Vienac, Zagreb, god. 36, br. 4, lipanj 1944
Obnova
Nakon četrdeset godina, u ožujku 1944., obnovljena je stara hrvatska književna smotra: "Vienac". Ovo je njen četvrti broj, koji obseže 104 stranice, bez korica, formata 18,5x13 cm.
Impressum
Vlastnik i izdavač: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, Berislavićevia ul. br. 2. I. — Odgovorni urednik prof. Julije Benešić, Zagreb, Ilirski trg br. 8. Telefon 23938. — Uprava "Vienca" Nikolićeva ul. br. 1. I. — Tisak: Tiskara "Union", Heinzelova ul. 33. — Za tiskaru odgovara Ivan Inkret, Zagreb, Zvonimirova ul. 75. — Ciena "Vienca" za lipanj – srpanj - kolovoz Kn 300.—, predplatnici Hrvatske enciklopedije plaćaju Kn 150.—. Pojedini broj 120 Kn. Uplate se šalju na čekovni broj 30.561.
Sadržina
Smotra ima tri dijela: priloge, listak (prigodni osvrti) i poseban dodatak "Izdanja HIBZ-a". U svemu je devet priloga (na 76 stranica). Listak obuhvaća 6 osvrta (na 20 stranica). Dodatak ima 8 stranica. U smotri su 4 slike i 2 crteža.
Sadržaj
Prilozi: Tin Ujević, Fosforescencije Sfinge - Antun Nizeteo, Let Rim—Sevilla - Nikola Šop, Odlazak starog stola - Frano Alfirević, Jednoj ženi - Tin Ujević, Kreta, matica sredozemničtva - Aldous Huxley, Razmišljanje o El Grecu - Mihovil Nikolić, Planinska ruža -Agata Truhelka, Česma - Ljudevit Prohaska, Opravdanje zadrugarstva Listak: Marijan Tkalčić, O prievodu - Julije Benešić, Delorkove "Uznosite slutnje" - A. B-c, Knjižnica za književna i estetska pitanja - Nada Kovačević, Leksikon prehrane - S. B-ć, Prvi angažman Milice Mihičić - h-, O književnim nagradama Slike: El Greco: 1. San Filipa II, 2. Sv. Jeronim, 3. Laokoon, 4. Julije Klović Crteži: Francisco de Goya Dodatak: Izdanja HIBZ-a. Na unutarnjoj stranici zadnje korice dan je popis knjiga, koje je primilo uredničtvo.
Izdvojeno
OPRAVDANJE ZADRUGARSTVA Ljudevit Prohaska U ovom članku Ljudevit Prohaska razmatra odlike zadrugarstva, posebno u odnošaju na liberalistička gospodarska načela. "Vriednost zadrugarstva može se prikazati historički, socioložki, pravnički, psiholožki i filozofski." Podloga je stogodišnja prošlost zadrugarstva, koja izaziva oporbu kritičara. "Siromašni slojevi, koji sami svojim kapitalom ili kao dioničari u kapitalističkim družtvima ne mogu izkoristiti privrednu konjunkturu, udružuju se u zadruge s malim udjelima, da sebi međusobno pomognu barem u pogledu najnuždnijih životnih potreba i da, udruženi, lakše dođu do državne pomoći." Dakle, zadrugarstvo bi trebalo odražavati sliku siromaštva odgovarajućih društvovnih slojeva. "No historijski razvitak zadrugarstva ne pokazuje opravdanost toga mišljenja o vriednosti zadrugarstva. Širenje zadrugarstva u pojedinim državama obično je u vezi s porastom blagostanja zadrugara i njihovih organizacija. U takvim slučajevima država uzkraćuje daljnju pomoć zadrugarstvu, ne zbog nedostatka sredstava, nego pod pritiskom nezadrugarskih priradnika, koji u zadrugarstvu vide moćnu konkurenciju." Zadrugarstvo bi tako vodilo novom načinu priradne borbe, ali bez klasnih sukoba. "Međutim stogodišnji razvitak napredka zadrugarstva niukoliko ne opravdava ovakvog prikazivanja zadrugarstva. Po njemu se vidi, da solidna posebnička pobuda nimalo nije ugrožena od zadrugarstva, nego je potisnuta samo nesolidna inicijativa. Države, u kojima ima najviše dobrog zadrugarstva, priradno su i družtvovno najsređenije i predstavljaju elitu među državama na cielom svietu." Zadrugarstvo, zaista, donosi novost u priradni čivot: poštenje. "Zadrugarstvo traži članstvo poštenih, što se naziva zadružnom selekcijom. Zadrugarstvo bez selekcije protuslovlje je u samom sebi." Zadrugarstvo nije moguće shvatiti materialističkim kriterijima, jer se tako ne dolazi do idealističkih rezultata. Naime, "Liberalistička maksima 'uzmi koliko stigneš, ali da ne dođeš na obtuženičku klupu' morala je proizvesti sloj izkorišćenih, opljačkanih, oskudnih i neprestano ugroženih u svojoj eksistenciji od onih, koji se najbezobzirnije, najspretnije i najpovlašćenije služe spomenutom liberalističkom maksimom." Zadrugarstvo ima mjesta u svim oblastima društvovnog života: kao kreditno, proizvodilačko, prodavačko, zdravstveno i t. d. Svugdje je potrebno jer se suprostavljagospodarskoj raspojasanosti liberalizma. "Zadrugarstvo nije simptom relativne nesposobnosti privrednika, nego je liek protiv liberalističkih izgreda, spasonosna društvena pojava." Zadrugarstvo klasnu borbu čini plemenitijom. "To nije više borba siromašnih, zapostavljenih i zavisnih protiv bogataša, povlaštenih i i moćnih, nego je borba privredno savjestnih protiv privredno nesavjestnih." Zadrugarstvo ne ide bez oštre selekcije članova. "Premda je nadrugarstvo nastalo u liberalističkoj epohi civilizacije kao najuspješnija obrana od izgreda privredmog liberalizma, iz toga ipak ne sliedi, da će potreba zadrugarstva prestati, kad privredni liberalizam ustupi mjesto nekoj drugoj formi privrednog upravljanja. Bilo kako god se družtvo preudesilo u pogledu privrednog saobraćaja uviek će se naći privredno savjestni nasuprot privredno nesavjestnima." Države sve češće prihvaćaju zadružna načela. "Početkom zadrugarskog pokreta bilo je potežkoća za pravno priznanje zadrugarstva, ne u pravnoj sviesti prvih zadrugara — jer ovi su ga s osvjedočenjem prigrlili — nego u pravnoj nauci i u zakonodavstvu." Zadrugarstvo resi nečelo otvorenih vrata, za svakog poštenog čovjeka. "Pravna sviest smatrala je to družtvenim napredkom u upoređenju s dioničarskim družtvima, koja su ograničavala dionice visinom i brojem, tako, da je ograničeni krug dioničara ovih družtava uživao velike prednosti izkorišćujući druge, koji se družtvom služe. Napredkom pravne sviesti mora se smatrati dieljenje ušteda zadružnog poslovanja prema suradnji, a ne prema kapitalu, jer dieljenje poslovnog dobitka prema dioničarskom kapitalu stvaranje je sve većeg monopola sredstava proizvodnje i klase parasita na radnom narodu. Zadrugarstvom je stara pravna zasada "suum cuique tribuere" (svakome davati, što mu pripada) došla do najvišega stepena primjene." Zadrugarstvo je reakcija nuždne obrane. "Prvo je zadrugarstvo nastalo nuždnom obranom eksistencije onih, koji su, biedom pritisnuti, tražili mogućnost obstanka. Tražio se izlaz iz biede boljim nadnicama, no to nije uspjelo, jer je konkurencija vlastnika sredstava proizvodnje bila sve ljuća." Ne, moguće, napad na gospodarsku agresivnost, nego obrana od nje. "S filozofskog se stajališta zadrugarstvo opravdavalo najprije nesamostalno, tražeći oslona u gotovim filozofijama individualizma i socializma. Obje ove filozofije nisu pristajale zadrugarstvu, jer su zastupale ili agresivnost pojedinaca protiv družtva, ili agresivnost družtva protiv pojedinca." Zadrugarstvo je svoju pojavu vidi na svoj samostalni duhovni način. "Zadrugarska solidarnost je umna uviđavnost, upravljanje po iskonskim principima i zakonima mišljenja. Po ovima obrana svoje eksistencije ne konkurira s osvajanjem životnih dobrobiti, jer je eksistencija preduslov za svaku životnu dobrobit. Nadalje, po ovima svaki čovjek ima samoljublje i ljubav prema bližnjemu kao svoju ugodnost, kao svoju potrebu, kao svoje zahtjeve u postavljanju mjere jednoga ili drugoga zadovoljenja. Kad se ova istina ima na umu, onda se podpuno razumije zadružna solidarnost, koja glasi: kod osigurane svoje eksistencije predpostavi uviek veće blagostanje manjemu, bilo ovo tvoje ili koga drugoga, jer kad predpostavljaš svoju manju dobrobit većoj tuđoj dobrobiti, vrieđaš svoju ljubav prema bližnjemu, a kad predpostavljaš tuđu manju dobrobit svojoj većoj dobrobiti, prikraćuješ svoje opravdano samoljublje."
Referenca
--Dr. sc. Tomislav Dragun 18:19, 24. ožujka 2012. (CET)
