bošković nikada nije osporavao svoju povezanost s rodnim gradom, pokrajinom i narodom. Kad ga je d`Alembert u jednoj svojoj publikaciji nazvao »talianskim matematičarom velikoga ugleda«, Bošković je u djelu Voyage astronomique et geographique to izpravio napisavši da je Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talian. Većina njegovih pisama rodbini i prijateljima u Dubrovniku napisana je na hrvatskom (ilirskom) jeziku. Kad je bio u Beču 1757., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku Sedmogodišnjeg rata i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im 'Božju pomoć' po staromu hrvatskom običaju. U pismu bratu Baru u Dubrovniku iz Beča 1757., opisuje taj susret s časnicima hrvatskih postrojbi. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »Eviva Haddick e i nostri Croati!«. Dok je živio u Parizu, svjedočio je jednoj vojnoj paradi, ter kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika izgovara: "Evo ih, moji hrabri Hrvati!".

Taliani tvrde da je Boscovich (talianski) upamćen kao Talian. Prama tomu, rodjen je u gradu križanih kultura - hrvatske i talianske, a viši sloj građanstva Dubrovnika (tako i Boškovići) bili su pod jakim utjecajem talianske kulture (rimsko-dalmatinska kultura). Obitelj njegove majke došla je iz Italije tj. podrietlom su Taliani, pa je bio pod utjecajem talianskoga i u životu i u karijeri. Preselio se u Italiju u 14. godini života gdje provodi većinu kasnijeg života. U nekoliko je enciklopedija opisan kao talianski znanstvenik. Talianski je rabio i u privatne svrhe, a Voltaire je Boškoviću pisao na talianskom kao "znak poštovanja". Bošković je uvijek govorio o Italiji kao "pravoj i slatkoj majci". Medjutim sam Bošković osobno poriče da je Talian. Naime kada je predložen kao talianski matematičar, odgovara u svojoj bilješki iz Voyage astronomique et geographique da je "autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan."

Važnija djela

• De maculis solaribus (O Sunčevim pjegama), 1736.
• De Marcurii novissimo infra Solem transitu (O nedavnom prolazu Merkura izpred Sunca), 1737.
• De aurora boreali (O sjevernoj svjetlosti), 1738.
• De novo telescopii usu ad objecta caelestia determinanda (O novoj uporabi teleskopa za odredjivanje nebeskih tiela), 1738.
• Dissertatio de Telluris figura (Razprava o obliku Zemlje), 1738.
• De veterum argumentis pro Telluris sphaericitate (o ranijim dokazima kuglaste Zemlje), 1738.
• De natura & usu infinitorum, & infinite parvorum (O naravi i uporabi bezkonačno velikih i malih veličina), 1741.
• De inaequalitate gravitatis in diversis Terrae locis (O nejednakosti težina na raznim mjestima na Zemlji), 1742.
• De annuis fixarum aberrationibus (O godišnjim aberaciama nepomičnih zviezda), 1742.
• De observationibus astronomicis, & quo pertingat eqrundem certitudo (O astronomskim opažanjima i dokle doseže njihova točnost, 1742.
• De viribus vivis (O živim silama), 1745.
• De cometis (O repaticama), 1746.
• De aestu maris (O morskoj plimi), 1747.
• De lumine (O svjetlosti), 1748.
• De centro gravitatis (O središtu sile teže), 1751.
• De Lunae atmosphaera (O Mjesečevoj atmosferi) (1753),
• Elementa matheseos universae (Osnovice obće matematike), 1754.
• De lege virium in natura existentium (O zakonu sila koje su u prirodi, Roma 1755.
• De lentibus, & telescopiis dioptricis (O lećama i dioptričkim dalekozorima), Roma 1755.
• De expeditione ad dimetiendos duos meridiani gradus, Roma 1755.
• Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium (Prirodoslovna teorija svedena na jedinstven zakon prirodnih sila), Vindobona 1758.
• Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (Radovi o optici i astronomiji), 1785.

Summary

Roger Joseph Boscovich (Croatian: Rugjer Josip Bošković, Yugo-Serb as 'Ruđer'; 18 May 1711 – 13 February 1787) was a Ragusan physicist, astronomer, mathematician, philosopher, diplomat, poet, theologian, Jesuit priest, and a polymath from the city of Dubrovnik in the Republic of Ragusa (modern-day Croatia), who studied and lived in Italy and France where he also published many of his works.

He produced a precursor of atomic theory and made many contributions to astronomy, including the first geometric procedure for determining the equator of a rotating planet from three observations of a surface feature and for computing the orbit of a planet from three observations of its position. In 1753 he also discovered the absence of atmosphere on the Moon.

Poveznice

• Institut Ruđer Bošković

Reference

Compiled and loaded by GNU license from English and Croatian Wikipedias.