Bivša hrvatska jezera
Bivša hrvatska jezera (prirodni vodni bazeni nedavno uništeni, zatrpani i isušeni): - U jugo-hrvatskoj hidrologiji se dosad naveliko i pompozno pisalo kako su političari, gospodarstvenici i tehničari od 20. stoljeća dosad po Hrvatskoj izgradili više novih, velikih i (navodno) 'lijepih' umjetnih jezera tj. hidroakumulacija za vodoopskrbu i elektroprivredu: od tih bi uz dvadesetak inih manjih najveća i najbolja po njima bila cetinska hidroakumulacia s branom Peruča (kojom je potopljeno i uništeno ranije Vrličko polje).
Medjutim, ovi utilitarni praktičari i politički demagozi (jednako kao i Wikipedia) pritom istodobno taktički zaobilaze i prešućuju, kako je obratnim djelatnostima istodobno na hrvatskom ozemlju u nedavnim stoljećima i najviše kroz 20.st., pretežno planski tzv. 'napretkom' kroz jugo-komunističko doba takodjer uništeno, razoreno i presušeno bar desetak inih bivših prirodnih jezera, od kojih se tu niže po prvi puta sustavno prikazuje 5 takvih najvažnijih, značajnih i većih hrvatskih jezera, kojih danas više nema.
Na hrvatskom ozemlju izim još sada postojećih (ili novijih umjetnih), bilo je donedavna bar još desetak ranijih jezera koja su dosad nestala, bilo prirodnim zasipavanjem u novijim stoljećima, ili su ljudski uništena u zadnjih stotinjak godina (redom po veličini): npr. naše najveće Spačvansko jezero (zapadni Sriem), Ćepićko (istočna Istra), Bašćanska jezera (na Krku), Sobransko (na Mljetu), Lasinjsko jezero (uz Kupu), itd.
Sadržaj
Spačvansko jezero
Spačvansko jezero (klas.latin. Lacus Syrmius, starogrč. Syrmike limne) bilo je ranije, od prve predpoviesti kroz klasičnu antiku pa sve do srednjeg vieka najveće prirodno jezero sadanjeg hrvatskog ozemlja, znatno veće od danas najprostranijeg u Hrvatskoj dalmatinskog jezera Vrana kod Biograda.
Ranije Spačvansko jezero je zamalo jedino veće od inih nestalih u Hrvatskoj, koje se izgubilo uglavnom prirodnim procesima: sva ostala kod nas nestala u 20. stoljeću dosad je uglavnom uništio čovjek. To je bio jedan od zadnjih slatkovodnih ostataka predglacialnog Panonskog mora, zajedno s dosadašnjim panonskim jezerima Balaton i Nežiderskim.
Sadanji Bosut u jugoiztočnoj Slavoniji i zapadnom Sriemu je uglavnom novovjeka rijeka, čiji gornji i srednji tijek postoje tek od kasnoga srednjeg vijeka do danas. Prije toga u prapoviesti, antici i ranom srednjovjekovlju, namjesto gornjega i srednjeg Bosuta još je postojalo prostrano i plitko Spačvansko jezero (Syrmike limne), kao jedan od zadnjih vodenih preostataka Panonskog mora iz kasnog terciara (neogen).
To nekoć veliko Spačvansko jezero je zajedno s donjom Savom i Dunavom odvajalo raniji Sriemski poluotok od inoga panonskog kopna s kojim se spajalo oko sadanjeg Vukovara. Zatim je prirodno, rječnim nasipavanjem i zamuljivanjem plitkog jezera ovo konačno u srednjem vijeku izteklo u Savu, presušilo i zaraslo močvarnim lužnjakovim šumama kao noviji zapadni Srijem.
Jezero Ćepić u Istri
Istarsko jezero Ćepić, koje je postojalo u istočnoj Istri kroz dugi niz stoljeća sve do sredine 20. st., kod nas je razmjerno najveće prirodno jezero koje je uglavnom nepotrebno uništeno i razoreno ljudskim djelatnostima. Ovo je veće istarsko jezero ranije donedavna postojalo u današnjem Ćepičkom polju tj. oko srednjeg tijeka rijeke Raše u zaledju luke Plomin.
To je bilo prostrano i pliće sredozemno jezero do par metara dubine, naokolo spram obala uglavnom zaraslo prostranim pojasima ševara, južnih trstina (Arundo) i primorskog rogoza (Typha domingensis) s bogatim gnjezdištima močvarnih ptica, razmjerno slično kao danas jezero Vrana kod Biograda. 'Napredni' jugokomunisti su odredili njegovu melioraciju tj. isušivanje i preobrazbu u polja poljoprivrednih zadruga, pa je to ranije mnogostoljetno istarsko jezero odvodnim kanalom drenirano u Plominski zaljev.
Bašćanska jezera na Krku
Kroz dugi niz ranijih stoljeća sve do 1970tih godina, na jugoiztoku otoka Krka kod Baške su postojali danas većinom razoreni stalni potoci Santis i Malarika, ter najveća na jadranskim otocima rječica Velarika, čiji je donji tijek do mora takodjer dielom uništen tj. umjetno kanaliziran.
Izmedju njihovih ušća u zaledju uz more su sve donedavna pred par desetljeća postojala i dva otočna jezera: u pozadini velike Baščanske plaže je donedavna bio prostrani prirodni bazen Jezeri, ter iztočnije od Baške izmedju uvala Velaluka i Malaluka drugo jezero Bosar,- a dosad su oba već zatrpana i uništena.
Priobalni bazen Jezeri
Priobalni prirodni bazen Jezeri je prije bio plovan za čamce, dug skoro 1km i širine 100-300m u zaledju Baščanske plaže sve do brežuljka Smihovil. Još donedavna tj. do sredine 20.st. bio je okružen sredozemnim močvarnim šumicama i južnim subtropskim ševarima, ter s osebujnom jezersko-močvarnom faunom (nalik delti Neretve): Kroz proteklih pola stoljeća je to jezero posve uništeno, prvo na sjevernom dielu uz Bašku izgradnjom par hotela i potom još južnije zatrpano nasipavanjem za novi autokamp do kraja 20.st.
Iztočno jezero Bosar
Iztočnije od Baške do poluotoka Sokõl je niska flišna dolina Bosãr izmedju uvala Velalukà i Malalukà, koje tvore krajnji najiztočniji izdanak otoka Krka nasuprot Senju. Ova iztočna dolina po sredini je bila udubljena s plićim jezerom Bosar (150 x 200m), koje je sada dielom uništeno i od kraja 20.st. većinom umjetno zatrpano pieskom za (propali) novi camping.
Ranije i sve donedavna je u tom jezeru Bosar na dubljoj sredini raslo Bolboschoeno-Scirpetum litoralis, a na močvarnom rubu Jucetum maritimi-acuti i Schoeno-Juncetum maritimi. Od šikara je oko jezera Bosar grmoliki pojas ekotona Vitici-Tamaricetum dalmaticae, dok su zbog prejake bure i zračne posolice šume tu izostale.
Sobransko jezero, Mljet
Mljetska tzv. jezera na zapadu tog otoka u Nacionalnom parku Mljet, ustvari su tek slane lagune spojene s morem. Naprotiv se na srednjem dielu otoka Mljeta iznad sjeverne obale, izmedju luka Sobra i Prožura, u dubokim ponikvama još nalaze i dva prava, slatkovodna jezera Sobranska i Prožurska Blatina, koji su nestručno ostavljeni izvan zaštite Nac. parka, pa su ugroženi uništenjem.
Manja i teže dostupna Prožurska Blatina je dosad uglavnom još očuvana manjeviše u poluprirodnom stanju, dok je veća i dostupnija Sobranska Blatina koja je ranije bila prirodno najbogatija, dosad zadnjih godina zamalo uništena: izgovori su bili njezina dezinsekcia komaraca i tzv. 'melioracia' u svrhu vodoopskrbe susjednih naselja (Sobra i Prožura).
Flora mljetskih Blatina
Vlažni subtropi Blatina na Mljetu: Do danas su raznim južnim vrstama najbogatije subtropske laurisylvae na Jadranu bolje očuvane u prvotnom prirodnom stanju samo u manjim plohama na sjeveroistoku Korčule, a najviše ploha dalmatinskih laurisylva još donedavna su bujno rasle na više mjesta po Mljetu u dubokim jezerskim ponikvama „blatine“.
Po lokalnoj tradiciji bi neke prostrane visoke šume u prošlim stoljećima rasle i oko najveće mljetske zavale Velje Blatine, ali su dosad isušivanjem dna već uništene bez traga, premda su po analogiji mogle biti slične vlažnim šumama (laurisylvae) uz preostale mljetske blatine.
Naša najveća poznata vlažna laurisylva je još donedavna bila Sobranska Blatina na sredini Mljeta, koja je dosad dijelom uništena u protekla tri desetljeća, besmislenim hidro-melioracijama. Ine 2 manje laurisylvae po par hektara su na Mljetu još bile Blatine Kozarica i Prožura, a ta vlažna šuma uz Kozaricu na sjeverozapadu Mljeta (blizu granice Nacionalnog parka) je već uklonjena nakon sredine 20. st. zbog pretvaranja u plantažu agruma: mandarine, limun, kivi, itd.
Još jedina dosad preostala na Jadranu, većinom očuvana u poluprirodnom stanju nalik na kolhidske i kanarske prašume je danas zadnja naša subtropska laurisylva Prožurska Blatina na sjeveroistoku Mljeta, koju stoga treba žurno zaštititi kao strogi prirodni rezervat – dok i ova posljednja ne bude nepovratno uništena.
Lasinjsko jezero uz Kupu
Lasinjsko jezero na južnoj strani donje Kupe jugoiztočno od Karlovca, još donedavna krajem 20. stoljeća je bila jedna od posljednjih poluslanih jezerskih laguna jugozapadne Panonije u srednjoj Hrvatskoj. Površina toga donedavnog jezera sredinom 20.st. je bila nekoliko hektara, ali je dosad ta naša panonska laguna uglavnom uništena besmislenom 'melioraciom' drenažnih kanala.
Ranije su uz rub u močvarnim šumicama tu rasli Ulmus canescens i Populus alba ssp.nivea, pa na obali močvarni travnjaci Junco-Scorzoneretum parviflorae, a u dubljoj sredini lagune su bile potopljene vodenjare Coleogeto-Zannichellietum maritimae.
Poveznice
Reference
Almost original compilation from other correlated texts, available by GNU license in Wikinfo and former WikiSlavia.
