Baltički jezici

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Baltički jezici (kajkavski: baltski jeziki, čakavski: Tohorne gani) su podskupina Indoeuropskih jezika i najsrodniji su sa slavenskom skupinom (balto-slavenska grupa), od koje su se razdvojili najmanje pred 3.000 god. tj. bar u II. tisućljeću pr.Kr. Spadaju u podskupinu satem-jezika, zajedno sa slavenskim jezicima s kojima su neposredni srodnici i tvore zajedničku balto-slavensku granu, nadalje još s armenskim jezikom, indoiranskom skupinom jezika, pa s izumrlim anatolskim ili hetoluvijskim jezicima i toharskim jezikom. Baltički jezici su od iznimnog značenja za lingvistiku jer su zadržali mnoge vrlo stare osobine, za koje se vjeruje da su postojale u ranim fazama proto-indoeuropskog prajezika. Najbliži rodjaci baltičkim jezicima su slavenski jezici.

Pripadnost i podjela

U baltičke jezike spadaju:

  • Zapadnobaltički jezici (većinom izumrli; vidi još pobliže Pruski i kajkavski)
    • staropruski (prūsiskai bilā)
    • jatvinški (sudovinski ili suvalštinski)
    • kuronski (kuršu valoda) koji sadrži:
      • stari kuronski
      • novi (govor Kursenieka),- nejasna pripadnost zapadnim ili istočnim Baltima?
    • galindski
    • nadruvijski
  • Istočnobaltički jezici
    • litvanski ili litavski (lietuvių kalba)
      • žmudski (žemaitiu ruoda)
    • latvijski ili letonski (latviešu)
      • latgalijski (latgalīšu), obično ga se vodi kao narječjem latvijskog
    • semigalski (izumrli)
    • skalvijski (izumrli)
    • selonski

Litvanski (litavski)

Litvanski jezik (ili litavski, vlastiti naziv: lietuvių kalba) zajedno s latvijskim i izumrlim staropruskim spada u baltički ogranak indoeuropske jezične skupine. To je danas najveći živi baltički jezik kojim govori oko 3.600.000 Litavaca u Litvi (80% stanovništva) i do pola milijuna u SAD-u (Chicago) i inim iseljeničkim državama, tj. ukupno u svijetu preko 4 milijuna govornika. Dijeli se na 2 narječja: sjeverni (žemaitique) i južni (aukštaitique), a književni jezik se temelji na južnim narječjima. Litvanski je sačuvao mnoge elemente iz ranoga praindoeuropskog jezika. Područje: Litva i okolne zemlje, govornici = 4 milijuna, nadležna ustanova = Komisija za litvanski jezik (kratice: iso1=lt, iso2=lit, sil=LIT).

Povijest litvanskoga

Litvanski jezik još uvek sadrži neke fonetske i morfološke osobine praindoeuropskog jezika i stoga je vrlo značajan za poredbena lingvistička istraživanja. Jezični historičari smatraju da se protobaltski jezik izdvojio od ostalih indoeuropskih jezika oko 1000 godina pr.Kr. Prvi poznati pisani tekst na litvanskom je prijevod crkvenih himni iz 1545. Sve do 19. stoljeća bilo je malo knjiga na litvanskom, a i tada je litvanski zabranjivan od ruskih vlasti. Litvanski je postao službeni jezik Litve od 1918.

Glavne značajke

Pisani litvanski ima 12 samoglasnika i 20 suglasnika. Akcent je slobodan i može mijenjati mjesto. Litvanski ima vrlo složena gramatička pravila. Ima najsloženiji sustav participa od svih indoeuropskih jezika, koji obuhvaća aktivne, pasivne i gerundivne oblike. Ima 7 padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, instrumental, lokativ, i vokativ (još dva padežna oblika se povremeno koriste).

Primjer teksta

Član 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima:

  • Visi žmonės gimsta laisvi ir lygūs savo orumu ir teisėmis.

Jiems suteiktas protas ir sąžinė ir jie turi elgtis vienas kito atžvilgiu kaip broliai.

  • Prijevod: Sva ljudska bića se radjaju slobodna i jednaka po

dostojanstvu i pravima. Obdarena su razumom i savješću, i trebaju se odnositi jedna prema drugima u duhu bratstva.

Mjeseci u godini

  • Sausis, Vasaris, Kovas, Balandis, Gegužė, Birželis,Liepa, Rugpjūtis, Rugsėjis, Spalis, Lapkritis, Gruodis
  • Sveiki = Zdravo

Samogitski dialekt

Samogitski dialekt (samogitski: Žemaitiu ruoda ili žemaitėška, litvanski: Žemaičių tarmė) je zapadni primorski dialekt litvanskog jezika. Govori se pretežno u Samogitiji, pokrajini u zapadnom dijelu Litve. Nastao je iz istočnobaltičke porodice jezika i dosta je sličan litvanskom jeziku. Stručnjaci smatraju da su Samogiti potomci latvijskih Semigalaca (Zemgaļi) i Kura. Od Semigalskog je nastao južni poddialekt samogitskog dialekta, a od Kuronskog sjeverni i zapadni poddialekt. Najraniji spisi u samogitskom dialektu su se pojavili u 19. stoljeću.

Latvijski (letonski)

Latvijski jezik (ili letonski, vlastiti naziv: latviešu valoda), je službeni jezik Republike Latvije i jedan od službenih jezika Europske Unije. Latvijski jezik pripada istočnobaltičkoj podgrupi baltičkih jezika u indoeuropskoj jezičnoj skupini. Samo su latvijski i litvanski živi istočnobaltički jezici, a od zapadnobaltskih još jedino jatvinski (sudovinski, yatwingian).

Prostranstvo latvijskoga

Postoji 1,4 milijuna ljudi koji govore latvijski u Latviji i oko 150.000 u inozemstvu. Zbog velike ruske imigracije u vrijeme SSSR-a, danas je latvijski maternji jezik za samo oko 60% pučanstva Latvije. Kao drugi jezik dvojezičnih govornika: 1 - 1.5 milijuna, tj. ukupno: oko 3.2 milijuna koji poznaju latvijski. Medjunarodne kratice: iso1=lv, iso2=lav, sil=LAT. Latvijski se kao poseban jezik pojavio u 16. stoljeću. Najstariji poznati pisani tekstovi na letonskom su prijevod crkvenih himni, koje je 1530. napisao Nicholas Ramm, njemački pastor u Rigi. Postoje 3 dialekta u latvijskom: livonijski i latgalijanski, te srednji dialekt - koji je osnova latvijskoga književnog jezika.

Latvijsko pismo

Raniji alfabet latvijskog bio je ekvivalentan njemačkom. Danas se alfabet sastoji od 33 slova i skoro potpuno je fonetski po pravilu: čitaj kako je napisano, tj. grafemi odgovaraju morfemima.

33 slova latvijske abecede:

A a E e I i Ļ ļ R r V v
Ā ā Ē ē Ī ī M m S s Z z
B b F f J j N n Š š Ž ž
C c G g K k Ņ ņ T t
Č č Ģ ģ Ķ ķ O o U u
D d H h L l P p Ū ū

Gramatika

Sintaksa latvijskog jezika se razvila pod njemačkim utjecajem. Postoje dva gramatička roda (muški i ženski) i sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, instrumental, lokativ, i vokativ,- tj. slično kao i u hrvatskom jeziku.

Mali rječnik

Neke latvijske riječi:

  • zeme "zemlja"
  • debess "nebo"
  • ūdens "voda"
  • uguns "vatra" (usp. "oganj")
  • vīrietis "muškarac"
  • sieviete "žena"
  • ēst "jesti"
  • dzert "piti"
  • liels "veliko"
  • mazs "malo"
  • nakts "noć"
  • diena "dan"

Glavni brojevi:

  • viens "1"
  • divi "2"
  • trīs "3"
  • četri "4"
  • pieci "5"
  • seši "6"
  • septiņi "7"
  • astoņi "8"
  • deviņi "9"
  • desmit "10"
  • vienpadsmit "11"
  • divpadsmit "12"
  • divdesmit "20"
  • simts "100"

Staropruski jezik

Stari pruski jezik (ISO 639-3: prg; staropruski, na pruskom: “Prūsiskan” = pruski, ili “Prūsiskai Bilā” = pruski jezik), bio je glavni i najveći član zapadnobaltičkih jezika (vidi pobliže: Pruski i kajkavski). Njime su govorili stari Prusi u nekadašnjoj istočnoj Prusiji, koja danas uglavnom pripada sjeveroistočnoj Poljskoj i enklavi Rusije oko Kalinjingrada. Imao je niz dialekata medju kojima su važniji i donekle poznati npr. selonski, kuronski, semigalski i ini kojima su govorila istoimena plemena. Pruski je izumro početkom 18. stoljeća, ali je nakon rekonstrukcije taj jezik 3. srpnja 2009. ponovno bio proglašen živim. Tim novopruskim se danas, samo kao drugim jezikom služi oko 50 dvojezičnih etničkih Prusa u Poljskoj, a još do 200 njih u Europi ga bar pasivno razumiju, ali ga ne rabe svakodnevno.

Primjer: Očenaš

Primjer teksta, staropruski Očenaš (zapisao Praetorius):

  • Thewes nossen, cur tu es Debbes, Schwisch gesger thowes Wardes; Pena mynis thowe Wiswalstybe; Toppes Patres gir iat Delbeszisne, tade tymnes senjnes Worsinny; Annosse igdenas Mayse dodi mums szon Dien; Pamutale mums musu Noschegun, kademas pametan nousson Pyktainekans; No wede numus panam Paadomam; Swalbadi numes ne wust Tayne.

Abstract

Baltic languages are a group of correlated languages belonging to the Indo-European language family, and now spoken mainly in areas extending east and southeast of the Baltic Sea in Northern Europe. The language group is mostly subdivided into 2 sub-groups: Western Baltic, containing chiefly extinct languages, and Eastern Baltic, containing both extinct and the two living languages in the group: Lithuanian (including both Standard Lithuanian and Samogitian) and Latvian (including both literary Latvian and Latgalian). The range of Eastern Balts formerly reached up to the Ural mountains (conserved river names, etc.). While related, the Lithuanian, the Latvian, and particularly the Old Prussian vocabularies differ substantially from one another and are not mutually intelligible. The now-extinct Old Prussian language has been considered the most archaic of the Baltic languages.

Literatura

  • Ernst Fraenkel, 1950: Die baltischen Sprachen. Carl Winter, Heidelberg.
  • R. Przybytek, 1993: Hydronymia Europaea, Ortsnamen baltischer Herkunft im südlichen Teil Ostpreußens, Stuttgart.
  • Algirdas Girininkas, 1994: "The monuments of the Stone Age in the historical Baltic region", in: Baltų archeologija, N.1, 1994 (English summary, p. 22). ISSN 1392-0189
  • Algirdas Girininkas, 1994: "Origin of the Baltic culture, summary", in: Baltų kultūros ištakos, Vilnius: "Savastis" ISBN 9986-420-00-8", 259 p.
  • G. Blažienė, 2000: Die baltischen Ortsnamen in Samland, Stuttgart.
  • A. Kaukienė, 2002: Prūsų kalba, Klaipėda.
  • V. Mažiulis, 2004: Prūsų kalbos istorinė gramatika, Vilnius.
  • Edmund Remys, 2007: "General distinguishing features of various Indo-European languages and their relationship to Lithuanian", in: Indogermanische Forschungen 112. Berlin - New York, Walter de Gruyter.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Baltički_jezici&oldid=40822"