Želir
Želir, želer ili željar (mađ. zseller, njem. Siedler → „naseljenik”), je u feudalizmu predstavljao vrstu vlastelinskog podanika, zakupnika zemlje (kmetić, ugovornik, prezzemljak). To je bila kategorija feudalnih podložnika što, za razliku od kmetova, nisu obrađivali selište (okućnicu, oranicu, livade, šumu), nego su bili bezzemljaši ili rabitelji sasvim malih parcela. Želiri su najčešće stvarali nove krčevine i na njima uzgajali vinograde.
Postojale su dvije vrste želira: kućni želiri su posjedovali kuću, a beskućni želiri ili poluželiri nisu posjedovali ni kuću, ni nekretnine.