Snorri Sturluson
Snorri Sturluson (Hof, 1178. ili 1179. - Reykjaholt, 23. rujna 1241.), islandski pisac. Sturluson nije prezime, nego je patronim.
Životopis
Podrijetlom iz ugledne obitelji Sturlunga. Stekao je najbolju tradicionalnu te kršćansku i klasičnu izobrazbu svojega doba. U dva je navrata (1215–18. i 1222–31) obnašao javnu službu u islandskoj republici. Zauzimao se za neovisnost Islanda te došao u sukob s norveškim kraljem, koji ga je dao umoriti. Već je u mladosti stekao slavu kao pjesnik, no od njegovih pjesama sačuvalo se tek nekoliko stihova, uglavnom pohvalnica kraljevima i knezovima. U cjelini je poznata samo pjesma Popis pjesničkih stopa (Háttatal), koja je dio njegova najznačajnijega proznog djela Edda (naziva se i Prozna Edda ili Mlađa Edda, oko 1220–23). To je maštovito usustavljen niz priča o bogovima te istodobno uvod u nordijsku mitologiju i priručnik za pjesnike: u Prologu je euhemeristički interpretirao podrijetlo nordijskih bogova iz antičke Troje, time ih uključujući u priznatu kulturu. Autor je i opsežne, vrsnom prozom napisane povijesti norveških kraljeva Krug svijeta (Heimskringla) te Sage o Olafu Svetom (Ólafs saga hins helga). Pripisuje mu se i Saga o Egilu (Egils saga Skallagrímssonar). Imao je niz afera, ali samo mu je petero djece odraslo. Ubijen je prvog dana jeseni u 63. godini. Sudjelovao je u uroti protiv Hakona II., kralja Norveške. Snorri je putovao i u Švedsku. Poznat je po tome da je koristio kadu na otvorenome. Danas je ta kada, kao i njegov posjed, sačuvan samo u tragovima. Zadnje su mu riječi navodno bile: "Nemoj me udariti!"
