Teorija luđaka
Teorija luđaka (eng. madman theory) strategija je vanjske politike koja uključuje uvjeravanje suprotne strane u sposobnost vođe u poduzimanju krajnjih ili nerazmjernih mjera ako se njegovi zahtjevi ne ispune. Suprotna strana, nesposobna predvidjeti sljedeći potez vođe, radije čini ustupke ne riskirajući poguban odgovor.
Podrijetlo i primjeri
Iako je Machiavelli 1517. sugerirao kako bi glumljenje ludila moglo biti mudro, taj je izraz tijekom Vijetnamskoga rata popularizirao američki predsjednik Richard Nixon, kada je Sjevernom Vijetnamu prijetio atomskom bombom kako bi na njega izvršio pritisak.
Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un dao je 2018. prkosne izjave, poput one kako je „gumb za nuklearni napad uvijek na na stolu u mom uredu”, naglašavajući kako to „nije prijetnja nego stvarnost”. Ustvrdio je kako je cijeli kontinentalni dio Sjedinjenih Američkih Država već u dometu sjevernokorejskih nuklearnih projektila ↓1. Ova izjava izazvala je odgovor američkoga predsjednika Donalda Trumpa na Twitteru: „Vođa Sjeverne Koreje Kim Jong-un rekao je kako je gumb za nuklearni napad uvijek na njegovom stolu. Hoće li mu netko iz istrošenoga mu i izgladnjeloga režima reći kako i ja imam nuklearni gumb, ali moj je puno veći i moćniji od njegova, a moj gumb i radi.”[1]
Na početku ruskoga prodora u Ukrajinu u veljači 2022. godine, Vladimir Putin upozorio je svaku zemlju kako će se suočiti s posljedicama „kakve povijest ne pamti” ako se budu umiješale u sukob.[2] Uporaba tako ekstremnoga i nepreciznoga jezika imala je za cilj projicirati sliku vođe spremnoga na sve, pa i na potpuni nuklearni rat, kako bi odvratio Sjevernoatlantski savez od izravne intervencije.
2025. godine, novoizabrani predsjednik Donald Trump nije isključio mogućnost uporabe sile za preuzimanje nadzora nad Panamskim kanalom i pripajanje Grenlanda Sjedinjenim Američkim Državama. U jednom je trenutku najavio kako će njegova administracija preimenovati Meksički zaljev u „Američki zaljev”, misleći na Sjedinjene Američke Države. Također je zaprijetio kako će na Bliskom istoku „nastati pravi pakao” ako izraelski taoci koje drži Hamas ne budu oslobođeni prije njegove inauguracije.
Kritika
Najveća opasnost ove strategije leži u tomu što bi druga strana mogla shvatiti prijetnje ozbiljno i započeti preventivni napad, čime bi se izazvao rat koji nijedna strana u početku nije željela.
Nadalje, učestalo iznošenje krajnjih prijetnji bez njihove provedbe može dovesti do gubitka kredibiliteta, čime prijetnje prestaju biti djelotvorna metoda pritiska u budućim pregovorima.
Poveznice
Bilješka
↑1 Cjelovita izjava: „Cijelo područje Sjedinjenih Američkih Država na dosegu je našega nuklearnog oružja, a gumb za nuklearni napad uvijek je na stolu u mom uredu. Oni moraju biti svjesni kako ovo nije prijetnja nego stvarnost.”
