Bazilijanke

{{{naziv}}}
Opći podatci
Mjesto osnutka	Kapadocija
Podredovi i pripadnici reda
Broj pripadnika	o. 850

Bazilijanke su ženski rimokatolički crkveni red osnovan izmedju 352. i 356. godine u Kapadociji (Mala Azija), u rodnoj kući sv. Bazilija i njegove sestre sv. Makrine. On je napisao Pravila o životu i služenju Bogu u redovničkoj i Bogu u posvećenoj zajednici. Ta su pravila ubrzo postala poznata ne samo na istoku, već i na zapadu pa je i sv. Benedikt u 6. st. na njima temeljio svoja Pravila. Papa Liberie potvrdio ih je 363. godine. Danas je red sv. Bazilija konteplativno-aktivni red, istočnog je obreda i u krilu je katoličke Crkve, internacionalni je red sa redovničkim zajednicama na svim kontinentima.

O redu

Od samog početka postojanja bavile su se odgojno-obrazovnom djelatnošću, radom u bolnicama, ručnim radom i šivanjem crkvenog ruha, a najvažnija djelatnost sestara je pastoralni rad i misijska djelatnost. Da bi duhovni život mogle živjeti u punini, izvor snage crpe iz svetih sakramenata. Svakodnevno sudjelovanje u euharistiji, primanje sv. pričesti, često pristupanje sakramentu pomirenja, potom moljenje časoslova, svakodnevno čitanje i razmatranje evanđelja, moljenje krunice, česti pohodi Presvetom Otajstvu, mjesečne duhovne obnove, jedanput godišnje duhovne vježbe i privatne molitve, obogaćuju im i oplemenjuju dušu te daju snagu za izvršavanje redovnički dužnosti u izgrađivanju Kraljevstva Božjeg.

Bazilijanke u Hrvatskoj

Križevački biskup Dionizije Njaradi jako je želio u svojoj biskupiji osnovati redovničku zajednicu sestara Bazilijanki. Stoga je 1908. poslao nekoliko djevojaka ukrajinske i hrvatske narodnosti grkokatoličkog obreda, koje su izrazile želju za redovnički život, u Ukrajinu kod sestara Bazilijanki na školovanje i novicijat. Godine 1915. po završetku školovanja dolaze u Križevce, a s njima i prve sestre Vasilijanke. Vaslijanke su isti red, ali ukrajinske tradicije, imaju zajedničku Generalnu poglavaricu sa sjedištem u Rimu, kao i ista redovnička Pravila i Konstitucije. Kasnije su se razvile dvije zasebne skupine: Ukrajinska provincija sestrara sa sjedištem u Osijeku (Vasilijanke) i hrvatska viceprovincija sa sjedištem u Križevcima (Bazilijanke).

Samostan u Sošicama

Časne sestre Bazilijanke počele su 1938. godine s izgradnjom samostana. Raseljeni Žumberčani u Americi u ljeto 1938. donirali su velik iznos novca za gradnju. Posveta temeljnog kamena žumberačkog samostana bila je 1938. godine u mjesecu listopadu.

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac takodjer je pomagao i podržavao gradnju. Posveta samostana bila je 27. kolovoza 1939. godine. U samostanu je djelovala i Mala škola, što je bila rijetkost u Hrvatskoj. U samostanu su osnovana dva katolička društva - Žensko društvo apostolske molitve i Hrvatski katolički seljački omladinci. Sestre Bazilijanke održavale su i domaćinski tečaj, tečaj krojenja, te su žumberačka djeca prva slova i prve knjige pročitali zahvaljujući časnim sestrama. U vihoru rata, od ruku bezbožnika u rujnu 1942. godine samostan je zapaljen i opljačkan te je 1959. godine obnovljen uz zalaganje sestre Vasilije Popović, biskupa Stepinca i iseljenih Žumberčana. U sklopu samostana nalazi se i muzej u kojemu se nalazi zbirka narodnih nošnji, alata, raznog posuđa, tkalačkog pribora i dr.