Duhovnost
Duhovnost ili spiritualnost (lat. spiritus → „disanje”, „duh”, „udah”) je stanje svijesti u kojemu se čovjek predaje razvitku vlastitog duha, kroz vjersku posvećenost Bogu.
Pojam duhovnosti se usko veže uz vjeru, no on može označavati i duševno stanje u kojemu čovjek svoju pozornost okreće prema onomu što se ne nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. Primjerice, proučavanje povijesti ili pisanje pjesama su neki od nevjerskih oblika duhovnosti. Biti duhovna osoba znači stavljati vječno, metafizičko, i netvarno ispred prolaznoga, svjetovnoga i tvarnoga. Duhovnost se provodi molitvom, meditacijom i ćudorednim životom.
Kao zajednički nazivnik, duhovnost obuhvaća sve ljudske djelatnosti usmjerene prema netvarnom duhovnom području (najčešće vjerske naravi), premda može obuhvaćati i umjetničko stvaralačko djelovanje. Element duhovnoga, kao osnovni element svojevrsnih filozofskih nazora, izvor i prapočelo sviju stvari nalazi u nadosjetilnomu, vrhunaravnomu. Najviše je nazočan u filozofskom smjeru idealizma te srodnim duhovnim gibanjima što nadnaravnu stvarnost uzimaju kao svoju glavnu polazišnu točku.
Poveznice
