Vienac, Zagreb god.36, br.2, travanj 1944
VIENAC, Zagreb, godina 36, br. 2, travanj 1944.
Ključne riječi
NDH, Hrvatska uljudba, Časopis, S. M. Traljić
Obnova
Nakon četrdeset godina, u ožujku 1944., obnovljena je stara hrvatska književna smotra: "Vienac". Ovo je njen drugi broj, koji obseže 104 stranice, bez korica, formata 18,5x13 cm.
Impressum
Vlastnik i izdavač: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, Berislavićevia ul. br. 2. I. — Odgovorni urednik prof. Julije Benešić, Zagreb, Ilirski trg br. 8. Telefon 23938. — Uprava "Vienca" Nikolićeva ul. br. 1. I. — Tisak: Tiskara "Ustaša", Berislavićeva ul. br. 10. — Za tiskaru odgovara Viktor Smokvina, Zagreb, Medovićeva ul. br. 2. — Ciena "Vienca" za ožujak — travanj — svibanj Kn. 240.—, predplatnici Hrvatske enciklopedije plaćaju Kn. 140.—. Uplate se šalju na ček. br. 30.561.
Sadržina
Smotra ima tri dijela: priloge, listak (prigodne osvrte) i poseban dodatak "Viesti iz HIBZ-a". U svemu je deset priloga (na 73 stranice). Listak obuhvaća 12 osvrta (na 23 stranice). Dodatak ima osam stranica.
U smotri su 4 slike i 7 crteža.
Na kraju se nalazi popis knjiga, koje je primilo uredničtvo.
Sadržaj
'Prilozi: Mate Ujević, Jedini put - Vinko Kos, Međumurske pjesmice - Jeronim Korner, Pozlaćena čaša - Nada Kesterčanek, Susreti - Antun Barac, Knjige o knjigama - Stanko Hondl, Mark Antonij de Dominis kao fizičar - August Rodin o umjetnosti - Mihovil Nikolić, Sjećanje na Kranjčevića - Julije Benešić, Zašto baš Harambašlć? - S. M. Traljić, Dr. Safvetbeg Bašagić Listak: Josip Horvath, O jednoj Galovićevoj pjesmi - jh, Dr. Zdenko Vernić - Julije Benešić, O Rikardu Jorgovanlću - R. S., Lirika Otona Šolca - J. B—ć, "Gluma" - Josip Andreis, Album popjevaka - S. M. Traljić, V. Hadžić: Muftija Šemsekadić - h. Izložba hrvatske knjige i novinstva - Mirko Breyer, Croaria i Croatia - M. U., Hrvatsko učiteljstvo u narodu - Ivan Boić, Kolenda Dum B. M. Glavića - Nikolaj Fedorov, Hrvati u ruskom kazalištu
Slike: August Rodin: Jules Dalou, Victor Hugo, Mislilac, Građani Calaisa
Crteži: Henri Matisse
Prilog: Viesti iz HIBZ-a
Izdvojeno
Dr. SAFVETBEG BAŠAGIĆ Uz desetu obljetnicu smrti S. M. Traljić, "Vienac", Zagreb, br. 2, travanj 1944.
Uz desetu obljetnicu njegove smrti S. M. Traljić prisjeća se života i rada velikog Hrvata islamske vjere Dr. Safvetbega Bašagića. Podsjeća na njegove brojne djelatnosti: "Bavio se politikom i novinarstvom, pisao pjesme, drame, znanstvene i poučne knjige i razprave", ali nije izostao niti iz rada na općem družćtvovnom polju. "Rođen je 6. svibnja 1870. god. u Nevesinju. Otac mu Ibrahimbeg bijaše veoma učen čovjek i poznat kao književnik na turskom jeziku. Mnogo se zanimao za javni rad naših ljudi za dugotrajne turske uprave u hrvatskim krajevima, pa je napisao i nekoliko kraćih razprava s toga područja. On je svoje sinove, a posebno Safveta, odgajao u tom klasično-orientalnom duhu, davši im uzto prilike da steknu i evropsku izobrazbu. Tako je naš Safvetbeg stekao osnove svoga znanja pred otcem, a onda ga nastavio i usavršio u ruždiji, gimnaziji i na sveučilištu u Beču, gdje je slušao orientalne jezike i poviest i diplomirao god. 1899. Iduće godine je postao profesor arapskog jezika u sarajevskoj velikoj gimnaziji. Tu je ostao do 1906., kada je odpušten iz državne službe tobože stoga, što nije položio profesorskog izpita, a u stvari je tomu bilo uzrok njegovo nacionalno i političko držanje, koje nije bilo po volji tadašnjim vlastima. Uzto se je bio zamjerio u jednom poviestnom pitanju prof. Thalloczy-u, pa je i to doprinielo njegovu odpustu iz službe." Krenuo je tada na matična iztraživanja i narodne javne poslove. "Do nekoliko vremena on opet odlazi u Beč i sprema doktorsku radnju 'Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti' te 1910. g. dobi doktorat 'ex linguis islamiticis'. U to se je doba upravo radilo o osnutku stolice za iztočne jezike na našem sveučilištu u Zagrebu. Vjekoslav Klaić i Iso Kršnjavi predlože Bašagića za profesora ove struke, bio je izrađen i nacrt za uzpostavu te katedre, pa su budućeg profesora namjeravali poslati u Egipaat i druge krajeve bližeg iztoka radi usavršavanja. Ova bi osnova bila za kratko vrieme i ostvarena, da Bašagić nije stupio u politiku i izabran za narodnog zastupnika u bosanskom saboru, a poslije smrti prvog predsjednika Alibega Firdusa postao je i predsjednikom ove zastupničke kuće. U tom ga svojstvu zateče i slom monarhije 1918. godine. Od 2. prosinca 1919. do 18. svibnja 1927. služio je on kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pa je umirovljen uslied bolesti. Počeo je još prije pobolievati, a stalno je ležao od umirovljenja do smrti 9. travnja 1934. godine." Prve pjesme izpjevao je kao gimanzijalac drugog razreda. Objavljuje ih kao Mirza Safet u najuglednijim hrvatskim smotrama: "Viencu", "Prosvjeti", "Nadi". Pod tri je jaka književna utjecaja: 1) orijentalnih književnika, 2) patriotske lirike Augusta Šenoe, Augusta Harambašića i Đure Arnolda, 3) narodne pjesme. "Pored triju zbirka pjesama — 'Trofanda', 'Misli i čuvstva' i 'Izabrane pjesme' — spjevao je on i tri drame ('Abdulah paša', 'Pod Ozijom' i 'Bosanski ponos'). Prevodio je s turskog, perzijskog i arapskog jezika. "Bašagić je međutim najviše zasluga stekao radom na historiji, obrađujući sustavno u nekoliko djela poviest Bosne u doba turskog vladanja." Sve je dotad, uglavnom, o tome bilo pisano na turskom i drugim stranim jezicima. "Razvoj političkih prilika, osobito mnoga ratovanja na granicama Bosne i u samoj zemlji od 1463. g. do sredine prošlog stoljeća, opisao je Bašagić u "Hrvatskoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine", koju je spremao kao sveučilištarac u Beču, i objavio u Sarajevu 1900. godine." Na kraju knjige u članku "Herceg Bosna i iztočna prosvjeta" predstavljeni su pojedini kulturni poslenici, muslimanski Hrvati. Posebno je obradio Gazi Husrevbega. U Sarajevu je pokušao osnovati posebno družtvo i zavod, koji bi proučavao život i rad iztaknutih ličnosti toga doba i prevodio njihova djela. "Posljednje veće Bašagićevo poviestno djelo je "Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini" (Zagreb 1931.)." U znanstvenom radu Dr. Safvetbeg Bašagić zadržao je svoj epski pjesnički stil. "Uz svoj književni rad, bavio se je Bašagić i drugim kulturno-prosvjetnim poslovima. On je među ostalim sudjelovao i kod po kretanja čisopisa 'Behara' 1900. god. i bio mu prvi urednik. Pojava toga lista je ujedno i prvi muslimanski moderni pokret, u kome se za kratko vrieme okuplja sva muslimanska hrvatski orientirana inteligencija."
U "Beharu" je hrvatski nacionalni pravac osobito došao do izražaja za devetog i desetog godišta, kad su u njemu surađivali pored muslimana i katolici. Tada on postaje obće hrvatski književni list. "Taj pravac ima i sadašnji 'Novi Behar', kome nalazimo među osnivačima i opet našeg Safvetbega, a on sudjeluje u tom listu i književnim prilazima." Bio je osnivač "Gajreta". "Radostno je pozdravio osnutak 'Narodne Uzdanice', jer je ona pošla upravo onim stopama, koje je on bio odredio 'Gajretu'. ... Veselilo ga je, što se oko "Narodne Uzdanice" kupe muslimanski inteligenti koji vidno iztiču svoje hrvatsko nacionalno osjećanje, k što je to i on od mladosti uviek i s ponosom izticao. On je 1894. god. prisustvovao kao gimnazijalac kod polaganja kamena temeljca Starčevićevu domu u Zagrebu." Onemogućeno mu je stoga polagati izpit zrelosti u bilo kojoj gimnaziji na području Hrvatske i Slavonije. "Za vrieme svojih sveučilištnih nauka sudjeluje on u svim nacionalnim pokretima hrvatskih sveučilištaraca u Beču, pa pored ostaloga i on oštro prosvjeduje proti nepovoljnom i netočnom pisanju nekih čeških listova o hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini." Politiku je doživljavao idealistički. "U tu svrhu pokreće svoj list 'Ogledalo', koje ima zadaću da proširi misao ozbiljnog i konstruktivnog rada uz sudjelovanje svih narodnih slojeva." "Ogledalo" je bilo puno poučnih i koristnih priloga. "Kao član bosansko-hercegovačkog zemaljskog sabora i njegov predsjednik, Bašagić je stajao izvan i upravo iznad svih političkih formacija toga vremena. Takvim svojim držanjem doprinio je uspjehu 'Muslimanske samostalne stranke', koju je osnovala skupina naprednih muslimana, da se ujedini s 'Muslimanskom narodnom organizacijom' i da tako zajedničkim silama 1911. godine sklope sa zastupnicima Hrvata katolika, pripadnicima 'Hrvatske narodne zajednice' pakt o međusobnom pomaganju i suradnji u saboru. Sada je hrvatska struja u saboru predstavljala većinu." U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno u Jugoslaviji više se nije htio baviti politikom. Razumljivo. Bio je gospodin. I Hrvat.
Referenca
--Dr. sc. Tomislav Dragun 18:51, 3. ožujka 2012. (CET)
