Bulcsú László

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Blok za pisanje.png
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu!
Članak je potrebno preurediti u skladu s jezično-pravopisnim pravilima Metapedije.
Bulcsú László

Prof.Dr. Bulcsú László (/bult͡ʃuː ˈlaːsloː/, Čakovec, 9. listopada 1922.- 4. siečnja 2016.): - Hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i informatolog, dosad najveći hrvatski poliglot koji je znao i govorio preko 40 jezikah, ter treći od najvećih svjetskih poliglota u 20. stoljeću (nakon brazilca dr. Carlos do Amaral Freire s oko 100 jezikah i estonca Don. Uku Masing za 65 jezikah).

Poznat je kao veliki borac protiv tudjica (posebice anglismah) u hrvatskom jeziku, kao drugi "hrvatski Šulek naših dana" (S. Babić). Njegovim radom i utjecajem pojavljuju se novi naraštaji hrvatskih jezikoslovacah oslobodjenih zabludah mladogrammatičarske ("mladoslovničarske") jezikoslovne škole iz Jugoslavie.

Po otcu je Magjar, a po majci Hrvat. Uporabni jezik Laszlovih radova približno nam pokazuje, kako bi danas prirodno izgledao stvarni hrvatski jezik, da u 20. stoljeću pod Jugoslaviom nije bilo velesrbskoga jezičnog nasilja, kojim nam je dosad nametnut taj novi umjetni srbohrvatski hibrid (tzv. 'Vukopis').

Životopis

Poslije studia elektrotechnike u Budimpešti, na Sveučilištu u Zagrebu studirao je slavistiku i diplomirao 1952. godine englezki, ruski i južnoslavenske jezike. Jedno vrieme je radio kao professor u sinjskoj gimnaziji. Ondje je išao "da bi na izvoru crpao uzorni zapadnohercegovački govor što ga u junačku Cetinsku krajinu izbjeglice izpod osmanlijskog zuluma donieše". Tada se je ondje i oženio domaćom Sinjankom, ter još bolje upoznao taj govor.

Kao učenik i assistent Stjepana Ivšića ter poznavatelj mnogih jezikah, od 1955. godine bio je zaposlen na Philosophskome fakultetu, gdje je do umirovljenja (1993.) i poslije, na različitim katedrama predavao slavistiku, russistiku, opće jezikoslovje i informatologiu. Od 1964. do 1970. godine predavao je slavistiku na sveučilištima u SAD-u (Sveučilište Indiana, Sveučilište u Chicagu, Sveučilište Yale.

Doktorirao je 1986. godine na Sveučilištu u Chicagu s temom An Information Science Approach to Slavic Accentology. Bavio se algebarskom linguistikom, bio jedan od pioneera strojnoga prjevodjenja i inoviranja jezikoslovnih studia; na Zagrebačkom je sveučilištu zasnovao informatiku u humanističkim područjima i med prvimi započeo računalnu obradbu hrvatskih tekstova. Med ostalim bavio se philološkim tumačenjem i jezikoslovnom razčlambom assyrske klinopisne književnosti, pa je preveo s izvornika niz temeljnih spisa pradavne mesopotamske književnosti.

László je kao pokretačka snaga Zagrebačkoga linguističkoga kruga (u početku: Krug mladih slavista) presudno utjecao na oblik hrvatskog jezikoslovja. Ustrojio je dvogodišnji studium društveno-humanističke informatike i četverogodišnji studium informacijskih znanosti na Philosophskome fakultetu i bio voditeljem Katedre i pročelnikom Odsjeka. - upor. Jadranka Lasić-Lazić, Marija László, Bulcsú László, Konceptualna i primijenjena okosnica studija informacijskih znanosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, str. 589. Od osnutka Katedre za algebarsku i informatičku lingvistiku na Odsjeku za opću lingvistiku bio je njezinim voditeljem.

Strukovni rad

Lászlóov doprinos oblikovanju hrvatskog jezika je težko odrediva dosega. Širjoj je javnosti Lászlóov rad koliko-toliko poznat po zagovoru morphonoložkog (tvorbenoga) pravopisa i izgradnji hrvatskoga nazivlja, jer je veliku većinu tudjica (pa i klasičnih grčkoga i latinskoga podrietla) zamienio novotvorenicama. Lászlóov je priedlog za reformu hrvatskog pravopisa na tragu Zagrebačke škole (ove su propise rabili Bogoslav Šulek, Adolfo Veber Tkalčević, August Šenoa, Ante Kovačić, Eugen Kvaternik) - no, László je orthographske propise još strože ustrojio. Navodimo njeke:

  • Krajnja jekavizacia u oblicima koje nije bilo ni u textovima Zagrebačke škole (vrieme/vrjemena; trieba/trjebati/potrjeba/upotriebiti; prjedpostavka; prjepisati/priepis; prjenositi/prienos; napried/naprjedak; vrjelo; srjeća; brjeme...)
  • Niz nelogičnosti u assimiliranju (težko/teškoća; podpun/upotpuniti; obćiti/opće/općina; kad(a)/igda/nigda...)
  • Ponješto drugačiji propisi u pisanju rieči: odvojeni superlativ naj bolji, naj veći.., ter razne druge rieči kojima sastavlja ili razstravlja pisanje (uime, zdesna, slieva, neću...)
  • Uporaba š izpred njih, njima, njim..., a korištenje sa samo izpried s, š, z i ž.
  • Pisanje stranih rieči kada se koriste po izvorniku: assyriologia, philosophia...
  • Pisanje velikog slova za početni naziv jezika (kao englezki): Hrvatski jezik, Englezki jezik, Francuzki jezik...

U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa s klasičnim zagrebačkim, od jata do neassimiliranja po zvučnosti: liepo, primjetba, razstaviti, izčupati, zgriešiti... Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća - primjer su njegovi nazivi padeža: nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik.

Ovo je samo koliko-toliki temelj Lászlóovog rada, jer je iznimno težko odrediti točne pravopisne propise, jer László zamalo svaki rad koji je napisao u njemu rabi ponešto drugčiji pravopis, od kojih je svaki izričito hrvatski bez traga i glasa Vuka Stefanovića Serbijanca (kako ga László voli zvati).

Još su njeki od propisa pravopisah koje koristi László:

  • Pisanje dugog jata kao ě (po Gaju i "Ilirima"), a kratkoga kao ė (po Bėllosztënczu (Belostenec)): cěna/cėnik, rěč/rėčitost, lěpo/lėpše..., nu neriedko samo kao ě
  • Bilježenje lj kao ļ a nj kao ń (po "akademijinom" slovopisu)
  • Korištenje hrvatskih naglasah.

Grammatika koju László koristi je izvorno hrvatska po Bartholomeu Cassiou (Bartol Kašić), pa u genetivu množine koristi završno -h (ženah, knjigah, mjestah...), u dativu -am/-im, -ama/-ima (cvietam, ženama...), a u instumentalu vraća se na izvono hrvatsko -imi/-ami (s vami, š njimi, s knjigami, s stolcimi...) koje se izključivo koristi po cielom hrvatskom književnom korpusu, bez traga i glasa vukovskom pisanju kao -ama/-ima (s vama, s kravama...)

Na području hrvatskoga strukovnog nazivlja za informaciske znanosti i druga područja, Lászlóov trud istom čeka na priznanje i primjenu. Lászlóov je rad utjecao i na Ladanovo jezikotvorstvo, dok ostali vidovi djelatnosti ovoga jezikoznanca, poglavito na polju pravopisanja i jezičnoga purisma, nailaze na težkoće pri ulasku u matricu hrvatskog jezika.

Stjepan Babić ga smatra jednim od najplodnijih, ako ne i najplodnijim rječotvorcem u hrvatskom jeziku. László i Željko Bujas su, 1959. godine, organizirali prvu radionicu o strojnome prevodjenju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatski jezik u digitalnom dobu / The Croatian Language in the Digital Age, (ur. Georg Rehm, Hans Uszkoreit), Springer, Berlin-New York, 2012.

Summary

Professor Dr. Bulcsú László (Hungarian: [bult͡ʃuː ˈlaːsloː]) born October 9, 1922 & deceased January 4, 2016) is a Hungarian-Croatian linguist, translator, accentologist, information scientist, and polyglott. He was the Croatian linguist, translator and informationist, speaking above 40 languages. Bulcsu was known as a great fighter against foreign words (especially anglisms and Balkanisms) in the Croatian language, being “Croatian Sulek our days (by S. Babic). He studied electrical engineering in Budapest, at in the University of Zagreb he studied Slavic Studies and graduated in 1952.

Then for a while, he worked as a professor in Sinj High School. From there on he went “to the source CRPA West exemplary speech for the heroic Cetina refugees from under the Ottoman oppression”. While he was a student and assistant at prof. Stephen Ivšić and connoisseur of many languages, since 1955 Bulcsu was employed at the Faculty of Philosophy in Zagreb, where until his retirement (1993) and later, at different departments, taught Slavic Studies, Russian, general linguistics and Informatology.

Djela, članci i prievodi

Nagrade

  • 1993.: Nagrada Dr. Ivan Šreter

Ine napomene

Vanjske poveznice

  • http://www.hfiloloskod.hr/images/HFD/Casopisi/Knjizevna_smotra/Knjizevna_smotra_bibliografija.pdf
  • Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor mzos.hr
  • http://www.unizd.hr/portals/8/radovi/Tatjana%20Tolstoj%20i%20cudovisnost.pdf