Hrvatske predpoviesne špilje
Hrvatske predpoviesne špilje (ljudski arheonalazi od Jadrana do Hrv.Zagorja): - Ovdje se daje provizorno sažeti uvid u predhistorijske pećinske arheonalaze u nekim pećinama po Hrvatskoj, od sjeveroiztočnog Jadrana do Hrvatskog Zagorja: u Hrvatskom zagorju Hušnjakovo, Vindija i Mačkova peč, pa u Istri Romualdova špilja, Šandalja, Pupićina peć i Vergotinova peć, itd.
Sadržaj
Hušnjakov breg uz Krapinu
Hušnjakov breg (novije: Hušnjakovo brdo) je kod nas najpoznatije paleolitsko arheonalazište, gdje su nadjeni ostaci neandertalaca. Nalazi se na zapadnom rubu grada Krapine i zaštićeno je kao paleontološki spomenik prirode. Važno je paleontološko, paleoantropološko i arheološko nalazište.
Iztraživanja tu započinju od 23. kolovoza 1899. godine, kada je Dragutin Gorjanović-Kramberger na poziv fra Dominika Antolkovića posjetio to nalazište na Hušnjakovom brdu, kako bi proučio ostatke kostiju i zubi koji su tamo pronadjeni. Zbog izkopavanja pijeska koje se vršilo na tom brdu, radnici su pronašli fragmente kostiju.
Tijekom šest godina izkapanja je tu nadjeno oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, brojni kameni pribor iz doba paleolitika, ter fosilni ostatci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda i inih životinja. Starost ovoga bogatog nalazišta odgovara vremenu od prije 130.000 godina.
Takodjer su pronadjeni i ostatci ognjišta, po čemu se može zaključiti, kako je krapinski pračovjek poznavao vatru. Živio je u špiljama, a pješčenjaci Hušnjakovog brda bili su vrlo prikladni za kopanje takvi špilja. Kasnije su ove zatpane nanosima rječice Krapinice. Na Hušnjakovom bregu je osnovan Muzej evolucije 1970. godine, a na otvorenom prostoru su postavljene rekonstrukcije krapinskog pračovjeka i njegove obitelji uz vatru, uz rekonstrukcije životinja. Novi muzej nazvan Muzej krapinskih neandertalaca svečano je otvoren 27. veljače 2010. godine.
Špilja Vindija u Zagorju
Vindija je špilja u klancu Velika Sutinska, kraj sela Donja Voća u Hrvatskom Zagorju. Ulaz je oblikovan u neogenskim vapnencima i okrenut na zapad, a prije arheološko-paleontoloških istraživanja bio je visok 3 do 3,5m i širok 15 do 18m. Danas mu je visina izmedju 10 i 15m, s jednim očuvanim profilom kroz izkopane kvartarne naslage. Morfologija špiljske šupljine odkriva 52m dugu i do 25m široku, izduženu ovalnu prostoriju s polukružnim stropom. Na njemu ima nepravilnih uzvišenja duž okomitih pukotina koje su uzrokovale nastanak špilje. Kalcitnih priljeva na bokovima špilje ima malo i to u završnomu suženom dijelu.
Vindija je zaštićena kao paleontološki spomenik prirode od 1964. godine. U fauni pleistocenskih slojeva prevladava špiljski medvjed. Nadjena je srednjepaleolitska moustérienska kultura, više kultura gornjega paleolitika (aurignacien, épigravettien, možda i olschewien), keramika iz više prapoviesnih razdoblja, ter nalazi iz antičkog doba. U sloju D pronadjeni su ostatci anatomski suvremenoga čovjeka. Iz slojeva G1 i G3 potječu ostatci neandertalaca, stari približno 33.000 godina, koji sadrže i poneka anatomska obilježja suvremene morfologije.
Izradjivali su gornjopaleolitske koštane šiljke tipične za rane moderne ljude, a hranili su se skoro izključivo mesom do kojega su dolazili lovom, što podrazumijeva odredjeni stupanj društvene organiziranosti. U špilji su 1974. godine pronadjeni jedni od najboljih ostataka neandertalaca na svijetu. Zbog toga su izabrani da budu glavnim izvorom analize DNA za tzv. "Neandertalski projekt genoma" (Neanderthal genome project).
Mačkova peč u Zagorju
Mačkova peč (domaće-kajkav.) ili Velika pećina je špilja blizu sela Goranci na iztočnom dijelu Ravne gore u Hrvatskom Zagorju. Ulaz špilje je na nadmorskoj visini 428m i prije iskopavanja sedimenata bio je visok 3m s polukružnim lukom duljine 12 m. Špilja je formirana u gromadastim mezozojskim sedimentima, a sastoji se od dvije manje dvorane ukupne dužine 25m. Izkopani kvartarni sedimenti u ulaznom dielu su debljine 12m.
Uz mnoge faunističke nalaze, u različitim slojevima su pronadjene rukotvorine iz srednjeg (moustérien) i gornjega paleolitika (aurignacien, gravettien, epigravettien), pa keramika i ostatci ljudskih kostiju iz ostalih prapovijesnih razdoblja, ter nalazi iz rimskoga doba. Najpoznatiji je nalaz čelna kost čovjeka što se najprije pripisivala neandertalcu, a potom ranomu modernomu čovjeku. Datiranje nalaza radiougljičnom metodom pokazalo je eneolitičku starost, pa je odbačena ranija procjena kao je tu riječ o jednom od 'najranijih' anatomski modernih ljudi u Europi.
Romualdova špilja u Istri
Romualdova špilja (pećina Sv. Romualda) je u Istri najpoznatije i jedno od prvih proučenih predpoviesnih arheonalazišta. To je špilja na 128 m nadmorske visine, na južnoj strani brda Sv. Martin uz nutarnji iztočni kraj Limskoga kanala. Nazvana je po pustinjaku Sv. Romualdu, koji je po legendi tu živio. U znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se do 1942. priredjivale procesije, nakon čega su to jugo-komunisti ukinuli.
Iza uzkog ulaza se ta špilja nastavlja kao vijugavi hodnik dug 105m, koji se mjestimice širi tvoreći 7 većih prostorija, ali bez izrazitih pećinskih ukrasa. Visina varira 1m – 5m, a širina po 2m – 7m. Prosječna nutarnja temperatura je oko 14°C, a vlažnost 68 %. Danas je pećina u sustavu zaštite kao kraška pojava i kao stanište kolonije šišmiša (Myotis myotis).
Iztraživanjima tijekom 1961. i 1962. je Mirko Malez izkopao više sondi u kojima je pronadjeno mnoštvo kostiju oko 40 životinjskih vrsta i mikrolitički kremeni artefakti gravetienske gornjopaleolitske kulture. Prisutnost mladjega paleolitičkog lovca tu je potvrdjena je nalazom zuba djeteta iz skupine Homo sapiens u tzv. sloju »c«. Kako u tim slojevima nije potvrdjeno postojanje ognjišta, smatra se da je špilja bila rabljena samo povremeno.
Šandalja pokraj Pule
Šandalja (tal. San Daniele) je arheološko i paleontološko nalazište kraj Pule. To je sustav od više pećina i podzemnih špilja, nazvan po istoimenom kamenolomu Šandalja. Nalazi se na zapadnom rubu Valturskoga polja na koti 108, na 72m nadm. visine. Najvažniji su nalazi iz tzv. Šandalje I. i Šandalje II., koje su dio sustava kraških pećina, otkrivenih za radova u kamenolomu 1961. Istražio ih je Mirko Malez.
Ukupna dubina sloja Šandalje I. iznosila je 9m, a pri prepariranju koštane breče izlučen je primitivni kameni artefakt kao udarač (engl. chooper) napravljen od potočne volutice, starost kojega se procjenjuje na oko 800.000 godina. To je najstariji predmet izradjen ljudskom rukom, nadjen na tlu Hrvatske.
U Šandalji II. koja je odkrivena na proljeće 1962., najvažniji je sloj »b« debljine 1m do 3 m, gdje su uz veliko ognjište nadjeni artefakti i ostatci pračovjeka s kromanjonskim obilježjima (Homo sapiens fossilis). Analizom radioaktivnog izotopa ugljika je ustanovljena starost tog sloja oko 12.320 godina.
Vergotinova peć u Istri
Vergotinova peć je paleoantropološko nalazište, 1300m sjeverno kod Nove Vasi i sjeverozapadno od Poreča. Ulaz joj se nalazi u plitkoj ponikvi na 85m nadmorske visine. Jednostavno je gradjena i sastoji se od vodoravnog hodnika dužine 45m, širine do 6m, visine 1,2 – 1,8m, gdje je tlo pokriveno kvartarnim naslagama.
U središnjem dijelu pećine izkopana je 1976. iztražna sonda kojoj je dno bilo na 90 cm dubine. Pronadjeno je mnogo skeletnih ostataka životinja gornjopleistocenske hladnodobne klime. Skeletni ostatci čovjeka iz mladjeg paleolitika su bili iz skupine Homo sapiens fossilis. Služio se kremenim priborom i ložio je vatru.
Pupićina peć u Istri
Pupićina peć je pećina na desnoj strani Vele drage, jugoistočno od ruševina Stare Vranje, na oko 120 m apsolutne visine. To je poluspilja s ulazom širine 19m, koja se u duljini od 2 m postupno suzuje na 3,5m. Ulaz je usmjeren na jugu, ima oblik polukružnog svoda najveće visine 7m. Nakon zabilježbe i manjih zahvata (B. Baćić, R. Starac) od 1995. pećinu istražuje međunarodna ekipa na čelu s Preston T. Miracle-om iz Arheološkog odjela Sveučilišta Cambridge, u sklopu zajedničkog projekta (Sveučilište u Zagrebu, HAZU, Arheološki muzej Istre) u istraživanju klimatskih i kulturnih promjena na sjevernom Jadranu izmedju 13.000 i 6.000 god. pr.Kr. U slojevima sedimenata u prirodnome slijedu taloženja, pronadjeni su ostatci ognjišta, obradjenoga kamenja, pribora, životinjskih kostiju, puževa, školjaka i keramičkih ulomaka iz doba od kraja gornjega paleolitika preko mezolitika, neolitika i brončanoga doba do rimskog doba.
Podosojna peć u Istri
Podosojna peć je špilja na jugoiztočnoj padini Učke, u kanjonskoj dolini Mošćeničke Drage na 335 m nadmorske visine. Manja dvoranska pećina dužine 16m, širine 4m do 7m i visine 3m do 5m, prekrivena je kvartarnim naslagama u kojima je 1970. izkopana sonda s 9 slojeva debljine 170 cm, a čije je taloženje kontinuirano od završetka stadija Würm 3 do danas. Najdonje naslage s ostatcima gornjopleistocenske faune i kremenim odbitcima datirane su u gornji paleolitik. Analizom ugljena iz sloja g radioaktivnim ugljikom odredjena je starost oko 6500 god., što odgovara razdoblju mezolitika u Istri.
Dančeva pećina u Istri
Dančeva pećina je pećina u zapadnom dijelu središnje Istre, kraj Baderne. Jedno je od najvažnijih paleolitičkih nalazišta u Istri. R. Battaglia pronašao je 1944. lubanje u pećini kraj Baderne (Dančeva pećina) datirane u gornji paleolitik i mezolitik. Najstarija je u eneolitiku protonakovanska kultura, koja je nastala simbiozom kasnohvarskih i kasnovinčanskih elemenata. Iz nje je izrasla nakovanska kultura, a prodorom kontinentalnog eneolitika tj. razprostiranjem jadranskog tipa ljubljanske kulture (Dančeva pećina) označeno je završno doba eneolitika na istočnojadranskoj obali i u Istri.
Klanjčeva peć u Istri
Klanjčeva peć je špilja na sjeveru srednje Istre iznad Bresta, južno od Planika na 828m nadmorske visine. Kroz prostrani ulaz širine 9m i visine 4m prolazi se u vodoravni hodnik, koji se nakon 29m proširuje u dvoranu dužine oko 20m i široku oko10 m. Iztraživao ju je M. Malez 1953. i 1966., kada je izlučio četiri sloja. Ispod drugoga sloja (b) sa životinjskim kostima i ulomcima keramike iz metalnih doba, u četvrtom sloju (d) skupio je kameni i koštani pribor, po kojemu se taj nalaz datira u mladji paleolitik ili mezolitik.
Poveznice
Reference
Compiled, condensed and loaded bu GNU license mostly from Croatian Wikipedia.
