Dalmatski jezik
Dalmatski jezik je naziv za skupinu dijalekata kojima su govrili romanski stanovnici dalmatinskih otoka i primorskih gradova. Dalmatski jezik prema općeprihvaćenoj klasifikaciji spada u skupinu Italo-dalmatinskih jezika , zajedno s talijanskim , drugim talianskim dijalektima i manjim jezicima i istriotskim jezikom iz Istre. Zadnji poznati govornik dalmatskog jezika bio je Antonio Udina (dalmatski: Tuone Udaina)iz Krka (dalmatski:Vikla ) koji je poginuo u eksploziji bombe 10. Lipnja 1898. godine. Većina poznatog materijala o dalmatskom jeziku je sakupljena u knjizi "L'antico dialetto di Veglia" koju je napisao austrijski jezikoslovac porijeklom iz Hrvatske Antonio Ive.
Sadržaj
Povijest
Dalmatski jezik je nastao u srednjem vijeku od latinskog , s manjim primjesama lokalnih ilirskih jezika. Neki dijalekti su poprimili dio riječi iz hrvatskog ili iz venecijanskog jezika. Kada su dalmatinski gradovi pali pod vlast Venecije , dalmatski jezik kao govor romanskih stanovnika biva zamijenjen venecijanskim i biva pomalo potisnut. U gradovima kao što je Dubrovnik (dalmatski: Rausa) u kojima je bilo većeg doseljenja Hrvata , dalmatski je kao govorni jezik zamijenjen hrvatskim , i ostao je samo jezik malobrojnog latinskog plemstva. Da bi spriječili potpuno nestajanje svog jezika , dubrovački plemići donose uredbu kojom se zabranjuje upotreba hrvatskog na skupštinama Vijeća Republike i umjesto toga se propisuje upotreba dalmatskog dijalekta koji nazivaju "lingua veteri ragusea". ipak ni ta mjera nije pomogla u spašavanju jezika. Dalmatski jezik u narodu biva zamijenjen hrvatskim , a među plemstvom se širi upotreba talijanskog dijalekta.
Gramatika
Sličnost s drugim jezicima i dijalektima
Krčki ( Veljotski) dijalekat dalmatskog se često zamijenjuje s dva druga lokalna vjerovatno izumrla jezika - Krčkorumunjski sa sjevernog Krka kojim su govorili Vlasi(rumunji) doseljeni u 15. stoljeću i Gan-Veyan , jedan oblik starohrvatskog jezika kojim su govorili a možda i još neki govore , stanovnici sela Batomalj (dalmatski :Batimul) i Jurandvor kod Baške na Krku. Dalmatski i krčkorumunjski nisu u direktnom srodstvu jer je Dalmatski zapadni romanski jezik , a krčkorumunjski je istočnoromanski jezik , srodan rumunjskom. Sličnosti između veljotskog dalmatskog i Gan-Veyan postoje , posebno u riječima koje su izvorne , odnosno nisu preuzete iz latinskog ili slavenskih jezika.
Kontroverze
Proučavanje dalmatskog u Hrvatskoj se često smatra "politički nekorektnim" zbog optužbi da je to "separatistički jezik" i zbog zloupotrebi istoga od strane jugoslavenskih nacionalista kao naprimjer "Dalmatinskog Demokratskog foruma" , ekstremno komunističke i jugoslavenske organizacije sa sjedištem u Parizu sačinjene uglavnom od srba iz Dalmacije , koja je financirana od strane Srbije , a koja pokušava prikazati dalmatski kao jezik njihove fiktivne "primorske banovine". Druga očigledna neistina je također srpsko-nacionalistička tvrdnja da je dalmatski nastao od jezika doseljenih balkanskih Vlaha što nikako nije dokazano , i svi ozbiljniji stručnjaci se slažu da je dalmatski jezik romanskih stanovnika koji su živili u Dalmaciji od rimskog doba.
Pošto u Hrvatskoj ne postoji ozbiljnije institucionalno proučavanje dalmatskog , tako se ti ekstremisti mogu služiti neupućenosti ljudi da bi prodali svoje ideje.
