Srpanjski ultimatum

Srpanjski ultimatum bio je ultimatum upućen vladi Kraljevine Srbie 23. srpnja (10. srpnja po julianskom kalendaru) 1914. godine, nakon Sarajevskog atentata. Austrougarska vlada nije optužila Srbiu da je direktno kriva za Sarajevski atentat, nego da je srpska vlada "tolerirala spletke kojekakvih društava i udruga uperenih protiv Monarhie...". U Srbiji se govorilo da se njegovi zahtjevi ne mogu ispuniti i da je ultimatum samo način za stvaranje povoda za rat. Od deset zahtjeva što ih je Austro-Ugarska postavila za suzbijanje tih aktivnosti, Srbia je prihvatila sve osim jednoga, koji bi tražio dolazak austrougarskih istražnih sudaca i policajaca u Srbiu da vode istragu na njenom ozemlju.

Uvod

U lipnju 1914. Franjo Ferdinand, austro-ugarski priestolonasljednik, došao je u Bosnu nadgledati vojne vježbe Austro-Ugarske vojske. 28. lipnja 1914. tiekom vožnje sarajevskim ulicama ubijen je u atentatu koji je na njega izvršio Gavrilo Princip, pripadnik organizacie Mlada Bosna.

U Austro-Ugarskoj vladalo je uvjerenje da su srbijanske vlasti upletene u atentat, te je zatražena istraga u Srbiji, a Austro-Ugarska je 23. srpnja 1914. dala Srbiji ultimatum s uvjetima za tu zemlju. Kraljevina Srbia je odgovorila pozitivno na sve točke osim na šestu. Austro-Ugarski veleposlanik, Baron Giesl von Gieslingen, nije prihvatio odgovor, te je usliedila objava rata Srbiji 28. srpnja 1914. Britanski ministar vanjskih poslova sir Edward Grey ovaj je dokument opisao kao najteži ultimatum što ga je ikad jedna država uputila drugoj. Smatralo se da se njegovi zahtjevi ne mogu ispuniti i da je ultimatum samo način za stvaranje povoda za rat.

Sadržaj Ultimatum

• 1) Zabraniti svaku publikaciu, kojom se izaziva mržnja i preziranje Monarhie i čija je opća težnja upućena protiv ozemnog integriteta Austro-Ugarske.
• 2) Odmah raspusti društvo "Narodna obrana", ter da se zapljeni sva njegova sredstva za propagandu i da isto tako postupi sa ostalim družtvima i udrugama u Srbiji, koja se bave propagandom protiv Austro-Ugarske monarhie. Kraljevska vlada poduzeti će potrebne mjere kako rasturena družtva ne bi mogla da produže rad pod drugim imenom i u bilo kojem drugom obliku.
• 3) Izbaciti bez odlaganja iz javne nastave u Srbiji, kako u pogledu nastavnog osoblja tako i u pogledu nastavnih sredstava, sve ono što služi ili bi moglo poslužiti stvaranju propagande protiv Austro-Ugarske.
• 4) Da ukloni iz vojske i iz administracie sve častnike i činovnike krive za propagandu protiv Monarhie Austro-Ugarske, čija imena i djela Austro-Ugarska vlada zadržava sebi pravo da naknadno objavi srpskoj vladi.
• 5) Primiti suradnju u Srbiji organa carske Kraljevske vlade sbog ugušivanja revolucionarnog pokreta protiv ozemnog integriteta Austro-Ugarske monarhie.
• 6) Otvaranje sudske istrage nad pristalicama zavjere od 15. lipnja 1914. god. koji se nalaze na ozemlju Srbie; tiela koje uputi Austro-Ugarska vlada sudjelovati će u ovoj istrazi.
• 7) Odmah pritvori majora Voju Tankosić i Milana Ciganovića, službenika srpske države, koji su osudjeni rezultatom sarajevske istrage.
• 8) Spriečiti uspješnim mjerama sudjelovanje srpskih vlasti u protuzakonitom uvozu oružja i eksploziva preko granice; otpusti i strogo kazniti pogranične činovnike u Šabcu i Loznici, koji su krivi što su pomagali izvršitelje sarajevskog zločina olakšavši im prelazak preko granice.
• 9) Obaviestiti Carskoj Kraljevskoj vladi o neopravdanim izjavama viših državnih činovnika, kako u Srbiji tako i na strani, koji se, iako su zauzimali službeni položaj, nisu uzdržavali da poslie atentata od 15. lipnja, neprijateljski izražavaju u intervjuima o Austro-Ugarskoj.
• 10) Bez odlaganja izviestiti Carsku Kraljevsku vladu o izvršenju mjera spomenutih u prednjim točkama.

Carska Kraljevska vlada očekuje odgovor do subote, 12. ovoga mjeseca, do 6 sati po podne. Memoari koji se odnosi na rezultate istrage u Sarajevu, ukoliko se tiču činovnika naznačenih pod točkama 7. i 8., priložen je uz ovu notu. Kaznenom istragom koju je otvorio sarajevski sud nad Gavrilom Principom i drugovima po djelu ubojstva i sudjelovanju u ubojstvu, a povodom zločina koji su izvršili 28. lipnja ove godine, do sada je utvrdjeno:

• 1) Zavjeru čiji je cilj bio da se za vrieme bavljenja u Sarajevu ubije nadvojvoda Franjo Ferdinand skovali su u Beogradu Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović, Milan Ciganović i Trifko Grabež, ter uz pomoć majora Voje Tankosić.
• 2) Šest bombi i četiri revolvera sustav "Brauning" sa municijom, pomoću kojih su zločinci izvršili atentat, dali su u Beogradu Principu, Čabrinoviću i Grabežu, Milan Ciganović i major Voja Tankosić.
• 3) Bombe su ručne iz srpskog vojnog arsenala u Kragujevcu.
• 4) Da bi se osigurao uspjeh atentata, Ciganović je poučio Principa, Čabrinovića i Grabeža u rukovanju bombama i dao je, u jednoj šumi, Principu, Čabrinoviću i Grabežu nekoliko lekcia iz gadjanja brauningovim revolverom.
• 5) Da bi omogućio Principu, Čabrinoviću i Grabežu da prijedju bosansko-hercegovačku granicu i da tamo prenesu tajno svoje prokrijumčareno oružje, Ciganović je bio organizirao čitav jedan sustav tajnog prelaženja.