San
San je složeni psihobioložki proces praćen vrlo odredjenom fiziološkom slikom i mentalna aktivnost koja se dogodja za vrieme spavanja. San najpotpunije pomaže u proučavanju nesvjesnog i spoznavanju samog sebe. S bioložkog stajališta sanjanje je od posebne važnosti i njegovo sprječavanje izaziva niz psihofizioloških smetnji. Za razliku od doživljaja budne svijesti, doživljaji se u snu odvijaju u halucinantnim nizovima slika u kojima nema reda. Nedostaje im kontrolna funkcija "ja" koja inače djeluje kao čuvar prilagodbe na zbilju.
Tumačenje snova
Još od najstarijih vrjemena, sve dokle dopiru tragovi poviesti, čovjek je svojim snovima pridavao nekad veći, a nekad manji značaj. Tumačenje snova bilo je namjenjeno samo odabranima. Tiekom poviesti civilizacije, u mnogim družtvima snove su koristili vračevi da bi postavili dijagnozu neke bolesti ili ušli u spiritualni sviet. Najznačajnija misija sna bilo je spoznavanje budućnosti, u čovjekovoj težnji rastumačivanja osobne sudbinu i sudbine svieta u kome živi.
Egipćani
Najstariji odkriveni spisi posvećeni snovima potječu iz starog Egipta, u kojem su snovi bili tjesno povezani sa visokom politikom. Stari Egipćani su vjerovali da čovjekova duša u snu biva oslobodjena tjelesnih okova i uranja u nebeski praocean da bi, nakon budjenja izronila podmladjena, osvježena i očišćena. Praocean je simbolizirao carstvo mrtvih.
Stari Grci
Grčki čovjek je bio uvjeren da živi u svietu prenaseljenom znacima. Proročanstva su bila cjeloviti dio duhovnog i kulturnog ambijenta, a najveći značaj pridavan je snovima. U staroj Grčkoj nisu svi snovi bili dostojni tumačenja, već samo oni koji su se tretirali kao poslati od bogova, demona ili heroja. Medjutim, Grci su se razlikovali po tome što nisu njegovali kult proroka, tj. nisu priznavali pravo tumačenja samo odredjenim pojedincima.
Snovi poznatih
|
Za ina značenja, pogledati: San (razdvojba) |
Napoleonu su bila dovoljna tri do četiri sata spavanja noću, ali je zato uspijevao tijekom dana ubaciti petominutni san. Drugi poznati ljudi kratkog sna bili su Friedrich Veliki, Alexander von Humboldt i Thomas Edison. Nu bilo je i onih koji su spavali dugo. Tako je Goethe znao, i to ne riedko, prespavati 24 sata. Schopenhauer je navodno rekao da je "genij bez sna gotovo nezamisliv". On sam spavao je deset sati na dan. Zanimljivo je i to da su iztraživanja pokazala da su oni koji malo spavaju učinkovitiji, usmjereniji na karijeru i sigurniji u sebe. Većinom su ekstrovertni ter pokazuju i na poslu i u privatnom životu sposobnost za rješavanje problema.
