Sv. Petar Krizolog
| |
| Smrt | {{{smrt}}} Forum Cornelli kod Bologne |
Sv. Petar Krizolog (Zlatoriečiti) (Forum Cornelli kod Bologne, oko 380. – Forum Cornelli, 3. prosinca 450.), dvorski biskup, papinski savjetnik i crkveni naučitelj. Bio je jedan od najdarovitijih i najpoznatijih propovjednika svoga vremena. Svojim kratkim govorima kojima je punio crkve, stekao je nadimak Zlatorječiti. Po katoličkom kalendaru slavi se 30. srpnja. U arhivu ravenske metropole čuva se njegovih oko 200 njegovih govora, od čega 176 homilija, kratkih i pisanih u pučkome stilu, na temelju objašnjenja evandjelja, vjerovanja i uzvisivanja kreposti svetih. Sbog njegovih nastojanja u naviještanju vjere i ćudoredja Papa Klement XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1729. g.
| ” | Tko se namjerava šaliti s vragom, ne može se veseliti s Kristom | “ |
Životopis
Rodjen je i odrastao u gradu Forum Cornelii, današnja Imola kod Bologne, i tamo odgojen pod zaštitom biskupa Kornelija, mladi je djakon prvi put došao u dodir s velikim svijetom kad je pratio svog biskupa u Rim. Tam ose susreo sa papom celestinom I. gdje je u razgovoru s njime brzo uočio izvanrednu govorničku nadarenost ter izobrazbu, zatim točno poznavanje Svetog pisma i djelo velikog iztočnog otca Ivana Zlatoustoga. Zlatorječiti bio je sličan Zlatoustome i kao govornik i kao teolog. Nu još je više na Papu djelovalo, kao i na sve koji su se susretali s Krizologom, njegova velika težnja za kreposnim životom. Vjerojatno nadahnut odozgora, Papa je posvetio mladog djakona za biskupa i odredio ga za biskupsku stolicu u Raveni, tada prijestolnici Zapadnog Rimskog Carstva.
Za mladoga biskupa oduševila se i glasovita carica Galla Placidia, koja je upravljala Carstvom umjesto maloljetnog sina Valentinijana. Rado je tražila kod njega savjete da uzmogne što bolje i pravednije vladati. I mnogi carski dvorjanici, slušajući Petrove propovijedi, počeše vršiti dobra djela: dijeliti milostinju siromasima, izbjegavati nećudoredne igre i plesove, što bijahu posljednji izdanci poganstva na izdisaju.
Obraćali su se i mnogi krivovjerci, a nekršteni su molili za krštenje. Petar je bio i veliki prijatelj sirotinje. Dijelio je od svoga, na carskom dvoru molio za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti pomažući svima kako je znao i mogao. Osobita briga bila mu je sjaj Božje službe. Odprilike 20 godina nosio je nekadašnji djakon iz Forum Cornellija biskupski štap i teret jedne važne biskupije. Iako je još bio u najljepšoj muževnoj dobi, počeo je sve više osjećati da slabi. Tijelo izmučeno radom i brigama počelo je otkazivati. Stoga se sveti biskup povukao iz gradske vreve u tišinu svog rodnog grada da se pripremi na smrt u blizini groba svog svetog zaštitnika, svetog mučenika i biskupa Kasijana. Umro je 3. prosinca 450. u rodnom gradu
Citati
- "Morao sam dobro suradjivati s državnim vlastima, starije ljude susretati s poštovanjem, mladima iskazivati dobrotu i ljubaznost, subraći ljubav, djeci naklonost, a u svemu se pokazivati kao slobodan sluga u Kristu." - (Na pitanje kakav treba biti biskup.)
- "Ove tri stvari: molitva, post i milostinja jedno su i primaju život jedna od druge. Post je duša molitve i milosrdje je život posta. Neka ih nitko ne dijeli, jer ne mogu biti odvojene. Tko posjeduje samo jednu, ili tko nema sve tri zajedno, nema ništa. Zato onaj tko moli, neka i posti:3 tko posti, neka ima i milosrdja."
- "Siromasi pružaju ruku, a Bog prima ponudjeno."
- "Što molitva traži, post postiže, milosrdje prima."
- "Tko se namjerava šaliti s vragom, ne može se veseliti s Kristom!"
