Darwinizam

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Darwinizam, čije su približne istoznačnice još selekcionizam i materjalistički transformizam, je znanstvena ideologia (tzv. "teoria evolucije"), ter paraznanstvena nova vjera (scientistička religija) na koju se zaklinju većina školanih i zaposlenih prirodoslovaca u nekim razvijenim zemljama, izim Kine i arabsko-islamskih država.

Ova tvrdi kako bi prvi život na Zemlji nastao slučajno u vodi tj. obalnom moru, ter da je potom postupno evoluirao, pa je tek kasnije izašao na kopno. Darwinova teorija evolucijske selekcije vjeruje, kako variacije (promjene) unutar vrste nastaju slučajno, ter da preživljavanje ili izumiranje svakog tipa organizma odredjuje sposobnost tog organizma da se zbog preživljavanja prilagodi okolišu.

Poviest darwinizma

Glavni i najpoznatiji oblikovatelj takve teorie je bio Charles Darwin, iako su već ranije i prije njega o tomu bar dielom (na druge i kršćanima prihvatljivije načine) manjeviše razložno pisali još ini stariji prirodoslovci: npr. J.B. Lamarck, E.D. Cope, potom Teilhard de Chardin i dosad još ini kasniji. Pokrenuo je tu teoriu najviše objavom knjige "The Orgin of Spieces" (porieklo vrsta) 1859. Njega mnogi i osobito lievi materjalisti smatraju znanstvenikom, prirodoslovcom i sl., ali on nema pravu naobrazbu iz biologije i inih prirodnih znanosti, jer je strukovno završio medicinu i trebao je postati liečnikom (umjesto prirodoslovca).

Nakon odkrića zakona genetike početkom 20. stoljeća, Darwinova teorija je došla u prvu dublju krizu. Npr. skupina znanstvenika se 1941. godine okupila u okviru Geological Society of America u pokušaju pronalaska rješenja za očuvanje darwinizma. Njihove diskusije bile su usmjerene na pitanje podrietla pogodnih variacija koje su navele žive organizme da evoluiraju. Ideja koju su iznesli zvala se "slučajna mutacija", a poboljšana teorija koju su predložili "Moderna sintetička evolucijska teorija".

Ovaj reformni pokret je postao poznatim kao "neodarwinizam" i dodao je Darwinovoj tezi prirodne selekcie komponentu genetske mutacije. Neodarvinisti su pokušali ustanoviti primjere "pogodnih mutacija" pokušavajući tisuće eksperimenata s mutaciama, nu uglavnom nisu uspjeli namjenski proizvesti usmjerene koristne mutacije. Pokušaji dokazivanja slučajnog postanka živih organizama takodjer su propali.

Fosilni zapisi tj. geonalazi uglavnom nisu pokazivali darwinistima poželjne "prijelazne oblike" u nekoj postupnoj evoluciji živih organizama od primitivnih k naprednijim vrstama. U novije vrijeme (70. godine prošlog stoljeća) neki znanstvenici su predložili još i treći reformirani model evolucije nazvan punctuated equilibrium (Eldrege i Gould). Po njima, evolucijski skokovi su rezultati velikih mutacija kao posljedica "incidenta – nezgode" u genetskoj strukturi. Težko se može smatrati racionalnim objašnjenje kako bi navodno "jedna ptica odjednom izkočila iz reptilskog jajeta" jer, po mišljenju evolucionista, evolucija jednog velikog tipa (nadvrste) u drugi bitno napredniji, zahtijevala bi veliku i usmjereno-povoljnu promjenu u genetskoj informaciji.

Evolucionisti su još od sredine 19. stoljeća širom svijeta tragali za prikladnim fosilima i kopali tražeći poželjne ali nedostajuće karike. Uzprkos njihovim najvećim naporima, još uvijek nije otkrivena neka prava prielazna forma. Svi fosili izvadjeni na izkopinama pokazali su kako se, suprotno vjerovanjima evolucionista, život pojavio na Zemlji dosta iznenada i razmjerno već oblikovan.

Naprotiv, kreacionisti vjeruju: kada se ispitaju Zemljini slojevi i fosilni zapisi, može se vidjeti da bi se svi (?) živi organizmi navodno pojavili istovremeno (ali ovo nikako ne odgovara stvarnim geonalazima - nego tek njihovoj izmišljenoj ideologiji !). Najstariji sloj Zemlje u kojemu su dosad stvarno nadjeni jasni fosili živih bića je onaj iz drugoga po redu najstarieg doba imenovanog algonkij (proterozoik ili predkambrij), ali prije toga u arhaiku (pred 2 - 3 miliarde god.) još nema geološki potvrdjenog traga nekom životu, jer su tada još prevruća mora bila vrlo nestabilna.

Starost toga najranijeg životnog algonkija je radiodatiranjem pripadnih stiena odredjena na 1.000-550 miliuna tj. već blizu miliarde godina. Već tada su geološki nadjeni prvi fosili modrih mikroalga (Cyanobacteria), pa još spužve i rani koralji (dok pomičnim životinjama i pravim biljkama onda još nema nikakvog traga. Tek idući, kasniji fosili nadjeni potom u kambrijskim stijenama (pred 450-550 miliuna god.) pripadaju lišajima, raznim crvima, meduzama, morskim ježincima, puževima, trilobitima i inim složenijim bezkralježnjacima. Iz kambijskog suhoga kopna tad uglavnom još nema nekih živih geonalaza.

Nauk

Darwinisti misle kako je prvi život nastao prie oko 3,000,000,000 god. Amebu smatraju navodno prvom vrstom (praživotinjom): odnedavna to ne važi jer prvi stvarni geonalazi iz algonkija zapravo su modre mikroalge (Cyanobacteria). Navodno su se najprije razvijale životinjske vrste u vodi, a zatim je neka riba Ichthyostega dobila noge i pluća, pa je izišla iz vode i od nje bi nastali vodozemci (stvarno su takve s udovima praribe resoperke - Crossopterygii i s plućima dvodihalice - Dipneusti što žive sve do danas).

Zatim bi malo po malo evoluirale ine životinje na kopnu dok pernati gušteri Archaeornis i Archaeopteryx nisu dobili krila i poletili (ali već i prije ovih su letili gmazovi Pterodactylia nalik velikim šišmišima). I tako bi nastale ptice. A ljudi i majmuni imaju po toj teoriji istog predka. Kada je nastao darwinizam mnogi ljudi počeli su odbacivati kreacionizam, a s njime se istodobno često prihvaća i nevjera (ateizam). Danas kreacionizam osobito tvrdokorno promiču američke protestantske sekte i posebice Mormoni.

1. Darwinska teorija evolucije je pobijena već u prvom stadiju

Darwinisti još nisu u stanju objasniti čak ni nastanak samo jednog ključnog proteina važnoga za život. Proračuni mogućnosti, fizičke i kemijske formule dokazale su nemogućnost slučajnog postanka života.

2. Teorija evolucije neće biti potvrdjena ni u budućnosti (tvrde kreacionisti)

Odkrivanjem detalja vezanih za gradju i funkciju žive stanice (citologia), postignuta je mnogo veća kategoričnost kako stanica nije toliko jednostavne gradje da bi se, kako se to smatralo u doba starije primitivne nauke iz Darwinovog vremena, mogla oformiti sama kao proizvod nekih slučajnosti.

3. Prešućeno životno zajedništvo i napuhana 'borba za opstanak'

Slično kao ljudi, tako ina živa bića raznih vrsta (bilje + životinje) većinom ne žive samostalno u 'zrakopraznom prostoru' gdje se samo kolju na život i smrt, nego su razne vrste manjeviše skladno povezane u mnogovrsne životne zajednice (biocenoze) gdje se uzajamno pomažu i podržavaju na obostranu korist. Nerealni 'koljački' darwinci to sliepo prešućuju, pa vide samo svoju zastarjelu fiks-ideju sveopćeg klanja "svi protiv svih" (tj. do istrage naše ili vaše),- ali pritom taktički zaobilaze tu noviju biocenotiku jer im to ruši teoriju.

4. Darwinističko opravdanje kolonializma

Darwinske objasnidbe o sveopćoj borbi za opstanak koja bi upravljala svime na Zemlji, došle su kao idealno opravdanje tadanjim kolonialnim velesilama tj. Engleskoj, Francuskoj, Rusiji (i inim manjim polusilama) kao vrlo poželjna obrazložba ter prirodno i moralno opravdanje za to kolonialno stanje u svietu. Stoga je baš u tim velesilama darwinizam najbolje prihvaćen i tamo dominira do danas, - dok se u inim nekolonialnim zemljama na njega ipak gledalo više kritički i tamo su se razvijale još drugačije idejne alternative.

5. Nepremostivi problem evolucije: razum

Čovjek je svjestno biće, posjeduje volju, moć razmišljanja, govora, moć donošenja odluka, rasudjivanja... Sve ove odlike su funkcije razuma koji čovjek posjeduje. Razum je najveća razlika koja razdvaja čovjeka od životinja. Nikakva fizička sličnost ne može nadomjestiti ovu najveću razliku izmedju čovjeka i inih živih bića.

Kritike

Znanstvenici kreacionisti (ponajviše američki protestanti) suprotstavljaju se ovoj teoriji. Oni tvrde kako ništa nije moglo nastati bez Boga. Tvrde kako nema 'nikakvih dokaza' za ovu teoriju i za izumrle životinje koje evolucionisti nazivaju karike koje nedostaju. Npr. za Ichthyostegu poluribu koja je dobila noge nema nijedan cijeli fosil nego tzv. digitalne rekonstrukcie i skice kao i za navodne predke ljudi i majmuna. Oni vjeruju samo u mikroevoluciu tj. promjene unutar jedne vrste, ali ne i makro- i mega-evoluciu viših skupina. Takodjer evolucionisti nemaju (?) objasnidbe zašto su tolike vrste izumrle, kako to tvrde kreacionisti.

Pokusi

Mnogi su darwinski znanstvenici pokušali umjetno u laboratorijskim uvjetima dokazati evoluciu, ali nijedan znanstvenik nikad nije stvorio amebu (zašto baš tu amebu - kad geološki nije najstarija ?). Miller-Ureyev eksperiment iz 1952. je najpoznatiji. Oni su objavili rezultate 1953. Dobili su iz vode, metana, amonijaka i vodika u zatvorenom sklopu 19 kiselina, od kojih su samo 4 životne aminokiseline koje ulaze u sastav bjelančevina.

Darwinizam i komunizam

Darwinizam je takodjer bio temelj komunističke ideologije u Rusiji kroz Vladimira Lenjina. Na Lenjinovom radnom stolu pronadjen je ukras koji prikazuje majmuna što sjedi na hrpi knjiga, uključivo Darwinovu 'Porijeklo vrsta' i gleda u lubanju. Karl Marx je za Darwinovu knjigu 'Porijeklo vrsta', koja je postavila temelj teoriji evolucije, napisao sljedeće: "Ovo je knjiga koja sadrži osnove povijesti prirode i našeg gledišta."

Takodjer i ranija izvješća iz komunističke Kine pokazuju, kako je prva lekcija koju je koristio novi režim u 20. stoljeću za indoktrinaciju religioznih kineskih stanovnika bila: Darwin! Naprotiv je danas baš nova Kina po tomu najliberalnija spram Zapada, jer se sad tamo Darwina i darvinizam smije nemilosrdno kritizirati (i čak ih javno psovati), pa su to tek stereotipi iz stare promičbe. S najnovijim napredkom domaće znanosti u 21. st. su oštre i mnogostrane javne kritike protiv darwinizma sada već najčešće baš iz Kine - što konzervativni zapadnjaci zasad još ne vide.

” Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. (Rim 1,21-25) “


Izgledna sudbina darwinizma

Iako još formalno postoji pod početnim nazivom, taj 'darwinizam' je danas već posvema različit od onoga izvornoga iz Darwinova doba. Od početnog darwinizma je ustvari dosad preostalo vrlo malo, a sve ostalo su gomile raznolikih dopuna i 'zakrpa' da se nekako bar formalno spasi to njima sveto darwinističko ime. U Darwinovo doba su prirodoslovlje i posebno biologija još bili jedva elementarno razvijeni, još daleko izpod današnje razine u 21. stoljeću: Mnoge za evoluciju sada bitne specialnosti kao npr. genetika, ekologija, biokemija i ine slične su onda tek bile u početnim povojima, pa su ove dielom tek naknadno i vrlo nategnuto ideološki prikrpljene uz darwinizam.

Druge novije i najnovije prirodoslovne specialnosti kao epigeneza i biocenotika, koje bi inače sada bile bitne za evoluciu, u darwinsko doba još uopće nisu niti postojale, pa i danas se ove i ine slične novije nikako ne uklapaju u darwinske okvire. Zato ih konzervativni darwinci uglavnom još uporno zaobilaze, prešućuju i izbjegavaju, da nekako bar privremeno spase tu svoju ideološku 'kulu od karata'. Iz toga je već očita i vrlo dogledna sudbina toga dogmatskog i nastranog darwinizma: Iako se do danas ovo još manjeviše inerciom održava s mnogobrojnim reviziama i 'zakrpama', to je uglavnom samo još formalni darwinizam i ciela ta nategnuto-zakrpana darwinska nadgradnja je nedvojbeno pred konačnim razpadom i nestankom već do kraja ovoga 21. stoljeća.

Darwinizam u Hrvatskoj

Kod nas u Hrvatskoj promičbeni utjecaj darwinizma traje već duže od stoljeća. U početku krajem 19. st. su to bile tek egzotične nove ideje koje su se stidljivo probijale u hrvatsku javnost sve do Drugoga svjetskog rata. Naprotiv potom uz dolazak totalitarnog komunizma kod nas, tu je od polovice 20. st. takodjer i darwinizam uglavnom nasilno i školskim mozgopranjem nametnut ne samo mladeži, nego većinom i u ostaloj javnosti.

Takav prisilni darwinizam i idejna 'majmunizacia' hrvatske inteligencie, zajedno s inim jugo-komunističkim repovima kod nas traju manjeviše sve do danas, uz riedke javne iznimke nemajmunskih prirodoslovaca. Tako je jedan od riedkih sveučilišnih profesora u jugokomunizmu, koji već tada manjeviše kritički nije podržavao službeni darwinizam, bio zaslužni i razumni sveučilišni profesor dr. Ante Lui (1908.- 1993.) iz Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, što dosad tek stidljivo kod nas nastavljaju i poneki njegovi znanstveni sljedbenici. Svi ostali javni prirodoslovci su kod nas (osobito na sveučilištu) sve do danas ostali tvrdokornim ili umjerenim darwincima: pa su uz ino i zato naša sveučilišta tako nizko rangirana u svietu.

Izim velike Rusije, od bivših inih komunističkih zemalja iz iztočne Europe, još jedino tu u Hrvatskoj ni nakon 3 desetljeća nije provedena nikakva postkomunistička lustracia. Zato uz ina društvena područja kod nas, takodjer i u prirodnim znanostima tu još uviek sve dosad posve prevladavaju stari jugo-komunistički kadrovi, pa i u našoj biologiji su samo zadrti darwinisti. Mladji u školovanju, koji tu unaprijed javno i bezuvjetno ne prihvate taj pravovjerni darwinizam, praktično nemaju nikakve mogućnosti čak ni pristupa na višu akademsku naobrazbu, a kamoli da bi potom postali nedarwinskim znanstvenicima. Taj bezuvjetni darwinizam iz jugo-komunizma je kod nas u idejno deformiranoj Hrvatskoj sve do dandanas ostao: conditio sine qua non!.

Izvori

  • Podvale teorije evolucije, Harun Yahya

Vanjske sveze

Poveznice

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Darwinizam&oldid=42204"