Ultramontanizam

Ultramontanizam (franc. ultramontanisme), označavao je prvotno u 18. st., naziv za katolicizam strogo odan papi kojeg su posebno prihvaćali oni koji su se opirali galikanizmu i febronijanizmu.

Poviest

U 19. i početkom 20. st. ultramontanizam postao je prevladavajuća struja medju francuzkim katolicima. Nasuprot koncilijarizmu i galikanizmu ultramontanizam je isticao papinu nezabludivost, primat nad biskupskim kolegijem i koncilom ter božansko pravo vladara i njegovu nepovrjedivost: kako su se oslanjali na Rim, s one strane Alpa (s one strane brda - ultra montes), sljedbenici te doktrine nazvani su ultramontanistima. Ultramontanizmu su pripadali i tradicionalisti (J. de Maistre) i liberalni katolici (F. R. de La Mennais, Ch. de Montalembert, H. Lacordaire). Prvi su u papinstvu vidjeli religijski, moralni i družtveni autoritet protiv revolucionarnih nasilja, drugi oslonac protiv svemoći države u doba restauracije Bourbona. Umjereniji oblik ultramontanizma prevladao je na Prvom vatikanskom koncilu u definiranju dogme o papinoj nezabludivosti. Moderna shvaćanja o odnosima izmedju Crkve i države nakon Drugoga vatikanskog koncila, učinila su ultramontanizam poviestnim pojmom.