Dadoh zlato za željezo
.jpg)
„Dadoh zlato za željezo” (njem. Gold gab ich für Eisen) je izvorno bila dobrotvorna akcija i poziv Nijemcima na dostavljanje plemenitih kovina za financiranje borbi u doba Njemačkih oslobodilačkih ratova, za što su dobili željezne predmete od iste uporabne vrijednosti ili kao uspomenu za njihovo domoljubno djelovanje, poput znački ili željeznih prstena s ugraviranim natpisom. Također su i ini darovi bili poželjni, a za primjer toga se uzima njemačka narodna junakinja Ferdinande von Schmettau što je darovala svoju odrezanu kosu jer nije imala ništa inoga od vrijednosti.
Poziv je bio ponovljen u Prvom svjetskom ratu pod geslom „Gold zur Wehr - Eisen zur Ehr” (hrv. „Zlato za oružje - Željezo za čast”).
Provedba u Hrvatskoj
Dobrotvorna akcija je također bila provedena i u Austro-Ugarskoj, uključujući i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju te ina hrvatska ozemlja, povodom Prvog svjetskog rata.
Pučani su davali zlatni nakit u zamjenu za željezno prstenje, a zlato je odlazilo za uzdržavanje obitelji poginulih vojnika.[1] U listopadu 1914. godine, Vladin povjerenik za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe, uz odobrenje Visoke kraljevske zemaljske vlade, je odredio akciju sabiranja darova u obliku zlatnih predmeta i gotovog novca i inih vrijednina na prostoru Kraljevine Hrvatske i Slavonije pod geslom „Zlato za željezo”.[2] Nakon procjene i uz pismenu potvrdu, darovateljima se za uzvrat darovao željezni prsten u visini vrijednosti dara, a najmanja vrijednost donacije je iznosila 5 kruna. Svrha ove dobrotvorne građanske akcije je bila prikupljanje novca za obitelji poginulih vojnika „koji su zavičajnici ovih kraljevina i koji su ostavili svoje obitelji nedovoljno opskrbljene”.[2]
Središte organizacije ove sabirne akcije je bilo u Zagrebu, a skupljanje se vršilo u prostorijama Prve hrvatske štedionice u Ilici br. 5, u njenim podružnicama ili od ovlaštenih osoba u manjim naseljima.[2] Prsteni su nosili ugravirani natpis i godinu sabirne akcije, te su bili zaštićeni žigom Povjerenstva za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe u Zagrebu.[2] Zagrepčani su uz to 1915. mogli i zabiti čavlić u deblo lipe na Zrinjevcu, prikupljajući na taj način sredstva za zbrinjavanje obitelji u ratu poginulih vojnika.[3] Postoje namjere za podizanje Ratne spomen-lipe u znak sjećanja na sve poginule i stradale vojnike u Prvom svjetskom ratu.[3] Akcija se odvijala i u ostalim hrvatskim gradovima - u Puli se čavlić zabijao u svjetionik, a u Jastrebarskom u drvenog jastreba.[4] Drvored kestena u glavnoj sinjskoj ulici, ujedno i trkalištu Sinjske alke, je posađen u spomen na unovačene vojnike što su otišli u rat 1917. godine[5], a broj stabala je jednak broju unovačenih momaka.[6]
Poveznice
Literatura
Ernst Müsebeck: Gold gab ich für Eisen – Deutschlands Schmach und Erhebung in zeitgenössischen Dokumenten, Briefen, Tagebüchern aus den Jahren 1806-1815, Deutsches Verlagshaus Bong & Co., Berlin 1913. (njem.)
Izvori
- ↑ Vjesnik.hr
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatski povijesni muzej, izložba Patriotski prsteni: zlato za željezo
- ↑ 3,0 3,1 TZ Grada Zagreba, izložba „Dadoh zlato za željezo”
- ↑ Dadoh zlato za željezo - Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914. – 1918., muzejsko-pedagoška knjižica, pedagoška djelatnost Hrvatskoga povijesnog muzeja
- ↑ Drvored kestena, Sinj, TZ Splitsko-dalmatinske županije
- ↑ Sinj, kultura i zanimljivosti
