Crnogorski jezik

Crnogorski jezik je dio jezičnog sustava koji se u jugoslavistici naziva 'srednjejužnoslavenski dijasistem'. Po posljednjem popisu u Crnoj Gori, 2011. godine, oko 229.267 stanovnika ili 36,97% pučanstva govore crnogorskim jezikom . Službena pisma crnogorskog jezika su latinica i ćirilica. Crnogorski jezik je lingvistički još nestandardiziran i prevladava na području Crne Gore, pa dijelom još u susjednim zemljama sa crnogorskom nacionalnom manjinom. Crnogorski jezik je danas službeni javni jezik Crne Gore.

ABSTRACT

Montenegrin language: This is a condensed preliminary survey on the peculiarities of Montenegrin language, compared with other South-Slavic languages and especially with Croatian dialects. At the end a new Montenegrin-Croatian glossary is offered: This is a minor glossary of Montenegrin-Croatian, condensed and revised from the available sources on internet (chiefly new MontenegroWiki). Although new official Croatian is rather unlike to Montenegrin, older Croatian dialects are more similar to them, chiefly the Chakavian one of Adriatic islanders, and we added its related isoglosses in translations. Yet from this preliminary glossary, a considerable amount of pre-Slavic archaisms of ancient and protohistoric origins in Montenegrin are evident: They are linked with a bio-genomic majority of non-Slavic aborigine ancestors among Montenegrins, and these early pre-Slavic archaisms in actual glossary are marked by an asterisk *. The former Yugoslav unitarists insisted non-Slavic words there must be only recent 'italianisms' - but modern biogenomics crashed this political dogma, and confirmed the originality of Montenegrin population and their relict language.

Javni status

Problem s jezikom je aktualan u Crnoj Gori. Od Drugog svjetskog rata do 1992. godine službeni jezik Crne Gore je bio srpskohrvatski. U prethodnom popisu, 1991. godine, većina crnogorskih građana se izjasnila da govori tada zvanični jezik - srpskohrvatski. Po ranijem Ustavu Crne Gore, zvanični jezik republike je, od 1992. godine, srpski jezik, ijekavsko nariječje. Kasnih devedesetih i početkom 21. vijeka, pojavljuju se organizacije koje promoviraju crnogorski kao poseban jezik.

Na posljednjem popisu 2011. godine, 36.97% stanovništva Crne Gore se izjasnilo da im je maternji jezik crnogorski. 42.88% stanovništva Crne Gore se izjasnilo da govori srpski jezik kao maternji jezik. Budući da se 28,73% populacije izjasnilo da su srpske nacionalnosti, i da je malo moguće da bi se bilo tko od njih izjasnio za neki drugi jezik osim srpskog kao za svoj maternji, može se reći da se oko 14% stanovništva izjasnilo za srpski jezik kao za svoj maternji ali da se nisu izjasnili kao Srbi. Po novom Ustavu Crne Gore, koji je proglašen u Skupštini Crne Gore 19. oktobra 2007, crnogorski jezik je zvanični jezik Crne Gore.

Lingvistička razmatranja

Crnogorski jezik spada u grupu južnoslavenskih jezika, a razlika među štokavskim dijalektima i standardnim jezicima koji se javno govore u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj je dosta mala, izuzev kajkavski koji je bliži slovenskom i pravi otočni čakavski koji je izoliran. Ovo je dobilo posebnu važnost u doba uporabe srpskohrvatskog jezika (kasnije srpskog), kada su ovi dominirali Crnom Gorom, Bosnom i drugdje. Po reformi Vuka Karadžića, najviše korišteno narječje u svakodnevnom govoru u Crnoj Gori je zetsko-južnosandžački dijalekt kojim se govori u Cetinju, Podgorici, Danilovgradu, Baru, Budvi, Kotoru, Tivtu, Ulcinju (kod Crnogoraca i Srba), većini Kolašinske općine, Mojkovcu, Beranama, Bijelom Polju, Andrijevici, Plavu, Rožajama i dijelu Nikšića. Ovakva recenzija i asimilacija crnogorskog jezika, proizvela je gubitak velike baštine crnogorskih izraza. Crnogorski jezik ima deklinaciju od šest padeža za razliku od hrvatskih sedam (Crnogorci umjesto lokativa rabe akuzativ).

Zanemarivanju i nestajanju crnogorskog (kao i osobite čakavštine na Jadranu) je najviše doprinijelo nepostojanje tri dodatna znaka koja ujedno i čine posebnost među ostalim balkanskim jezicima - Śś, Źź i Dz dz (izuzev "bodulske" varijante otočne čakavštine gdje baš ovi dominiraju). Izvorni crnogorski jezik se po nekim jezikoslovcima (Vojislav Nikčević) mnogo više razlikuje od ostalih srodnih južnoslavenskih jezika - bosanskog, srpskog i hrvatskog standarda. Spomenimo samo specifične glasove Ś, Ź, DZ koje su u Slavena, izrazitije zastupljene još u poljskom jeziku i hrvatskoj otočnoj čakavici kao tzv bodulski polupalatalni govor nekih otoka i istočne Istre: npr. u nekim staročakavskim mjestima s arhajskim "bodulskim" govorom postoje umalo jedino takvi "meki" polupalatali: Prvo se daje staro-izvorni domaći izgovor (u zagradi novi standard): Labýn i okolna sela (istočna Istra), Beli (Cres), Lośýn (Lošinj), Baśka (na Krku), Śeyn (Senj), Kośjũn (na Pagu), Fõr (grad Hvar), Vyś (Vis), Komýźa (Komiža), Byśovo (Biševo), ...itd. Slično tomu imaju i neki arhajsko-cakájski govori kajkavskog zaleđa, osobito Parg i Sesvete gdje je u staraca posebno čest glas dz.

Također i u južnoj Dalmaciji zamalo isti crnogorski govore arhaični jekavski čakavci u mjestima Janjina na Pelješcu, te Ubli i Lastovo na Lastovu, - a jedina bitna razlika im je zamjenica "ča" namjesto "što". To ne znači da su Lastovci = Crnogorci nego obratno: oni u otočnoj izolaciji dosad još govore starim dialektom Jekavska čakavica, raširenim u srednjem vijeku na južnom Jadranu i Crnogorskom primorju iz čega se potom dosad razvio posebni crnogorski. Zanimljivo je istaknuti da Srbi Njegoša i "Gorski Vijenac" svojataju i pored toga što je uz njihovo izdanje obavezan pozamašan rječnik "nepoznatih riječi i izraza". Nasuprot tome, običan Crnogorac (i Lastovac) odmah razumije "Gorski Vijenac" bez ikakvog rječnika. Ovo je još jedan primjer u prilog tvrdnjama o posebnosti crnogorskog jezika.

Crnogorska pisma

U Crnoj Gori je Ustavom definirana ravnopravna uporaba ćirilice i latinice. Dvije dnevne novine, Pobjeda i Dan, se štampaju na ćirilici, a Vijesti i Republika na latinici. Dva jedina politička tjednika, Monitor i Revija D se tiskaju na latinici. Nacionalna televizija, Javni servis Televizija Crne Gore, sve tekstualne segmente programa (logo, reklame, najave) ispisuje na latinici, kao i skoro sve druge veće i lokalne TV stanice: TV IN, TV Atlas, TV MBC, TV Montena, TV Vijesti, itd. I u internetskom prometu, osim malobrojnih iznimaka, svi crnogorski portali i web stranice pisani su latinicom.

Abeceda 32 slova-glasa

Za razliku od drugih jezika na južnoslavenskim govornim prostorima, crnogorski jezik ima ukupno 32 slova tj. glasa. Uz 30 prisutnih slova i glasova u inim južnoslavenskim jezicima, crnogorski jezik ima i meko Š tj. poseban glas iz spojenog S i J kao grafem Ś, kao i meko Ž: poseban glas iz spojenog Z i J tj. grafem Ź. Ovi glasovi Ś i Ź su dio autohtone jezične baštine Crnogoraca. Abeceda crnogorskog jezika:

latinična verzija: A B C Č Ć D Dž Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š Ś T U V Z Ž Ź.
ćirilična verzija: А Б Ц Ч Ћ Д Џ Ђ Е Ф Г Х И Ј К Л Љ М Н Њ O П Р С Ш Ć Т У В З Ѕ Ж З́.

Povijest jezika

Sam termin crnogorski jezik je prvi puta uporabio francuski auktor, pukovnik Vialle de Sommieres u svom putopisu iz 1813. "Voyage historique et politique au Montenegro" koji je publicirao kao knjigu u 2 sveska 1820 godine. Vuk Karadžić u djelu na njemačkom jeziku "Montenegro und die Montenegriner" iz 1837 nastoji demantirati Sommiera koji "veli za Crnogorski jezik da je dijalekt Grčkoga". No sam Karadžić u istom djelu nudi definiciju kako su "Crnogorci Slaveni Srpske grane Grčkoga zakona" (grčke vjeroispovijesti).

Srpski književnik Ljubomir Nenadović u svom poznatom djelu "O Crnogorcima" 1856. objavio je kako je, prilikom posjete Crnoj Gori sredinom 19. vijeka ustanovio da Crnogorci govore crnogorskim jezikom. On je također ostavio zapis kako je propagirao da se u crnogorskim školama izučava srpski jezik, te da će, ne bude li tako, tvrdio je Nenadović, razlike između crnogorskog jezika i srpskog u budućnosti biti još veće: "U svim školama, jezik je crnogorski, u mnogome je različan od onoga priznatog, lijepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj je jezik, na kojem se dosada najviše pisalo i radilo, ostati će zauvijek kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produze svoje škole kao dosada, onda, poslije sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španjolskog. Ja ne kažem koji je jezik ljepši, samo napominjem da bi, za ljubav književnog jedinstva, trebalo manjina pristupiti većini, i da svi koji jedno srpsko ime na sebi nose počnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju nisu nimalo skloni tome".

Magjarski slavist Jozsef Bajza je u svojoj studiji "Crnogorsko pitanje" (izvorno: A montenegrói kérdés) napisao 1927: "Petovjekovna borba koju su Crnogorci vodili s Turcima ih je izolirala od svijeta i sabila u vrletne i nepristupačne klance. I zato su ostali izolirani i lingvistički. Njihov se jezik razvijao neovisno i dobio je originalno obilježje. Čak i u jeziku se manifestira državna i nacionalna neovisnost Crne Gore". Posebnost crnogorskog jezika podržao je i 62. Kongres Međunarodnog PEN-a (Perth, Australija, 1995), kad je posebnom rezolucijom pozvao "srpsku i crnogorsku državu, u ime obveza i principa sadržanih u Povelji UN, UNESCO-a i PEN-a, na zaštitu i promoviranje lingvističkih i kulturnih prava svih stanovnika Crne Gore". Prvi je od crnogorskih intelektualaca zatražio uvođenje materinjeg, crnogorskog jezika u Ustav i prosvjetu Radoje Radojević podkraj 1960tih. Ugledni crnogoraki lingvist dr. Vojislav Nikčević je tijekom 1990-ih objavio niz djela u kojima je proučavao historiju crnogorskog jezika, pa je obavio i prvi pokušaj njegovoga standardnog kodificiranja.

Crnogorski književnik Borislav Jovanović je 2005 u knjizi "Crnogorski književni urbanitet" artikulirao pitanja negiranja, ignoriranja i podcjenjivanja crnogorskog jezika: "Na crnogorski jezik još se gleda kao na nekakav jezički diluvijal, na varijante i podvarijante, provincijalizme, crnogorizme - sve u skladu s unitarnim i asimilatorskim filološkim koncepcijama. Međutim, crnogorski jezik, uprkos zatiranju, nije potrošen, ponajmanje je izumro jezik. Naprotiv, riječ je o holosteričnom, živom jeziku. Pretekao je sve što mu se dešavalo posljednjih sto godina. I to ponajprije govori o njegovom živom biću. O historijskom utemeljenju u svojoj strukturi. Nije nestala njegova fonološka, morfonološko-sintaksička, ortografska bitnost i individualnost. Ono što nije sačuvano u živom govoru (a jeste skoro sve) sačuvano je u knjigama... Živa jezička praksa u Crnoj Gori ima sva obilježja povratka izvorne ijekavice što je organski fundament crnogorskog jezika... Crnogorski pisci su održali crnogorski jezik, dali mu i daju osporavani naučni i nacionalni legitimitet. Tako crnogoski jezik nije ostao bez svoga zavičaja; njegova književna upotreba postala je i njegova najeminentnija citadela. Svoju maternju memoriju sačuvao je crnogorski jezik upravo na stranicama pisane i usmene književnosti. Što je više sabijan, crnogorski jezik se više odazivao a crnogorski pisci su vjerovali u nerazorivu, entelehijsku moć, svog maternjeg jezika".

Po prvi puta, tokom popisa 2003. (u rubrici "ostali jezici"), pored službenoga srpskog je bilo moguće izjasniti se o crnogorskom jeziku kao materinjem. Preko 136.000 građana Crne Gore, koji čine 22% pučanstva, izjasnilo se da im je crnogorski jezik maternji.

Osobine crnogorskog jezika

Crnogorski jezik obuhvaća dva dialekta: Istočno-hercegovački dialekt na zapadu i sjeverozapadu i Zetsko-južnosandžački u ostalim dijelovima Crne Gore. Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice. Kao oblikovani socio-lingvistički entitet, crnogorski jezik je nastao i razvijao se pod posebnim povijesnim okolnostima, a također ima svoje fonološke, prozodijske, morfološke, leksičko-frazeologijske, pravopisne i druge posebnosti kao i književnu samopotvrdu. Glavne razlikovne značajke:

Crnogorsko jotiranje d + j uvijek daje đ: đed, đevojka, poneđeljak, niđe, ovđe (isto na Lastovu).
Analogija postoji i kod c + j koji se spajaju u ć: šćeti, ćepanica, ćelokupni.
Umjesto lokativa u svakodnevnom se crnogorskom jeziku rabi akuzativ, a primjeri su: Ćera đecu po ulica, Živi u grad, Voda u krš.
Primjeri posebne morfonološke ijekavice crnogorskog jezika: tijeh, ovijeh, ovijema, tijema.
Primjeri posebne fonološke ijekavice crnogorskog jezika: nijesam, sijeno, bijelo.
Lične su zamjenice: ja, ti, sebe - u genitivu, dativu, akuzativu i vokativu imaju i nastavak e, pa se na crnogorskom jeziku veli: Daj mene tu knjigu, ili Tebe ću vrnuti oni dug.
Crnogorski jezik, za razliku od drugih Južnih Slavena, ima dva dodatna fonema: meko Š, meko Ž.

Jedino još poljski jezik i jadranska bodulska čakavica (otoci i istok Istre) sadrže meko Š (šj) i Ž (žj), a prof. Nikčević preuzeo je poljske grafeme i predložio latinične i ćirilične grafeme za crnogorski jezik: Ś i Ź. Za meko Z (dz) je predložio grafem 3, no taj glas nije službeno prihvaćen u standardiziranom crnogorskom jeziku.

Primjeri uporabe fonema 3 u crnogorskom jeziku: зavala, зera, зanovijetati, biзin, зinзula, зamantati.
Primjeri uporabe fonema Ś u crnogorskom jeziku: śekira, śutra, śever, śeme, ośetiti, śediti, Śćepan (ime).
Primjeri uporabe fonema Ź u crnogorskom jeziku: źevati, iźutra, źenica, iźede, źapiti, iźelica, Źaga (nadimak).

Primjeri uporabe imenica u crnogorskom jeziku: preśednik, śekira, lijes, lama, putijer, jeka, miśćelo, brondzin, urivak, gravalje, pinjata, konata, banak, deka, škanj, kamarin, kotula, stolovača, ožeg, mašice, sač, škatula, šalpa, špag, ogar, cijeđ, jeina, štica, sapatnik, sopernik, lubarda, kudelja, ljesa, baun, iščupak, pojata, pržina, śedok, razvale, razura, riječanje, luča, koštanj, ruga, mjed, jarošt, čislo, nožice, kufijerta, ckvrna, gramata, hrtenica, dne, očalin, drača, teća, tica, izba, krupa, teno, tjeskota, trupina, ljutac, ljučevina, vlaka, stima, rapa, ponjava, podina, čajina, čoek, parapet, śenokos, pjev, sakup, varevina, guvno, izvanjac, božjak, cijuk, cjepač, javje, zbiće, fiska, maragun, acal, argat, jav, badanj, banak, krtola, kučak, bječva, bogatun, navlaštito, uvor, sijerak, gvardija, grun, zviježđe, šiljeg, sić, dekica, prenje, kuneta, šterika, śet(a), frkun, saket, frnjoka, puce, štramac, utek, tavalja, zađevica, zapt, zvijerac, raka, kotarica, načpolj, zubja, petrusin, ožica, kašeta, plot, takulin, šnala, solijerna, svojta, fis, frčka, koc, aljine, čapra, kiljan, brav, pavrijez, čengele, čkuklja, lastra, raštan, lupež, banda, sičija, fuzda, crevlje, pośeta, čaktar, vjeđa, džanja, strag, pokajanje, baština, plotina, škrinja, pipun, direk, oriz, bizin, špiglo, stud, džupa, teslica, košćela, mamuta, makanja, osjena, kokot, kot, krok, kulje, laznina, nugao, lužina, luka, masak, mješina, pjesna, odsuda, oraj, polom, potoč, pot, okit, otpis, pupulj, Arbanas, jaspra, bogatun, capa, frmentin, korota, mudrina, pośekotina...

Primjeri uporabe glagola u crnogorskom jeziku: iźljeći, opsijecati, čepukati, bastati, banuti, trenući, uljeći, fištati, cjelivati, trsiti, bataliti, brečati, ćosati, davijati, doakati, obijediti, obršiti, oburdati, otpagavati, pasati, planuti, prismakati, razjagmiti, razminuti , razurati, rogiti, salećeti, sekati, skučiti, slučiti, survati, panuti, utvarati, pomaljati, milušiti, mrčiti, trijebiti, drobiti, zanijeti, obisti, utuliti, kumiti, ščuliziti, iskati, užditi, uljesti, vardati, propasti, umučati, prešućeti, iźesti, frisnuti, vrnuti, naličiti, zađenuti, odvrvjeti, miljeti, odmiljeti, zaruđeti, śenjati, vrijeći, omatufiti, oditi, driješiti, sjargati, otrsiti, zamandaliti, konačiti, svijati, ucvijeliti, pošeniti, povrnuti, prepanuti, udijevati, alavertiti, piždriti, obidovati, žlijebiti, njunjoriti, žuliti, čunuti, snijevati, itati, stužiti, upiriti, zjati, prigati, navrnuti, krepati, šlapnuti, špijati, cotati, klepati, danuti, krivati, obalaverditi, jakati, zadijevati, śesti, priprijeti, krknuti, minuti, ogranuti, odaslati, ožeći, pregnuti, prignati, putiti, arlaukati, čamovati, čunuti, kiśeliti, kojevitezati...

Kodifikacija jezika

Vlada Crne Gore je u siječnju 2008. godine osnovala Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika u cilju izrade pravopisa, gramatike i rječnika crnogorskog jezika. Ovi dokumenti će poslije verificiranja postati sastavnim dijelom prosvjetnog programa u Crnoj Gori. Članovi su Savjeta za kodifikaciju crnogorskog jezika: književnik i predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević, dr. Rajka Glušica (Filozofski fakultet u Nikšiću), književni kritičar Milorad Stojović, književnik i akademik Mirko Kovač, književnik i akademik Mladen Lompar, književni kritičar Rajko Cerović, književnik i akademik Čedo Vuković, književnik i akademik Zuvdija Hodžić, dr. Milenko Perović (Filozofski fakultet u Novom Sadu), dr. Zorica Radulović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Tatjana Bečanović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Igor Lakić (dekan Instituta za strane jezike u Podgorici) i dr. Adnan Čirgić (Filozofski fakultet u Nikšiću). Stručno pomoć standardizaciji crnogorskog jezka dali su još hrvatski lingvist dr. Josip Silić i ukrajinska slavisticja dr. Ljudmila Vasiljeva.

Strukovna mišljenja

Hrvatski lingvist Dubravko Škiljan u srpskom tjedniku Vreme (23. avgust 1996), odgovarajući na pitanje koliko su uopće srpski i hrvatski jezik različiti, izjavio: "Pitate to sasvim krivu osobu, jer ja sam valjda posljednji u Hrvatskoj koji javno tvrdi da su tipološki i strukturalno, dakle sa stajališta karakteristika koje su inherentne jezičkoj strukturi, hrvatski i srpski jezik - pa i bošnjački i crnogorski – još jedan te isti jezik. Čini se da se to može dokazivati, na primjer, time što je njihov fonološki sistem jedan. Najbliži tome da se izdvoji kao poseban jezik nije hrvatski nego crnogorski - onog trenutka kada u svoj standardni jezik uvedu meko Š, Ž i Z kao posebne foneme, koji će vjerovatno imati, što nije neophodno, i posebne grafičke znakove, oni ce napraviti puno odlučniji korak nego što su sve promjene učinjene ovdje u svrhu razdvajanja jezika. Jer, to je nešto što čvrsto definira jezičnu strukturu, broj ili sistem fonema".

Tipični primjeri

Zbog ilustracije se navodi par rečenica na izvornomu crnogorskom s prijevodom na Vukov jugoštokavski standard (i u zagradi slično otočno-čakavski):

"Śastanak je dura' tri ure." (Ś=Sj), prijevod: "Sastanak je trajao tri sata" (Sastanak je dural tri ure).
"Metni kuśin i lencun u koćetu", prijevod: "Stavi jastuk i plahtu u krevet" (Metni kuśyn i lancũn va kućetu).
"Uzeo škatulu furmina i žiže ne patiše"; prijevod: "Uzeo kutiju šibica i neprestano ih pali" (Zel śkatulu fulmin i nasvalýto uné vaźgava).
"Uljezi u kužinu i iz pašade uzmi pirun, uzmi pjat i metni ih na taulin.", prijevod: "Uđi u kuhinju i iz escajga uzmi viljušku, uzmi tanjir i postavi ih na stol" (Hodi va kuźinu i zi paśade zamy pirũn, zamy pjat i metni ih na tavulýn).
"Bidzin iźede koźetinu iz brondzina." (ź=zj), prijevod: "Pas pojede kozje meso iz brončane posude" (Paś poýde koźýnu zi brondzyna).

Biogenomika Crnogoraca

Već iz donjega kraćeg rječnika se vidi, kako crnogorski sadrži podosta predslavenskih arhaizama: među južnim Slavenima je takvih još i više nadjeno samo u Kvarneru. Taj jezični arhaizam je jedna od glavnih specifičnosti spram slavenskih susjeda, što je povezano s predslavenskim porijeklom značajnog dijela pučanstva Crne Gore. Raniji unitarni jugoslavisti su takve neslavenske riječi uglavnom šablonski nazvali 'italijanizmi' - iako tek do polovice njih potječe iz doba mletačke vlasti, a dio tih ranijih crnogorskih arhaizama se odavna nalaze zapisani već u Avesti i Vedama. Ipak nam nova biogenomika Crnogoraca (Mirabal i surad. 2010) već sada potvrđuje da blizu 2/5 Crnogoraca imaju antičke predslavenske pretke autohtonoga dinarskog haplotipa (38% I2/Eu7) i zato je nemoguće da su ovi zaboravili baš sav svoj predslavenski rječnik - što je očito iz niza tih ranih predslavenskih arhaizama u današnjemu crnogorskom (i 'bodulskom') rječniku.

Crnogorsko - hrvatski rječnik

Ovdje je dolje priložen skraćeni i preradjeni GNU-izvod iz projekta MontenegroWiki, kao jedan od prvih javno dostupnih wiki-rječnika crnogorskog jezika na internetu. Iako je hrvatski javni standard nakon Jugoslavije podosta različit od crnogorskog, u starijim dialektima i najviše u bodulskom (otoci) i cakájskom (zaleđe) ima puno više medjusobnih sličnosti, osobito u arhajskoj čakavici a manje u ikavici i kajkavici, pa su u zaporkama dodani ovi slični oblici u prijevodu. Zemljopisni toponimi su uglavnom izostavljeni jer nemaju posebnog prijevoda.

Dodatne oznake

zvjezdica* - predslavenski tj. antički i prapovjesni arhaizmi slični kao: lat. (rimsko-latinski), grč. (starogrčki), avest. (ranoperzijski), Vede. (indovedski), hetit. (hetitski).
Crnogorskom bliski dialektalni oblici kod Hrvata: čak. - slični čakavski oblici, ikav. - slično ikavski, kaj. - slično kajkavski
bos. - bosanski turcizmi takodjer su dodani u prijevodu

A

a (a zora svane) – čim, samo što
acal m.* – 'čelik': turs. čelik (antički Liburni: acol, čakav. ocal, kaj.+ čeh. ocel)
aferim ! - izvrsno, svaka čast !
ahar, har m. – dvor, motel (bos.+ srb. konak): turs. kanak
ako - neka (neka bude), može
alabanda * - sa strane (čak. zibande): gotsko-pragermanski: al-bandi
alfabet m.* – abeceda: iz grč. alpha-beta
ambis m.* – ponor, bezdan (bos. provalija): grč. ambis
ambrela ž.* – kišobran (čak. i kaj. ambrela): latin. umbrella
amo - ovamo, simo (ikav. amo)
anaćema ž.* - prokletstvo, anatema: iz grč. anathema
ani (ani ga) – eno ga
apa ž. – zadah, miris
Arbanas m. - Albanac
arbanaški prid.- albanski
argat m. - puškarnica
arlaukati nesvr. – urlikati
aspra, jaspra ž. – sitniš, novčići
aždava ž.* – zmaj (bos. aždaha): Vede. azdahaka

B

bačiti svrš. - baciti
badanj m. - bačva (čak. badanj)
bagatelan prid. – jeftin (čak. bagatelni)
bajam, menduo m. – badem (čak. i kaj. mendula), Amygdalus communis
bala, breme ž. – teret
banak m.* – klupa (čak. banak): avesta. banka
banda ž.* - strana (čak. banda): gotsko-pragerman. bandi
baština ž.* – vrt: avesta. bastani
bespuće sr. – besputica (čak. brezputje)
bestimati nesvrš. – grditi, vikati (čak. beštimat)
bidzin m. - pas (pogrdno), džukela
biljega ž. – oznaka
biž m.* – grašak (čak. biž), vrsta povrća: grč. piseos
bječva ž. – nazuvka, čarapa (čak. i ikav. bičva): turs. čorap
blavor m. - blavor, beznogi gušter: Ophisaurus apodus
bogatun m. – bogataš (čak. bogatun)
bokun m. – komad (čak. bokun)
bokunčić m. - komadić (čak. bokunić)
bolancana ž. – patlidžan (čak. melancana), povrće Solanum melongena
borsa ž. – ceker (čak. borśa)
borsica ž. - torbica (čak. borśica)
bostan m. - lubenica, Citrullus colocynthus
branič m. – branitelj
bratanica ž. – bratična
bratanić m. – sestrić
bratkovina ž. – (sorta bijelog grožđa)
bratov - bratov
bratstvo sr. – bratstvo
brokva ž. - čavao (čak. brokva)
brondzin m. - kablić, mjedeni kotlić (ikav. brondzin)
bruka ž. – sramota
bucanje sr. - cijepanje, trganje
bučiti nesvrš. – vikati
buće ž. (igrati na buće) - čak. boće (boćanje)
bulumenta ž. – mnoštvo
buljumbaša m. – satnik
bunište sr. – smetlište
burnik (daždevnjak) m. - daždevnjak (Salamandra)
butiga ž. – prodavaonica (čak. butiga), bos. dućan: turs. dukkan

C

canjav prid. - odrpan (kaj. conjav)
capa ž. – motika
capun m. – trnokop (čak. capun)
catara ž. – trajekt (čak. catara)
cijelijem - cijelim (čak. cilin)
cijepanje sr. - cijepanje
creva ž. – cipela, postola (kaj. crevja)
cukar m.* – slador (čak.+ kaj. cukar): Vede. cukra, avest. sukar; bos.+ srb. šećer: turs. šeker
cukreni, -a, -o prid. – slatki (čak. i kaj. cukreni), bos. šećerni: turs. šekerli
cukreno pril. - slatko (kaj. cukreno)

Č

čaktar m. - mjedenica, klepka (na vratima)
čamovanje sr. – usamljenost
čapra ž. - koža
čelovođa m. – predvodnik
čeljad - bića, stvorenja (mađarizam)
čeno sr. – češanj, čehulja (luka)
česa *** - čega (čak. i kaj. česa): hetit. cezi, tohar. casa, kelt. cesa
četa ž.* – četa: avesta. čete
četovođa m. – zapovjednik
četovođin prid. - zapovjednikov
čikopernica ž. – pepeljara, pepelnjak (bos. pepeonik)
činjeti nesvrš. – činiti
čiti – isti
čmičak m. - ječmenac (očna bolest)
čoban m. – pastir: turs. čaban
čojek m. – čovjek, čovo (čak. i ikav. čovik)
čojstvo, čoještvo sr. – ljudskost, čovječnost
čok m. (Piperi) – čovjek
čučeg m. – bilje kostriš, Sonchus oleraceus
čudnovato - čudno (kaj. čudnovato)
čun m. (Risan) – barka (sloven. i kaj. čun)
čunak m. – barčica (kaj. čunek)
čunčić m. – barčica
čunčetina m. i ž. - barketina, trula barka
čunuti svrš. – čuti: grč. kleutai
čuven, -a, -o prid. - glasovit, popularan

Ć

ćerati nesvrš. - tjerati
ćeskoba ž. - tjeskoba
ćikara ž.* – šalica (čak. ćikara): etrur. kikvi

D

dacija ž.* – danak: latin. datio
dacijer m. – poreznik (bos. poreščija)
dne m. - dan (čak. dne)
do m. – dolina (čak. dol)
doj - doći (kaj. dojt)
doma - kod kuće (čak. i kaj. doma)
dosle - dosad (ikav. dosele)
drača ž.* – trnje (čak. drača, kaj. drač): avest. diraka, perz. diraht
dreka ž. - vika
drob m. – trbuh (kaj. drobje)
drugije - drugih
drukče – drukčije
durati * - trajati (č. durat): latin. durare
džana ž. – rana šljiva (Prunus institia)

Đ

đardin m. – vrt, perivoj (čak. žardin)
đavolji, -a prid. - vražji
đe – gdje (Lastovo: đe)
đeca n. - djeca (Lastovo: đeca)
đed m.* – djed (Lastovo: đed): avest. djedd
đedovi m. – djedovi (Lastovo: đedi)
đenđer m. – oputa (vezane noge stoke)
đetehce sr. - djetešce (bos. djetence)
đeveričić m. - djeverčić
đevojački, -a, -o prid. - divojački
đevojčin, -a, -o prid. - divojčin
đevojka ž. - divojka, djeva (Lastovo: đevojka)

F

fala ! – hvala ! (čak. i kaj. fala)
fala ž. - pohvala
faliti nesvrš. - hvaliti (kaj. faliti)
faliti svrš. – pogriješiti (čak. falit)
faliti nesvrš. – manjkati, nedostajati
faljen, -a, -o prid. - hvaljen (kaj. faljen)
famelja ž.* - obitelj (čak. fameja): iz latin. familia
fažola ž.* – grah (čak. fažol): grčk. phaseolos
fermati svrš.* – stati, zaustaviti (čak. fermat): latin. fermare
findika ž. – izbojak, mladica, novi ogranak
fis - rod, pleme
fiska ž. – cika, klicanje
fištati nesvrš. - vrištati, pištati
fitati nesvrš. – hitati, žuriti
Francez m. – Francuz (kaj. Francez)
frčka ž. - bućkalica, tučak (za maslac)
fresina ž. – vrijes, bilje vrisak
frk m. – odmah, žurno (ikav. frka)
frlesija ž. – gripa, jaka prehlada
frmentin m. – kukuruz (čak. fermentun), žito Zea mays
frnjoka ž. - zvrčka, čvrka po glavi (čak. frnjok)
frnjokalica ž. – čvrkanje po glavi (ikav. frnjokula)
frus m. – ospice, bubuljice
fuga ž. – utor, žlijeb (čak. fuga)
fuljika ž. – grm hudika, šibikovina (Viburnum lantana), bos. udikovina
furmentin m. – kukuruz (čak. fermentun)
furmine ž. - šibice (čak. fulmine)
fuzda ž. - uzda (kaj. vuzda)

G

gabelj - cigan
gaće ž. - hlače (čak. gatje)
glavar m. - vođa (čak. glavar)
glib m. – blato (ikav. glib)
goj – god (gdjegod)
gora ž. – planina (kaj. gora)
gord prid. - ohol, umišljen
grdan prid. – ružan (ikav. grdan)
grđi - gori, ružniji
greda ž. - stijena, litica (ikav. greda)
grija ž. – šteta (ikav. grij)
gusar m.* – gusar: avest. gusar
gusarenje sr.* - gusarstvo: perz. gusarden
gusarev prid. - gusarov
gusarica ž. – gusarica (i gusarski brod)
gusariti nesvrš. – gusariti (baviti se gusarstvom)
gusarov prid. – gusarov
gusarski prid. – gusarski
gusarstvo sr – gusarstvo
gusomača ž. – rusomača (čak. grusomača): korov Capsella bursa-pastoris

H

hairdžija m. – zadužbinar: turs. hairdži
haluga ž. - jama, provalija (u hrv. haluga: morska trava)

I

ije - jede (ikav. ije)
iljada ž.* - tisuća (čak. hijad): grč. hilioi
iokle - iotkud
iskesen - iskežen
isponova – ponovno
išćeran, a, o, prid. - istjeran
išćerati svrš. - istjerati
itati nesvrš. – žuriti, hitati
izbačiti svrš. - izbaciti
izjesti svrš. – pojesti
izlećeti svrš. - izletjeti
izviještiti svrš. – osposobiti
ižljeći svrš. - izaći

J

jav m. - vijest
jaz m. – jaruga, jarak (čak. jaz)
јеdnijem - jednim
јеvо – evo, eto
jopet – ponovo, opet (ikav. opeta)

K

ka * - kao (ikav. i čak. ka): avest. ka
kacavida ž. – odvijač, kaj. šrafciger (čak. kacavida)
kafa ž. - kava (Coffea arabica)
kain m. - lavor
kaki, a, o – kakav (ikav. kaki)
kalendati svrš.* - darovati, čestitati (čak. kolendat): latin. Calendae
kam m. - kamen (ikav. kam)
kamičak m. – kamenčić (ikav. kamičak)
kaniti - namjeravati, kaniti
kapot m.* – kaput (kaj. kapot): etrur. kaputis
kapric m. – inat, prkos (čak. kapric)
kapula ž.* - crveni luk (č. kapula), povrće Allium cepa: latin. caepola
kariola ž. – tačke, kolica (čak. karjola)
karta ž. – papir (čak. karta): grč. chartes
kartolina ž. – dopisnica (čak. kartolina)
kernja ž. – morski pas
kimak m.* – stjenica (čak. kimak), gamad Cimex: grč. kimakos
kisjelo - kiselo
knjaz m. – ban, knez
knjažev prid. – banov, knežev
knjaževina ž. - banovina, kneževina
koc m. – kolac
koćeta ž. - postelja (čak. kućeta), bos. i srb. 'krevet': turs. kevter
koguma ž.* - džezva (čak. koguma): latin. cucuma
konao m. – kanal: latin. canalis
konoba ž.** - podrum (čak. konoba): latin. canaba i litvan. konaba
konop m.* - konopac (č. konop): latin. canapus
koji zi – oni koji, koji no (čak. kino)
kojijem - kojim
komostre ž.* – lanac (čak. komoštra): grč. kemastra
korota ž. - žalost, crnina (čak. i kaj. korota)
kosijer m. – srp (čak. kosyr)
kotula ž. – suknja (čak. kotula)
kromid m. - češnjak, bijeli luk - Allium sativum
krtola ž. – krumpir, povrće Solanum tuberosum
kruv m. – kruh (ikav. kruv)
kučak m. – pas (kaj. cucak)
Kuč m. - pripadnik crnogorskog plemena Kuči
Kuči (pleme) m. – crnogorsko pleme
kučki prid. - vidi Kuči
kudijen – kuda, kamo
kuj – kud(a), kamo
kukumar m.* – krastavac (čak. kukumar): latin. cucumaria
kušin m. – jastuk (č. kuśin)
kužina ž.* – kuhinja (čak. kuźina): etrur. hušina, čeh. kuchyna
kvarat m.* - četvrtina (čak. kvarat): latin. quartus

L

lakom - pohlepan (kaj. lakom)
lasno - lagano, jednostavno (kaj. lazno)
lata ž.** – kanta (čak. lata): Vede. lat, hetit. latta
lećeti nesvrš. - letjeti
lencuo m. – plahta (čak. lancun)
levor, livor m. – pištolj
liše * - bez: indoved. lisha
ložica ž. - žlica; bos. i srb. 'kašika': turs. kašik
lupež m. - lopov (čak. lupež)

Lj

ljeb m. - kruh
ljuđi – ljudi

M

ma *** (sve je dobro, ma...) – ali (čak. ma): sumer. ma + hetit. ma + avest. ma
mac m. – malj, bat, veći čekić
macola ž. - čekić (čak. macol)
magacin m. – spremnik: turs. magaza
mal m. - stoka
malijem - malima
manit, -a, -o - bijesan, mahnit (ikav. manit)
maragun m. - nevaljalac, huligan (čak. marangun); bos. i srb. mangup: turs. mangub
marenda ž. - užina, zajutrak (čak. marenda)
metnuti - staviti (čak. i kaj. metnuti)
milušiti nesvrš. - milovati
mlogi – mnogi (čak. i kaj. mlogi)
mlogo - mnogo (čak. mlogo)
mobilje sr.* - namještaj (čak. mobilja): latin. mobilia
mot m.* – mig (čak. mot): iz latin. motus
mrc m. - mrtvac
mrcov prid. - mrtvačev
mrdati se nesvrš. – micati se (ikav. mrdat se)
mresti nesvrš. - umirati
mučati nesvrš.** - šutjeti (čak. mučat): Vede. mucate, hetit. mucai
mudante ž. – donje gaćice (čak. mudante)
mudrina ž.* - mudrost (čak. mudroba): hetit. mudaraki
muk m. – šutnja (čak. muk)
murga m. - drug, prijatelj (ikav. murgić)
mužika ž.* – glazba (čak. muźika): grč. mousike

N

naćerati svrš. - natjerati
nako - osim
naličiti nesvrš. - sličiti
nanovo - ponovno (ikav. nanovo)
napanuti svrš. – napasti, nasrnuti
neđe - negdje (Lastovo: neđe)
neđelja ž. - nedjelja (Lastovo: neđelja)
negotov - nespreman
nesoj m. - glupan, blesan
ni (bio) – nek` (bude)
ni (ti ni nisi) – nam (ti nam nisi)
niđe – nigdje (Lastovo: niđe)
nijesam - nisam
nikuj - nikuda
niokle - niotkud (ikav. niotkle)
no što – dakako, svakako
nožice ž. - škare (ikav. nožice), bos. 'makaze': turs. makaz

Nj

njega ž. – skrb, briga
njegovan, -a, -o, prid. - njegovan, zbrinut
njegovanje sr. – njegovanje
njegovatelj m. - njegovatelj
njegovateljica ž. - njegovateljica
njegovati nesvrš. – njegovati, brinuti se
nji - njih
njinoj - njihovoj (ikav. njinoj)
njiov, -a, -o, prid. - njihov (ikav. njiov)
njoriti nesvrš. – roniti, gnjurati (čak. norit): etrur. neri
njunjoriti nesvrš. – mrmljati

O

obaliti svrš. – srušiti, prevrnuti
obaljen, a, o, prid. - prevrnut, prevaljen
obidovati - objedovati (čak. obidovat, kaj. obedovati), bos. i srb. ručati
obresti se – pojaviti se (ikav. obresti se)
obrukan - osramoćen
obrukati svrš. - osramotiti
obucak m. - komadić
očalin m. – dalekozor (čak. očalin)
oćeran, a, o prid. - otjeran
oćerati svrš. – otjerati
odiva ž. - mladenka, nevjesta
odlećeti svrš. - odletjeti
odovle – odavde (ikav. odavle)
odovud - odavde
оdviše – previše, preveć
o(v)đe - ovdje (Lastovo: ovđe)
оđelo - odijelo
oganj *- vatra (čak. oganj, kaj. ogenj): indoved. agni
okašnjeti svrš. – zakasniti
okinuti svrš. - otkinuti
okle – otkud (ikav. otkle)
oli – hoćeš li
оnadar - onda
оnolikijem - onolikim
opučiti svrš. - udariti
oris, oriz m.* – riža (čak. orýz): grč. oryza
ostanak m. - ostanak, ostajanje
ostanuti svrš. – ostati
ostrvo s. - otok (čak. školj)
otole – otud/a (ikav. otale)
otpučiti svrš. – otkopčati (čak. odpucit)
оvijem - ovim
оzad - ostraga, odzada (bos. otpozadi)
ožica ž. - žlica

P

pačati se (u što) nesvrš. – umiješati se (u što), sudjelovati (čak. sepačat)
palac m. i ž.* - palača (čak. palac, čeh. palac): grč. palation
palanga ž. - šipka
pamidora ž. – rajčica, paradajz (čak. i rusk. pomidora), povrće Lycopersicum esculentum
panceta ž. - slanina (čak. panceta)
pantigana ž. – štakor (čak. pantigana)
panuti svrš. – pasti
panjoka ž. – kruh
para mi se - pričinjava mi se (čak. pari mi se)
parićavati nesvrš. - pripremati (čak. parićavat)
pasavati nesvrš.* – prolaziti (čak. pasati): avest. passa
pašticada ž. - goveđi umak (čak. pašticada)
pavečera ž. - povečerje, ponoćni obrok
petrusin m.* - peršun: grč. petroselinon
pjat m.* – tanjur (čak. pjat): grč. platea
pila, šega ž. – pila (bos. testera): turs. tester
pinjata ž. – rajngla, niži lonac (čak. pinjata)
pipun m. – dinja (čak. pipun), Cucumis melo
pirija ž.* – lijevak (čak. pirija): grč. peiria
pirun m.* - vilica (čak. pirun); bos. i srb. viljuška: grč. perone
pištiti - vikati, kričati
pitar m.** - tegla, bos.+ srb. saksija (čak. pitar): etrur. pitar, grč. pitharis
pitur m.* – farbar, ličilac (čak. pitur): latin. pictor
pituravati nesvrš.* – ličiti, farbati, bos. bojiti (čak. piturivat): lat. picturare
počuo m. – zdenac, studenac; bos. i srb. 'bunar'
podesan – prikladan
pođeti - poći; bos. i srb. krenuti
polećeti svrš. – poletjeti
potonji - posljednji (ikav. potonji, čak. pokonji)
pomaljati se nesvrš. – pojavljivati se
ponat m.* - bod (čak. punat): latin. punctum
ponijeti (nekome nešto) – uzeti, oteti
poperiti svrš. – istaknuti, ispriječiti
poprečke – poprijeko (kaj. poprečke)
posa - posao
posad – odsad
posada ž. - posuđe
posezati nesvrš. – pretendirati
posijek m. – pokolj
posjeći svrš. – pobiti
postanje sr. - postanak
pošeniti se – pomaknuti se
pošlje – poslije
potonji, -a, -o - zadnji, -a,-e
potraga ž. – potjera
povrnuti se svrš. – vratiti se
prasica ž. - svinja (čak. prasica)
pravdati se nesvrš. – opravdavati se
pravdati se nesvrš. – svađati se (čak. sepravdat)
pregalac m. – revnik, marljiv čovjek
pregalaštvo sr. – pregnuće, revnost, marljivost
pregnuti – presaviti, smotati (čak. prignut)
prepanuće sr. - uplašenost
prepanut, a, o, prid. - uplašen
prepanuti svrš. – uplašiti (čak. pripanut)
preša ž.* – žurba, hitnja (čak. preša): Vede. presha
prešiti nesvrš.* – žuriti (čak. prešit): lat. pressare
pričepiti svrš. – nagaziti, pritisnuti (ikav. pričepit)
pričepljen prid. – pritisnut, prignječen (ikav. pričepljen)
pričepljenost ž. - prignječenost
pričepljenje sr. - prignječenje
prigati nesvrš.* - pržiti (čak. frigat): latin. frigare
prijed - prije
pristanuti svrš. – pristati
prkno sr. - šupak, ikav. prkno (bos.+ srb. čmar)
proj - proći (kaj. projti)
propanuti svrš. - propasti
prsi ž. – prsa (čak. i kaj. prsi), bos.+ srb. 'grudi'
pržina ž. - pijesak, šljunak (čak. pržina)
puce sr.* – gumb (čak. puce), bos.+ srb. 'dugme': hetit. puce, turs. dogme
puštavati nesvr. – puštati
puštiti svrš. – pustiti (čak. puśtit)

R

rabota ž. – rad
rabotati - raditi (ikav. rabotit)
raca ž. – vrsta, soj (čak. raca)
rašta – zbog čega, zašto (ikav. rašta)
remnik m. - remen, opasač; bos. i srb. kajiš: tur. kaiš

S

saket m.* – vreća (čak. śaket): iz grč. sakkos
saketić m. - vrećica (č. śaketić)
sandruga - trudnica
siromaština – ubožništvo, siromaštvo
sjutra - sutra, sutradan (čak. zjutra)
skale ž. - stube, stubište (čak. škale); bos. i srb. stepenice
skončati svrš. – završiti (čak. skončat)
skubati - grepsti, oljuštiti (čak. skubit)
snijevati nesvrš. - sanjati
spati – spavati (čak. i kaj. spat)
sram * – stid (čak. i kaj, sram): avest. šeram
sramotiti nesvrš. – ružiti, karati
srčiti - ljutiti (čak. i kaj. srditi)
stijeg m. (u Boki i Dubr.) – stijeg
strag m. - strah
stud ž. – hladnoća, studen (čak. stid, stidje)
stužiti svrš. – pozliti
suludan prid. - lud, sulud
svaditi se – posvađati se (kaj. se svaditi)
svakojakvi - svakakvi
svijem - svim
svojta ž. – rodbina (kaj. svojta)
svrdlo sr. - svrdlo
svršetak m. – konac, završetak
svuđe - svagdje
svuj - svagdje

Š

šćer ž.* – kćer: kelt. hwaer
šćera ž. – kćerka (čak. htjera)
šćerin prid. - kćerin (čak. htjerin)
šćeti nesvrš. – htjeti (kaj. šteti)
šega ž. - pila (čak. šegac)
šegati nesvrš. – piliti (čak. šegat)
šegun m. – pilica (čak. šegun)
šesan prid. – zgodan, prikladan (čak. šesan)
šesno pril. - prikladno (čak. šesno)
šibak m. - šiba
šipak m. – šipak (ružin plod)
šipkov prid. - šipkov
škatula ž. - kutija, škatulja (čak.+ kaj.+ čeh. škatula)
šlapa ž. – papuča (kaj. šlapa)
šlapnuti svrš. - udariti
špag m. – džep (ikav. špag)
špijati svrš. i nesvrš. – špijunirati (čak. špijat)
špina ž. - pipa, slavina (čak.+ kaj. špina), bos.+ srb. česma: turs. česme
štogoj – djelomično, bilo što
štramac m. – madrac (čak. štramac)
šugaman m. - ručnik (čak. šugaman)

T

taki, a, o - takav (ikav. taki)
takulin m. - novčarka, lisnica (čak. takujin); bos. i srb. novčanik
takvijem - takvim
taulin m. - stol (čak. tavulin)
tavalja ž. – stolnjak (čak. tavajol)
teća ž. – tavica (čak. teća), bos.+ srb. 'šerpa'
tentati nesvrš.* - izazivati (čak.+ kaj. tentati): latin. tentare
teke - samo, tek
terzija m. - krojač: turs. terzi
tica ž. – ptica (čak. tica)
tičji - ptičji (čak. tičji)
tigla ž.* – opeka, ciglja (čak. tigla): etrur. tigel
tijema - tim
trpeza* - stol, gozba: grč. trapeza
tun(a) - tu
tušta, tušte – množina, mnoštvo

U

ućeran, -a, -o prid. - natjeran
ućerati svrš. – utjerati
udriti svrš.* - udariti (čak. udrit): Vede. udrita
ukop m. – pokop, pogreb
ulječiti - učiti
unina ž.* - cjelina: latin. unitas
uparaditi se svrš. – dotjerati se, urediti se (ikav. uparadit)
ura ž.** - sat: samo u gradu (većina Hrvata od Čakovca do Lastova kažu ura): Vede + latin. hora, turs. sahat
uteći svrš. – pobjeći (ikav. uteć)
utek m. - sklonište (čak. utika)
utvarati – pričinjavati, zamišljati

V

val m. - val; bos. i srb. talas: indoved. vala, grč. thalassa
varenika ž. - kuhano mlijeko
vas – sav, cijeli
vaspitanje - odgoj
vatati nesvrš. - hvatati
vazdašnji prid. – svakodnevni
vazduh m. - zrak, uzduh
važ m. - okrugla, manja posuda (čak. važa)
veliti ** - reći (čak. i kaj. velit): kelt. velit, hetit. wali
velji, -a, -e, prid.* – veliki (č. veli): hetit. wali, praslav. vely
viđen, -a, -o prid. - ugledan, poznat
viđeti svrš. – vidjeti (Lastovo: viđet)
vjedro sr. – korito, hamper
vjeđe ž. - obrve
vrnuti svrš.* - vratiti (čak. i kaj. vrnuti): avest. varune

Z

začamati svrš. – zakasniti
zadovijek - zauvijek
zađevica ž. – svađa, prepirka
zakučiti svrš. - zahvatiti, zapeti
zaludu – uzalud (ikav. zaludu)
zamanuti svrš. - zamahnuti
zanemoćati - klonuti, malaksati
zanovijetati nesvrš. – inatiti, gnjaviti (čak. zanovitat)
zapt - stega, disciplina
zavaditi se – posvađati se
zbrati (od zbirati) svrš. - okupiti (č. zbirat, kaj. zbrati)
zbor m. – sabor
zboriti nesvrš. - govoriti
zrcalo sr. - zrcalo (čak. zarcela); bos. i srb. ogledalo
zubja - baklja, paklina
zvijerac m. – vuk (Lupus)

Ž

žalopojka ž. – tužbalica
žamor m.* (Budva) – buka, šum (kaj. žamor, čak. jambur): Avesta: jambor
žamorenje sr. - bučenje
žamoriti nesvrš. - bučiti, šumiti
žiće sr.* - život (čak. žitje): sumer. zikie, avest. zivye
žglob m. – zglob
žnjeti nesvrš. - požeti (žito)
žnjetva ž. – žetva
žnjetvarica ž. – žetelica
žuljenje sr. – guljenje
žumba ž. - provirak, kukrl (rupa kroz koju se jedva vidi)

Literatura

Zeković, Sreten & Cimeša, Boro: Elementa montenegrina, Chrestomatia 1/90. CIP, Zagreb 1991
Milorad Nikčević: Ogledi, studije, susreti - apologetika crnogorskoga jezika, HCDP Croatica - Montenegrina, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje, ISBN

953-98061-4-3

Vukić Pulević & N. Samardžić: Fitonimi i zoonimi u toponimiji Crne Gore. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2003.
S. Mirabal, T. Varljen & al. 2010: A tale of acculturation and migrations as mechanisms for the diffusion of agriculture in the Balkan Peninsula (Human Y-chromosome short tandem repeats). Amer. Journal Physic. Anthropology 142/3: 380–390. doi:10.1002/ajpa.21235. PMID 20091845.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Compiled and enlarged by GNU-license, adapted mostly from WikiSlavia, Bosnian Wikipedia, and Montenegrin Encyclopedia (MontenegroWiki).

Ovo je dopunjeni i preradjeni izvod s interneta po GNU-licenci, većinom iz projekta MontenegroWiki, Wikislavia i dijelom Bosanska Wikipedija.