Mostar

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Mostar je najveći grad u Hercegovini sa 111.364 stanovnika (nova procjena). Leži na obalama rijeke Neretve i kulturno je i gospodarsko središte Hercegovine. Mostar je upravno sjedište Hercegovačko-neretvanske županije ter sveučilišno, kulturno, gospodarsko i političko središte Hrvata u Bosni i Hercegovini. Mostar je jedan od tri službena upravna grada Bosne i Hercegovine. Grad je ime dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve. Ubraja se u jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. U njemu se nalazi Stari most, koji se zajedno sa starim gradom od 2005. godine nalazi na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a.

Abstract

Mostar is a city and municipality in Bosnia and Herzegovina, the largest and one of the most important cities in the Herzegovina region, its cultural capital and the center of the Herzegovina-Neretva Canton of the Federation. Mostar is situated on the Neretva river and is the fifth-largest city in the country. Mostar was named after the bridge keepers (natively: mostari) who in the medieval times guarded the Stari Most (Old Bridge) over the Neretva. The Old Bridge, built by the Ottomans in the 16th century, is one of Bosnia and Herzegovina's most recognizable landmarks, and is considered one of the most exemplary pieces of Islamic architecture in the Balkans.

Zemljopisne osobine

Mostar se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine, tj. u središtu Hercegovine. Kroz centar grada se pruža korito rijeke Neretve pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na rijeci Neretvi". Izgradnjom brane za HE Mostar na rijeci je nastala akumulacija Mostarsko jezero. U gradskom području (bivšoj općini) Mostar su smještene tri kotline. Na sjeveru je Bijelo polje, u kojoj je većina sjevernih prigradskih naselja. U središtu je mostarsko polje, u kojoj je središte Mostara i većina zapadnih prigradskih naselja. Na jugu je Bišće polje, gdje je većina južnih prigradskih naselja i mostarska industrijska zona.

Najpoznatija brda oko mostarske kotline su: Hum, Brkanovo Brdo, Galac, Orlovac, Mikuljača, Žovnica, Planinica i Fortica, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini 60-80 metara. Dvije najpoznatije planine koje se uzdižu u blizini Mostara su na istoku Velež i sjevernije Prenj. Kroz Mostar teku rijeke Neretva i Radobolja, a u njegovoj bližoj okolici se još nalaze: Drežanjka, Buna, Bunica i Jasenica. Mostar je kao i većina hercegovačkih gradova krševit.

Klima

Mostar ima umjerenu polusredozemnu (submediteransku) klimu s hladnim zimama (uz malo ili nimalo snijega), ter jako vrućim ljetima gdje temperature u hladu znaju iznositi i do 45 celzijevih stupnjeva. Zbog toga je Mostar ljeti bio najtopliji grad u bivšoj Jugoslaviji, a danas u Bosni i Hercegovini. Mostar je na Balkanu uz Atenu grad s najviše sunčanih dana u godini, a snijeg u Mostaru je rijetkost. Zime u kojima se snijeg u Mostaru zadržao više od 15 dana: 1955./1956. (15 dana), 1962./1963. (23 dana), 1984./1985. (27 dana) i 2004./2005. (15 dana). Jedna od najjačih zima bila je 1971. kada je izmjereno 37 cm snijega. Pamte se i jake zime 1929., 1940. i 1956. godine. Mostar je bio potpuno blokiran 4. veljače 2012. godine. Snježno nevrijeme, koje je trajalo više od 60 sati, izazvalo je prometni kolaps i paraliziralo život u gradu. Proglašeno je stanje elementarne nepogode. 5. veljače 2012. godine, izmjereno je 88 cm snijega, a Mostarci su ustvrdili da ne pamte takvo nevrijeme i rekordnu visinu snježnog pokrivača.

Mostar je rekorder u Bosni i Hercegovini po najvišoj dosad izmjerenoj temperaturi, najvećem prosječnom broju oborina i najvećem broju sunčanih sati. Dana 31. srpnja 1901. godine, izmjereno je 46,2 celzijevih stupnjeva. U Mostaru, prosječno godišnje padne 1.515 litara po kvadratnom kilometru, dok broj sunčanih sati u godini iznosi 2.291h. 24. siječnja 1963. godine, apsolutna minimalna temperatura je iznosila - 10,9, a 13. srpnja 1984. registrirana je apsolutna maksimalna temperatura zraka od 41,2 celzijevih stupnjeva. Srednja godišnja temperatura iznosi 14,6, zimska 5,8, a srednja ljetna temperatura 23,2 celzijevih stupnjeva. Dana 6. kolovoza 2008., živa u termometru u 13 sati u središtu grada Mostara dosegnula je 39, a na suncu je izmjereno čak 56,4 celzijevih stupnjeva. Točno u ponoć, u noći s četvrtka, 16. srpnja na petak, 17. srpnja 2009. u Mostaru je zabilježena temperatura zraka od 29,3 stupnja Celzija što je, po riječima meteorologa iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda najviše noćna temperatura ikada zabilježena od 1893. otkad se u BiH službeno vode meteorološka mjerenja.

Mostar je bio među najtoplijim gradovima Europe u rujnu 2011. godine, koji je proglašen najtoplijim rujnom u posljednjih 65 godina. Ipak, bilo je i još većih temperatura, 15. rujna 1987. godine, u razdoblju neobično toplog vremena, u Mostaru je izmjereno 40,6 celzijevih stupnjeva. Dana 14. prosinca 2011. godine, Mostar je osvanuo prekriven maglom što je dosta neobično za ovaj grad. Magla se iznad grada zadržala dobar dio jutra. Srednja godišnja temperatura u Mostaru u 2011. iznosila je 16,2 stupnja Celzija, koliko je bilo i 1994. godine, a toplija od ove dvije godine bila je samo 1950. godina, kada je iznosila 16,9 stupnjeva. Mostar je imao najvišu temperaturu izmjerenu u Europi, s temperaturom zraka koja je 8. srpnja 2012. bila 40,3 °C.

Klima u Mostaru se u posljednjih desetak godina primjetno mijenja. Prije izrazito sušna klima danas je sve vlažnija, što ljetne vrućine često čini nesnošljivim za proglašavanjem elementarne nepogode. Mostar ipak ima ugodnu klimu pogodnu za uzgoj različitih vrsta voća i povrća. Jeseni i zime u Mostaru znaju biti izrazito kišoviti. Kad u proljeće nema kiše, Mostar izgleda najljepše što je često znala biti inspiracija za mostarske pjesnike.

Prigradska naselja

Gradu Mostaru upravno pripadaju prigradska naselja: Bačevići, Banjdol, Blagaj, Bogodol, Buna, Cim, Čule, Dobrč, Donja Drežnica, Donji Jasenjani, Dračevice, Gnojnice, Goranci, Gornja Drežnica, Gornje Gnojnice, Gornji Jasenjani, Gubavica, Hodbina, Humilišani, Ilići, Jasenica, Kamena (dio), Kokorina (dio), Kosor, Kremenac, Krivodol, Kružanj, Kutilivač, Lakševine, Malo Polje, Miljkovići, Mostar, Orlac, Ortiješ, Pijesci, Podgorani, Podgorje, Podvelež, Polog, Potoci, Prigrađani, Rabina (dio), Raška Gora, Raštani, Ravni, Rodoč, Selište, Slipčići, Sovići, Sretnice, Striževo, Vihovići, Vojno, Vranjevići, Vrapčići, Vrdi, Zijemlje (dio), Željuša, Žitomislići i Žulja. Pored Mostara, postoji i općina Istočni Mostar u RS-u, u čijem sastavu se nalaze dijelovi naselja: Kamena, Kokorina i Zijemlje. Općina Istočni Mostar do rata se u cjelini nalazila u sastavu općine Mostar. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma u sastav općine Mostar ušao je i dio općine Nevesinje koji je pripao Federaciji BiH, odnosno naselje Žulja i dio naselja Rabina.

Povijest Mostara

Širje područje današnjeg Mostara je bilo naseljeno još u prapovijesnom vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolita, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Poznatiji neolitski lokaliteti su: Zelena pećina povrh vrela rijeke Bune, najstarija ljudska naseobina na širem području grada, ter nešto mlađe ilirske gomile i gradine, grobnice i forifikacije. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i poljodjelstvo u željeznom dobu se razvija i trgovina s okolnim središtima.

Iz ranijeg antičkog doba nema značajnijih ostataka, ali su zato ostatci iz perioda kasne antike i ranog kršćanstva iznimno bogati i na širem prostoru Mostara su pronađene tri ranokršćanske crkve - u Cimu, Sutini i Žitomislićima. One su dokaz intenzivnog života u to vrijeme na ovim prostorima, u ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, a istodobno i dokaz razmjerno rane kristijanizacije na ovim prostorima. Skoro svi navedeni lokaliteti, što je upotvrđeno arheološkom istraživanjima, svjedoče o kontinuitetu života i kroz cijeli srednji vijek, jer se na svima njima, ili njihovoj neposrednoj blizini nalaze i srednjovjeki grobovi, ali i stećki - autohtoni srednjovjeki nadgrobni spomenici na ovim prostorima.

Srednji vijek

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tijekom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića Humskog (910. - 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tijekom XIV. - XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih - Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).

Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV. stoljeća, vjerojatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme herceg Stjepana, po kome je dobila i ime. I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: "ha preso quello di ... Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi). Mostar je u to vrijeme bio bitna strateška točka čiju jezgru je predstavljao lančani most preko Neretve na mjestu gdje je rijeku bilo najlakše premostiti, te jake kule uz taj most, sa malenim naseljem oko te jezgre. Ime Mostar se prvi put pojavljuje u turskom popisu pučanstva iz 1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke Republike 1474.

Osmanlijsko doba

Tursko osvajanje Mostara dogodilo se vjerojatno 1468. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanlijskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkog sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim, odluka kojoj je doprinio administrativni i prometni razvitak grada.

U XVI. i XVII. stoljeću je intenzivno širenje grada, a krajem ovog doba je Mostar imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje sa čaršijom i mahalama oko nje. Čaršija koja je najstarija, zauzimala je najvažniji, reprezentativni dio grada - područje uz sam most s obje strane Neretve. Mahale su se širile na sve strane od čaršije, prvenstveno na lijevoj obali Neretve, a na desnoj obali su bile smještene u podnožju brda Hum i na obalama Radobolje, manje pritoke od Neretve. Zanimljivo je da je krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, Mostar imao 24 džamije i 22 mahale. Na takav način je formirano gradsko naselje osmanlijskog tipa, koji će svoj vrhunac i konačni oblik vezan za taj period, doseći krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, čiji je simbol i najznačajnije arhitektonsko ostvarenje velebni Stari most, izgrađen 1566. godine. Tijekom XVIII. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.

Pred kraj osmanlijske vladavine polovicom XIX. stoljeća, kao rezultat opadanja moći, ter jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog pučanstva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kršćanski objekt je Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine, izgrađena na obroncima brda Fortice u istočnom dijelu grada. Ubrzo potom i katolici Mostara su dobili svoj prostor. Godine 1847. izgrađen je kompleks stare biskupske rezidencije u Vukodolu, sjedište nove franjevačke provincije koja je nastala odvajanjem od Bosne Srebrene, ter sjedište mostarskog biskupa. Napokon 1866. godine došlo je do izgradnje velike bazilike franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Pravoslavci u Mostaru svoju novu, Sabornu crkvu, dobivaju 1873. godine.

Godine 1833. je osnovan poseban hercegovački pašaluk sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su konzulati nekih država (Austrija, Italija, Rusija, Velika Britanija i Francuska). Prometnom značenju je pridonijela izgradnja ceste Mostar-Metković 1862.

Austrougarska i Kraljevina SHS

Svakako prijelomne godine u razvitku Mostara tvori 1878. godina. Tom godinom je označen definitivni odlazak Turaka i prestanak osmanlijske dominacije, ter početak razdoblja Austro-ugarske uprave. Austro-Ugarska sa sobom donosi nove europske utjecaje, ne samo u upravljanju gradom, nego i u njegovom preoblikovanju, razvoju i izgradnji što će, iako za svega četrdesetak godina, rezultirati skoro potpunom preobrazbom istočnjačke osmanlijske kasabe u europeiziran grad. U tih četrdesetak godina je Mostar željezničkom prugom i cestama povezan s ostalim centrima BiH i Dalmacije. Izgrađena su tri mosta u samom gradu - most na Musali, Lučki i Carinski most. Grad je dobio moderni vodovod i kanalizaciju i elektrificiran je.

Razdoblje austro-ugarske vladavine uz razdoblje Titine Jugoslavije predstavlja najplodnije razdoblje u izgradnji i urbanizaciji Mostara u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Grade se novi objekti, javni, školski, stambeni i industrijski. Nova arhitektura, potpuno drugačijeg mjerila, kriterija i oblikovnih kvaliteta, polako zamjenjuje i istiskuje staru arhitekturu, ali poštujući je, ne rušeći je, nastojeći od nje sačuvati ono najbolje. Tako su u Mostaru napravljene jedne od najljepših građevina orientalnog stila pomiješanog s austro-ugarskom gradnjom, poput: Stare mostarske gimnazije (Gimnazija Mostar), "Gradske banje", hotela "Neretve", vojarni: Sjeverni i Južni logor, Stare željezničke stanice i trgova: "Musala" i Trga hrvatskih velikana (Rondo). U to vrijeme, u Mostaru su utemeljene brojne kulturne i športske ustanove hrvaskog naroda: hrvatska kulturna društva "Hrvoje" i "Napredak" te Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar. Razdoblje prve Jugoslavije je zateklo jedan već sasvim moderan europski grad, s dugom tradicijom. U tom periodu 1918. - 1945. jako se malo gradilo, tako da to razdoblje u razvoju grada ne predstavlja značajniji period.

Drugi svjetski rat

Nakon osovinskog napada na kraljevinu Jugoslaviju i proglašenja ND Hrvatske, Mostar se našao u talijanskoj interesnoj zoni na prostoru NDH. Mostar je bio mjesto stožera nekoliko ustaških, talijanskih i njemačkih divizija i domobranskih pukovnija, a također je postojao "Mostarski bataljun" u partizanima. Mostar je u Drugom svjetskom ratu dao dosta mladih života, koji su se borili za jednu ili za drugu stranu. Na području Mostara počinjeni su brojni zločini od strane četnika nad hrvatskim i bošjačkim stanovništvom. 14. veljače 1945. se slavi kao tzv. dan "oslobođenja" Mostara u Drugom svjetskom ratu, ali na taj dan Titini partizani ušavši u Mostar su pobili više mostarskih franjevaca i nevino hrvatsko pučanstvo. Mostarski Hrvati i danas se na taj dan svake godine prisjećaju nevino ubijenih franjevaca i ostalih žrtava Drugog svjetskog rata.

Komunistička Jugoslavija

Razdoblje Druge Jugoslavije je ostavilo velik trag na Mostau. TO razdoblje uz razdoblje Austro-Ugarske predstavlja najplodnije razdoblje u izgradnji, urbanizaciji i širenju grada Mostara u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Do 1991. godine Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera, civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. Bio je čist dokaz kako različiti narodi mogu živjeti jedni pored drugih i jedni sa drugim u miru stvarajući jedinstven mostarski mentalitet. Grad se nezadrživo počeo širiti, što je bilo uzrokovano snažnim industrijskim razvojem, izgradnjom velikog broja tvornica (Aluminijski kombinat, "Soko", "Hepok" kasnije "Apro", "Mostarska vinarija", Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, "Unis", Tvornica prediva i pamuka "Đuro Salaj", Rudnik mrkog uglja itd.) i pretvaranjem Mostara u istinski industrijski, gospodarski, trgovački, prometni, turistički i kulturni centar cijele Hercegovine.

U postojećoj urbanoj matrici grad se razvijao planirano, ali bez nekih posebnih nastojanja na kvaliteti arhitektonskog oblikovanja. Novi gradski oci su spoznali ogromne mogućnosti koje je pružao skoro potpuno neizgrađeni prostor na desnoj obali Neretve (zapadni dio grada). Zbog toga željeznička pruga, sada normalnog kolosijeka se premješta u istočni dio grada, a odmah se pristupilo urbanizaciji zapadnog dijela grada. Ubrzo su oranice, vinogradi i voćnjaci Mostaraca pretvoreni u velika gradilišta. U samo nekoliko desetljeća, u zapadnom dijelu grada niknuo je niz novih gradskih četvrti: Avenija, Strelčevina, Bijeli Brijeg, Centar 2, Centar 3 i dr. Glavnu ulogu u izgradnji Mostara su imala velika građevinska poduzeća sa područja Mostara: "Vranica" i "Hercegovina". U gradu se su napravile brojne gospodarske i stambene zgrade, robne kuće, športski tereni i igrališta, škole i bolnice.

Rat u BiH

Tijekom rata 1992.-1995. Mostar je bio poprište ratnih sukoba i teško je nastradao. Razrušeno je sve ono što se gradilo desetljećima, pa i stoljećima. Važno je istaknuti da je Mostar bio najrazrušeniji grad u ratu u Bosni i Hercegovini. Mostarci hrvatske nacionalnosti patnju Mostara uspoređuju čak sa patnjom Vukovara. U početku, grad je bio granatiran od strane srpskih snaga. Srbi su držali sva brda oko Mostara (osim Planinice) i istočni dio grada. U lipnju 1992. Mostar i dolina Neretve su oslobođeni združenom akcijom HVO-a i HV-a "Lipanjske zore". Krajem lipnja 1993. u Mostaru počinje Bošnjačko-hrvatski sukob. Bošnjaci se pobunjuju protiv Hrvata i pod prisilom hrvatskih snaga povlače u istočni dio grada. HVO u blokadi drži istočni dio grada koji je pod kontrolom Armije BiH i granatira ga. Tijekom jednog takvog granatiranja od strane HVO, srušen je Stari most, ali i danas postoje spekulacije da Stari most nije srušio tenk HVO-a, nego podmetnuta mina aktivirana iz muslimanskog dijela grada, što potvrđuje izjave generala Praljka da nije sudjelovao u tome vandalskom činu. Obje vojske su organizirale brojne logore za ratne zatvorenike kroz koje je prošlo tisuće i tisuće zatvorenika koji su doživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih u logorima su preminuli.

Poratno razdoblje

Unatoč inzistiranju hrvatske i bošnjačke strane da se općina podijeli po ratnim crtama razgraničenja, Međunarodna zajednica dijeli područje nekadašnje općine Mostar na šest općina (tri hrvatske, tri bošnjačke): Jug, Zapad, Jugozapad i Sjever, Stari grad, Jugoistok. Mostar postaje "grad slučaj" u 2004. godini, jer neuspjeh da se domaći političari i stručnjaci dogovore oko administrativnog uređenja Mostara je doveo do toga da odluku o tome donese tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown. Ti dokumenti su poznati pod nazivom "Novi statut Grada Mostara" i oni od 2004. godine Mostar definiraju kao jedinstvenu gradsku cjelinu bez podjele na općine koje su do tada postojale. Umjesto navedenih općina postoje tzv."gradska područja" koja predstavljaju izborne jedinice u gradu Mostaru. Iako je službeno ujedinjen grad, ujedinjenje se slabo provodi u praksi.

Na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće Mostar se ponovo našao u prilici da bitno preoblikuje svoj izgled. Novo vrijeme donosi novu arhitekturu, arhitekturu koja će u budućnosti svjedočiti o sadašnjem vremenu. Ogromna ratna razaranja unutar same urbane strukture, su pored velike štete i gubitka, stvorila i mogućnost da se da novi pečat gradu, pečat početka novog milenija. Najkarakterističniji primjer takvih nastojanja predstavlja veliki križ na brdu Hum kao simbol jubileja dvije tisuće godina kršćanstva, ali i simbol patnji i stradanja kroz koja je ovaj grad prošao u svojoj novijoj povijesti.

Obnova Starog mosta u lipnju 2003.Stari most je rekonstruiran i potpuno obnovljen 2004. godine, a od srpnja 2005. ponovno je uvršten na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika kulture svijeta. Obnavljaju se ratne ruševine i grade nove zgrade poput brojnih trgovačkih centara i stambenih zgrada. Ponovo je izgrađena franjevačka crkva, koja je teško stradala u ratu. Zvonik franjevačke crkve (visok 107 m) skupa sa zgradom "Mostarkom" (najvećom zgradom u Mostaru, smještenom u zapadnom dijelu grada, a izgrađenom u doba bivše Jugoslavije) dominira mostarskim nebom. Obnavlja se Ulica hrvatskih branitelja (bivši "Bulevar Narodne Revolucije" uz Ulica Alekse Šantića, najrazrušenija ulica u Mostaru), a od 2008. godine bi trebala početi i obnova Ulice Alekse Šantića. Obnovljen je, rekonstruiran i revitaliziran gradski park "Zrinjevac". U okolici Mostara izgrađeni su brojni shopping centri ("OBI", "Interex", "MIK" i "Merkur"), a u samom gradu izgrađeni su veliki trgovački centri (Tržni centar Mostar, Stambeno-prodajni centar Rondo i Mercator). Nakon dvadeset godina, ponovo se počela graditi gradska sportska dvorana točnije "Kulturno-sportski centar grada Mostara". Nova dvorana će biti dovršena 2011., a njen kapacitet će biti 6000 sjedećih mjesta. U novom centru, pored sportske dvorane, naći će se disco klub, restoran, fitness centar, multipleks kino i podzemna garaža sa 750 mjesta za parkiranje automobila.

Gradsko gospodarstvo

Gospodarski razvitak Mostara počinje još u Austro-Ugarskoj kada kroz zapadni dio Mostara prolazi tadašnja uskotračna pruga Sarajevo-Mostar-Ploče. U bivšoj Jugoslaviji grad se sve više razvija. Grade se velike tvornice, koje zapošljavaju velik broj radnika: Aluminijski kombinat, "Soko", "Hepok" kasnije "Apro", "Mostarska vinarija", Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, "Unis", Tvornica prediva i pamuka "Đuro Salaj", Rudnik mrkog uglja itd. Mostar postaje gospodarskim središtem Hercegovine. Željeznička pruga, sada normalnog kolosijeka se premješta u istočni dio grada, a sve se više razvija i širi zapadni dio grada. U zapadnom dijelu grada prave se nove gospodarske i stambene zgrade, robne kuće, škole i bolnice. Glavnu ulogu u izgradnji Mostara su imala velika građevinska poduzeća s područja Mostara: "Vranica" i "Hercegovina".

Mostar je i danas gospodarsko središte Hercegovine. Brojne tvrtke iz doba bivše Jugoslavije ("Soko", Tvornica prediva i pamuka "Đuro Salaj","Unis" i Rudnik mrkog uglja) su propale, a neke su su u stečaju ili slabo posluju ("Hepok", "Mostarska vinarija", Fabrika duhana Mostar). Jedina tvrtka iz doba bivše Jugoslavije, koja i danas dobro posluje je „Aluminij“. „Aluminij“ je danas najjača bosanskohercegovačka tvrtka i najveći bosanskohercegovački izvoznik. Tvrtka svake godine ruši rekorde u broju proizvedenog aluminija i aluminijskih legura, a posluje i surađuje s vodećim svjetskim korporacijama kao što su Daimler Chrysler i PSA. Tvrtku drže bosanskohercegovački Hrvati, a značajan udjel u njoj ima i Republika Hrvatska te šibenski "TLM". U Mostaru je sjedište „HT-Eroneta“, hrvatskog operatera mobilne u fiksne telefonije u BiH i jedne od tri javne poštanske administracije u Bosni i Hercegovini „Hrvatske pošte Mostar“. Razvijen je i turizam, pogotovo nakon što je stara gradska jezgra primljena na listu UNESCO-a.

Naobrazba i kultura

U samom gradu se nalazi 20-ak osnovnih škola. Od srednjoškolskih ustanova postoje četiri gimnazije (dvije koje nastavu izvode na hrvatskom i dvije s nastavom na bošnjačkom jeziku) i United World College koji nastavu izvodi na engleskom jeziku, a na području grada Mostara smješteno je 20-ak srednjih strukovnih i tehničkih škola. U Mostaru je smješteno Sveučilište u Mostaru, jedino hrvatsko sveučilište izvan Hrvatske. Nastava se odvija na hrvatskom jeziku. Osnovano je 1977. godine. U sastavu Sveučilišta u Mostaru djeluju:

  • Agronomski fakutet
  • Ekonomski fakultet
  • Fakultet filozofsko-humanističkih znanosti
  • Fakultet prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti
  • Fakultet strojarstva i računarstva
  • Građevinski fakultet
  • Medicinski fakultet
  • Pravni fakultet
  • Akademija likovnih umjetnosti
  • Visoka zdravstvena škola
  • Osim tog hrvatskog sveučilišta, u Mostaru postoji i "Univerzitet Džemal Bijedić", sveučilište koje nastavu izvodi na bošnjačkom jeziku.

U Mostaru su smještene brojne kulturne ustanove: Hrvatski dom "herceg Stjepan Kosača", Centar za kulturu "Mostar", Omladinski kulturni centar "Abrašević", Glazbeni centar "Pavarotti-Mostar", Hrvatsko narodno kazalište Mostar, Narodno pozorište u Mostaru, Arhiv Hercegovine (danas županijski arhiv), Muzej Hercegovine, Galerija "Aluminij", Gradska biblioteka "herceg Stjepan Kosača", Dječja biblioteka, Gradska biblioteka "Luka", Kuća Alekse Šantića, Gradski zbor Mostar, itd.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU license from Wikislavia and Croatian Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Mostar&oldid=35564"