Hraščinski meteorit
Hraščinski meteorit je prvi bolje poznati željezni meteorit u svietu, koji je 26. svibnja 1751. pao kod naselja Hraščina u Hrvatskom zagorju. Toga su dana predvečer oko 18h na polje uz selo Domovec pala dva metalna meteorita težine 39,76 i 8,96 kg tj. ukupne težine 49 kg, po sastavu 89% željezo i 10,5% nikla. Veći se do danas čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Polirana tanja pločica od tog meteorita (mase 0,56 grama), nalazi se i u Hrvatskomu prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Hraščinci su inače ostali dio tog meteorita porazbijali i prekovali u čavle.
Sadržaj
Meteoriti (kriesnice)
Meteoritiili krijesnice (grčki: metéoros (μετέωρος) = uzdignut - lebdeći, kajk. nebesne kresnice) su djelovi svemirskog tijela (meteoroida) koje pri padu kroz atmosferu ostavlja svijetleći trag. Svjetlosni trag nastaje tijekom prijelaza kinetičke energije meteoroida na atome atmosfere kroz koju prolazi uz ablaciju erozivnim trenjem i izgaranjem vanjskih slojeva meteoroida, zbog čega mnoge manje svemirske krhotine pri upadu u atmosferu posve izgore i ne padnu do tla. Temperatura u udarnom valu ispred veće meteoroidske gromade iznosi i preko 10.000 stupnjeva C, pa iza njega ostaje "cijev" od ioniziranog plina ili užarene plazme koja svijetli. Boja svijetlog traga iza meteorita ovisi o njegovu dominantnom kemijskom sastavu pa može biti: modroljubičasta (od kalcija), modrozelena (magnezij), žuta (željezo), narančasta (natrij) do crvena (silikati). Vidi još pobliže: Kriesnice (meteoriti).
Muzejski uzorak
- Očuvani dio Hraščinskog meteorita (bečki Naravoslovni muzej)
Poviestni podatci
Bio je to prvi ikad dokumentirani pad meteorita popraćen zapisnikom, uvidom niza akademika u njegovu proučavanju i serijom odkrića koja su izmijenila tadanju astronomsku znanost glede meteorita. Taj je pad kojem je nazočio velik broj ljudi, nedvojbeno pokazao da "kamenje može padati s neba", iako tih četrdesetak kilograma svemirskog materiala i nije bio pravi kamen već isprepletena struktura velikih kristala čistog željeza i nikla, tad nazvana "Agramit" u čast gradu Zagrebu. Temeljem protokola biskupa baruna Franje Klobušickog i činjenice da su ti svježe pali meteoriti bili dio rastopljene metalne kore, Ernst Chladni je 1794. predložio zamisao da su meteoriti podrijetlom iz vanjskog svemira.
Ispravu o padu meteorita kod Hrašćine sastavio je generalni vikar Zagrebačke biskupije Vuk Kukuljević 6. kolovoza 1751. godine. Ovaj prvi dokument uopće o saslušanju očevidaca za pad meteorita na zemlju, dobiven je u vrijeme kada se još nijekala bilo kakva mogućnost za takvu pojavu, a čuva se u knjižnici bečkoga Prirodoslovnog muzeja. Zabilježeno je kako se oko 18 sati na nebu iz smjera iztoka pojavila vatrena kugla koja se uz tutnjavu nalik topovskoj, rasprsnula u dva komada praćena gorućim tragom, a pri padu na zemlju je tutnjava bila još jača. Komad meteorita Hrašćinci su odnesli u župni dvor, a viest je stigla i do zagrebačkog biskupa koji je poslao kanonike neka preslušaju svjedoke.
Važnost tog meteorita
Od zapisa o hraščinskomu željeznom meteoritu, pa do sljedećega sličnog o meteoritu pronadjenom kod Barbotana u Francuskoj, prošlo je skoro 40 godina. Nakon tog pada muzeji, kraljevi skupljači i Vatikan počinju skupljanje "svemirskog kamenja" tj. meteorita, pa je stoga ovaj pad meteorita kod Hrašćine imao veliku važnost za znanost.
Widmanstättenove figure su posebne linije koje se javljaju kod kristala u legurama željeza i nikla, a mogu se naći u metalnim meteoritima i zato su osnova za razlikovanje izvanzemaljskoga od zemaljskog željeza. Ravnatelj tvornice porculana u Beču, Alois von Beckh Widmanstätten obavio je ispitivanje hrašćanskog meteorita, tako što je izbrusio i polirao jednu pločicu meteorita i podvrgao je visokoj temperaturi. Tada su nastale pravilne Widmannstaettenove linije, koje su odonda osnova za razlikovanje izvanzemaljskoga od zemaljskog željeza.
Hraščinski meteorit je pomogao razriješiti neke ranije znanstvene dvojbe. Englez B. Thompson 1804., na tzv. Pallasovu meteornom željezu proučavao je skupine usporednih linija koje se međusobno pravilno križaju. To zagonetno željezo je pronašao podkivač Medvedev 1749. kod Krasnojarska u Sibiru. Da je to meteorit zaključio je nakon vrlo pomnog proučavanja Ernst Chladni, no stvarni pad tog meteorita nitko nije vidio. Onda je Alois von Beckh Widmanstätten 1808. iste takve figure otkrio i na hraščinskom meteoritu. Kako je njegov pad "s neba" bio je nedvojben, posredno je dokazao takodjer i da je Pallasovo željezo zaista meteorit. Tako je Hrašćinski meteorit upisan u svjetske kataloge i baze podataka kao prvi meteorit čiji je pad podrobno i službeno zapisan.
Abstract
Hraschina meteorite is the official name of an iron meteorite that fell in 1751 near the Hraščina village in Hrvatsko Zagorje, northern Croatia. This meteorite is important because it was the first fall of an iron meteorite viewed and reported by a significant number of witnesses, despite its low remaining total known weight. The Hraschina meteorite also proved that rocks really can "fall from the skies".
Poveznice
Reference
Condensed digest loaded by GNU license almost from Wikipedias (including image) and former WikiSlavia.
