Pruski i kajkavski

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Pruski i kajkavski (značajke i sličnosti staropruskog i kajkavskog): Stari pruski jezik (ISO 639-3: prg; staropruski, na pruskom: “Prūsiskan” = pruski, ili “Prūsiskai Bilā” = pruski jezik, latin. lingua Pruthenica), bio je glavni i najveći član zapadnobaltičkih jezika (vidi Baltički jezici). Njime su govorili stari Prusi u nekadašnjoj istočnoj Prusiji (njem. Prussien, latin. Pruthenia), koja danas uglavnom pripada sjeveroistočnoj Poljskoj i primorskoj enklavi zapadne Rusije oko Kalinjingrada. Imao je niz dialekata među kojima su važniji i donekle poznati npr. selonski, kuronski, semigalski i ini kojima su govorila istoimena plemena. Pruski je izumro početkom 18. stoljeća, ali je nakon rekonstrukcije taj jezik 3. srpnja 2009. ponovno bio proglašen živim. Tim novopruskim se danas, samo kao drugim jezikom služi oko 50 dvojezičnih etničkih Prusa u Poljskoj, a još do 200 njih u Europi ga bar pasivno razumiju, ali ga ne rabe svakodnevno.

Abstract

Prussian is an extinct Baltic language, once spoken by the medieval inhabitants of the original territory of Prussia (the Duchy of Prussia and Royal Prussia, not to be confused with the later and much larger German state of the same name) in an area of what later became East Prussia (now north-eastern Poland and the Kaliningrad Oblast of Russia) and eastern parts of Pomerelia (some parts of the region east of the Vistula River). It was also spoken much further east and south in what became Polesia and part of Podlasia with the conquests by Rus and Poles starting in the 10th century and by the German colonisation of the area which began in the 12th century. In Old Prussian itself, the language was called “Prūsiskan” (Prussian) or “Prūsiskai Bilā” (Prussian language). According to Gimbutas, the entire area has thousands of river names that can be traced back to an original Baltic language, even though they have undergone Slavicization.

Baltički jezici

Baltički jezici (kajkavski: baltski jeziki, čakavski: Tohorne gani) su podskupina Indoeuropskih jezika i najsrodniji su sa slavenskom skupinom (balto-slavenska grupa), od koje su se razdvojili najmanje pred 3.000 god. tj. bar u II. tisućljeću pr.Kr. Spadaju u podskupinu satem-jezika, zajedno sa slavenskim jezicima s kojima su neposredni srodnici i tvore zajedničku balto-slavensku granu, nadalje još s armenskim jezikom, indoiranskom skupinom jezika, pa s izumrlim anatolskim ili hetoluvijskim jezicima i toharskim jezikom. Baltički jezici su od iznimnog značenja za lingvistiku jer su zadržali mnoge vrlo stare osobine, za koje se vjeruje da su postojale u ranim fazama proto-indoeuropskog prajezika. Najbliži rođaci baltičkim jezicima su slavenski jezici. U baltičke jezike spadaju:

  • Zapadnobaltički jezici (većinom izumrli)
    • staropruski (prūsiskai bilā)
    • jatvinški (sudovinski ili suvalštinski)
    • kuronski (kuršu valoda) koji sadrži:
      • stari kuronski
      • novi (govor Kursenieka),- nejasna pripadnost zapadnim ili istočnim Baltima?
    • galindski
    • nadruvijski
  • Istočnobaltički jezici; vidi još pobliže Baltički jezici
    • litvanski ili litavski (lietuvių kalba)
      • žmudski (žemaitiu ruoda)
    • latvijski ili letonski (latviešu)
      • latgalijski (latgalīšu), obično ga se vodi kao narječjem latvijskog
    • semigalski (izumrli)
    • skalvijski (izumrli)
    • selonski

Staropruski jezik

Pruski je najstariji i izumrli baltički jezik kojim su govorili izvorni srednjovjeki stanovnici Prusije (latin. Pruthenia: ne treba ju brkati s novovjekom i puno većom istočnonjemačkom državom sličnog imena, latin. Borussia) na području sjeverne Poljske što je kasnije postalo njemačkom istočnom Prusijom (danas sjevero-istočna Poljska i Oblast Kaliningrad u zapadnoj Rusiji) i istočnim dijelovima Pomeranije istočno od rijeke Vistula. Također se govorio puno dalje jugoistočno u kraju Polesje koji su potom zauzeli Rusi i Poljaci od 10. stoljeća i zapadnije njemačke kolonizacije od 12. stoljeća. Stari su Prusi svoj jezik zvali "Prūsiskan" (pruski) ili "Prūsiskai bila" (pruski jezik). Po Mariji Gimbutas, cijelo bivše prusko područje sadrži tisuće imena rijeka i potoka koja se mogu pratiti unatrag do izvornih baltičkih jezika, iako su dosad prošla slavizaciju. Aesti koje spominje Tacit u svojoj 'Germaniji' su možda govorili taj staropruski. Tacit ih opisuje da su izgledom slični kao germanski Suebi, ali im je jezik drukčiji i više kao saxonski (keltski) jezik.

Staropruski je najuže povezan inim izumrlim zapadnobaltskim jezicima: kuronski, galindski i jatvingijski, dok su dijelom različiti i dalji današnji istočnobaltski kao litavski i latvijski. Primjer je podjednaka riječ za zemlju: pruski zemē, latvijski zeme i litavski žemė. Pruski je sadržao dosta ranih germanskih posudjenica iz skandinavskih jezika i više iz gotskoga: pruski ylo (šilo: čakav. sylo), litvanski ýla, latvijski īlens. Pruski jezik također ima mnoge slavenske posuđenice npr. pruski curtis (gonič), litvanski kùrtas, latvijski kurts (usp. ruski / ukrajinski хорт, poljski karta, češki chrt). Postoje i mnoge kasnije posuđenice iz njemačkoga kao posljedica njemačke kolonizacije od 13. stoljeća.

Uz njemačke koloniste su tu još kasniji doseljenici iz Poljske, Litve, Francuske, Austrije, Engleske u doba protestantske reformacije. Ove uselidbe su zatim prouzročile sve manju uporabu pruskog jezika pa izvorni Prusi postupno preuzimaju te druge jezike, a najviše njemački. Baltički pruski se vjerojatno prestalo govoriti početkom 18. stoljeća, kada zadnji preostali govornici izumiru od gladi i epidemije kuge koja se proširila Prusijom od 1709.- 1711. Potom se u istočnoj Prusiji još govori regionalnim donjonjemačkim dialektom u kojem je očuvan niz balto-pruskih riječi, npr. kurp (pruski kurpi) = cipele (standardno njemački: Schuhe).

Jezik je nazvan staropruski kako bi se izbjegle zabune s njemačkim narječjima gornjopruski i donjopruski. Staropruski vlastiti naziv naroda je Prūsa (latin. Prutheni). Staropruski se počeo pisati latinicom od 13. stoljeća i dosad je očuvano tek desetak tekstova. Staropruska imena naselja i rijeka u Prusiji su se očuvala i do 20. st. npr. Tawe, Tawelle i Tawelninken sve do 1930, kad je nacistička vlada počela program germanizacije i od 1945. kad su Sovjeti osvojili Prusiju i zabranili pruski mjestopis.

Oživljeni staropruski

U novije doba je nekoliko pokusnih zajednica uključeno u oživljavanje obnovljenoga pruskog, koje sada postoje u Litvi, Rusiji, Poljskoj i inim zemljama. Oko 200 ljudi su naučili jezik i povremeno ga nastoje uporabiti, dok ga pedesetak dvojezičnih potomaka izvornih Prusa u Poljskoj rabe u mnogim svakodnevnim djelatnostima. Glavnu ulogu u rekonstrukciji i tom oživljavanju staropruskog je imao Vytautas Mažiulis, koji je umro 11. travnja 2009. U tim pokušajima oživljavanja se sada rabi više pruskih inačica:

Govor na temelju dialekta Samland na kojem su očuvana 3 katekizma po govoru Sudovinaca koje je Teutonski Red preselio u Samland. Za taj pokušaj je trebalo dosta rekonstrukcije izgubljenih ili nestalih riječi. Ovaj se koristi:

  • U Litvi po Prāncis Arellis i Vytautas Rinkevičius
  • U Latviji po pokojnom Dailūns Russinis
  • U oblasti Kalinjingrad, po Glabbis Niktorius
  • U poljskom području Warmia-Mazuria, po Nērtiks
  • U Bjelorusiji, po Alis Mikus

Ostali uporabni dialekti pruskoga:

  • Pomesinska verzija na temelju rječnika Elbing, po Mikkels Klussis i Valdis Muktupāvels se se rabi većinom za vjerske i pjesničke tekstove.
  • U Njemačkoj je Günter Kraft-Skalwynas napisao puno novih pruskih tekstova u verziji koja je mješavina staroga pruskog narječja (Samland i Pomesania) s litvanskim i latvijskim riječima.
  • U Poljskoj, po Maciej Piegat: ova verzija je daleko od točne rekonstrukcije, npr. zanemarene su vokalne duljine.
  • Jossef Pashka u Arizoni je nazvao svoj jezik sudovinski, ali ini smatraju da to nije posebni dialekt.

Staropruski izvornici

Dosad postoji desetak glavnih izvornika za rekonstrukciju staropruskog jezika:

  • 1. Tzv. rječnik Elbing je najveća leksička zbirka od 802 tematski poredanih pruskih riječi s njemačkim istoznačnicama. Taj je rukopis prepisao Peter Holcwesscher iz Marienburga na prijelazu 14./15. stoljeće i našao ga je Fr. Neumann 1825. medju inim rukopisima u ostavštini (“Codex Neumannianus”) trgovca A. Grübnau iz Elbinga.
  • 2. Tri pruska katekizma tiskana u Königsbergu god. 1545., 1545. i 1561. Od njih prva dva manja po 6 stranica teksta kao 2 dialektalne uzajamno prevedene inačice istog teksta, dok je treći katekizam od 132 stranice najveći očuvani staropruski tekst kao prijevod na pruski koji je izradio Abel Will iz djela Enchiridion Martina Luthera.
  • 3. Fragmentarni rukopis pruskog Očenaša (Pater Noster) iz početka 15. stoljeća: Towe Nüsze kås esse andangonsün swyntins...
  • 4. Stotinu riječi u više raznih inačica iz rječnika Simon Grunau oko god. 1517.– 1526. (V. Mažiulis PKP II, 48, ftn. 7).
  • 5. Pruska zemljopisna imena (mjestopis) na baltičkom ozemlju stare Prusije, koje je sastavio Georg Gerullis (Die altpreußischen Ortsnamen. Berlin und Leipzig, 1922).
  • 6. Pruska osobna imena koja je složio Reinhold Trautmann (Die altpreußischen Personennamen. Göttingen, 1923), gdje je uvršten i raniji rad Ernsta Lewy 1904.
  • 7. Pruske posudjenice u ranijim njemačkim dialektima istočne i zapadne Prusije, kao i posudjenice iz staroga kuronskog jezika u Latviji i zapadnobaltske posudjenice u Litvi i Bjelorusiji.
  • 8. Tzv. Bazelski natpis (Basel Epigram): Kayle rekyse. thoneaw labonache thewelyse. Eg. koyte poyte. nykoyte. pe^nega doyte (ili inačica: Kaīls rikīse! Tu ni jāu laban asei tēwelise, ik kwaitēi pōiti, ni kwaitēi peningā dōiti) u značenju ”Moj gospodine! Vi mi niste rodjak ako hoćete piti i ne želite platiti”). Ovaj epigram iz 14 stoljeća je našao St. McCluskey 1974. na nekoj listini Univerziteta Basel.
  • 9. Ini fragmentarni tekstovi: Hieronymus Maletius je zapisao iz 16. st. sudovinske zazive u više inačica: Beigeite beygeyte peckolle “Bježite, bježite vragovi !”, pa Kails naussen gnigethe “Hej naš prijatelju !”; Kails poskails ains par antres (pijanska uzrečica rekonstruirana kao: Kaīls pas kaīls, aīns per āntran “Jedan za drugim, jedan za drugim !”, Kellewesze perioth / Kellewesze perioth “Tu voze jedna kola, tu voze kola !”, O hoho Moi mile swente Pannike “O moja draga sveta vatra !”.
  • 10. Pruska uzrečica iz rječnika opata Simona Grunau, povjesničara Teutonskog Reda: sta nossen rickie, nossen rickie “Ovo je naš Gospod, naš Gospod”.
  • 11. Pojedine ine pruske riječi još očuvane u raznim povijesnim dokumentima.

Primjer: Očenaš

Primjer teksta, staropruski Očenaš (zapisao Praetorius):

  • Thewes nossen, cur tu es Debbes, Schwisch gesger thowes Wardes; Pena mynis thowe Wiswalstybe; Toppes Patres gir iat Delbeszisne, tade tymnes senjnes Worsinny; Annosse igdenas Mayse dodi mums szon Dien; Pamutale mums musu Noschegun, kademas pametan nousson Pyktainekans; No wede numus panam Paadomam; Swalbadi numes ne wust Tayne.

Staropruski rječnik

Ovdje se navodi nekoliko važnijih pruskih izraza:

Naš prijevod Staropruski
Pruski jezik Prūsiskan
Prusija Prūsa i Prūsija
Hej Kaīls
Dobro jutro Kaīls Anksteīnai
Zbogom, doviđenja Ērdiw
Hvala Vam Dīnka
Koliko ? Kelli?
Da, tako je Jā
Ne Ni
Gdje je kupaona? Kwēi ast Spektāstuba?
Govorite li pruski? Bilāi tū Prūsiskan?

Veze pruski-latinski

Staropruski kao najarhaičniji medju baltičkim jezicima i razmjerno bliži praindoeuropskom, takodjer je iz balto-slavenske grupe po svom rječniku razmjerno bliži latinskomu, npr.:

Pruska riječ Naš prijevod Latinska sveza
ains jedan unus
ackis oko oculus
avis ujak avus
dangus<nimbos nebo nimbus
dantis zub dens
deywis bog deus
gerwe ždral grus
gorme vrućina formus
knapis, knapios konoplja cannabis
krawian krv cruor
menins mjesec mens
pirmas prvak primas
sal sol sal
tauris bik taurus
weders trbuh venter
weware vjeverica viverra

Mali pruski rječnik

Ovdje se tablično nabraja pedesetak običnijih staropruskih riječi iz najvećega očuvanog rječnika Elbing koji sadrži oko 800 pruskih riječi. Tu su u poredbenim stupcima još dodane istoznačnice iz staroga saksonskog (od god. 1350), pa novoga njemačkog, te hrvatskog standarda i naši dialektalni sinonimi pračakavski/kajkavski koji su dijelom sličniji pruskomu od standarda (zvjezdica* = slične riječi):

Staropruski Saxonski (1350) Njemački (novi) Hrvatski-standard Čakavski/kajkavski
aglo Reyn Regen kiša dažd/dež
assanis* Herbist Herbst jesen jasen*/jesen
agins*, ackis Ouge Auge* oči oky / oke
akela* Rat Rad kotač kolo/kolo*
ape Vlys Fluss rijeka rykva/reka
aubirgo Garbret Braten pečenka pulaštar/pečenica
auklextes Oberker Spreu plijeva pomajci/pleva
avis Ome Onkel ujak ujac / ujec
birgakarkis Kelle Schöpfkelle kuhača klataća/kuhača
buttan* Hus Haus kuća bunja* / hiža
cawx Tufel Teufel djavo vrag / vrak
dangus Hemel Himmel nebo neba / nebe
dantis Czan Zahn zub žub / zub
dantimax* Czanfleysch Zahnfleisch zubne desni dentjera*/zazubina
deywis Got Gott bog buog / bok
dusi* Sele Seele duša* yamna / duša*
estureyto* Eudexe Eidechse gušter yascer*/jaščer
gamdams, gandarus Storch Storch ždral vynća / žerjav
genne, genno Wip Frau žena zjena / mužača
gorme Hiszcze Hitze sparina umoryna/zaduha
goro* Vuerstant Feuerstelle ognjište gareta*/ognjišče
grobis* darm Darm drobina* drobac*/rajžlec
knaistis Brant Brand vatra uganj / ogenj
knapios*, knapis Hanf Hanf konoplja* konopja/konopla*
lituckekers* linsen Linsen jelo leća kikarica*/leča
luriay Mer Meer more mori / morje
maldenikis* Kint Kind mališan* malytje/malički*
malun* Moel Mühle mlin malyn* / melin
malunastabis* Moelsteyn* Mühlstein* žrvanj zjarna/žrven
menso* Vleysch Fleisch meso* meso* / mesek
mergo Jungvrowe Jungfrau djevica divyca/dekle
nage* Vues Fuß noge* nogy / noge*
nagepristis* Czee Zeh nožni prst nogeparst*/nožni prst
pamatis Vussale Fußsohle potplat koram / poplat
panno* Vuer Feuer plamen* planik*/plamik
pettis* Schuld'blat Schulterblatt plećka pletja*/plečka
pelanne Assche Asche pepeo popel / popel
percunis Donner Donner gromovnik triskavac/treskavec
rapa Engel Engel andjeo angel / angel
sari Glut Glut žeravica zerakva/žerava
smonenawins Mensch Mensch čovjek slovyk / človek
smoy Man Mann muškarac samac / samec
snaygis* Sne Schnee snijeg* senyg* / snek
werwirsis Lirche Lerche ptica ševa klobućar/ševa
weware* Eichhorn Eichhörnchen vjeverica viverka/veverica*
wupyan Wulken Wolken oblaci ublaki/oblaki

Staropruska gramatika

Staropruska latinična abeceda sadrži iduća slova: Aa Bb Cc Dd Ḑḑ Ee Ēē Ff Gg Ģģ Hh Ii Īī Jj Kk Ķķ Ll Mm Nn Ņņ Oo Ōō Pp Qq Rr Ŗŗ Ss Šš Tt Ţţ Uu Ūū Vv Ww Xx Yy Zz Źź. Staropruski u baltičkoj grupi i delamitski (zazaki) u iranskoj grupi su jedni ini jezici izvan slavenskih koji takodjer imaju promjenjivi glas jat. Stoga se u staropruskom taj jat pojavljuje kao i kod nas u 2 oblika tj. ekavski ili ikavski u raznim dialektima: npr. wetra i witra (vjetar).

Pruska sklonidba

Slično kao i slavenski jezici, pruski je inflektivan jezik s očuvanim padežima u potpunoj deklinaciji imenica i zamjenica, uključivo i vokativ, ali pruski nije imao uz imenice pravih gramatičkih članova kao zapadni jezici danas. Ovdje se za primjer navodi sklonidba pruske zamjenice stas (= taj), koju su raniji njemački prevoditelji pogrješno zlorabili u prijevodu člana der-die-das.

Padež muški rod ženski rod srednji-singular muški-plural ženski-plur. srednji-plural
Nominativ stas stāi stan stāi stās stai
Genitiv stesse stesses stesse stēisan stēisan stēisan
Dativ stesmu stessei stesmu or stesmā stēimans stēimans stēimans
Akuzativ stan stan stan or sta stans stans stans or stas

Prusko-kajkavske sličnosti

Zbog prvotnoga zajedničkog balto-slavenskog iskona i razmjerno veće srodnosti spram slavenskih jezika negoli prama inim indoeuropskim grupama, baltički jezici zato sadrže i dosta sličnih riječi (izoglose) kao u južnoslavenskim jezicima. Ipak su pritom leksičke sličnosti pojedinih baltičkih jezika spram raznim južnoslavenskima vrlo nejednake. Tako npr. latvijski (letonski) ima najviše izoglosa na Balkanu u Bosni, Srbiji i Makedniji, a znatno manje zapadnije. Naprotiv, litvanski (litavski) je manje sličan s istočnobalkanskim Slavenima i tu razmjerno najviše sličnih riječi ima u hrvatskomu i slovenskom jeziku. Osobiti arhajski staropruski pak ima najmanje sličnosti s istočnobalkanskim Slavenima, nešto više s ikavsko-hrvatskim i slovenskim, a najviše s našom kajkavicom i čakavicom, te nadasve mnogo s ranohrvatskim pradialektima: baegnjunska prakajkavica sjevernog zagorja i pračakavski Gan-Veyãn na Krku.

Sličnost tih dialekata izvan slavenske grupe je razmjerno najveća s pruskim, pa manja s jatwinškim (sudovinskim), Litvanskim i najniža s latvijskim. Medju južnim Slavenima su sa zapadnobaltskim najveća leksičke sličnosti: najviše baegnjunski i Gan-Veyãn, pa manje kajkavski, čakavski, slovenski, ikavski i najmanje jekavski, ekavski, itd. Osobito je značajno da kajkavski s pruskim nema samo dijelom sličan rječnik, nego čak i dio gramatike posebno u zamjenicama, npr. njihova je glavna zajednička zamjenica kai/kaj. Ove sličnosti kajkavskogt s Prusima ne znače rani pruski iskon kajkavaca jer su ovi pretežno Slaveni, nego vjerojatnije naknadnu razmjenu susjedskih posudjenica i to upućuje kako su prije doselidbe pretci kajkavaca vjerojatno boravili sjevernije u pruskom susjedstvu.

Glavne su medjusobne poveznice pruskoga i kajkavskog njihove zajedničke zamjenice kai, ikai, nikai, nekai (= što i izvedenice), pa menei, tebei, sebei (mene, tebe, sebe), twaja/tvoja* i sl. Ine su podjednake prusko/hrvatske riječi (zvjezdica* = i čakavski) još npr. iz* (iz), na* (na), pare* (zapara), priki* (prijeki), sestra* (isto), struja* (isto), winjaga (loza); ter još mnoštvo ostalih manjeviše sličnih: berza/breza, brate/brat*, dusi/duša, gara/gar* (garež), galva/glava*, kadan/kada*, kmets/kmet, lazina/blazina* (deka), leds/led*, lezja/lezjat* (ležati), malun/malyn (mlin), medu/med*, mestan/mesto* (mjesto), milon/milni* (drag), nadele/nedela (vikend), nage/noge*, ponedele/ponedelek (ponedjeljak), pazina/pažnja, pekare/pekar*, pimpa/pimpek (kita), raks/rak*, snaygis/snijeg, škadan/škodan* (štetan), ugnis/uganj* (vatra), warta/vrata*, wesels/vesel* (radostan), weware/vjeverica, witra/vitar* (vjetar), zeljan/zelje (kupus), zwerins/zveri* (zvjerad), ...itd.

Bibliografija

  • Ernst Fraenkel: Die baltischen Sprachen. Carl Winter, Heidelberg, 1950.
  • R. Przybytek: Hydronymia Europaea, Ortsnamen baltischer Herkunft im südlichen Teil Ostpreußens, Stuttgart, 1993.
  • Algirdas Girininkas: "The monuments of the Stone Age in the historical Baltic region", in: Baltų archeologija, N.1, 1994 (English summary, p. 22). ISSN 1392-0189
  • Algirdas Girininkas: "Origin of the Baltic culture, summary", in: Baltų kultūros ištakos, Vilnius, 1994: "Savastis" ISBN 9986-420-00-8", 259 p.
  • G. Blažienė: Die baltischen Ortsnamen in Samland, Stuttgart, 2000.
  • A. Kaukienė: Prūsų kalba, Klaipėda, 2002.
  • V. Mažiulis: Prūsų kalbos istorinė gramatika, Vilnius, 2004.
  • Edmund Remys: "General distinguishing features of various Indo-European languages and their relationship to Lithuanian", in: Indogermanische Forschungen 112. Berlin - New York, Walter de Gruyter, 2007.
  • G. H. F. Nesselmann, Thesaurus linguae Prussicae, Berlin, 1873.
  • E. Berneker, Die preussische Sprache, Strassburg, 1896.
  • R. Trautmann, Die altpreussischen Sprachdenkmäler, Göttingen, 1910.
  • G. Gerullis, Die altpreussischen Ortsnamen, Berlin-Leipzig, 1922.
  • G. Gerullis, Georg: Zur Sprache der Sudauer-Jadwinger, in Festschrift A. Bezzenberger, Göttingen 1927
  • R. Trautmann, Die altpreussischen Personnennamen, Göttingen, 1925.
  • J. Endzelīns, Senprūšu valoda. – Gr. Darbu izlase, IV sēj., 2. daļa, Rīga, 1982. 9.-351. lpp.
  • J.S. Vater: Die Sprache der alten Preußen Wörterbuch Prußisch-Deutsch, Katechismus, Braunschweig 1821/Wiesbaden 1966
  • V. Mažiulis, Prūsų kalbos paminklai, Vilnius, t. I 1966, t. II 1981.
  • W. R. Schmalstieg, An Old Prussian Grammar, University Park and London, 1974.
  • W. R. Schmalstieg, Studies in Old Prussian, University Park and London, 1976.
  • V. Toporov, Prusskij jazyk: Slovar', A - L, Moskva, 1975-1990 (nebaigtas, not finished).
  • V. Mažiulis, Prūsų kalbos etimologijos žodynas, Vilnius, t. I-IV, 1988-1997.
  • R. Przybytek, Ortsnamen baltischer Herkunft im südlichen Teil Ostpreussens, Stuttgart, 1993.
  • G. Blažienė, Die baltischen Ortsnamen in Samland, Stuttgart, 2000.
  • R. Przybytek, Hydronymia Europaea: Ortsnamen baltischer Herkunft im südlichen Teil Ostpreußens, Stuttgart 1993
  • A. Kaukienė, Prūsų kalba, Klaipėda, 2002.
  • V. Mažiulis, Prūsų kalbos istorinė gramatika, Vilnius, 2004.
  • LEXICON BORVSSICVM VETVS. Concordantia et lexicon inversum. / Bibliotheca Klossiana I, Universitas Vytauti Magni, Kaunas, 2007.
  • OLD PRUSSIAN WRITTEN MONUMENTS. Facsimile, Transliteration, Reconstruction, Comments. / Bibliotheca Klossiana II, Universitas Vytauti Magni / Lithuanians' World Center, Kaunas, 2007.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Pruski_i_kajkavski&oldid=35228"