Visibabe i driemovac
Visibabe i driemovac (hrvatske proljetnice roda Galanthus i Leucojum): - Visibaba (Galanthus) i driemovac (Leucojum) su dva slična i srodna roda europskih proljetnica, oba iz pripadne porodice Amaryllidaceae i nadgrupe jednosupnica (Liliopsida). Svaki od njih oko Hrvatske sadrži po više vrsta, a koje su različite i drugačije u panonskom zaledju i na jadranskom primorju.
Ove južnije uz Jadran naši nestručni amateri većinom ne poznaju i ne razlikuju od euro-kopnenih iz panonskog zaledja, koje tada lažno navode uz Jadran (npr. u Wikipediji). Kod nas na Dinarskom krasu je ova porodica Amaryllidaceae razmjerno slabije zastupljena, jer većina pripadnih vrsta traže vlažnija i zaklonjena mjesta.
Sadržaj
2 razne visibabe kod nas
Oko Hrvatske rastu dvije različite vrste visibabe (rod Galanthus). Na sjeveru u panonskom zaledju je poznata i česta obična europska visibaba (Galanthus nivalis L.), koja cvate kao jedna od prvih proljetnica na prielazu krajem zime i početkom proljeća.
Ova obična visibaba je proširena kod nas po cielomu kopnenom zaledju, a rjedja je južnije gdje raste do Istre i nutarnje brdske Hercegovine. Druga je kod nas samo na primorju i otocima južna primorska visibaba, Galanthus corcyrensis (vidi niže).
Južna primorska visibaba
Južna primorska visibaba, Galanthus corcyrensis (Beck) Stern (= Gal. reginae-amaliae Orphan., čakav. "višbàba", grč. skoularikê). To je druga južnija vrsta sredozemne visibabe koja raste na Siciliji, pa još u Grčkoj, ter na jonskim i jadranskim otocima s najsjevernijim nalazištem u Kvarneru, npr. na otočnim vrhovima Krka.
Kod nas ova raste na primorju i otocima u dubokim brdskim ponikvama i sniežnim klancima otočnih vrhova, gdje se zimi nakupi ponešto sniega. Kod nas ova cvate ranije već početkom zime (većinom oko Božića) u dubokim brdskim ponikvama i zasjenjenim otočnim klancima (Fritillario-Galanthetum nivalis). Kako raste uglavnom na nedostupnim mjestima i u nezgodno burno doba godine, ova biljka kod nas većinom nije ugrožena od čovjeka.
Od tipske kopnene visibabe (G. nivalis) se ta naša primorska razlikuje: listovi se razvijaju nakon ranih cvjetova tj. pri ranoj cvatnji ova još nema listove, a cvate ranije s prvim snijegom podkraj jeseni i početkom zime tj. od kraja studenoga do siječnja, dok su joj cvjetovi veći od obične kopnene visibabe i široki po 2,5 - 3,5 cm.
Naši kopneni driemovci
S visibabama je dosta sličan srodni rod driemovca (Leucojum), koji kod nas sadrži tri razne vrste: rjedji primorski Leucojum pulchellum Salis., a u kopnenomu panonskom zaledju su česti proljetni rani driemovac (L. vernum L.) i ljetni kasni driemovac (L. aestivum L.). Svi ovi driemovci većinom rastu u vlažnima ili poplavnim šumama uz rieke i potoke.
Južni primorski driemovac
Južni primorski driemovac, Leucojum pulchellum Salis. (= L. hernandezii Camb., čakav. "vela višbàba") je južniji primorski tip driemovca, koji zamjenjuje sjeverne kontinentalne driemovce u toplijoj jugozapadnoj Europi i na sredozemnim otocima do Jadrana. Kod nas je taj primorski driemovac na istočnoj granici rasta, pa se rjedje nalazi npr. na Kvarnerskim otocima.
Tu cvate u proljeće po vlažnim šumama uz izvore i potoke, pa je zato kod nas već jako ugrožen pred izumiranjem, zato što naša vodoprivreda regulaciom betonski kanalizira većinu kvarnerskih vodotoka i time uništavaju okolne vlažne šume s ovim driemovcem. Od sjevernih kopnenih driemovaca se taj južni izdvaja: dvostruko je nižeg rasta, cvate ranije početkom proljeća od veljače do travnja, cvjetovi su malobrojni po 1-3 na stabljici, a cvjetne latice su mu uže-lancetaste i na vrhu s izrazitom tamnozelenom pjegom.
Dodatak: južni sunovrat
Izim gore prikazanih visibaba i driemovca, u istu porodicu (Amaryllidaceae) od divljih samoniklih još pripada i sunovrat (rod Narcissus). Kod nas je u prirodi po kopnenom zaledju najčešći obični sunovrat (Narcissus tazetta L.). Izim ovoga, južnije uz Jadran na otocima i dalmatinskoj obali još raste i južni primorski sunovrat, Narcissus italicus Ker.Gawl. (= N. lacticolor Haw., kod Dubrovnika: "jaglica", Kvarnerski otoci: "bôžice", grč. zambákia).
Ovo je južni primorski halofit, koji zamjenjuje sjeverni kopneni tip N. tazetta na olujnim i posoljenim obalama i kamenim otočićima sjeveroiztočnog Sredozemlja od Jadrana do Levanta. Kod nas je taj N. italicus na zapadnoj granici po jadranskim otocima od Kvarnera do Lastova, gdje najviše raste na slanim kamenim travnjacima (Asphodelo-Chrysopogonetum grylli).
Poveznice
Reference
Almost original condensed digest, available by GNU license.
