Adolf Hitler i umjetnost
Adolf Hitler i umjetnost: Osim što je bio veliki politički vodja i mislilac, Adolf Hitler je imao i veliko zanimanje u različitim poljima umjetnosti: pjesništvu, kiparstvu i slikarstvu. Führerova umjetnička strana je ostala nezabilježena u povijesti ili joj nije pruženo pažnje koliko bi trebalo biti. Kao dijete Hitler se razlikovao od druge djece. Vješto je slikao sa samo 11 godina. Njegovi rani crteži i akvareli, u dobi od 15 godina, bili su puni osjetljivosti. Jedan od njegovih najvažnijih radova iz njegovih mladjih dana, Utopijska trvđava, pokazuje kako je on takodjer bio umjetnik rijetke mašte. U mladjim danima je takodjer pisao pjesme, posvetivši svoj čitav rad, svojoj sestri Pauli. Sa 16 godina, u Beču, krenuo je u projektiranje dizajna scene i kostima za Wagnerove heroje. Adolf Hitler se takodjer zanimao i za arhitekturu. Stotine njegovih arhitektonskih radova su ostali zabilježeni. Iz sjećanja je mogao opisati u detalje izgled kupole crkve ili složene krivulje kovanog željeza. Bez sumnje je njegov san bio da postane arhitekt što ga dovodi u Beč u početku 20. stoljeća. Unatoč njegovim stotinama crteža, skica i slika nastalih u tom razdoblju, recenzenti Akademije umjetnosti su ga odbili dva puta. Njemački povjestnik Werner Maser, koji se nije odnosio blagonaklono prema Hitleru, navodi: "Svi njegovi radovi otkrivaju izvanredno znanje i svijest o arhitekturi". [1]
Sadržaj
Spisateljstvo
Adolf Hitler je napisao dvije knjige: Mein Kampf i Zweites Buch. Knjiga Mein Kampf je označena kao jednom od najpopularnijih knjiga u svijetu. U Turskoj je proglašena bestsellerom nakon što je prodano preko 50.000 primjeraka 2005. godine. U Bangladešu je knjiga široko distribuirana kroz ulične prodavače, iako nije moguće izvesti službeni broj, jer mnogi prodaju knjige ilegalno, može se reći da je knjiga jedno vrijeme i u Bangladešu bila bestseller.[2] U Indiji je knjiga postala bestseller 2009. godine nakon što je bila prodavana kao knjiga koja može čitatelju pomoći pri rješavanju problema.[3] U Indiji je kroz samo nekoliko godina prodano više od 100,000 primjera. U Kini je unatoč strogim političkim mjerama, knjiga uspjela postati bestseller. U Kataru i u Japanu se čak napravila i strip verzija ove knjige, koja je prodana u više od 50.000 primjeraka u samo prvih 6 mjeseci[4]. Iz svega ovoga može se zaključiti da je knjiga doživjela veliki uspjeh u Aziji, gdje njena prodaja nije zabranjena.
U Njemačkoj od 1930. godine, pa nadalje, knjiga dobiva na popularnosti (prodana je u više od 90.000 primjeraka 1932. godine). Knjiga je stekla toliku popularnost da se čak davala mladencima i učenicima kad su diplomirali[5], a svaki vojnik ju je imao uz sebe. Do kraja rata je oko 10 milijuna primjeraka knjige prodano ili distribuirano. Godine 1945. objava ove knjige bila je zabranjena u Njemačkoj. Unatoč tome knjiga je još uvijek široko rasprostranjena i kao predmeta studija (tada je dopuštena), ali je ilegalna za javnost. U Nizozemskoj je prodavanje knjige, čak i ako netko posjeduje staru kopiju, protuzakonito i klasificira se kao rasni govor mržnje. U Španjolskoj i nekim drugim zemljama je prodaja knjige dopuštena. Unatoč zabranama, može se reći da je knjiga još uvijek bilježi uspjeh u Europi.
Ukratko, knjiga koja kombinira elemente autobiografije i izlaganje osobnih ideja Adolfa Hitlera i nacionalsocijalističke ideologije, je djelo koje je nadahnulo mnoge ili privuklo pozornost, čak i od kritičara nacionalsocijalističke ideologije.
Druga Hitlerova knjiga, Zweites Buch, nikada nije postigla veliki uspjeh. Razlog bi moglo biti i taj zato što knjiga Zweites Buch nije objavljena za vrijeme Trećeg Reicha, nego se držala u sefu od Središnjeg izdavaštva NSDAP-a, do 1945. godine kada ju je otkrio američki časnik. Tek je 1961. godine, Institut für Zeitgeschichte, objavio knjigu prvi put u obliku dokumenta. Nadalje, sadržaj ove knjige se više fokusira na produbljivanje ideološkog pogleda. U drugoj se knjizi ne pružaju životopisni podatci o životu auktora, što ga čini manje atraktivnim za čitatelja te se time knjiga ograničava na samo osredjenu skupinu čitatelja koji su zainteresirani za politiku. U svakom slučaju, obje knjige pokazuju veliku vještine i umijeće pisanja Adolfa Hitlera.
Poezija
Tvoja majka
Hitler je posvetio ovu pjesmu svojoj majci, nakon što ga je njena smrti, 21. prosinca 1907. godine, duboko pogodila. Možda je to razlog zašto je napisao prekrasnu pjesmu posvećenu svim majkama. U njoj, pokušati utjecati na čitatelja govoreći mu da poštuje svoju majku.
- Kada je tvoja majka odveć ostarjela,
- Kada joj drage, vjerne oči
- Ne budu više vidjele život kao što nekoć vidješe,
- Kada njene izmorene noge,
- Ne mogu podnijeti više njen hod
- Daj joj ruku potpore,
- Pridruži joj se sa srećom,
- Doći će vrijeme, kada ćeš jecajući,
- Pratiti njen zadnji hod.
- I ako te upita nešto,
- Odgovori joj.
- A, ako pita ponovno - pričaj s njom!
- No nastavili pitati ponovno, odgovori joj,
- Ne odrješito, nego sa nježnim glasom.
- Ako te ne može razumjeti točno,
- Objasni joj sve sa blagom radošću.
- Sat će gorki doći
- Kad njene usne, više ništa pitati neće.
- (Adolf Hitler, 1923)
Prorok željeznog doba
Tijekom Prvog svjetskog rata, Adolf Hitler, je napisao pjesmu koja sadrži arijevsko-paganski simbolizam prezentiran u Nordijskoj mitologiji koju je volio.
- Ponekad, u gorkim noćima, idem u Oak Wotan.
- Okružen tihim odsjajem,
- Da kujem savez sa noćnim silama.
- Runska slova čine mjesec svojom čarobnom čarolijom
- A svi oni koji su tijekom dana puni bestidnosti,
- Oni postaju mali prije čarobne formule!
- Oni bacaju čelična koplja, ali umjesto da pogadjaju metu,
- Udružuju se u stalagmite
- Dakle, lažno se od stvarnosti odvaja,
- Došao sam u gnijezdo mačeva i dao moju formulu:
- Blagoslov i napredak za dobro i pošteno.
- (Adolf Hitler, 1915)
Ostale pjesme
Od ostalih Hitlerovih pjesama najznačajnije su:
- Slijep: 15. listopada 1918. godina, malo prije kraja rata, Adolf Hitler je odveden u bolnicu, jer je bio privremeno zaslijepljen zbog napada plinom. Hitler je metaforički iskazao, da je tijekom ovog iskustva, da je podizanjem poveza s njegovih očiju, shvatio da je "cilj njegova života postizanje spasa Njemačke". Ovo iskustvo potaklo ga je da napiše pjesmu naziva Slijep, 14. studenog 1918. godine u Vojnoj bolnici "Pasewalk Reserve".
- Dogodilo se u gustoj šumi Artois: Za vrijeme prvog svjetskog rata nastupilo je Božićno primirje izmedju zaraćenih strana Francuske i Njemačke. Vojnici su se medjusobno darivali, pjevali pjesme pa čak i na kraju odigrali nogometnu utakmicu. Vjeruje se da je i Adolf Hitler prisustovao sličnom dogadjaju, što ga je potaklo da napiše ovu pjesmu.
Deklamacija
Izmedju travnja i studenog 1932. godine, u političkom usponu i prije dolaska na vlast, Adolf Hitler je išao na satove iz deklamacije, kod njemačkog opernog pjevača, Paula Devrienta. Njegove urodjene vokalne sposobnosti nisu bile dovoljne, jer su zahtijevale naporan rad, trud i puno uloženog vremena, kojeg si on nije mogao priuštiti. Godine 1932., njemački vodja je sudjelovao u pet kampanja, pa čak se znalo dogoditi da održi po četiri govora u jednom danu u različitim gradovima. Satovi su bili održavani za vrijeme kampanje, u hotelima ili na kraju govora. Često je Hitler postajao ljut i često se zapitivao o ispravnosti metoda učitelja. No ti satovi deklamacije su jako utjecali na njegov daljnji rad, te su mu pomogli za vrijeme održavanja govora, sa kojima je pridobio velike mase.
Slikarstvo
Još od djetinjstva, Hitler je želio postati slavni slikar, što ga je dovelo do stvaranja nepomirljivih razlika s ocem Aloisom Hitlerom (koji je želio da njegov sin postane službenik poput njega). Medjutim njegova majka ga je poticala da slijedi i ispuni svoje snove. Za sedamnaesti rodjendan, Hitler po prvi puta odlazi u (kozmopolitski i multikulturalni) Beč, gdje boravi dva mjeseca, zahvaljujući financijskoj pomoći od rodbine i njegove majke. Tijekom svog boravka, posjetio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, gdje je došao sa zahtjevima za upis. U listopadu 1907. godine, vraća se u Beč da se natječu za članstvo u Akademiju likovnih umjetnosti. Uzeo je mnogih svojih crteža, u nadi da će uspjeti kao slikar. Bilo je 112 kandidata za predmet, od kojih je samo 28 prošlo rigorozne ispite. Adolf Hitler tada nije prošao. Iz Akademije umjetnosti su mu objasnili da unatoč njegovom nevjerojatnom talentu, njegovi motivi crteža su uvijek samo gradjevine i da nijedan ne sadržava prikaz djelovanja ljudi ili životinja. Rektor Akademije mu je savjetovao da pokuša na području arhitekture, jer je osjetio da ima veliki talent da bude arhitekt. Nakon tog neuspjeha, odlučuje se upisati u Školu arhitekture, ali je odbijen zbog nedostatka potvrde da je maturirao. Konačno je Hitler odlučio privremeno napustiti svoj san da postane umjetnik te odlučuje služiti svojoj zemlji u Prvom svjetskom ratu. Dolje su prikazane neke od njegovih najuspješnijih slika.
Problem sa crtanjem ljudi
S vremenom se proširio mit da je Adolf Hitler bio loš kada se slikala ljudska figura i da je to bio razlog zbog kojeg je odbijen njegov zahtjev za upis na Akademiju likovnih umjetnosti, medjutim, niz njegovih djela dokazuju suprotno. Problem vjerojatno nastaje zbog razlika izmedju njegovih izuzetnih arhitektonskih slika i crteža ljudi koja nisu toliko iznimna, dajući gledatelju osjećaj da su ta djela "loša". Prvo, nije nemoguće usporediti rad sa uljima ili akvarelom, sa radom olovkom, jer boje i teksture prvih materijala izazvaju različite učinke na percepciju i ljudsko ponašanje [6].
Crteži za vrijeme 1. svjetskog rata
Tijekom svoje istaknute službe u Prvom svjetskom ratu, Adolf Hitler je prikazao različite prizore destrukcije, koje rat nosi sa sobom. Ova ideja može se usporediti s poznatim španjolskim umjetnikom Franciscom de Goyeom, koji je u svojem nizu slika Katastrofe rata (1808-1814) zabilježio neobuzdane i surove katastrofe uzrokovane Španjolskim ratom za neovisnost. Kako god, umjetnici bilježe uglavnom okrutnost i brutalnost ljudskih bića, za razliku od Hitlera, koji je prikazuje posljedice ljudske brutalnosti (primjerice, uništena zgrada i sl.).
Akvareli inspirirani Disneyevim likovima
Godine 1940. Fuhrer, oslikava niz akvarela koji prikazuju neke od popularnih likova iz dječjih bajki: Pinokio, Snjeguljica i dr. Likovi koje je oslikao su oslikao su: Dopey, Doc i Bashful. Godine 2007., William Hakvaag, direktor jednog ratnog muzaja na sjeveru Norveške, izjavio je da je pronašao ove crteže skrivene u slici potpisanoj sa "A. Hitler", koju je kupio na aukciji u Njemačkoj za samo 300 dolara. Kasnije je potvrdjeno da to zaista jesu crteži Adolfa Hitlera. Otkrivač ovih akvarela misli da je Hitler crtao ove akvarele kako bi impresionirao svoju djevojku Evu Braun.[7]
Arhitektura
Nakon odbijanja iz Akademije umjetnosti u Beču da postane njihovim članom, na njihov savjet, Adlf Hitler se počinje sve više zanimati za arhitekturu. Divio se gradjevinama Hermanna i Ferdinanda Fellnera, koje su gradjene u kasnom baroknom stilu. Adolf Hitler je sa svojom omiljenim arhitektom i ministrom naoružanja i ratne proizvodnje, Albertom Speerom, i drugima poput Hermanna Bartelsa, Woldemara Brinkmanna, Rodericha Ficka, Leonharda Galla, Hermanna Gieslera, Clemensa Klotza, Wilhelma Kreisa, Franza Ruffa, Ludwiga Ruffa i drugih, ostvario izvanredna arhitektonska djela.
Welthauptstadt Germania
Welthauptstadt Germania ("Glavni grad svijeta - Germania") odnosi se na projiciranu obnovu njemačkog glavnog grada Berlina za vrijeme Trećeg Reicha, te dio Hitlerove vizije o budućnosti Njemačke nakon planirane pobjede u Drugom svjetskom ratu. Albert Speer, "prvi arhitekt Trećeg Reicha", je bio nadzornika tog projekta, ali samo je mali dio gradnje ostvaren između 1937.-1943. godine. Prva izgradnja kojom je počelo preuredjenje grada bila je gradnja olimpijskog stadiona za Ljetne olimpijske igre 1936. godine.
Kulturološka prijestolnica Linz
Adolf Hitler je osmislio ambiciozan plan: pretvoriti u alpski grad Linz, gdje je proveo veći dio svoje mladosti, u kulturni velegrad Trećeg Reicha. Od 17. rujna 2008., izložba u "Schlossmuseum Linzu", je bila posvećena analizi odnosa grada Linza sa kulturoškom politikom Trećeg Reicha. Izložba pod nazivom Führerova kulturološka prijestolnica, ispituje monumentalne planove Hitlera za ovaj grad, koji je predvidjao izgradnju muzeja, kazališta i bezbroj drugih kulturoloških institucija, koje nažalost nikada nisu bile ostvarene.
Branitelj europske umjetnosti
Izmedju 1943. i 1945. Adolf Hitler je osmislio niz mjera koje su se trebale poduzeti kako bi se osigurala sigurnost umjetničkih djela Europe (bez obzira bi li rat dobio ili izgubio). Hitlerova ideja bila je da se osigura obnova umjetničkih djela koja su oštećena tijekom rata. Da bi to učinio u proljeće 1943., uputio je ministra propagande Josepha Goebbelsa, da formira tim akademika, fotografa i povjesničara, te da provedu temeljitu inventuru svih umjetnina. Bombe koje su pale u ratu na Njemačku, uništile su oko 60% fotografskih dokumentacija umjetnina. Iako se kasnije željelo prikazati stanje da je Hitler bio mrzitelj i uništivači umjetnosti, dokazi prikazuju drugu priču te su Saveznici ti koji su bombardirajući Njemačku uništile vrijede europske umjetnine.
Izvori
- ↑ Hitler the artist - Léon Degrelle
- ↑ Hitlerova knjiga bestseller u Bangladešu
- ↑ Hitler's Mein Kampf - knjiga koja pomaže čitatelju pri rješavanju problema
- ↑ Uspješna prodaja strip verzije Mein Kampfa - RTVE
- ↑ Shirer, 1960:79
- ↑ Optički učinak - SaberCurioso
- ↑ Hitlers unknown pictures - Lofoten 2 World War Memorial Museum