Križevci

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Križevci
Grb
Država Missing flag.png ???
Županija Koprivničko-križevačka
Površina
 - ukupna 263.72 km2
Nadmorska visina 140 mnm
Pučanstvo (2011.)
 - ukupno 21,122 stan.
 - ukupna gustoća 80 stan./km2
Dan grada 24. travnja
Zaštitnik sv. Marko Križevčanin
Poštanski broj 48260
Pozivni broj +385 048
Autooznaka
Službena stranica http://www.krizevci.hr/

Križevci (njem. Kreuz, madjar. Körös, novolat. Crisium) su polukajkavski grad u sjevernoj Hrvatskoj.

Zemljopisne značajke

Križevci leže na 140 m nadmorske visine, na južnom rubu kalničkog prigorja. Križevci su grad u Koprivničko-križevačkoj županiji, prama popisu pučanstva iz 2001. g. bilo je ukupno 11,894 pučana. Zbog blizine Zagreba (57 km), Križevci se razvijaju kao satelitsko gradsko naselje s povoljnim smještajem u blizini regionalnih središta Koprivnice (31 km), Bjelovara (33 km) i Varaždina (48 km). Za nastanak je Križevaca bio važan prometni položaj. Još od antike i srednjeg vieka se na križevačkom prostoru nalazilo križište prometnih smjerova, a kroz Križevce je prolazila i poznata cesta kralja Kolomana koja je povezivala panonski i jadranski prostor.

Suvremene prometne veze, nakon izgradnje područnih makadamskih putova izmedju Podravine, kalničkog prigorja i Posavine u 18. st., završen je izgradnjom željezničkih pruga prama Zagrebu i Koprivnici 1870. i do Bjelovara 1894. Grad je danas cestovno križište koje je, izim smještaja na prometnici što povezuje Koprivnicu s Vrbovcem, izhodište regionalnih cestovnih veza iz smjera Bjelovara, iz Sudovca i doline rieke Bednje, iz zelinskog prigorja preko Čanjeva, ter iz Rasinje preko Apatovca.

Topografski se nalazi na diluvialno-pleistocenskoj izbočini, na ocjeditom terenu izmedju zamočvarenih aluvialnih dolina potoka Koruške sa zapada i Vrtlina s istoka, na povoljnoj poziciji južnog izlaza kalničkog prigorja prema dolini potoka Glogovnice. Rebrasto razčlanjen reljef je uvjetovao mikrotopografski razvitak grada. U novije vrijeme Križevci prelaze u aluvijalnu holocenu dolinu Glogovnice na jugu kod željezničkog kolodvora.

Prigorski reljef s vertikalom horsta Kalnika, geološko-petrografski sastav, povoljna klima i bogatstvo voda bili su elementi gospodarskog i demografskog razvitka Križevaca. Suvremena demografsko-gospodarska preobrazba je izmienila odnose u prostoru i u strukturi pučanstva, a vidljiva je kroz deagrarizaciju i industrializaciju, ne samo uz napuštanja poljoprivredne proizvodnje nego i okolnih sela uz pojačanu preselidbu u grad Križevci koji je u posljednjim desetljećima znatno napučen i industrializiran.

Poviest Križevaca

Križevci iz 1842. godine, pogled na sajmište

Križevački župan se spominje 1193. što govori kako je već tada postojala križevačka utvrda Cris. Naselje Križevci se prvi puta spominje 1209., kad je to bilo manje naselje bez posebno reguliranog upravnog položaja. Dio Križevaca kasnije nazvan Gornji grad, dobio je 1252. privilegie slobodnoga kraljevskog grada.

Uz Gornji grad se razvio Donji grad, koji je povlasticu slobodnog kraljevskog grada dobio 1405. Križevci su postali mjesto održavanja sabora i skoro redovito boravište bana i župana. Najpoznatiji je sabor onaj održan 27. veljače 1397. godine, poznat pod nazivom Krvavi sabor križevački. Predpostavlja se kako je održan u crkvi sv. Križa, iako to nije u posvema potvrdjeno. Na njemu su se okupili kralj Žigmund Luksemburški s jedne, ter ban Stjepan Lacković s druge strane. Obojica su pored sebe imali stotine pristaša, a sabor se zove "krvavim" jer je na zasjedanju došlo do razmirica, pa su kraljevi vojnici sasjekli bana Stjepana i njegovu pratnju.

Od sredine 14. st. Križevačka županija je bila najveća u tadanjoj Slavoniji. Posebnu važnost Donjem gradu je davala župna crkva sv. Križa (spominje se od 1326.), jer su oba naselja spadala pod istu župu. Oko Donjeg grada su u 15. st. izgradjene zidine, pa se jedan dio našao unutar njih, dok je drugi dio na južnoj strani, ostao izvan njih tvoreći podgradje. Naglo propadanje grada je započelo u tridesetim godinama 16. st. Gornji grad su 1539. spalili Turci, kada je stradao i utvrdjeni samostan augustinaca. Nakon dolazka Čazme pod otomansku vlast 1552. Križevci su se našli na neposrednoj graničnoj crti. Ustaljivanjem granice i stvaranjem obrambenog sustava u Križevce dolazi vojna posada pretežno njemačkih vojnika.

S vremenom je Križevačka županija smanjena i sjedinjena sa Zagrebačkom županijom, ali nije ukinuta. Križevci su 1560. postali središtem istoimene kapetanije u sastavu Slavonske vojne krajine, u koju su spadale utvrde u Cirkveni, Sv. Petru Čvrstecu, Glogovnici, Sv. Ivanu Žabnu, Varaždinskim Toplicama, Remetincu i Gradecu. Istodobno se modernizira utvrda oko grada, a 1587. grade gradska vrata od cigle. Nakon Žitvanskog mira 1606. dolazi do gospodarske i demografske obnove Križevaca, a 1635. reguliraju se odnosi između civilnih i vojnih vlasti. Obnovljaju se ceste npr. 1641. se gradi cesta za Varaždinske Toplice i jača trgovina, a 1660. je postavljena mitnica. God. 1697. car je građanima dozvolio ubiranje «placovine» uz pravo vinotočja i mesarenja. Aktivno sudjelovanje Križevaca u trgovini stvorilo je potrebu za razvitkom cehova i osnivanjem novih: 1646.- čizmari i lončari, 1647.- željezari, 1649.- krznari.

Obnovu Križevaca potvrdjuje dolazak crkvenih redova (1626. - franjevaca i 1667. - pavlini) i osnivanje gimnazije 1674. god (ukinuta 1786.). Oba križevačka grada su funkcionalno srasla u jedno naselje pa je 1661. počelo njihovo ujedinjenje koje je završeno 1752. God. 1777. osnovana je grkokatolička biskupija kojoj je od 1791. središte u Križevcima franjevačkom samostanu napuštenom 1782. U 18. st. je nastavljen polagani demografski rast, a odklanjanje neposredne opasnosti od Osmanlija stvorili su potrebu za jačenjem proizvodnje. Sredinom 18. st. u Križevcima djeluje sedam cehova (kovački, krojački, postolarski, čizmarski, lončarski, remenarski i gumbarski).

U Križevcima je osnovana jedna od prvih hrvatskih manufaktura: tvornica keramike baruna I. Magdalenića, čija je proizvodnja trajala samo šest godina tj. 1775.- 1781. U Križevcima se razvija i svilarstvo od 1776., a pojačava se obujam trgovine pa je grad 1780. od Josipa II. dobio pravo na održavanje dva sajma, a 1784. još četiri nova, dok je pravo na tjedni sajam imao od 1846. U drugoj polovici XVIII. st. vojska je napustila Križevce i oni ponovo postaju središtem samostalne Križevačke županije 1759., a u gradu Križevci jačaju društvene djelatnosti poput glazbene škole (1813.), čitaonice (1839.), kazališta itd.

Sredinom 19. st. Križevci su započeli gospodarsku modernizaciu koja se vidi osnutkom podružnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1847., gospodarskog učilišta od 1860. i izgradnjom željezničkih pruga. Križevci 1886. prestaju biti središtem županije, kada je Križevačka županija spojena s Bjelovarskom županijom.

Pučanstvo

1991.

Po popisu pučanstva iz 1991. godine, prijeratna velika općina Križevci imala je 39,060 pučanaa. Nacionalni sastav: Hrvati - 36,925 (94,53%), Srbi - 927 (2,37%), Jugoslaveni - 402 (1,02%), ostali - 206 (0,52%), neopredijeljeni - 318 (0,81%), regionalno opredijeljeni - 10 (0,02%), nepoznato - 272 (0,73%).

Sam grad Križevci je iste godine imao 11,236 stanovnika: Hrvati - 10,215 (90,91%), Srbi - 405 (3,60%), Jugoslaveni - 216 (1,92%), ostali - 146 (1,29%), neopredijeljeni - 149 (1,32%), regionalno opredijeljeni - 3 (0,02%), nepoznato - 102 (0,94%). Na istom popisu iz 1991. godine, kada se pučanstvo podjeli po današnjim općinama, stanje je bilo sljedeće: Gradska općina Križevci - 22,608 stanovnika, općina Sveti Ivan Žabno - 6.000 stanovnika, općina Sveti Petar Orehovec - 10,452 pučana.

2011.

Po popisu pučanstva iz 2011. Križevci imaju 21,122 pučana, što predstavlja 18,27% od ukupnog broja pučana Koprivničko-križevačka županije, odnosno 0,49% od ukupnog broja pučanaa Hrvatske. Nacionalni sastav: Hrvati - 20,409 (96,620%), Srbi - 441 (2,09%), Albanci - 62 (0,29%), regionalno opredijeljeni - 3 (< 0,01%), ne izjašnjavaju se - 50 (0,24%) nepoznato - 24 (0,11%).

Prigradska naselja

Križevci obuhvaćaju 60 naselja: Apatovec, Beketinec, Bojnikovec, Bukovje Križevačko, Carevdar, Cubinec, Čabraji, Dijankovec, Doljanec, Donja Brckovčina, Donja Glogovnica, Donji Dubovec, Đurđic, Erdovec, Gornja Brckovčina, Gornja Glogovnica, Gornji Dubovec, Gračina, Ivanec Križevački, Jarčani, Karane, Kloštar Vojakovački, Kostadinovac, Križevci, Kučari, Kunđevec, Lemeš, Lemeš Križevački, Majurec, Male Sesvete, Mali Carevdar, Mali Potočec, Mali Raven, Marinovec, Mičijevac, Novaki Ravenski, Novi Bošnjani, Novi Đurđic, Osijek Vojakovački, Pavlovec Ravenski, Pesek, Podbrđani Vojakovački, Podgajec, Poljana Križevačka, Povelić, Prikraj Križevački, Ruševac, Srednji Dubovec, Stara Ves Ravenska, Stari Bošnjani, Sveta Helena, Sveti Martin, Špiranec, Većeslavec, Velike Sesvete, Veliki Potočec, Veliki Raven, Vojakovac, Vujići Vojakovački i Žibrinovec.

Spomenici i znamenitosti

U srednjem vijeku u Križevcima postoji augustinski samostan i crkva Sv. Križa uz koju se 1643. podiže zvonik, a unutrašnjost je barokizirana u 18. st. U njoj je nekoliko baroknih slika i mramorni oltar (F. Robba, 1756.). U 18. st. se grade franjevački samostan i pavlinska crkva Sv. Ane (1689.). Krajem 18. st. dolazi do pojačane gradjevinske djelatnosti, izgradjene su prve veće zgrade svjetovnog karaktera, a pristupa se uredjenju javnih površina. Izlazak grada izvan srednjovjekovnih okvira najbolje potvrđuje izgradnja kapele Majke Božje Koruške (1712.-1725.) zapadno od utvrde. Godine 1786. preseljeno je sjedište župe iz crkve Sv. Križa koja je bila izvan zidina u napuštenu pavlinsku crkvu unutar utvrde.

Osamostaljivanje Križevačke županije je zahtjevalo županijsku zgradu za potrebu koje je 1768. kupljena palača obitelji Gladki, nadograđivana 1779. i 1780. Uz nju se iztiču palače obitelji Karas (1796.) i rodna kuća Franje Markovića (1798.). Nekadašnji franjevački samostan je preuredjen u biskupsku palaču (F. Arnold, 1843.-1845.). Bivša franjevačka crkva, koja je postala grkokatoličkom katedralom, restaurirana je u neogotičkom stilu (H. Bollé) s ikonostasom i slikama na zidovima C. Medovića, I. Tišova i B. Čikoša, ter s oltarom S. Pardona.

Naobrazba i škole

  • Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci
  • Visoko gospodarsko učilište u Križevcima
  • Pučko otvoreno učilište Križevci
  • Udruga Kreativni Veznik Alternativnog Razvoja Kulture
  • Udruga P.O.I.N.T. - Promicanje obrazovanja, informiranja, novinarstva i tehnologija

Kultura

  • Gradski muzej Križevci
  • Gradska knjižnica "Franjo Marković" Križevci
  • Kulturno-obrazovni festival "Culture Shock"
  • Klub kulture Križevci
  • Gradski puhački orkestar Križevci
  • Križevačko veliko spravišče
  • Zoološki vrt Zlatka Budina

Poznati Križevčani

  • Sveti Marko Križevčanin - katolički svetac
  • Stjepan Lacković
  • Antun Nemčić - književnik
  • Franjo Marković - književnik
  • Marcel Kiepach - izumitelj
  • Ljudevit Vukotinović - ilirac, prirodoslovac, križevački župan
  • Sidonija Erdödy Rubido - prva hrvatska operna pjevačica
  • Ivan Zakmardi Dijankovečki - pravnik i filozof
  • Branko Zorko - atletičar (počasni građanin)
  • Nina Vavra - kazališna i filmska glumica
  • Marko Tomas - košarkaš
  • Albert Štriga - operni pjevač
  • Fran Gundrum Oriovčanin - enciklopedist
  • Dragutin Novak - prvi hrvatski pilot, živio u gradu
  • Marijan Detoni - slikar

Abstract

Križevci (Latin: Crisium, Hungarian: Kőrös, German: Kreutz) is a town in central Croatia with a total population of 21,155 and with 11,219 in the city itself (2011). It is the oldest town in its county, the Koprivnica-Križevci County.

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Croatian Wikipedia