Željezni zastor

Željezni zastor (sh. Željezna zav(j)esa, srb. Gvozdena zavesa, rus. Железный занавес [Železnyj zanaves]) izraz je rabljen za ideološku borbu i graničnu crtu što je dijelila Europu u dva politički odvojena bloka od završetka Drugoga svjetskog rata (1945.) do kraja Hladnoga rata (1991.). Na obje su strane Željeznoga zastora države razvile svoje međunarodne gospodarske i vojne saveze:

• Istočni blok: Savjet za uzajamnu gospodarsku pomoć i vojni Varšavski ugovor u istočnoeuropskim državama, sa Sovjetskim Savezom kao najvažnijim članom dotičnih saveza
• Zapadni blok: Europska gospodarska zajednica i vojni Sjevernoatlantski savez u zapadnoeuropskim državama, u interesnoj sferi Sjedinjenih Američkih Država.

U fizičkom smislu bio je oblik granične obrane između zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih država, od čega je najpoznatiji primjer bio Berlinski zid, što je služio kao dugogodišnji simbol Željeznoga zastora u cjelini. Rušenje Željeznoga zastora započelo je u NR Mađarskoj tijekom ljeta 1989. godine (npr. uklanjanje mađarske granične ograde i Paneuropski piknik), kada je tisuće Nijemaca 11. rujna iselilo iz Istočne Njemačke u Zapadnu Njemačku preko Mađarske, što je navijestilo pad Berlinskoga zida u studenom 1989. godine, premda to nije odmah navijestilo ukinuće Njemačke Demokratske Republike.

Podrijetlo i uporaba izraza

Izraz „željezni zastor” izvorno je označavao željezni protupožarni zid u kazalištima, koji se u slučaju požara spuštao poput zastora između pozornice i gledališta, čime se sprječavalo širenje požara kojega bi vatrogasci kasnije mogli lakše obuzdati.

Joseph Goebbels uporabio je ovaj izraz u svom članku Das Jahr 2000 („Godina 2000.”), objavljenomu 25. veljače 1945. u tjedniku Das Reich, za opisivanje situacije na njemačko-sovjetskom bojištu:

„Ako njemački narod položi svoje oružje, Sovjeti bi po sporazumu između Roosevelta, Churchilla i Staljina okupirali cijelu istočnu i jugoistočnu Europu zajedno s većim dijelom Reicha. Željezni zastor pao bi nad ovim golemim teritorijem pod nadzorom Sovjetskoga Saveza, iza kojega bi narodi bili pobijeni. Židovski tisak u Londonu i New Yorku vjerojatno bi još uvijek aplaudirao.”

Neposredno uoči završetka Drugoga svjetskog rata, ministar vanjskih poslova Reicha Lutz Schwerin von Krosigk u svom je radijskom obraćanju njemačkom pučanstvu spomenuo ovaj izraz:

„Sve se više na Istoku pomiče željezni zastor iza kojega se, skriveno od očiju svijeta, odvija rad na istrebljenju ljudi koji su pali boljševicima u ruke.”

U svom govoru na Westminsterskom sveučilištu u Fultonu u Missouriju 5. ožujka 1946. godine, Winston Churchill spomenuo je ovaj izraz u kontekstu istočne Europe pod sovjetskim nadzorom:

„Od Stettina na Baltiku do Trsta na Jadranu, preko kontinenta spustio se željezni zastor. Iza te se crte nalaze svi glavni gradovi starih država srednje i istočne Europe. Varšava, Berlin, Prag, Beč, Budimpešta, Beograd, Bukurešt i Sofija; svi ti poznati gradovi i pučanstvo oko njih nalaze se u onomu što moram nazvati sovjetskom sferom, i svi su na ovaj ili onaj način podložni ne samo sovjetskom utjecaju, nego i vrlo visokoj, a u nekim slučajevima sve većoj mjeri nadzora iz Moskve.”

Izvori