Krk (Veja)

Krk
Podatci
Položaj	Jadransko more
Država	???
Glavno naselje	Krk
Površina	405,78 km²
Najviši vrh	Obzovo, 569 m
Obalna crta	219,12 km
Broj pučanstva	19,286 (2011.)

Otok Krk (= jugo-štokavski; domaće-čakavski: Kark ili Khark, prvo prapoviesni: Kuraktike, grč. Kourykta, latin. Curicum, talij. Veglia) je uz susjedni otok Cres najsjeverniji otok na Jadranu i najveći (405,78 km2), ter najnaseljeniji (pučanstvo: 17.860) od 1.246 otoka koliko ih ima Hrvatska. Otok Krk leži na Kvarneru, u Primorsko-goranskoj županiji. Po površini je otok Krk podjednak kao Cres, obalna crta = 189,3 km, a najviši otočni vrh je na jugu Obzovo (569 m) iznad Stare Baške. Na brdskomu jugoistočnom Krku teče i jedina naša otočna rječica Velarika (Suha Ričina) sa 2 kanjonska slapa u gornjem tieku.

Administrativno sjedište otoka je grad Krk (čakav. Veja) na jugozapadnoj obali. Na Krku se nalazi i Zračna luka 'Rijeka' kod Omišlja, pa je taj otok prometno i gospodarski najrazvijeniji na Jadranu. Od 19. srpnja 1980. godine otok Krk je povezan s kopnom preko Krčkog mosta (ex 'Titov most') između Kraljevice i Omišlja, čija je gradnja započela od srpnja 1976. Pod Krk administrativno pripadaju još 3 manja nenaseljena otoka tj. na jugoistoku Prvić (čakav. Parvyć), na zapadu Plavnik, a na sjeveru Sv. Marko (čak. Marka školj), pa još desetak manjih kamenih otočića na jugozapadu i jugoistoku Krka: Košljûn, Kormat, Galûn, Matân, Zecje (jugosrb. tzv. "Zečevo ostrvo"), itd.

Otočni reljef

Reljef otoka Krka tvore 2 različite cjeline: srednji i sjeverozapadni dio otoka je brežuljkasto-valovita kraška ploča niža od 300m bez izrazitih vrhova s nižim plosnatim obalama, koja pripada tektonskom bloku inih jadranskih otoka. Jugoistočni dio Krka istočno od ceste Punat-Vrbnik je posve različit i tu dominira Krčko gorje (čakav. Vejske Hlami), koje se sastoji od dva izrazita gorska lanca u obliku slova 'V', spojenih iznad Vrbnika brdom Veli Hlâm (445 m). Istočni lanac Diviška gora (čakav. Hlam Divÿnska) s glavnim vrhom Butÿžnica (475 m), ruši se na sjeveroistoku nizom golemih okomitih klisurina (Butÿni) visine do 450m prama Velebitskom kanalu, izmedju kojih je usječeno desetak dubokih klanaca (tzv. geti), od kojih je najveći poput Male Paklenice - do 300m duboki i 2km dug klisurasti kanjon Triget.

Drugi jugoistočni i najviši na Krku od Vrbnika do Stare Baške je gorski greben Hlam Obzòva s najvišim otočnim vrhuncima u nizu iznad Bašćanske Drage: Obzovò 569m, Brestòva 558m, Velivâr 541m, Žmino 539m i još ini 400-500m. Ovo jugoistočno gorje Krka svojom drugačijom gradjom nije dio jadranske ploče nego Dinarskog gorja kao nastavak Velebita, pa unatoč manje visine ima oštriji planinski reljef i pretežno se sastoji od kompaktnog rudistnog vapnenca s dolomitima najvišeg grebena. Slični nastavak Obzove gore koji ju spaja s Velebitom je susjedni strmo-brdoviti otok Prvić s glavnim vrhom Sipòvac (363 m) i većinom je nedostupan s visokim klisurastim obalama po 100-300m osim kroz par uvala na zapadu. Izmedju ova dva brdska lanca je duboka tektonska dolina Baškadràga gdje je na vrhuncu oledbe vjerojatno klizao naš jedini otočni ledenjak i tu su još vidljive glacialne morene.

Pregled vegetacije

Zbog složenog reljefa i raznolike klime je i prirodni biljni pokrov na Krku vrlo nejednak i raznolik. Najveće plohe oko 2/3 otoka na ravnijem srednjemu i sjeverozapadnom dijelu u polusredozemnoj klimi prekrivaju prostrane listopadne šume medunca i bjelograba (Querco-Carpinetum orientalis) u mozaiku s degradiranim trnjacima drače (Paliuretum). Za razliku od inih jadranskih otoka, mediteranske tvrdolisne makije (Orno-Quercetum ilicis) na hladnijem Krku tvore samo uži pojas uz južne i jugozapadne obale 'Šotoventa' zaklonjene od bure izmedju rta Glavotok i Stare Baške.

Naprotiv na jugoistočnom Krčkom gorju (Vejske Hlami) koje je hladnije i vlažnije pod najjačim udarom bure, po brdima izmedju Vrbnika i Stare Baške rastu osobite brdske šumice i šikare crnograba (Seslerio-Ostryetum) kao u Lici i dalmatinskoj Zagori, a po najvišim olujnim vrhovima na jugoistoku otoka iznad 500m čak su i dinarski gorski travnjaci: Seslerion tenuifoliae, Festucion illyricae i slična visinska vegetacija kakve većinom nemaju ini južniji i topliji otoci.

Dialektalno šarenilo Krka

Od svih jadranskih otoka, veliki Krk je dialektalno razmjerno najraznovrsniji s više osobitih čakavskih inačica medju domaćim starosjediocima. Tako se na jugozapadu otoka (Punat, Krk, Njivice i okolna sela) većinom govori tipskom poluikavskom čakavicom kao na većini Kvarnera, dok na sjeveroistoku Omišalj, Dobrinj i Vrbnik imaju više ekavsku čakavicu sličniju Istri.

Starosjedioci Baške i susjednih sela na jugoistoku (Jurandvor i Batomalj) u domaćem razgovoru većinom rabe nepalatalni bodulski cakavizam (slično Rabu i Visu), dok se u zapadnim selima oko Malinske (Poljica i Dubašnica) govori prijelaznom polučakavicom zbog srednjovjekog miješanja doseljenih Vlaha sa starijim domaćim čakavcima. Slično šarenilo je postojalo i u prošlosti do 19. stoljeća, kada se u gradu Krku još govorio i srednjovjeki romanski dialekt veklisûn (vegliotto), a oko Malinske i vlaški govor sličan istarskim Ćiribircima (rumeri).

Naselja na Krku

Krk je najnaseljeniji hrvatski otok s najviše otočnih naselja na Jadranu, ima ih ukupno 68. Važnija od njih su grad Krk, Punat, Njivice, Baška, Vrbnik, Dobrinj, Malinska, pa sela Valbiska, Porat, Vantačići, Zidarići, Turčići, Kremenići, Žgombići, Rasopasno, Bogovići, Sveti Vid, Šilo, Čižići, Klimno, Sužan, Tribulje, Sv.Ivan, Gabonjin, Kras, Polje, Gostinjac, Risika, Žestilac, Garica, Kornić, Stara Baška, ...itd.

Grad Krk (Veja)

Krk (= jugo-štokavski; domaće-čakavski: Veja, srednjovjeka Vecla, talianski Veglia) je otočni grad u Hrvatskoj: broj stanovnika je 5.491, poštanski broj 51500, z. širina = 45.03N i z. dužina = 14.58E. Domaći starosjedioci Krka se na izvornoj čakavici nazivaju Vejâni, dok su tu "Krčani" zapravo noviji štokavski jugo-doseljenici s kopna (slično kao npr. noviji štokavski jugo-"Riječani" i domaći čakavski Fjumâni).

• Prigradska naselja - gradsko područje Krk se sastoji od 15 prigradskih naselja: Bajčići, Brusići, Brzac, Kornić, Krk, Lakmartin, Linardići, Milohnići, Muraj, Nenadići, Pinezići, Poljica, Skrbčići, Vrh i Žgaljići.
• Pučanstvo: Krk je nakon Malog Lošinja otočni grad s najviše stanovnika i najveće površine.
• Uprava: Grad Krk je administrativno središte najvećega i najsjevernijeg jadranskog otoka.
• Gospodarstvo: Infrastrukturno i ekonomski je Krk najrazvijeniji hrvatski otočni grad. U gradu je sjedište GP Krk - najveće građevinske tvrtke na području riječke županije.

Poviest Krka

O prastanovnicima Krka i naseljenosti na ovom prostoru govore nalazišta stara 10-15.000 godina. Neke špilje i prirodni zakloni s uporabnim predmetima pokazuju da je otok bio nastanjen vrlo rano. Prvi najraniji imenovani stanovnici na Krku i u susjednom Vinodolu, o kojima se tek ponešto zna već od prapoviesti iz XII.- X.st. pr.Kr. su bili predilirski Hythmetoi (Hitmeti) iz feničkih i ranohelenskih navoda. Potom se na sjevernoj obali otoka iz rane antike spominju još pripadnici ilirskog plemena Japoda najviše kod Vrbnika. Od 7. stoljeća pr.Kr. potiskuje ih drugo ilirsko pleme Liburni koji su već rano oko 6.st. pr.Kr. izgradili veću pomorsku bazu u uvali Malalukà kod Baške. Za razliku od inih plemena oni su gradili naselja na brežuljcima koji su dominirali okolinom, plodnim tlom i morem.

Liburni su bili dobri pomorci i brodograditelji koji su uzpostavili veze s grčkim trgovcima; koristili su položaj Krka na jantarskom trgovačkom putu od Baltika do Mediterana i dijelu helenskog trgovačkog puta od Crnog mora do ovog dijela Jadrana. Po tim putovima kvarnerska se skupina otoka prvo nazivala grčki Elektrides (Krk-Rab) i Apsyrtides (Cres-Lošinj). Iz tog razdoblja već postoji i današnje ime Krka. Korien svega je u prapoviesnomu predilirskom imenu Kuraktike (vjerojatno iz ranijega hythmetskog prajezika) preko feničko-ranohelenskih izvora, a starogrčki pisac Homer u svom spjevu Ilijada spominje Kourete za koje se predpostavlja da bi bili stanovnici otoka Krka. Klasični antički pisci taj otok još nazivaju Kurikon i Kourykta.

Rimljani preuzimaju otok pod imenom Curicta i Curicum. Dolaskom Hrvata to ime je skraćeno u izvorno čakavsko Khark ili Kerk, ter sada novoštokavski Krk (tek od Jugoslavije). U lokalnoj je domaćoj uporabi za grad kod starosjedilaca najčešće ime Veja, što bi bilo navodno izvedeno od talianskog naziva Veglia, a ovo pak dolazi od romanodalmatskog naziva Vekla koje spominje Konstantin Porfirogenet, - ali je moguć još i raniji iranohrvatski izvod iz indovedskog Veyah i ranoperzijskog Vaejo (= zavičaj). Moguće je da su neka mjesta Rimljani naselili i ranije, ali 9. god. po Kr. se spominje u više izvora kao godina u kojoj su Rimljani konačno pokorili otok i otočane, pa ga zbog njegova prirodnog bogatstva zovu zlatnim otokom (Insula Aurea).

Tada su tu Rimljani uveli svoje zakone i postavili vojne tabore, izgradili ceste i grad Fulfinium (kod Omišlja), preuredili grad Krk (Curicum) po svojim običajima i stvorili seljačka gospodarstva. Tada su imali razvijenu trgovinu i graditeljstvo. Po tadanjem standardu života u ova dva grada podigli su terme i hramove, ter ine kulturne ustanove. U rimsko doba kao i prije, glavni je grad na otoku bio Curicum (Krk) koji je imao najčvršće medalitne zidine na jadranskim otocima, što su ih tu prvi izgradili još puno raniji prapoviestni Hythmetoi.

Odlaskom krčkog kneza Ivana VII. Frankopana, Venecija je u potpunosti preuzela vlast nad otokom i gradom Krkom. Uspostavila je svoju upravu i postavila namjesnika - providura. Njena najveća snaga bila je trgovina koju je proširila i na prostor Krka. Bila je to pozitivna strana preuzimanja otoka od strane Serrenisime. Zbog velike mornarice, brojnosti posada i trgovačkog duha, otočani su mogli bolje unovčiti svoje proizvode. Pozitivna je bila i činjenica što je Venecija držala do očuvanja mira, a štitila je i od haračenja Turaka, prvenstveno zbog vlastitih interesa. Iz brojnih tužbi naroda protiv venecijanskih poslanika i namjesnika, vidljivo je da Mlečani nikad nisu stekli naklonost stanovništva. Venecija je tražila pisanje na talianskom ili latinskom jeziku, iako je narod među sobom komunicirao čakavski po svom. Iako su prva nastojanja za osvajanje otoka započela zbog protjerivanja glagoljaša i narodnog bogoslužja, u tomu većinom nisu uspjeli.

Nakon svega, uglavnom su se očuvali srednjovjeki običaji, govor i liturgija (koji su većinom uništeni u Jugoslaviji do danas). Nastavilo se također staroslavensko bogoslužje i glagoljaštvo, a narodni se jezik dugo očuvao u crkvenom, javnom i privatnom životu. Brojni ostatci kulture iz tog vremena razasuti su po cijelom otoku. Krk je bio središte glagoljske pismenosti, a poznat je po kulturnoj baštini, narodnim običajima, nošnji, arhaičnom čakavskom dijalektu, pjesmama i napjevima. Danas je otok Krk jedan od dva najveća otoka u Hrvatskoj i jedan je od najposjećenijih otoka zbog svoje velike i duge prošlosti. Sada je jedno od poznatijih turističkih središta u Hrvatskoj zbog starih i vrijednih povijesnih znamenitosti, - ali su uglavnom Vukovci i jugoslavisti u 20. st. konačno uspjeli ono što tu stoljećima nije postigla Venecija ni Austrija: uništiti i balkanizirati veliki dio domaće čakavsko-mediteranske kulture i jezika koji je danas na obali i otocima u izumiranju (osim još jedino u Istri).

Kulturne znamenitosti

• Megalitne gradske zidine Kurykte (Splendidissima civitas Curictarum) očuvane oko Kaštela i Franjevačkog samostana.
• Frankopanski kaštel - utvrda na glavnom trgu uz krčku luku.
• Krčka katedrala Uznesenja Marijina + Muzej sakralne umjetnosti.
• Benediktinski samostan sa crkvom Sv. Marije.
• Dvojna crkva Sv. Kvirina i Sv. Margarete

Punat

Punat (talij. Ponte, u SHS Aleksandrovo) je otočno naselje i općina na južnoj obali Krka. Nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji, na jugu otoka Krka: Površina općine je 34 kv.km, broj stanovnika je 1.876, poštanski broj 51521 - Punat, a z. širina = 45.01N i z. dužina = 14.63E. Naselje Punat je smješteno na istočnoj obali Puntarske drage, duge više od tri i široke skoro dva kilometra, na uskom terenu uz more, a u zaledju naselja iznad Stare Baške je najviši vrhunac na Krku, Obzovo (568 m).

Povijest

Tragova naseljenosti ima od predpovijesti, preko Ilira, do Grka i Rimljana. Lokalna legenda govori da naziv Punat potječe od latinske riječi Pons (most), jer da je za rimskih vremena postojao most preko uskog ulaza u Puntarsku dragu prema gradu Krku. Naselje Punat prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1377. godine kao Villa di Ponte.

Punat je do XIX st. bilo težačko - ribarsko naselje, a potom još počinje razvitak turizma i brodogradnja. Po zapisima, stanovnike su na području Punta naselili knezovi Krčki kako bi zaštitili prilaz mostu i Puntarskoj dragi i time zaštitili zaledje grada Krka. O poviesti Punta (u SHS-Jugoslaviji tzv. "Aleksandrovo") vidi još i pobliže: Četničko 'Aleksandrovo' na Krku.

Gospodarstvo

Punat je kroz cijeli srednji vijek bio selo, tako da je glavno gospodarstvo bilo poljodjeljstvo. Vinogradarstvo i maslinarstvo su bile najvažnije djelatnosti kojima se bavila svaka puntarska obitelj. Zbog velikog povećanja broja stanovnika u Puntu, krajem 19. st. i početkom 20. st., Punat postaje najveće naselje na otok Krku, što se odrazilo i na gospodarsko iskorištavanje svih prirodnih resursa. Naime, da bi se mnogobrojne puntarske obitelji prehranile (često su brojile i više od 10 članova), posjedi Puntara se šire daleko izvan tadašnjih granica općine, od Stare Baške i Vrbničkog polja, pa uz sam grad Krk, sve do Šotoventa. Jedni od najvećih vinogradarskih područja koje su obrađivali Puntari bili su na Piciku (predjel zapadno od grada Krka, uz more zaštićen od bure, okrenut prama jugu), pa na poluotoku Prnibi između grada Krka i Punta koji je s tri strane omeđen morem jer s juga zatvara Puntarsku dragu, te Runtele (viši kraj sjeveroistočno od Punta na uzvisini. Najznačajniji maslinici nalazili su se pretežno uz obalu Puntarske drage, počev od samog Punta uz susjedno selo Kornić, pa sve do iza grada Krka: Marušina, Valdidoke, Valdižun, Trojna...

Južnije od mjesta je polje Sus koje je svojom veličinom manje od Vrbničkog polja, ali je bogato zemljom dobre kvalitete. Budući su masline i vinova loza uspjevali i na nekvalitetnijem tlu, na Susu se uzgajalo pretežno pšenica, kukuruz i krumpir, a danas je to polje posve zapušteno. Značajnu granu privrede činili su ribarstvo i ovčarstvo. Osim poljoprivredom, od 19. st. stanovnici se bave brodogradnjom, najviše u drvu. Danas je brodogradilište Punat pretežno remontno brodogradilište. S obzirom da djeluje u okviru Marina Grupe Punat, sve se više u brodogradilištu obnavljaju i popravljaju jahte, gliseri i manji trajekti. Između dva rata Punat je i sjedište parobrodarskog društva. Danas je u Puntu najznačajnija djelatnost turizam osobito nautički, jer se u Puntu nalazi najstarija i jedna od najvećih marina na istočnom Jadranu. Tu su i veliki hotel s depandansom te dva manja hotela. U samom mjestu su veliki autokamp i jedan manji, a dva kilometra od Punta u uvali Konobe se nalazi i naturistički kamp. Osim toga, brojne se obitelji bave iznajmljivanjem apartmana i soba.

Od nekad razvijene poljoprivrede, veliku važnost imaju još samo maslinarstvo i ribarstvo. Kada je tijekom Domovinskog rata devedesetih godina 20. st. izostao turizam, Puntari su se opet vratili maslinarstvu kao važnom izvoru prihoda. Obnovljeni su mnogi desetljećima zapušteni maslinici. Tome je pogodovalo i jačanje sveopće svijesti u Hrvatskoj, ali i svijetu o kvaliteti i zdravstvenom činbeniku maslinovog ulja, tako da se i po prestanku rata, obnavljanje starih ali i podizanje novih maslinika nastavilo. U to je vrijeme toš, uljara za preradu maslinovog ulja u Puntu bio jedini toš na otoku, a danas ih ima nekoliko od čega u Puntu dva. Sve snažnijoj obnovi i razvoju maslinarstva pogodovalo je povećanje potražnje, što je dovelo do rasta cijena maslinovog ulja. Danas je puntarsko maslinovo ulje poznato i izvan granica države kao iznimno kvalitetno. Ono donosi brojne nagrade na državnim i inozemnim natjecanjima za kvalitetu maslinovog ulja. U Puntu je osnovan i "Centar za mediteransku poljoprivredu Primorsko-goranske županije", danas "Centar za održivi razvoj otoka sjevernog Jadrana" gdje se održavaju brojne "škole" maslinarstva, subvencionirane prodaje sadnica maslina i manifestacije kao "Dani maslina", koja povezuje turizam i maslinarstvo i doprinosi promociji i valorizaciji te grane poljoprivrede.

Za razliku od susjedne općine Vrbnik koja je uspjela obnoviti vinogradarstvo, do danas se tom granom u Puntu još bavi malo stanovnika i to pretežno za vlastite potrebe. Osim navedenih djelatnosti, u Puntu ima puno obrta, uslužnih radnji, a i tvrtka s najviše trgovina po otoku Krku ima sjedište u Puntu. U 2009. godini je u Puntu osnovana i tvrtka koja se bavi avioprievozom, čija 3 zrakoplova imaju matičnu luku u "Zračnoj luci Rijeka" kraj Omišlja.

Spomenici i znamenitosti

• Samostan Košljun, na istoimenom otočiću u Puntarskoj dragi. Osnovan od benediktinaca u XI. st., od 1447. preuzimaju ga franjevci. Samostanska crkva je početkom XVIII. st. barokizirana.
• Crkvica Sv. Donata iz IX st. na lokaciji Dunat (starohrvatska arhitektura)
• Temelji crkvice Sv. Petra iz 6. st. na lokaciji Kanajt
• Rekonstruirana crkvica Sv. Jurja iz XIII. st. na lokaciji Mala Krasa
• Ruševine crkvice Sv. Jeronima iznad uvale Zala u Staroj Baški
• Iskopine vojnog kompleksa na lokaciji Mir iznad uvale Surbova u Staroj Baški
• Župna crkva Sv. Trojice iz 1773. godine proširivana je nekoliko puta, a sadašnji oblik je dobila 1934.
• Palača Kostarika iz početka XX. st.

Kultura i šport

Punat ima Osnovnu školu F.K. Frankopan, s područnim razrednim odjelom Stara Baška. U Puntu djeluje Galerija Toš, tijekom ljeta održavaju se koncerti ozbiljne glazbe na Košljunu u sklopu Krčkih večeri. KUD Punat utemeljen je 1973. godine. Djeluje u tri sekcije: folklorna, tamburaški orkestar i muška klapa Rašketa. Svake godine Marina Punat organizira Međunarodnu regatu krstaša, kao i malonogometni turnir, čiji su suorganizatori MNK Punat i općina.

Poznati Puntari

• Antun Bonifačić (1901.-1986.), hrvatski emigrantski novinar i političar
• Francisco Orlich Bolmarcich, predsjednik republike Costa Rica 1962.-1966.
• Franjo Ladić Orlić, djed Francisca Orlicha Bolmarcicha, ekonomski emigrant u Costaricu 1873., osnivač Austro-hrvatskog parobrodarskog d.d. sa 4 broda koje je održavalo redovite linije po Kvarneru. Pokretač tvornice tjestenine u Puntu ( zajedno s Antonom Žicom). Jedan od osnivača Kupališnog društva u Puntu (1905.). Franjo Orlić izgradio je "Villu Costarica" u svom rodnom Puntu.

Baška

Baška (jugosrb. "Baškoj") je otočna općina u jugozapadnoj Hrvatskoj nasuprot primorskom Senju, na jugoistoku otoka Krka u Primorsko-goranskoj županiji. Površina općine = 62 kv.km, broj stanovnika = 1.674. Općina Baška obuhvaća pripadna naselja na jugoistoku otoka, koja su okružena klisurastim Krčkim gorjem (Vejske Hlami): Baška, Batomalj, Draga Bašćanska i Jurandvor (čak. Yurandvuor).

Uz već ranije stoljetno ribarstvo, ovčarstvo i vinogradarstvo, glavna gospodarska grana Baške je noviji turizam po čemu je najjača na otoku s desetak tisuća turista u sezoni. O novijoj poviesti i društvenoj ulozi Baške vidi još i pobliže: Srbašćani Jugobalkana na Krku.

Turizam

Baška obiluje s tridesetak šljunčanih plaža koje su pristupačne za kupače svih uzrasta, a do njih se može doći pješice ili barkom. Ipak je najveća na otocima i jedna od najljepših bašćanska "Vela plaža" koja se nalazi na jugozapadu starog naselja, okružena mnogobrojnim lokalima, restaurantima, pizzerijama, caffe-barovima, hotelima, privatnim apartmanima za smještaj i inim sadržajima koji čine sastavni dio turističke ponude. "Vela plaža" je prirodna šljunčana plaža duga 1.800m i može primiti nekoliko tisuća kupača, a posebno je pogodna za djecu i neplivače. Na bašćanskoj "Veloj plaži" vijori se od 1999. godine i europska Plava korugva koja je danas zaštitni znak Baške kao dokaz visoke kakvoće i standarda plaže.

Plava korugva za plažu dodjeljena je od europske zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš (Fondation for Enviromental Education in Europee - FEEE), a simbolizira očuvan, siguran i ugodan okoliš, čistoću mora i obale, ter opremljenost, uređenost plaže uz razrađen sustav gospodarenja tim područjem. Na plaži je omogućeno iznajmljivanje pedalina, daski za jedrenje,suncobrana, ležaljki i ostalih plažnih rekvizita potrebnih za ugodan odmor. Upravo su plaže potaknule razvitak turizma u Baški i to još od 1908. godine, kada je tu službeno otvoreno prvo kupalište na otoku Krku. I danas je namjena plaže slična kao stoljeće prije, ali sada uz sadržaje koji svakom posjetitelju omogućuju siguran i bezbrižan boravak na njoj. (vidi pobliže http://www.baska.info/baska_detail_h.htm )

Pučanstvo

Domaći starosjedioci ("Bascani") u Baški, te susjednom Jurandvoru i Batomlju (dijelom slavizirani rani Liburni) većinom u nepalatalnom govoru rabe Bodulski cakavizam, slično kao u Labinu, Cresu, Lošinju, Pagu, Hvaru, Visu itd. Po novijem popisu pučanstva iz 2002. godine, općina Baška imala je 1.554 stanovnika, razpoređenih u 4 naselja: Baška - 901, Batomalj (čakavski: Batomâl) - 117, Draga Bašćanska - 276, Jurandvor - 260. Nacionalni sastav (2001): Hrvati - 1.419 (91,31%), Albanci - 29 (1,87), Srbi - 25 (1,61), Bošnjaci - 13 (0,84), Slovenci - 11 (0,71), po 4 Rusina, Slovaka i Ukrajinca, po 3 Čeha, Mađara, Makedonaca i Taliana, a po 1 Austrijanac, Nijemac i Crnogorac, a neopredieljenih 26 (1,67%).

Nepalatalna scakavica

Bodulski cakavizam jugoistočnog Krka (scakavski Khârk): Na većem dijelu otoka Krka govori se običnom čakavštinom, koja je na južnijoj obali (Krk-Punat) prijelazna ikavsko-ekavska, a na sjevernoj strani otoka (Omišalj-Vrbnik) više ekavska. Nepalatalnom cakavicom se na Krku govori samo na jugoistoku oko Baške u naseljima Baška, Jurandvor i Batomalj (donedavna i susjedni izumrli zaselci Gorica, Sv. Juraj, Vinca itd.). Ovaj krčki scakavizam je u odnosu na primorske i ine otočne čakavce izrazito arhaičan i u svojoj starijoj verziji Gan-Veyãn koja se donedavna govorila u Baški i okolnim selima, a sad još malobrojni starci u Batomlju i Jurandvoru, najstariji je tip bodulske cakavice koji se leksički i gramatički bitno razlikuje od obične palatalne čakavštine.

U njoj se iztiču zamjenice ca (= što) i zoãc (zašto), dvoglasi, polupalatali sj, tj, zj i sve ine značajke cakavizma, uz druge dodatne osobitosti bascanskog "scakavizma". Za bascansku "scakavicu" je uz ostalo nadasve markantan imenski dual (muški -oj, ženski -aj, srednji rod -ej) i posebni sibilarni skup "sc" (= šć / št), što sve nema nijedan ini naš govor: Bascàne (Bašćani), scâp (štap), scipàt (uštinuti), scemêr (otrov), scerbâv (krnjast), itd. U leksičkom pogledu, arhaična bascanska scakavica sadrži 1/3 romanizama, 2/5 su slavenske riječi, a 1/4 indoiranski i mezopotamski arhaizmi po kojima je najbogatija kod nas (Yošamya 2005).

Znamenitosti

Baška posjeduje jednu od najimpresivnijih i najstarijih kultura u Europi. Svojom kulturnom baštinom, egzotičnom okolnom prirodom i ponudom uopće, to je jedno od najinteresantnijih i najprimamljivijih mjesta na hrvatskom Jadranu uopće.

• Baška je poznata u povijesti i u književnosti po glasovitoj Bašćanskoj ploči iz srednjovjeke crkve Sv.Lucije, ali se ona diči i drugim vrijednim kulturnim znamenitostima.
• Od stare jezgre naselja na istoku uz luku, pa ostatci rimskog naselja na zapadu uz plažu oko antičke crkvice Sv.Marka, do inih sakralnih spomenika kulture.
• Baška ima na našim otocima najdužu pjesčanju plažu do 2 km, a slikoviti krajolik oko Baške je okružen najvećim i najdužim obalnim klisurinama na Jadranu, dok u okolnim slano-burnim šumicama raste dvadesetak osebujnih odpornih vrsta drveća i grmlja (poluendemi) inače rijedkih ili nepoznatih drugdje uz Jadran.

Poznati Bascani

• Vinko Premuda, glagoljaš i odkrivač Bašćanske ploče
• prof. Mihovil Lovrić, povjesničar i dialektolog
• prof. dr. Nikola Čubranić, geodet i geograf
• dr. Vinko Dorčić, povjesničar
• Mauricije Magašić, agronom

Vrbnik

Vrbnik (domaće-čakavski: Verbnik), je staro srednjovjeko naselje i općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Kvarneru, na istočnoj obali otoka Krka; površina općine je 50 kv.km, broj stanovnika (Verbanćani) je 1.245, poštanski broj je 51516 - Vrbnik, a z. širina = 45.08N i z. dužina = 14.67E. Vrbnik leži na istočnoj obali otoka Krka u sjevernom podnožju brda Hlam (445 m), nasuprot Novom Vinodolskom na kopnenoj obali. Po popisu iz 2001., općina Vrbnik je imala 1.245 stanovnika, a samo naselje Vrbnik 944. Srednjovjeki statut grada Vrbnika (Verbanske Štatuti) napisan je na glagoljici 1388. godine i jedan je od najstarijih gradskih statuta u Hrvatskoj.

• Poljodjelstvo: glavno je i razvijeno vinogradarstvo, a posebna vinska sorta Žlahtina je najpoznatija na Krku.
• Poznati Verbančani: iz Vrbnika potjeće dosta svećenika, a najpoznatiji su kardinal Josip Bozanić i svećenik Zlatko Sudac.

Dobrinj

Dobrinj (talij. Dobrigno) je nutarnja otočna općina u kopnenoj unutrašnjosti na sredini otoka Krka u Primorsko-goranskoj županiji. Dobrinj i istoimena općina smješteni su u sredini i na sjeveroistočnoj strani otoka Krka. Mjesto leži na uzvisini oko 200 metara nad lagunom Soline. Općina Dobrinj obuhvaća 3 katastarske općine: Dobrinj, Soline i Sužan s oko 20 naselja.

Zemljopis

Reljefno se to područje može podijeliti u nisku zonu uglavnom oko jezerske lagune Soline i višu zonu u središtu otoka (Dobrinj, Kras, Gabonjin...). Geološki, tim krajem prevladavaju vapnenačke i dolomitne stijene. Zbog brže erozije dolomitnih podloga, kroz milijune godina se stvorio sloj plodnijeg rastresitog tla koji je omogućio razvoj bujne listopadne vegetacije. Jedino se isključivo vapnenački krajnji sjeveroistočni dio općine uz more oko sela Rudine razlikuje; gotovo bez značajnije vegetacije naziva Košćera. Osim vapnenaca i dolomita, nalaze se i flišne zone koje su za razliku od poroznog vapnenca vodonepropusne, pa se duž jedne od tih flišnih zona razvio i vodotok Veli Potok.

Špilja Biserujka

Nalazi se više kilometara sjeverno od Dobrinja kraj sela Rudine. Iako je duga tek malo više od 100 metara, vrlo je interesantna i bogata stalaktitima i stalagmitima pa je kao dio turističke ponude otoka Krka, danas jedna od najposjećenijih špilja u Hrvatskoj.

Pučanstvo i naselja

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Dobrinj imala je 1.970 stanovnika, raspoređenih u dvadesetak sela i zaselaka: Čižići - 92, Dobrinj - 122, Gabonjin - 177, Gostinjac - 81, Hlapa - 62, Klanice - 42, Klimno - 115, Kras - 184, Polje - 295, Rasopasno - 85, Rudine - 5, Soline - 43, Sužan - 76, Sv.Ivan Dobrinjski - 34, Sv.Vid Dobrinjski - 81, Šilo - 381, Tribulje - 56, Žestilac - 8, Županje - 31. Nacionalni sastav iz popisa 2001: Hrvati - 1.799 (91,32%), Bošnjaci - 20 (1,02), Srbi - 16 (0,81), Nijemci - 9 (0,46), Crnogorci - 4, Mađari - 3, Talijani - 3 i po 1 Albanac, Čeh, Poljak, Slovak i Slovenac, te ostalih 62 (3,15%) i neopredijeljenih 39 (1,98).

Povijest Dobrinja

Dobrinj je uz Bašku, Vrbnik i Omišalj, jedan od najstarijih "kaštela" tj. rano-srednjevjekih gradskih središta, koji su osnovani negdje u VII. stoljeću tj. još u vrijeme doseljavanja Hrvata u današnju domovinu. Ovi su kašteli, uz već od prije postojeći grad Krk, najvjerojatnije podignuti na mjestu gdje su do tada živjeli Iliri o čemu svjedoče brojna ilirska nalazišta, a i sam položaj gradine na uzvisini s pogledom na okolicu. O starini tih kaštela govore i arhaični oblici starohrvatskog tj. staročakavskog govora u Dobrinju - čokavica. Međutim, za razliku od ostalih obalnih kaštela, Dobrinj nije smješten neposredno uz more pa nije nikada imao bedeme što je možda i razlog da je više puta kroz povijest tj. u XVI. i početkom XVII. stoljeća poharan od gusara i Uskoka.

Ime Dobrinj prvi put se spominje u listini "slavnoga Dragoslava", pisanoj hrvatskim jezikom i glagoljicom 1. siječnja 1100. godine. U njoj se Dobrinj i susjedni Vrbnik spominju kao crkvene (plovanija) i općinske (komun) jedinice sa sucem, općinskim pisarom i tajnikom. Ta listina važan je svjedok kuluturne, komunalne i obrazovne razvijenosti tadašnjeg pučanstva Dobrinja i otoka Krka. Negdje u 11. stoljeću javljaju se krčki knezovi, kasnije nazvani Frankopani ili Frangipani, čije je podrijetlo još uvijek nejasno, ali su vjerojatno potekli od moćnijeg domaćeg (hrvatskog) plemstva. Postojala je neko vrijeme hipoteza da su bili romanskog podrijetla, ali je ona u Jugoslaviji odbačena. Od tada pa do 1480. godine, krčki knezovi su upravitelji cijelog otoka pa i Dobrinja u kojemu su neposredno upravljali suci, ali i tzv. podknežini u ime kneza. U 15. stoljeću krčki knez Ivan VII. Frankopan doseljava na otok romanske Vlahe s Velebita. Većina ih je naseljena na područje Dubašnice i Poljica kod Malinske, a manji dio i oko Dobrinja.

Tijekom srednjeg vijeka Dobrinj je jedno od važnijih središta glagoljaštva. U arhivu HAZU čuvaju se dobrinjske matice krštenih započete s pisanjem 1559. godine i koje su najstarije matične knjige u Hrvatskoj. Te matice pisane su glagoljicom i to sve do 1850. g. od kada se pišu latinicom. Najznačajniju privrednu odrednicu tijekom srednjeg vijeka svakako čini solana u laguni Soline podno Dobrinja; u to doba sol je bila vrlo tražena i cjenjena. Osvojivši otok, Mlečani zatvaraju solanu, ali su njezini ostaci jasno vidljivi i do danas.

God. 1480. Mletačka Republika zauzima cijeli otok Krk i njime vlada do propasti 1797. godine nakon čega se u nekoliko navrata mijenja austrijska pa francuska i ponovno austrijska vlast koja ostaje do nestanka Austro-Ugarska monarhije krajem I. svjetskog rata 1918. godine. Idućih nekoliko godina bile su vrlo nesigurne za sve stanovnike otoka budući je Kraljevina Italija imala pretenzije na čitavu istočnojadransku obalu. Suton Austro-Ugarske monarhije ujedno je i demografski vrhunac Dobrinja i istoimene općine. Dobrinj je 1898. godine imao 608 stanovnika, 1931. godine 390 stanovnika, a 1970. godine tek 216 stanovnika. Područje općine doseže najveći broj stanovnika 1910. godine, s njih 4.046, a desetak godina poslije 4.033. Od tada broj stanovnika stalno opada i nakon II. svjetskog rata 1948. ih je 3.319, a 1971. godine 2.273. Razlog tomu su dva svjetska rata, ali i teška ekonomska kriza na otoku koja je tjerala njegove otočane u novi svijet, poglavito Ameriku i u brzorastuće gradove u priobalju npr. Rijeku i Crikvenicu gdje su mnogi našli posao i izvor prihoda za život.

Doba Kraljevine SHS tj. prve Jugoslavije, vrijeme je teškog i oskudnog života i velikih emigracija. Cijeli otok bio je rubni i zaboravljeni dio monarhije. Nakon II. svjetskog rata otok dolazi u sastav SR Hrvatske u okviru Jugoslavije, ali se teško gospodarsko stanje mijenja tek oko 1980. godine otvaranjem zračne luke Rijeka i mosta kopno-Krk čime je otok izvučen iz prometne izolacije, što je bio preduvjet za razvoj gospodarstva, poglavito turizma koji je doduše u unutarnjem Dobrinju još i danas slabije razvijen, ali je ipak donio živost i prekinuo stoljetni odljev stanovništva s otoka i iz Dobrinja. Iako sam Dobrinj nikada u svojoj povijesti nije dosegao niti 1.000 stanovnika, od davnine se nazivao "gradom". Stanovnici okolnih sela rekli bi da idu u "Grad" ako idu u Dobrinj. Njegovi stanovnici nazivali su se "gradarima", a stanovnici okolnih sela "vonskarima" tj. seljanima. Sam se Dobrinj dijeli na Donji, stariji i Gornji, noviji grad.

Gospodarstvo

Od većih gospodarskih subjekata na području općine djeluje samo građevinsko poduzeće "Tiha" u Šilu. Na području općine Dobrinj djeluje 30-etak obrtnika. Ipak većina mještana radi izvan svoje općine. Iako ima značajne turističke uvjete, očuvan okoliš i bogatu kulturno-povijesnu baštinu, općina Dobrinj nema razvijenu turističku ponudu. Najznačajnije turističko odredište je obalno mjesto Šilo u kojem se nalazi i sjedište lokalne turističke zajednice. Jedini smještajni kapaciteti su u apartmanima i sobama za iznajmljivanje kojih je osim u Šilu najviše u Čižićima, Solinama i Klimnu. Zadnjih godina raste potražnja i za obnovljenim kućama u unutrašnjosti otoka građenima u primorskom stilu.

Osobito velik potencijal za razvoj turizma postoji u laguni Soline, a jedan od resursa te uvale je i ljekovito blato na lokaciji Meline. Poluotok Sulinj, koji zatvara uvalu Soline, spominje se kao vjerojatno prvo golf igralište na otoku Krku. Važan preduvijet turizma, dobra prometna povezanost, je postojeća: općina se nalazi 20-etak minuta vožnje automobilom od bilo kojeg turističkog središta na otoku te od Krčkog mosta koji povezuje otok s kopnom. U susjednoj općini Omišalj nalazi se i Zračna luka Rijeka. Nekoć su važnu gospodarsku važnost imali brodogradnja, ribarstvo i poljodjelstvo. Danas još jedini značaj imaju ovčarstvo i maslinarstvo kao glavne poljoprivredne grane.

Veliki problem ovčarima posljednjih desetak godina zadaje unesena alohtona divljač: medvjedi i divlje svinje. Medvjedi ne žive trajno na otoku Krku nego dolaze prije i nakon zimskog sna preplivavajući Velebitski kanal i ponekad unište čitavo stado ovaca. Divlje svinje su na otok dovezli lovci radi povećanja ponude izlova i privlačenja lovaca iz inozemstva. Međutim, njihov se broj nekontrolirano povećao i stalno su nastanjene na otoku, osobito na plodnom području općina Dobrinj i Vrbnik. Krda divljih svinja osim što čine znatne štete u poljoprivredi, čine opasnost i po ljude koji idu šumom, a noću čak i po selima.

Maslinarstvo se u općini Dobrinj nije obnovilo i razvilo kao u inim općinama na otoku Krku, npr. Punat i Krk. Unatoč subvencioniranju Općine pri kupnji sadnica maslina, broj obnovljenih ili novih stabala maslina još uvijek nije dosegao negdašnje značenje maslinarstva za ovaj kraj. Najveći problem u obnovi maslinika je velika rascjepkanost posjeda i nerješeni vlasničko-pravni odnosi, ali takodjer i lošija klima unutrašnjosti Krka. Ipak je u Polju uređena i radi uljara za proizvodnju maslinovog ulja - toš. Nekoć dobro obrađivano "Dobrinjsko polje" koje se pruža od Dobrinja, uz Potok sve do uvale Soline, danas je posve zapušteno.

Crkve kod Dobrinja

Crkvica Sv. Vida koja datira iz 1100, spominje se u 'listini slavnoga Dragoslava'. U toj listini se po prvi put spominje ime Dobrinj i "Put ki gre za Verbnik". Župna crkva Sv. Stjepana prvi put se spominje u darovnici "Slavnog Dragoslava" 1100. godine, a po glagoljskom natpisu proširena je 1510. g. Prevladavaju elementi baroka i djelom kasne gotike. Početno jednobrodna, župna je crkva u XVIII. st. postala trobrodna spajanjem niza pobočnih kapela koje su kroz stoljeća dozidavane jednobrodnoj crkvi. Nad njezinim ulazom prostire se nadstrešnica jedinstvenog naziva "cergan", a s tog mjesta puca pogled na velik dio Kvarnera. Uz crkvu je postojao i zvonik, ali ga je 1720. godine srušio grom pa je sagrađen novi, ne više na istom mjestu nego na obližnjem starom groblju odakle i danas dominira čijelim krajem. I taj noviji zvonik je pretrpio razaranje od Nijemaca tijekom okupacije 1944. godine, ali je nakon rata obnovljen.

Izložbene zbirke

Etnografska zbirka otoka Krka marljivo je sakupljana zbirka obitelji Barbalić u Dobrinju. Muzej sa sakralnom zbirkom nalazi se ponad place kraj crkve Sv. Antona. Galerija Infeld: Jedan od najvećih kolekcionara umjetnina na svijetu, Peter Infeld iz Beča kupio je i dao obnoviti staru, veliku kuću u samom središtu Dobrinja na Placi, u kojoj se na više od 400 m2 održavaju izložbe poznatih umjetnika.

Naobrazba i kultura

Prvu školu u Dobrinju otvorio je Antun Kirinčić 1841. godine u privatnoj kući i to je bio početak školstva u Dobrinju. Dugi niz godina u "Gradu" je postojala samo četverogodišnja pučka škola pa su učenici nakon 4. razreda osnovne škole, bili prisiljeni školovanje nastaviti u susjednom Vrbniku ili Malinskoj. Tako je bilo sve do nedavne izgradnje nove, moderne škole 2007. godine čime je školstvo Dobrinja i cijele općine dobilo najbolje materjalne uvijete za dalji razvoj. Kulturne ustanove: Kulturno-umjetničko društvo "Ive Jelenović" u okviru kojega djeluju mješoviti pjevački zbor "Zvon" i folklorne grupe, pa Kulturno društvo "Dobrinj", te Karnevalske udruge "Optimisti" i "Kataroška"

Poznate osobe

• Ive Jelenović iz Sv. Vida: etnolog, filolog, toponomastičar, lektor, scenarist i koautor prvog dokumentarnog filma o otoku Krku iz 1938. godine. Osobito zaslužan u očuvanju i promicanju narodne kulture i tradicije, narodne pjesme i plesa.
• Ivan Črnčić iz Polja: svećenik, tajnik krčkog biskupa, ravnatelj znamenitog hrvatskog Zavoda sv. Jerolima u Rimu, prvi član JAZU (sad HAZU) s otoka Krka. Pisac, slavist, filolog, povjesničar; u rodnome Polju otvorio drugu redovnu školu na Dobrinštini.
• Petar Strčić iz Krasa: član HAZU i upravitelj njezina Arhiva, znanstveni savjetnik, istaknuti hrvatski povjesničar, glavni urednik nekoliko zbornika, autor više pretežno povijesnih knjiga, predsjednik Društva za hrvatsku povjesnicu, Čakavskoga sabora, sveučilišni profesor i jugoslavist.
• Dinko Sučić: liječnik, profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, znanstvenik i stručnjak za internu medicinu, jedan od pionira za leukemiju.
• Fra Bonaventura Duda, krštenjem Roko iz Krasa: franjevac, bibličar, sveučilišni profesor, poliglot, prevoditelj, pisac i pjesnik.
• Vinko Fulgencije Fugošić: akademski slikar, povijesničar umjetnosti, restaurator i putopisac; osim u krčkoj biskupiji istaknuo se i na obnovi vatikanskih umjetnina.

Omišalj (Omišej)

Omišalj (= jugo-štokavski, domaće-čakavski je Omišej, talij. Castelmuschio) je otočno naselje i općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji, na sjevernom kraju otoka Krka: površina općine je 39 kv.km, broj stalnih stanovnika je 2.998, poštanski broj 51513 - Omišalj, a z. širina = 45.21N i z. dužina = 14.56E. Omišalj je smješten na najsjevernijem dijelu otoka Krka, na obali gdje se otok najviše približava kopnu. Izdižući se na strmom brijegu, Omišalj dominira okolnim prostorom Kvarnera. Iako se Omišalj spominje u 12. st. kao "Castri musculi" (od lat. "Ad musculi"-mjesto školjaka) Omišalj ima predhistorijske temelje. Njegov se razvoj može pratiti od liburnijskih i rimskih vremena, pa preko krčkih knezova Frankopana do danas. Omišalj je još od 11. st. važan centar pismenosti i glagoljaštva, a prvi pisani spomenici potječu iz 12.st. Današnji Omišalj, zahvaljujući podneblju, klimi, blizini mosta, zračne luke i grada Rijeke, privlačna je destinacija za brojne turiste. Šport: Nogometni klub OŠK Omišalj. U gospodarstvu Omišlja odnedavna važnu ulogu ima naftni konzorcij DINA u uvali Sepen i s njim povezani početak najvećeg hrvatskog naftovoda, koji se preko Krčkog mosta odatle nastavlja dalje na kopno, pa oko Omišlja često plove veliki tankeri koji baš nisu zgodni za ovdašnji turizam.

Znamenitosti Omišlja

• Fulfinum - Mirine, antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali Sepen kod Omišlja.
• Katica Ivanišević, bivša rektorica Sveučilišta u Rijeci i bivša predsjednica Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora
• Mila Kumbatović (Omišalj, 1915.- 2004.), slikarica i kiparica: Boravila je svake godine 6 mjeseci u Zagrebu, a 6 mjeseci u Omišlju sve do svoje smrti 2004. Tu je zajedno sa svojim suprugom akademskim slikarom Otonom Glihom, stvarala svoja djela. Grad Omišalj odužio se umjetnicima postavljanjem spomen ploče na njezinu rodnu kuću koja se nalazi u samom središtu.

Njivice

Njivice su naselje na sjeverozapadnoj obali otoka Krka i administrativno spadaju pod Omišalj. Poštanski broj ovog mjesta je 51512, broj stanovnika 1.208, a z. širina = 45.158N i z. dužina = 14.539E. Njivice se prvi puta spominju u darovnici kneza Ivana Frankopana iz 1474. godine iako je, sudeći po nekim arheološkim nalazima naselje mnogo starije. Godine 1710. spominje se uz Njivice naselje "Villa di sasso bianco" ili Beli Kamik, od čega je danas ostao samo toponim. Proteklih je stoljeća to bilo malo krčko selo, čiji su se stanovnici uglavnom bavili ribarstvom, maslinarstvom i stočarstvom, te iskorištavanjem šuma.

Turizam

Nekoć malo ribarsko naselje, danas je poznato turističko stjecište gostiju iz europskih i ostalih zemalja. Godine 1930. izgrađen je hotel "Luka" (današnji Jadran) i villa Dinka, što se smatra početkom turizma u Njivicama. Lijepe plaže, plavo more, obilje hladovine i blaga klima, uz izvanredne smještajne kapacitete, osnovne su osobine koje privlače goste, a Njivice pretvara u sve poznatije turističko odredište. Šport: u Njivicama djeluje boćarski klub Trstena.

Malinska

Malinska je naselje na zapadnoj obalni otoka Krka i sjedište općine Malinska-Dubašnica. U prošlosti je Malinska bila poznata po svojoj sigurnoj luci, a danas je poznato turističko mjesto. Malinska se smjestila uz sjeverozapadnu obalu otoka Krka u prostranoj uvali i od Krčkog mosta je udaljena 15 km, a od grada Krka 12 km. Zračna luka Rijeka udaljena je 12 km.

Povijest

Povijest Malinske započinje u 15. stoljeću izgradnjom mlina (čak. melin, malin) po kojem je Malinska dobila ime. Kroz čitavo 15. stoljeće na poticaj Krčkog kneza Frankopana, traje naseljavanje kopnenim Vlasima područja Dubašnice i Poljica oko Malinske. Zanimljivo je napomenuti da je kraj Dubašnica jedino područje na Krku koje tada nije imalo nikakvo urbano središte. Ovaj kraj je nekada bio prepun šuma i pašnjaka, ali su postupno novodošli stanovnici to pretvorili u oranice. Središte kraja Dubašnice bilo je naselje Bogovići, danas se to naselje stopilo s Malinskom u jedinstvenu cjelinu. U 18. stoljeću, uz već postojeću luku Porat i sama Malinska postaje značajna luka na otoku, iz koje su se izvozili proizvodi toga ruralnog kraja: drvo, ulje te poljoprivredni i stočarski proizvodi. Prve kuće su tu izgrađene 1788. i 1795. godine, ali je i nadalje sve do kraja 19. stoljeća Malinska je bila tek malo selo.

Turizam

Razvoj Malinske sudbinski je odredila 1880. godina i dolazak prvog turističkog parobroda. Od tad je započela nova grana gospodarstva Malinske - turizam, isprva je to bio isključivo lovni, a od 20. stoljeća razvio se zdravstveni i kupališni turizam. Od tad se Malinska polako razvija, a broj stanovnika povećava. Zenit razvoja Malinske bile su 1970-te kada je otvoreno Hotelsko naselje Haludovo. Kada je dovršeno 1971. godine, bilo je najluksuznije novo naselje na istočnoj obali Jadrana tog doba. U sklopu naselja Haludovo, radila je i kockarnica kao magnet za bogate turiste cijele godine. 1972 godine, u kockarnicu Haludova došlo je nekih 60 Penthouseovih zečica, koje su trebale dati sjaj i potrebni glamur kockarnici. No ubrzo je ta eksperimentalna poslovna veza, između američkog izdavača Boba Gucionea i domaćih hoteljera pukla. Haludovo nije postalo novi Monte Carlo, a niti se turistička sezona nije bitnije produžila na zimu, ali je Haludovo ljeti ipak dosta dobro radilo sve do 1990-te i čudne privatizacije. Danas je Haludovo propalo u jadnom stanju, pa veći njegov dio ne radi. U Malinskoj djeluju slijedeća športska društva: Jedriličarski klub 'Yacht club Malinska', Kick-boxing športska udruga Malinska, Športsko ribolovna udruga 'Lastavica' - Malinska, Tenis klub Malinska i Streljački klub 'Dub'.

Kulturne znamenitosti

Sama Malinska je novije naselje pa zato ni nema nekih vrjednijih povijesnih spomenika, ali u neposrednoj okolici mjesta nalaze se npr:

• Crkva Sv. Marije Magdalene u Portu je na krajnjem zapadu Malinskog zaljeva, nasuprot Malinske. Nju su u 15. stoljeću Frankopani darovali glagoljašima, koji su uz nju izgradili samostan. U samostanu se danas nalazi i mali uređeni muzej sa sakralnim sadržajima te vrijednom etnografskom zbirkom iz Dubašnice. Još 1850. god. tu je izgrađen i toš za proizvodnju ulja.
• Župna crkva sv. Apolinara u Bogovićima, izgrađena u 19. st. na mjestu gdje se nekada nalazila kapelica.
• Franjevački samostan i lučica južnije na rtu Glavotok.
• Svake godine održava se tradicionalna Malinskarska noć - dan općine i blagdan Sv. Apolinara zaštitnika župe i mjesta, koja se tradicionalno priređuje 23. srpnja.

Abstract

Krk (Chakavian: Khark, Greek: Kourykta, Latin: Curicta, Italian: Veglia) is the northernmost Croatian island in the northern Adriatic Sea, located near Rijeka in the Bay of Kvarner and part of the Primorje-Gorski Kotar county. Krk is the largest Adriatic island, with an area of 405.78 km2 (156.67 sq mi), and also the most populous one, with 7 towns and numerous villages totalling 17,860 (2001). Although recent scholar surveys pointed out that Cres is the longest Croatian island, most recent official data show they are of subequal size.

Literatura

• Vjekoslav Klaić, 1901: Krčki knezovi Frankapani, Matica Hrvatska, Zagreb.
• Mihovil Bolonić, Ivan Žic-Rokov, 2002: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
• Petrica Novosel-Žic, 1987: Otok Krk, Krčki zbornik, Povijesno društvo otoka Krka, Zagreb.
• Denis Lešić: Otok Krk: vodič u riječi i slici, 2003.
• Otok Krk zapadni dio, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986.
• Anton Turčić: Dubašnica – sveta baština i duhovni zov, Dubašnica, 1996.
• Iva Lukežić, Marija Turk, 1998: Govori otoka Krka, Libellus, Crikvenica.
• Žarko Muljačić, 2000: Das Dalmatische, Studien zu einer untergangenen Sprache, Böhlau (Köln).

Vanjske sveze

• Turistička zajednica otoka Krka

Poveznice

• Jadranski otoci
• Kvarnersko otočje
• Kuraktike, prvi pra-Krk
• Eko-katastrofa na iztoku Krka
• Srbašćani Jugobalkana na Krku
• Četničko 'Aleksandrovo' na Krku

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license almost from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.