Tajland

Tajland
250px
Nazivi i obilježja
Geslo	Chat, Satsana, Phra Maha Kasat (taj.: Nacija, Vjera, Kralj)
Državna himna	Phleng Chat
Zemljopis
Glavni grad	Bangkok
Površina	513,120 km2
Politički sustav
Oblik vlasti	Ustavna monarhia
Pučanstvo
Pučanstvo	66,720,153 (2013.)
Gustoća	132.1
Narodi	75–85% Tajci 14% Tajci Kinezi 11% Ostali
Službeni jezik	tajski
Gospodarstvo i promet
Novčana jedinica	Baht (100 satanga)
Pozivni broj	+66

Tajland (Sijam, Taj, Tajska, srednjovjeka Syama, antički lat. Caundinia) je država u jugoistočnoj Aziji. Na jugu izlazi na Sijamski zaljev, dio Južnog kineskog mora. Graniči na zapadu s Mjanmarom (duljina granice 1800 km) na zapadu i sjeveru, Laosom (1754 km) na sjeveroistoku i istoku, Kambogjom (803 km) na jugoistoku, Sijamskoga zaljeva i Maleziom (506 km) na jugu i Andamanskoga mora na jugozapadu.

Prirodna obilježja

Tajland se sastoji od planina na sjeveru i zapadu (najviši vrh Doi Inhaton, 2565 m), ravnjaka Khorat (150 do 500 m) na sjeveroistoku, dijela Malajskoga poluotoka s niskim ulančanim planinama na jugu ter aluvijalnih nizina rijeka Chao Phraya (Menam) i Mae Khong u središtu. Najviše kiše padne na planinama izloženima ljetnomu monsunu, a najmanje u zavjetrini, nizinama i na ravnjaku (Khorat): rujan je najkišovitiji mjesec u godini. Prosječna godišnja temperatura kreće se od 24 °C na sjeveru do 30 °C na jugu zemlje. Rijeke su za monsunskih kiša visoka vodostaja ter često plave obradive površine. U najvlažnijim područjima uspijeva vazdazelena šuma, na razmjerno suhim terenima listopadna, a u primorju rastu mangrove.

Poviest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnjeg Tajlanda mogu se pratiti već od paleolitika. Po najnovijim analizama biokemijske genetike, pučanstvo oko Tajlanda spram Europe ima razmjerno najjače biogenetske veze s našim Hvaranima i Makarskim primorjem,- ali zasad još ostaje poviesno nejasnim kada i kako su te poredbene bio-veze nastale.

U 2. tisućljeću pr. Kr. na području sjeveroistočnog Tajlanda javilo se nekoliko brončanodobnih kultura čije su nositelje u 1. tisućljeću pr. Kr. potisnuli pripadnici naroda Mon. Prva slabo poznata država tu je bila antička Caundinia, kada su tajlandske obale Siamskog zaljeva (indoved. Shyama) bile najistočnije do kojih su zbog trgovine bar povremeno doplovili grčko-rimski brodovi: još istočniji Vietnam je antičkim Europljanima bio nepoznat. Drugo domaće kraljevstvo bilo je Sukhothai (u Europi poznato kao Syama), koje se početkom 13. stoljeća osamostalilo od Khmerskog Carstva. Teravada Budizam proglašen je tada državnom religijom.

Od sredine 14. stoljeća do 1767. dominiralo je kraljevstvo Ayutthaya, a nakon poraza od burmanskih snaga tajlandsku državu je 1769. ponovo ujedinio kralj Taksin. Njegov general Chakri preuzeo je prijestolje 1782. i osnovao dinastiju iz koje potječe i današnji kralj Tajlanda. U doba kolonijalnih osvajanja europskih sila u 19. stoljeću Tajland je uspio očuvati neovisnost, iako se obično smatrao dijelom britanske interesne sfere. Nakon državnog udara 1932. postao je ustavna monarhija, a na vlasti su se uglavnom smjenjivale vojne vlade. U doba drugog svjetskog rata suradjivao je s Japanom, ali nakon rata nije okupiran zbog podrške SAD-a koje su trebale pouzdanog antikomunističkog saveznika u jugoistočnoj Aziji. Politički stabilna civilna vlada formirana je 1992.

Gospodarstvo

Temelje gospodarskog kretanja odredjuje izvozno orijentirana industrija i usluge, vezane uz turistički sektor, uporaba jeftine radne snage i značajan utjecaj stranoga kapitala. Nakon velike financijske krize u istočnoj Aziji, Tajland se podkraj 1990-ih gospodarski oporavio, ter je početkom 2000-ih imao porast BDP-a (6 do 7%). U prosincu 2004. velike štete izazvao je tsunami (poginulih je bilo oko 8200). Stopa je nezaposlenosti niska (2006. oko 1,4%), a broj siromašnih stanovnika manji je od 10%. Tajland je jedan od glavnih svjetskih izvoznika riže. Izvozi takodjer tekstil, obuću, riblje proizvode, kaučuk, autodijelove, računala, elektron. opremu i dr. U uvozu prevladavaju sirovine i različiti poluproizvodi, nafta i njezini derivati, roba široke potrošnje i dr. Vrijednost je izvoza 2007. oko 152 mlrd. USD, a uvoza oko 140 mlrd. USD.

Pučanstvo

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Tajlandu živi 66,720,153 stanovnika. Najnaseljenije je nizinsko područje uz ušće i donji tok Chao Phraye (više od 500 st./km²), gusto su naseljene sve riječne doline te obalno područje od Nakhon Si Thammarata do malezijske granice (100 do 500 st./km²), a riedko planinski sjever i sjeverozapad (25 do 30 st./km²). Stanovnici su Tai (81,4% st., od čega Thai ili Tajlandjani 34,9%, Lao 26,5% i dr.), Kinezi (10,6% st.), ter Malajci (3,7%), Kmeri (1,9%) i dr. (2,4%). Po vjeri su budisti (85,3%), zatim muslimani (6,8%), kršćani (2,2%), pripadnici tradicionalnih vjera (2,1%) i dr. (3,6%).

Kultura

Tradicionalni plesovi

Tradicionalni tajlandski plesovi danas se izvode uglavnom u skupljim restoranima, a u plesu dominiraju lagani pokreti koji prate nježnu muziku. Glavni dio tijela u plesu koji dominira su ruke, točnije prsti s kojima rade različite oblike. Plesačice i plesači su obučeni u tradicionalne tajlandske nošnje, jakih boja. Osoblje u mnogim restoranima i hotelima poslužuje u takvim odorama.

Arhitektura

Arheološka istraživanja otkrila su brončanodobne kulture (zlatni i srebrni nakit, keramika, kultni kipići od poludragoga kamenja) u sjeveroistočnom dijelu Tajlanda (2. tisućljeće pr. Kr.). Od 5. st. pr. Kr. prodirao je budizam iz Indije, koji je snažno utjecao na gradogradnju, slikarstvo i kiparstvo. Većina je hramova i kuća bila izgradjena od opeke i kamena ili drva. Za tajlandsko sakralno graditeljstvo značajan je wat, budistički samostan s hramom. Iz starijih su razdoblja najznačajniji spomenici Phra Pathom Chedi u Nakhon Pathomu, ruševine hrama Prasat Phum Pon u okrugu Sangkha, Wat Chang Lom u Si Satchanalaiju i molitvena dvorana (viharn) Lai Kham samostana Wat Phra Sing u Chiang Maiju. U Bangkoku su potkraj 18. i početkom 19. st. izgradjeni mnogobrojni budistički samostani, od kojih se ističu Wat Po (s golemim kipom Bude koji leži) i Wat Phra Kaeo (sa "Smaragdnim Budom"), palače i stari dio grada s drvenim kućama i sojenicama. Od 1930-ih uporabom suvremenih gradjevnih materijala (armiranobetonske konstrukcije) i pod snažnijim utjecajem sa Zapada tajlandski su se veći gradovi razvijali u moderna središta. Od 1970-ih mladji naraštaj prihvatio je suvremene umjetničke smjerove, a pluralistički orijentirana umjetnost (slike, objekti, instalacije, video i film. zapisi, fotografije i sl.) s jakim tradicijskim naglaskom sustavno se pojavljuje na medjunarodnoj umjetničkoj sceni (Venecija, Berlin, New York i dr.).

Vanjske sveze

• Wikinfo: antička Caundinia (potom Syama) u Tajlandu