Solunsko primirje
Solunsko primirje ili Primirje sa Bugarskom potpisano je 29. rujna 1918. na pregovorima o primirju u Solunu izmedju Kraljevine Bugarske i saveznika. Sporazum o primirju je proistekao iz zahtjeva bugarske vlade od 24. rujna za prekidom vatre. Primirje je efektivno okončalo bugarsko sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu na strani Središnjih sila, a na bugarskom frontu je stupilo na snagu u podne 30. rujna. Primirje je reguliralo demobilizaciu i razoružanje bugarskih oružanih snaga.
Potpisnici primirja su bili francuski general Franchet d'Esperey koji je zastupao Antantu i komisia koju je imenovala bugarska vlada, a činili su je general Ivan Lukov (član glavne komande bugarske vojske), Andrey Lyapchev (član vlade) i Simeon Radev (diplomat). Solunskim primirjem Bugarska ne samo što je izašla iz Prvog svjetskog rata, nego je lišila sebe šansi za nacionalno ujedinjenje. Dokument će ostati na snazi sve do sklapanja mirovnog ugovora iz Neuilly-sur-Seine.
