Hrvatska

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvatska je domovina hrvatskog naroda, odnosno, ozemlje s njegovom višestoljetnom nazočnošću što se nalazi na zemljopisnom i kulturnom sjecištu Sredozemlja, srednje i jugoistočne Europe.

Definicija

U nacionalnom/etničkom smislu, jezična, kulturna i narodna zajednica je neovisna o državi i nije izjednačena s hrvatskim državama i političkim tvorbama - stoga je pojam Hrvatske u tom smislu rabljen kao sveobuhvatni nazivnik za cjelokupnu zajednicu hrvatskog naroda u domovini i svijetu (→ „domovinska Hrvatska”, „iseljena Hrvatska”).

Premda se danas skoro isključivo povezuje i ograničuje na Republiku Hrvatsku i ranije na bansku Hrvatsku u smislu zemljopisnog opsega, pojam Hrvatske zapravo obuhvaća veću, etnički definiranu zemljopisnu cjelinu, koja uz „užu Hrvatsku” obuhvaća i sve ostale povijesne sastavne dijelove: Bosnu, Hercegovinu (→ Herceg-Bosna), istočni Srijem, te Bokeljsko i Paštrovićko primorje.

Podrijetlo i rasprostranjenost geonima

Najraniji prvi geonim, iz kojega se postupno vjerojatno razvio dosadašnji prostorni pojam Hrvatske, bila bi ranoantička staroiranska satrapija Harauvatiya iz doba Ahemenidske Perzije. Pretpostavlja se kako bi odatle mogao potjecati vodeći dio predslavenskih ranih Hrvata (grč. Horouathoi), što su između 2. i 3. stoljeća preko Azova (Tanais) prešli u istočnu Europu (→ Indoiranski Prahrvati).

Potom je u kasnoj antici, od 4. do 6. stoljeća, na južnom prostoru sadašnje Rusije već postojala miješana iransko-poluslavenska država Velika Horvatija kao prva ranohrvatska država u Europi i potvrđeni prethodnik hrvatskog zemljopisnog naziva. Kasnije se, od 6. do 9. stoljeća, u srednjoj Europi oko Karpata, nakon Velike Horvatije, razvila i druga Bijela Hrvatska u srednjem vijeku, a potom i dosadašnja jugozapadna Hrvatska smještena u bivšoj rimskoj provinciji Dalmaciji.

Hrvatsko ime su do 11. stoljeća nosila još neka slavenska plemena u Rusiji, Poljskoj, u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj uz gornju Vislu sa središtem u Krakovu, i sjeveroistočnoj Češkoj. Tragovi imena pokazuju kako su skupine Hrvata bile izmiješane s inim slavenskim i neslavenskim pučanstvom na golemom prostoru središnje, istočne i jugoistočne Europe.

Dijalektni nazivi

Od raznolikih novijih ili srednjovjekovnih dijalektalnih naziva za hrvatsko ozemlje, rabljeni su: „Hrvaska”, „Hrvoska”, „Harvâška”, „Hrvacka”, „Harvatija” (Harvatÿa) u čakavici, te „Horvatska” (Horcka) u kajkavici. Sadašnji službeni, štokavski naziv „Hrvatska” se pojavio u 19. stoljeću s Bečkim književnim dogovorom i njegova uporaba je postala raširena krajem istog stoljeća.

Slično povijesti geonima, tako se usporedno razvijao i hrvatski etnonim, čiji se sadašnji oblik „Hrvati” službeno rabi od kraja 19. stoljeća, dok su od ostalih dijalektalnih oblika rabljeni „Hervate”, „Harvoti” u čakavici, „Harvâtje” u cakavizmu, te „Horvati” u kajkavici. Svi ovi oblici su manje-više izvedeni iz kasnoantičkog grčkoga Horoathoi na Azovu i vjerojatno iz još ranijeg oblika, staroperzijskoga Harauvati.

Literatura

  • Trpimir Macan: Hrvatska povijest: pregled, Matica hrvatska, Zagreb 1995., ISBN 953-150-030-4, str. 11

Poveznice

Razdvojba.png Za ina značenja, pogledati:
Hrvatska