Biljni obrast Kaštela

Biljni obrast Kaštela (primorska i morska vegetacija oko Kaštela do Trogira): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik, dozvolom auktora može slobodno kopirati bez izmjena uz citat izvora.

• Auktori: Dr.sc. A.Ž. Lovric i dr. M. Rac, Institut "R. Bošković", HR-10000 Zagreb, Croatia
• Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica (Herbarium Adriaticum - ADRZ), Trogir & Kaštela
• Pretisak u: Zbornik Kaštela, str. 535 - 547, Matica Hrvatska Kaštela 1998.

SUMMARY

The vegetation zoning of Kaštela along the ecological profile Čiovo island - Mount Kozjak is distributed in 6 main vegetation types following the altitudinal belts. 1. The upper supramediterranean belt of Seslerio-Ostryetum woods and Satureion subspicatae grasslands includes the northern side of Mt. Kozjak and westward ridges of Mt. Vilaja and Labišnica, and Ljubitovica valley. 2. The submediterranean belt of hills covers chiefly the slopes of Mt Kozjak with Carpinetum orientalis scrub and Chrysopogoni-Koelerion grasslands. 3. The true eumediterranean belt covers Kaštela coest and northern slopes of adjacent islands with the evergreen maquis of Orno-Quercetum ilicis and Cymbopogoni-Brachypodion grasslands in karst, and Clematido-Spartietum heath and Vulpio-Lotion meadows in flysch. 4. The thermomediterranean belt there is restricted to the warmest and dry southern slopes of islands Čiovo, Drvenik, and minor islets with the maquis of Myrto-Pistacietum lentisci. 5. The coastal halophytic vegetation by the Pantan lagoon includes Juncetum maritimi-acuti and Bolboschoeno-Scirpetum litoralis, and elsewhere in rocky shores Plantagini-Limonietum cancellati occurs, and Euphorbio-Glaucietum flavi in beach coves. 6. The marine vegetation is poorer along the polluted shores of Kaštela Bay including the most resisting Enteromorphion and Pterocladio-Ulvetum rigidae. More rich algae occur in the pure sea at Čiovo and westwards of Trogir: in shores Cystoseiretum spicatae and in exposed islets Spongito-Lithophylletum tortuosi, in shallow bottoms Phymatolitho-Corallinetum, Acetabulario -Padinetum and Cymodoceetum nodosae, and in deeper floors Cystoseiretum crinitae, Zanardinio-Codietum bursae, and Posidonietum oceanicae grasslands.

• Keywords: Adriatic, Čiovo isle, Kaštela bay, zoning, vegetation, communities, algae, halophytes

Sažetak

Biljni pokrov oko Kaštela na ekološkom profilu Čiovo-Kozjak poredan je u 6 glavnih vegetacijskih tipova po visinskim pojasima: 1. Brdski pojas (supramediteran) s visinskom listopadnom vegetacijom šume Seslerio-Ostryetum i travnjaka Satureion subspicatae se nalazi na sjevernoj strani Kozjaka i na zapadnijim grebenima Vilaje i Labišnice te u dolini Ljubitovica. 2. Polusredozemni pojas (submediteran) zahvaća više primorske padine na Kozjaku s kserotermnom vegetacijom šumica Carpinetum orientalis i travnjaka Chrysopogoni-Koelerion. 3. Pravi sredozemni pojas (eumediteran) obuhvaća niži primorski pojas Kaštela i sjeverne padine susjednih otoka s tvrdolisnom makijom Orno-Quercetum ilicis i travnjake Cymbopogoni-Brachypodion na krasu, a na flišu šikare Clematido-Spartietum i livade Vulpio-Lotion. 4. Južnosredozemni pojas (termomediteran) obuhvaća najtoplije i sušne južne padine Čiova, Drvenika i manje otočiće s makijama Myrto-Pistacietum lentisci. 5. Halofilna obalna vegetacija zasoljenog tla uz Kaštela i oko Čiova obuhvaća uz lagunu Pantan slanuše Juncetum maritimi-acuti i ševare Bolboschoeno-Scirpetum litoralis, a uz ine kamenite obale Plantagini-Limonietum cancellati i u uvalama uz plaže Euphorbio-Glaucietum flavi. 6. Podmorska je hidrovegetacija osiromašena uz zagađene obale Kaštela s najođpornijim algama Enteromorphion i Pterocladio-Ulvetum rigidae. Bogatije su alge čistijeg mora izvan Čiova i zapadno od Trogira, gdje na obali raste Cystoseiretum spicatae i na otočićima Spongito-Lithophylletum tortuosi, pa na plićem dnu Phymatolytho-Corallinetum, Acetabulario-Padinetum i travnjaci Cymodoceetum nodosae, a na dubljem dnu još Cystoseiretum crinitae, Zanardinio-Codietum bursae i livade Posidonietum oceanicae.

• Ključne riječi: Jadran, Čiovo, Kaštela, zonacija, bioklimati, alge, halofiti, fitocenoze.

Uvodne napomene

Za primorsko područje oko Kaštela i Čiova donedavna su postojale tek razbacane i oskudne vegetacijske naznake bez sustavnog pregleda, dok se o pripadnim biljnim zajednicama znalo još manje, pa je u dostupnoj literaturi tek usput za Kaštela spomenuto par općepoznatih fitocenoza. U novije vrijeme su tu započela podrobnija fitocenološka istraživanja primorske vegetacije najviše oko Trogira (Lovrić i Rac 1988, Lovrić 1995, 2007). Za obalno područje od Kaštela do Čiova i Vinišća, donedavna nije bilo cjelovitog popisa alga niti pregleda morskih i halofilnih fitocenoza, jedino Ercegović (1952, 1960) tu usput spominje dvadesetak vrsta alga, dok Lovrić i Rac (1988) i Lovrić (1995) navode neke glavne obalne zajednice.

Ova terenska istraživanja su obavljena 1988, 1991 i 1996-97, a obuhvaćena je flora i fitocenoze vaskularnih halofita, pa crvenih, smeđih i zelenih makroalga (hidrovegetacija ili fitobentos). Dublji cirkalitoralni fitobenos vanjskog dna isped Trogira zasad je vegetacijski još nedovoljno poznat i tu treba očekivati dodatne nalaze osobito kod crvenih alga. Ovim istraživanjima od 1988-1997, bile su obuhvaćene obale i podmorje od lagune Pantan do rta Ploča i oko manjih otočića pred Trogrom između otoka Čiova i rta Ploča: Pišćena, Balkun, Stipanska, Veli i Mali Drvenik, Arkandjel, Smokvica i još desetak sitnih školjeva. Ovdje je za primorje i podmorje primjenjena uobičajena zonacija Mediterana prema standardu CIESM. Većina tipova i naziva fitocenoza koje se spominju u vegetacijskim pejsažima oko Kaštela, navode se po monografiji za jugoistočnu Europu (Horvat et al. 1974).

1. Brdsko-sredozemni pojas (supramediteran)

Mediteransko-montani ili brdskosredozemni pojas supramediterana je u okolici Kaštela najviše i razmjerno najhladnije bioklimatsko područje, koje inače kod nas obuhvaća nutarnje doline primorskog zaleđa i srednje padine obalnih Dinarida, pa vrhunce najviših jadranskih otoka. Tu su već obilnije oborine s povremenim zimskim snijegom, a ljeti je tek kratko polusušno razdoblje, pa je tu ljetni optimum razvitka vegetacije. Zbog premale visine visoravni Kozjaka je na njemu taj pojas slabije razvijen samo na sjevernijim padinama spram zaleđa. Naprotiv zapadnije povrh Trogira, na izoliranim šiljatim grebenima Vilaje i Labišnice, zbog jače izloženosti hladnoj kontinenatlnoj buri je brdskosredozemni pojas vegetacije prostraniji i znatno bolje razvijen na njihovim vrhuncima i sjevernim padinama već iznad 600m, a u vlažnijem mrazištu doline Ljubitovica iznad Trogira pripadna visinska vegetacija prevladava čak do 400m nad morem.

Taj viši pojas obuhvaća brdoviti pejsaž gdje su značajne šumice crnograba (Seslerio-Ostryetum carpinifoliae Horv.& Hić.), pa uz njih degradirane listopadne šikare Frangulo-Cerasetum mahaleb (Horv.) Pold., a u vlažnijim ponikvama i dolcima šikara Spiraeo-Sorbetum ariae (Tx.) Fuk. U mozaiku još pridolaze na kraškim kamenjarama zamjenski pašnjaci Satureion subspicatae Horv., pa uz smetlišta i ovčje torove bodljikavi korovi iz ruderalne zajednice Verbasco-Onopordetum illyrici (Hić.) R. Mart., a na starim zidovima Parietario-Cymbalarietum muralis Pold. i na degradiranim sjevernim točilima i osulinama oskudna zajednica Asplenio-Geranietum lucidi Pold.

2. Polusredozemni pojas (submediteran)

Ovaj prostrani bioklimatski pojas kod Kaštela obuhvaća područja podalje od mora prama zaleđu, tj. više primorske padine i visoravan Kozjaka i trogirsku Zagoru. Ovdje je suša slabija i kraća, a zimski mrazovi su redoviti i jači, pa je optimalni razvitak vegetacije u proljeće. Zato tu uglavnom izostaju tvrdolisne vrste i prevladava kserotermna listopadna vegetacija, gdje su značajne šumice medunca i bjelograba (Querco-Carpinetum orientalis Hić.) i Orno-Quercetum virgilianae Lak. et al., a uz njih su degradirani grmoliki trnjaci Corno-Paliuretum aculeati (Hić.) Lak. (= Paliuretum carpinetosum Hić.).

Na degradiranim kraškim kamenjarama su zamjenski pašnjaci Chrysopogoni-Koelerion Hić., od kojih je tu najčešća zajednica Stipo-Salvietum officinalis Hić., dok su u vlažnijim ponikvama i dolcima manje mozaične plohe livada iz sveze Scorzonerion villosae Hić. Na višim južnim strminama Kozjaka su manja kamenita točila i osuline s oskudnom zajednicom Marrubio-Rumicetum indurati Lak.& al., a na odsjecima okomitih stijena se nalazi zajednica Moltkio-Inuletum verbascifoliae (Horv.) Wendel.

3. Sredozemni pojas (eumediteran)

Ovo je tipična i poznata mediteranska vegetacija proširena duž dalmatinske obale i jadranskog otočja, kao i na većini južnoeuropskih obala. Tu je ljetna suša umjerena i zimski mrazovi razmjerno blagi, pa prevadava mješovita poluzimzelena vegetacija tvrdolisnih i kserotermno-listopadnih vrsta, a vegetacijski razvitak tu većinom ima dva optimuma, proljetni i jesenski. Taj pojas obuhvaća sjeverne padine otoka Čiova i Drvenika, pa primorske padine oko Trogira, niži primorski pojas Kaštela i susjedni poluotok Marjan. Pripadni se pejsažni tipovi i vegetacija razlikuju ovisno o geološkoj podlozi i utjecaju ljudske degradacije, pa se u eumediteranskom pojasu oko Kaštela nalaze u mozaiku tri različita pejsažno-vegetacijska kompleksa.

• Kamenite podloge tu nose značajne poluzimzelene šumice hrasta česmine (Orno-Quercetum ilicis Hić.) i uz njih degradirane tvrdolisne grmljake (garige) Brachypodio-Juniperetum oxycedri (Hić.) Lak., pa zamjenske kraške pašnjake iz sveze Cymbopogoni-Bracypodon Hić. Na manjim plohama nižih stijena se nalazi oskudna zajednica Teucrio-Campanuletum pyramidalis (Wrab.) Pold.
• Drugi je tu edafski pejsaž nižeg i plodnijeg fliša i vlažnih aluvijskih terena duž Kaštela. Na ovom je području prirodna vegetacija većinom uklonjena i pretvorena u poljodjelske plohe i naselja, a na još preostalim poluprirodnim plohama su značajni poluzimzeleni grmljaci Clematido flammulae-Spartietum juncei (Ozenda) Lois. i sredozemni travnjaci iz sveze Vulpio-Lotion Hić., pa na vlažnijem aluviju uz potoke i močvaru Pantan su obalne šikare Vitici-Tamaricetum dalmaticae Hić. i vlažne livade Molinio-Hordeion Hić, a uz izvore i nakapnice paprati i mahovine Eucladio-Adiantetum Br.Bl.

Ovaj je pojas najgušće naseljen i urbaniziran pa tu značajne plohe zauzima i treći, ruderalno-parkovni pejsaž s antropogenom vegetacijom. To su ruderalne šikare reda Chelidonio-Robinietalia Hadač & Sofr., npr. zajednice Robinio-Ailanthetum (Neuh.) Gutte na flišu i Cupresso-Pinetum brutiae Lak.& al. na kamenitom krasu, pa bodljikavi korovi reda Carthametalia Brullo & Marc., npr. zajednice Geranio-Silybetum mariani Oberd. i Scolymo-Marrubietum incani Hić., a na starim zidinama i ruševinama sveza Asplenio-Cymbalarion Segal, s glavnom zajednicom Asplenio-Umbilicetum horizontalis Hić.

4. Južnosredozemni pojas (termomediteran)

Ovo je u okolici Kaštela najtopliji i najsušniji bioklimatski pojas bez snijega, s najslabijim i vrlo rijetkim mrazom tek za ponekih najjačih zima, a obuhvaća vanjske južnije otoke Jadrana i južnog Sredozemlja. Ovdje mu pripada samo spram pučine otvoren priobalni pojas do stotinjak metara uvis na južnim vanjskim stranama otoka Čiovo, Drvenik i vanjski manji otočići Arkanđel, Orud, Stipanska, Balkun, Sv. Fumija, itd. U tom je pojasu za bilje najgorje sušno doba ljeti, a najpovoljnije kišno doba jeseni i zime, pa tu raste čista trvrdolisna (vazdazelena) vegetacija bez listopadnih vrsta, a područni se travnjaci ljeti posve osuše pa su najzeleniji zimi.

U ovom je pojasu uz otvorene južne obale najčešća biljna zajednica niže makije Myrto-Pistacietum lentisci (Mol.) Bolos, dok na najizloženijem rtu Ploča pod udarom juga pridolazi još i makija Oleo-Pistacietum lentisci (Br.Bl.) Mol., a u zaštićenim južnim uvalicama Čiova i Drvenika su tvrdolisne šumice Viburno-Quercetum ilicis (Br.Bl.) Mart. Ogoljele priobalne kamenjare južnih kraških padina sadrže zajednicu Helichryso-Artemisietum canescentis Hić., a na vanjskim ogoljelim otočićima su pašnjaci Asphodelo-Chrysopogonetum grylli Hić. Na južnim obalnim stijenama Čiova nalaze se manje plohe zajednice Phagnalo-Centaureetum ragusinae Hić.

5. Zasoljeni priobalni pojas (adlitoral)

Ovaj halofilni pojas je na otvorenim obalama, prama kopnu uz gornji rub vjetrovne posolice omeđen makijom Myrto-Pistacietum lentisci (Br.Bl.) Mol., a u zaklonjenim je uvalama takav granični ekoton Vitici-Tamaricetum dalmaticae Hić. Duž kosih kamenitih obala tu je najčešća halofilna zajednica Plantagini-Limonietum cancellati Hić., a na olujnim vanjskim školjevima rastu grmići Lavatero-Capparetum (Ilij.) Lov. (Limonietum lavateretosum Ilij.). Na šljunku u uvalama se mjestimice nalazi Euphorbio-Glaucietum flavi Hić. i na mulju uz lagunu Pantan Limonio-Artemisietum caerulescentis Hić.

Slatkovodna vegetacija (hidrofiti)

Slatkovodna vegetacija u području od Kaštela do Vinišća je dosta oskudna i uglavnom je ograničena oko vrela Pantan kod Trogira i u desetak većih stalnih lokvi u ponikvama kod Vinišća. Tu su razvijena tri glavna tipa mediteranske slatkovodne vegetacije:

• Charetalia Sauer, je podvodna vegetacija većih alga na dnu slatkih voda diljem Eurazije i kod nas u jezerima, gdje su glavne dubinske slatkovodne alge iz porodice Characeae. Jedina nazočna sveza tu je Limno-Charion fragilis (Kraus) Hartog & Segal koja obuhvaća veće slatkovodne alge na dnu europskih voda, jezera i lokava. Tu spadaju oskudni sastojci alge Chara aspera u našim slatkovodnim lokvama, kao i sličan bogatiji obraštaj alga parožina u našim dubljim jezerima od Visovca do Vrane na Cresu.

• Potamogetalia Koch su plivajuće vodenjare u slatkim vodama Eurazije, gdje su glavne vrste iz vodene porodice Potamogetonaceae i uz ove još Myriophyllum, Batrachium, itd. Tu pripada sveza Magno-Potamogetion (Koch) Vollm.: ova grupa obuhvaća veće vodenjare u europskim slatkim vodama i to je načešći tip vodene vegetacije u našim kraškim lokvama. Tu pripada kod Vinišća slatkovodni obraštaj vodenjara Potamogeton crispus i Myriophyllum spicatum. Druga pripadna grupa je još Callitricho-Batrachion Hartog & Segal: to su površinske plivajuće vodenjare manjih rječica i močvara, a kod Vinišća i Pantana iz te grupe najviše raste Batrachium drouetii koji je zastupljen u većini ovdašnjih lokava.

• Phragmitetalia Koch: to su općepoznati močvarni trstici i ševari na slatkovodnim i brakičnim obalama Eurazije s močvarnim biljnim rodovima Phragmites, Typha, Cladium, itd. Ovdje se nalaze 2 pripadne sveze: Phragmition Br.-Bl. su europski močvarni trstici koji su vrlo rašireni i najbolje razvijeni u našim močvarama i na obalama rijeka i jezera. Iz te grupe su kod nas u mnogim kraškim lokvama, pa tako kod Vinišća i Pantana nazočni manji fragmenti zajednica Scirpo-Phragmitetum Tx.& Prsg. i Cladietum marisci (All.) Zobr. Druga je južna mediteranska sveza Typhion laxmanii Lasev & Golub.: to su kod nas rjeđi južno-sredozemni i subtropski ševari, koje u lokvama kod Vinišća i Pantana kao i drugdje na jadranskim otocima, zastupa Typha domingensis iz sredozemne zajednice Typho-Scirpetum Br.-Bl.& Bol.

Morska vegetacija (fitobentos)

1. Poplavni nadmorski pojas (supralitoral)

To je područje nad gornjim rubom plime, koje na otvorenim obalama i otočićima prelijevaju jači olujni valovi, a u uvalama i lagunama ga povremeno preplavi najjača plima, pa se tu miješaju najgornje alge i neki halofiti. Na otvorenim kamenitim obalama nema halofita izim cijanofitske mikrovegetacije Pleurocapsetalia Erceg., a obalne procjepe i polušpilje kao baršunasti sag pokriva Catenelletum repentis Zal. Na zamuljenom pijesku u uvalicama rastu sitine Juncetum maritimi-acuti Hić., a u laguni Pantan je Bolboschoeno-Scirpetum litoralis Br.Bl. i Salicornietum europeae Wend.

2. Uži obalni pojas (eulitoral-intertidal)

Ovo je pojas u rasponu plime i oseke, odnosno izravnog udara prosječnih valova, gdje halofiti već izostaju. Na kamenitim rtovima i školjevima pod udarom pučinskih valova nalaze se vapnenačke naslage zajednice Spongito-Lithophylletum tortuosi (Feld.) Mol., a u zasjenjenim procjepima i polušpiljama je Hildenbrandtietum rubrae (Feld.) Giac., dok je u kamenitim uvalicama i uz obalne izvore rjeđa endemska zajednica Fucetum virsoidis (Zal.) Pign., koja kod nas već brzo izumire zbog zagađenja. Na zagađenim obalama uz trogirsku luku i duž Kaštela nalazi se većinom samo najodpornija sveza zelenih alga Enteromorphion intestinalis Hadač.

3. Gornji podmorski pojas (sublitoralni rub)

To je područje ispod donje granice oseke, još pod povremenim utjecajem najniže jake oseke u uvalama ili izloženo kovitlanju olujnih valova pučinskog juga, koje na otvorenim rtovima i vanjskim školjevima vidljivo djeluje na hidrovegetaciju po 2 do 5m duboko. Zbog prejake hidrodinamike tu izostaje posidonija pa na plićem izloženom pješčanom dnu rastu samo manji travnjaci Cymodoceetum nodosae (Feld.) Br.Bl. Na grubljem šljunkovitom dnu u uvalicama se nalazi Acetabulario-Padinetum pavonicae (Lor.) Zal., a na degradiranom kamenitom dnu Arbacio-Lithohpylletum incrustantis Boud.& al.

Čista hridinasta dna uz izložene rtove i vanjske otočiće sadrže naselja Cystoseiretum spicatae Erceg., a olujne odsjeke strmih morskih stijena pokrivaju ovapnjele prevlake Phymatolitho-Corallinetum mediterraneae (Feld.) Giac. Naprotiv zagađena kamenita dna uz trogirsku luku i kaštelansku obalu umjesto toga sadrže većinom samo najodporniju ruderalnu zajednicu Pterocladio-Ulvetum rigidae (Bern.) Mol.

4. Plitkomorski pojas (infralitoral)

To su razmjerno mirnija i osvjetljena, plića dna samo s podmorskim strujama već ispod dosega olujnih valova. Ovo je na srednjem Jadranu područje u rasponu podmorskih livada Posidonietum oceanicae (Zal.) Br.Bl. na pješčanim dnima, npr. na dnu otvorenih uvala i među vanjskim otočićima ispred Trogira, dok slična muljevita dna uz kaštelansku obalu mjestimice sadrže odporniji travnjak Zosteretum marinae (Zal.) Pign.

Otvorena i čista kamenita dna tu pokriva Cystoseiretum crinitae (Feld.) Mol., a na zamuljenom kamenom dnu zaklonjenih uvala i mjestimice u Kaštelanskom zaljevu raste Cystoseiretum barbatae (Zal.) Pign. Podmorske osuline i šljunkovita dna uz otvorene obale nose naselja Zanardinio-Codietum bursae (Lor.) Zal., a zasjenjena nadsvođa i polušpilje pod strmim vanjskim obalama sadrže zajednicu Udoteo-Peyssonellietum squamariae (Feld.) Mol.

5. Dublji pojas (cirkalitoral)

Ovo je tamnije područje ispod donje granice spomenutih travnjaka, s dominacijom dubinskih skiofitnih alga, koje je zbog tehničko-financijskih poblema ovdje izvan Čiova ostalo još nedovoljno proučeno, a dosad su tu poznate iduće fitocenoze uz gornji rub cirkalitorala. Na zamuljenom detritičnom dnu je raširena zajednica Rytiphloeo-Vidalietum volubilis (Lor.) Zal., a druga detritično-šljunkovita dna sadrže naselja većih smeđih alga Sargasso-Cystoseiretum latiramosae (Lor.) Zal., dok otvorena detritična dna s jačim pridnenim strujama nose endemsku zajednicu Cystoseiretum adriaticae-corniculatae (Zal.) Lov.

Dubinske stjenovite strmine ispod vanjskih otočića pred Trogirom pokrivaju ovapnjele koraligenske naslage Pseudolithophyllo-Halimedetum (Feld.) Giac. Ostala skiofitna vegetacija dubljeg cirkalitorala prama pučini još nije fitocenološki sustavno pregledana, pa se mogu po dostupnoj literaturi tek približno spomenuti neke značajnije alge izvađene iz dubljega pučinskog dna. Tako medju ostalim uobičajenim vrstama od manjeg fitocenološkog značenja, za ova dublja dna ispred Trogira i rta Ploča Ercegović (1952, 1960) spominje kao značajnije Cystoseira zosteroides (Turn.) C.Ag., Sporochnus pedunculatus (Huds.) C.Ag. i Laminaria rodriguezii Born.& Hamel.

Zaključak

Premda je visinski raspon reljefa oko Kaštela na profilu Čiovo - Kozjak manji od 800m, tu su ipak jasno razvijena 4 visinska vegetacijska pojasa: južnosredozemni (termomediteran), sredozemni (eumediteran), polusredozemni (submediteran) i brdskosredozemni (supramediteran). Duž tog profila se može razlučiti čak 6 različitih vegetacijskih tipova: najjužniji tip makija Myrto-Pistacietum i stepskih travnjaka Helichryso-Artemisietum, pa kraški sredozemni Orno-Quercetum ilicis i Cymbopogoni-Brachypodion, uz flišni Clematido-Spartietum i Vulpio-Lotion, nadalje urbano-antropogeni Robinio-Ailanthetum i Geranio-Silybetum, potom viši polusredozemni Capinetum orientalis i Corno-Paliuretum, ter najviši brdskosredozemni Seslerio-Ostryetum i Frangulo-Cerasetum.

Uzrok ove edafsko-pejsažne raznolikosti u eumediteranu je kaštelanski fliš i povijesni utjecaj urbanizacije. Naprotiv je raznolikost ostalih visinskih pojasa ovdje bioklimatski uvjetovana zbog hladne bure na vrhovima i sjevernim padinama, pa istodobne otvorenosti toploj pučini Jadrana oko rta Ploča i otočića oko Trogira. Sve to zajedno na malom prostoru oko Kaštela i Trogira uvjetuje izrazite vegetacijske kontraste i razmjerno zbijenu užu zonaciju. Zato je ukupna zonacija oko Kaštela po raznolikosti podjednaka kao južnije na dvostruko većem visinskom rasponu npr. na Mosoru do Omiša ili nad Konavlima do Sniježnice.

Dosad je istraživanjima Kaštela i Čiova nađeno tek 27 vrsta obalnih halofita i razmjerno jednolična obalna vegetacija s desetak halofilnih fitocenoza, što je jasni odraz antropogene degradacije obala kod Trogira i istočnije, ali i prirodne jednoličnosti samih obala. Izim lagune Pantan istočno od Trogira, sve ostale obale u okolici Kaštela su uglavnom niže kamenite i kose hridinaste, pa tu nema viših obalnih stijena, a niti sitnih pjeskovitih žalova s dinama. Zato tu uglavnom izostaju psamofiti kao i kserohalofiti klisurastih obala.

Naprotiv je flora i vegetacija morskih alga u akvatoriju ispred Čiova do Vinišća razmjerno bogata i raznolika s bar 204 vrste makroalga i 21 različitih morskih fitocenoza. Tomu je uzrok prirodna raznolikost podmorja od Čiova do rta Ploča, a također i izloženost otvorenoj pučini Jadrana s razmjerno čistijim i toplim morem, jer tu kopno nije zaklonjeno većim otocima kao drugdje u Dalmaciji. Ovdje su jedina jače zagađena dna uz samu trogirsku luku i susjedni Kaštelanski zaljev gdje je fitobentos najjače degradiran, uglavnom s ruderalnim zajednicama najotpornijih zelenih alga.

Najbogatija hidrovegetacija alga kod Trogira raste uz obale Drvenika do rta Ploča, a najviše oko vanjskih otočića i školjeva izmedju Šolte i rta Ploča, gdje je bogata hidrovegetacija smeđih i vapnenačkih alga i livada posidonije vrlo slična kao na pučinskim Lastovcima i Kornatima. Zato bi kao prirodne rezervate tu trebalo još posebno zaštititi barem otočiće Arkanđel, Kraljevac i Pišćena s najbogatijim fitobentosom u bližoj okolici.

Važnija literatura

• Bressan G., Babbini-Benussi L. 1996: Phytocoenographical observations on coralline algae in the Mediterranean Sea. Rend. Fis. Accad. Lincei IX, 7 (3): 179-207
• Ercegović, A. 1952: Sur les Cystoseira adriatiques. Fauna et flora adriatica 2: 105-114 & 173-212 + 30 tab., Institut d' océanographie, Split
• Ercegović, A. 1960: Végétation des algues sur les fonds pechereux de l' Adriatique. "Hvar" Cruises Reports IV/4, 32 p., Institut d'océanographie, Split
• Hodžić, M. i sur. 1998: Kaštela - kolijevka Hrvatske. Zbornik 11, 643 str. Matica Hrvatska Kaštela.
• Horvat I., Glavač V., Ellenberg H. 1974: Die Vegetation Südosteuropas. Geobotanica Selecta Bd. IV, 768 p., G. Fischer, Stuttgart.
• Horvat-Mileković, M. i sur. 1998: Čakavsko prirodoslovno nazivlje iz Kaštela i Trogira. Zbornik Kaštela, str. 563-574, Matica Hrvatska Kaštela.
• Kamenjarin, J. 1996: Vascular flora of Mount Kozjak above Split. Natura Croat. 5: 119-144.
• Lovrić, A.Ž. 1978: Fitocenološka analiza morske vegetacije istočnog Jadrana. Mitt. Ostalp. Ges. Veget. 14: 215 - 229, Slovenska akademija Ljubljana.
• Lovrić, A.Ž. 1979: Pejsažna i ekozonalna rajonizacija primorskog krša u Hrvatskoj. Zbornik 2. Kongr. ekol. Jug. knj. I: 241 - 252, JAZU Zadar.
• Lovrić, A.Ž. 1983: Biogeografski modeli vegetacijskih pejsaža sjeverne Dalmacije. Zbornik R. Visianija, Posebna izdanja 10: 195 - 201, Muzej Šibenik.
• Lovrić, A.Ž., Rac M. 1988: Ekološko-vegetacijska studija općine Trogir. Urbanistički institut Hrvatske, 14 p.+ 2 karte, elaborat RNAA - 9010 / 900, Zagreb
• Lovrić, A.Ž. 1995: Taksonomske i biocenotske osobitosti olujnih obala i primorskih vrhova duž Taurodinarida. Dr. disertacija, 460 p., Sveučilište Zagreb.
• Lovrić A.Ž., Antonić O. 1998: Analiza vegetacijskog pejsaža oko Kaštela na profilu Čiovo-Kozjak. Zbornik Kaštela, str. 543-547, Matica Hrvatska Kaštela.
• Lovrić A.Ž., Rac M. 2009: Klima, vegetacija i podmorje od Trogira do Rogoznice. Zbornik Vinišća, 19 str., Split.
• Rac M., Lovrić A.Ž. 1998: Halofilna i morska vegetacija u široj okolini Trogira. Zbornik Kaštela, str. 543-547, Matica Hrvatska Kaštela.
• Rac M., Lovrić A.Ž. 2009: Biološke značajke i slatkovodna vegetacija u primorskim lokvama oko Vinišća. Zbornik Vinišća, 4 str., Split.
• Šolić M.E. i sur. 1998: Vaskularna flora naselja Kaštelanskog zaljeva. Zbornik Kaštela, str. 575-588, Matica Hrvatska Kaštela.
• Tutin T.G., Chater A.O. et al. 1964-1980: Flora Europaea, vol- 1 - 5. Cambridge Univ. Press. (2nd ed., vol. 1, Cambridge 1993).

Poveznice

• Trogir i Čiovo
• WikiFlora Jadrana
• Trogirska hidrobotanika

Reference

Adapted and condensed study from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric & Dr. M. Rac for sub-project WikiFlora Adriatica, from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1998): if quoted authors and source, free for copying and distribution without changes.