Franjo Šimić

Franjo vitez Šimić (Bilaj kod Gospić, 25. svibnja 1900. - Mostar, 9. kolovoza 1944.) bio je general Nezavisne Države Hrvatske.

Životopis

Franjo Šimić rodio se u Gospiću, 25. svibnja 1900. godine. Završio je Višu vojnu akademiu u Beogradu. Bio je pukovnik vojske Kraljevine Jugoslavie. Poslie uzpostave NDH pristupa Hrvatskom Domobranstvu, ter se iztaknuo u borbama u Hercegovini kao zapovjednik 9. pješačke pukovnije i 2. gorskog sdruga (1941.-42.). Imenovan je u lipnju 1942. izvanrednim opunomoćenikom Poglavnika kao voditelj vojnih operacija na području velikih župa Pliva-Rama i Lašva-Glaž. Ponovno je zauzeo Šuicu i Tomislavgrad. Iste godine dobiva Vojnički red željeznog trolista III. stupnja zbog zasluga u obrani Kupresa i Bugojna. Zapovjednik je 1. domobranske dobrovoljačke pukovnie od studenog 1942. do lipnja 1944. Nakon pljački i pokolja koje su počinili četnici Dobroslava Jevđevića u Sovićima i Grudama, Šimić je uložio prosvjed lokalnom talijanskom generalu koji je natjerao Jevđevića da obeća vratiti opljačkane stvari. U veljači 1944. promaknut je u čin generala. Dobio je pravo na naziv viteza. U lipnju 1944. imenovan je zapovjednikom skupine oružanih snaga Hum-Dubrava. Ubijen je u nerazjašnjenim okolnostima, a postoje i verzije o naručenom ubojstvu ter da je ubijen od partizanskog snajperiste.

Literatura

• Tko je tko u NDH