Zagrebačke punktacie
Zagrebačke punktacie su dokument, koji su 7. studenog 1932. podpisale Hrvatska seljačka stranka i Samostalna demokratska stranka (Seljačko-demokratska koalicia) u kojem se osudjuje Šestosiječanjska diktatura ter se traži federalno uredjenje zemlje.
Osim predstavnika SDK, u prihvaćanju rezolucie sudjelovali su i predstavnici drugih stranaka, medju kojima Ante Trumbić, predstavnik Hrvatske seljačke stranke i sastavljač teksta punktacia, ter Mile Budak, član Hrvatske stranke prava. Zagrebačke punktacie sadržavale su šest točaka, a osim osude apsolutizma vladajuće dinastie i srbijanske hegemonie, u njima se zahtievalo ukidanje diktature i uvodjenje gradjansko-demokratskih oblika obnašanja državne vlasti, predlagalo se preuredjenje države na načelu zajedničkih interesa, odnosno na načelima složene državne zajednice bez prevlasti jednoga njezina dijela ili više njih nad ostalima, ter se zagovarala veća uloga seljačtva u družtvenom životu. Zagrebačke punktacie dale su snažan poticaj ostalim oporbenim strankama u kritici režima i postale su osnova djelovanja hrvatskih stranaka sve do ulazka Kraljevine Jugoslavije u 2. svjetski rat (travanj 1941). Imale su velik odjek i u jugoslavenskoj javnosti ter su navele stranke širom Kraljevine da se uključe u borbu protiv Oktroiranog ustava. Po uzoru na Zagrebačke punktacie uskoro su bile donesene Ljubljanske i Sarajevske punktacie te Novosadska rezolucia. Vlada je zbog Zagrebačkih punktacia dala uhititi Vladka Mačeka, koji je u siečnju 1933. bio osudjen na tri godine strogog zatvora.
