Gospodarski liberalizam
Gospodarski liberalizam je gospodarska doktrina razvijena u dobu prosvjetiteljstva (od kraja 17. stoljeća do početka Francuske revolucije), koju su u potpunosti formulirali Adam Smith i David Ricardo, a koja poziva na minimalno miješanje države u gospodarstvo.
Pojam je obično sažet u francuskom izrazu laisser faire, laisser passer („pustiti neka se radi, pustiti neka stvari idu svojim tijekom”), što je unatoč tomu geslo fiziokratizma.
Raščlanjujući s ideoloških položaja liberalizma, kapitalizam se očituje kao jedini gospodarski sustav koji može svakom čovjeku osigurati slobodnu provedbu njegovih sposobnosti. U njemu su marljivost i štedljivost poput instrumenta društvenog ugleda i afirmacije pojedinačnih sposobnosti. Slobodna inicijativa vodi optimizaciji raspoloživih proizvodnih kapaciteta i posljedično osigurava gospodarski rast i socijalnu skrb.
Marksistička teorija, naprotiv, dovodi u pitanje privatno prisvajanje novog generiranog bogatstva. Na taj bi se način formalna politička jednakost, koju je proglasio liberalizam, svela na ništa kao posljedica gospodarske nejednakosti. Međutim, tijekom svoje povijesti, politički sustavi proizašli iz marksizma ni u kojem slučaju nisu mogli stvoriti veliku gospodarsku dobrobit koju su predviđali, a države što su ih primjenjivale, poput Rusije i Kine, bile su prisiljene promijeniti ili barem u većoj mjeri izmijeniti svoju gospodarsku politiku prema kapitalizmu, kako bi poboljšale životni standard svojeg pučanstva.
Gospodarski liberalizam kao vladina strategija podrazumijeva krajnji oblik kapitalizma, često s početnim padom i zatvaranjem brojnih tvrtki sve dok se ne bio postignulo jačanje proizvodnog sektora zahvaljujući pojavi visoko konkurentnih tvrtki sposobnih za preživljavanje otvaranja tržišta. Zbog svojih karakteristika, potrebna je jaka vlada koja ne popušta pritiscima lobija i sindikata. Strategija je imala veliki uspjeh u državama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Zapadne Njemačke ili Čilea, u kojima je uspjela poboljšati životni standard pučanstva u cjelosti. Gospodarski liberalizam je u ostalim državama naišao na veliki otpor, njegova provedba nije bila dovršena ili je neslavno propala, uz naglasak na društvene nejednakosti, zbog čega je na kraju bila demonizirana zajedno s inim, manje krajnjim oblicima kapitalizma.