Bezdržavljanstvo
Bezdržavljanstvo je pravno-sociološki pojam za status osobe (apatrid) bez stečenog državljanstva.
Apatrid nastaje trenutkom rođenja ako je osoba rođena u državi što kao način stjecanja državljanstva primijenjuje podrijetlo roditelja, a oni su državljani države što državljanstvo daje osobama rođenim unutar njenog ozemlja. Nastaju i nakon rođenja ako im je državljanstvo prestalo na određeni način po dotadašnjem domovinskom pravu, a istodobno ili poslije nisu stekli novo državljanstvo.
Međunarodno javno pravo nastoji ograničiti apatridiju, što je izraženo Konvekcijom o državljanstvu udane žene iz 1957. godine i Konvekcijom o smanjenju slučajeva apatridije iz 1961. Po Konvekciji o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. godine, za osobni status apatrida je mjerodavno pravo države u kojoj osoba ima prebivalište, a ako nema prebivališta, mjerodavno je pravo države u kojoj ima boravište. Hrvatsko pravo sadržava identičnu odredbu za osobni status apatrida, uz daljnju razradbu kako se u slučaju nedostatka ili nemogućnosti utvrđivanja prebivališta i boravišta apatrida primijenjuje pravo suda, odnosno, pravo Republike Hrvatske.
Poveznice
Literatura
- Vladimir Pezo: Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2007.