Ferdinand von Quiquerez-Beaujeu
 |
|---|
| Ferdinand von Quiquerez-Beaujeu | |
|---|---|
| Opći podatci | |
| Smrt | 12. siečnja 1893. Zagreb, Kraljevina Hrvatska i Slavonia Austro-Ugarska |
| Narodnost | Francuz |
Ferdinand von Quiquerez-Beaujeu (poznat i kao: Ferdo Quiquerez, Ferdo Kikerec) (Budim, 17. ožujka 1845. - Zagreb, 12. siečnja 1893. je bio hrvatski slikar i ilustrator francuzkog podrietla.
Životopis i djelatba
Quiquerez je rodjen u Budimu 17. ožujka 1845. godine. U Zagrebu se školovao za pravo ter za slikarstvo kod slikara Josipa Franje Mückea, gdje stječe naklonost za narodnu i poviestnu tematiku. Bio je zapažen i dobio je stipendiu za nastavak naobrazbe u Münchenu i Mletcima. Nakon naobrazbe u Njemačkoj i Italiji, dolazi u Crnu Goru gdje od 1875. do 1876. godine prati crnogorsku vojsku kao ratni slikar na bojnim pohodima protiv otomanske vojske. Borbena tematika će još neko vrieme prevladavati po povratku u Zagreb, kad radi naručbe, teme iz hrvatske narodne poviesti umnožene u oleografskoj tehniki. God. 1875.–76. dok je putovao po Dalmaciji i Crnoj Gori, zaustavio se na Cetinju, gdje je nastao veći broj njegovih radova (Bijeg hercegovačke obitelji, Bitka u Vučjem Dolu). Od 1876. djelovao u Zagrebu slikajući većinom romantične poviestne kompozicije (Kosovka djevojka, Posljednji časovi Petra Zrinskog i Krste Frankapana i dr.), koje su mu oleografski umnožene donijele kratkotrajnu popularnost. Svojim vedutama (Ripetta u Rimu, 1872; Porta Terraferma u Zadru, 1875; Manastir na Cetinju, 1875/76), krajolicima (Crnogorske planine, 1875/76) i portretima (Hercegovac, 1876; Autoportret, oko 1880; Portret stare gospođe, oko 1885; Iso Kršnjavi, 1892) začetnik je hrvatskog realizma. Auktor prvoga bakroreza novije hrvatske umjetnosti (Faun kome dječak toči vino, 1873). Takodjer je putovao Slavoniom gdje je skicirao krajolike, stare gradove i slično. Ipak se i dalje nižu poviestne kompozicie kojima stječe popularnost i koje mu omogućuju preživljavanje. Radi kao učitelj crtanja, živi skromno, a oskudne životne prilike ga sile i na rad na zidnim slikama bez većeg uzpjeha. Umro je u Zagrebu 12. siečnja 1893. godine.
Posvete
Poštanska marka (RH)
Za stotu godišnjicu Quiquerezove smrti, Hrvatska poštanska telekomunikacija je 10. veljače 1993. godine pustila u tisak blokove poštanskih marki u arcima od 20 komada, s Quiquerezovim autoportretom. Takodjer su u prodaju puštene prigodne omotnice prvog dana (FDC) i prigodni list.[1]
