Hrvatske brojne špilje

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Hrvatske mnogobrojne špilje (8.200 špilja, mnogostruke ponornice i podzemne delte hrvatskog velekrasa): engl. cave, fran. grotte, njem Höhle, kajk. pečina, čakav. škulja (suha-kopnena) i čak. garma (obalno-podvodna). - Najpoznatija i u svietu najduža dosad poznata špilja (652 km) je Mammoth Caves (Mamutove Pećine) u SAD / Kentucky.

Medjutim, najbrojnije osrednje i manje špilje gusto skoncentrirane na manjem prostoru nisu tamo u Americi - nego naprotiv ovdje u Europi, gdje svjetski rekord po mnogobrojnim špiljama na razmjerno manjem prostoru ima upravo naš Dinarski Kras u Hrvatskoj i Hercegovini. Na hrvatskom etnoprostoru (R. Hrvatska + Hercegovina i Boka) je dosad zajedno popisano oko 8.200 raznolikih špilja, dok na cielomu Dinarskom krasu ima preko 10.000 špilja, što je ukupno oko 1/3 svih dosad zapisanih špilja u Europi.

Goleme naslage naših karbonata

Glavni uzroci tolikom supostojanju mnogobrojnih špilja baš kod nas su naši najčišći vapnenci prosječno sa 98% CaCO3, a drugi važniji uzrok je upravo golema, višekilometarska debljina tih naših vapnenastih naslaga: Novijim izravnim dubokomorskim bušotinama jadranskog dna (zbog nafte i inih tektonskih analiza), potvrdjeno je kako su naše naslage vapnenaca i inih sličnih karbonata pod primorskim Dinaridima i jadranskim otocima izrazito najdeblje na Zemlji, jer kod nas ti neprekidni karbonatni slojevi dostižu čak do 9km dubine u Zemljinoj kori, gdje su taloženi uzastopce od perma sve do terciara.

Nama slične nešto manje dubine kraških karbonatnih naslaga s debelim vapnencima još su poznate npr. pod velikim vapnenastim krasom Papuanskih Alpa (Papua Maoke) na Novoj Gvineji, gdje su debele po 5 - 6km. Ine vapnenaste kraške naslage u ostaloj Europi i Americi debele su tek po par kilometara ili još tanje (obično 1 - 3km), što tamo uvjetuje razvitak i postojanje tek malobrojnih, iako ponekad i većih špilja.

Najmanje kraćih špilja ima pod tanjim i nečistim vapnencima debelim tek parsto metara (oko 300 - 700m), izpod kojih se dublje već nastavljaju nutarnji silikatni slojevi neprikladni za razvitak špilja i sličnih podzemnih šupljina, kao što je kod nas u Medjimurju i Slavoniji, pa u sjevernoj Bosni, itd.

Čak 8200 raznih špilja u Hrvatskoj

Ipak, sve te mnogobrojne hrvatske špilje nisu jednoliko razasute diljem Hrvatske, nego ih je najviše na kraškom jugozapadu uz Jadran, a najmanje na sjeveroiztoku u Panoniji gdje ima tek malo plitkih karbonatnih stiena prikladnih za sitnije špilje. Npr. u Medjimurju i Slavoniji uglavnom niti nema nekih značajnijih špilja (izim tek par manjih polušpilja na Dilj-gori).

Najviše mnogobrojnih špilja kod nas ima u obalnim Dinaridima tj. u Velebitu i Biokovu, kao i na većim nutarnjim otocima: Europski (i možda svjetski ?) rekorder s mnogobrojnim susjednim špiljama na manjem prostoru je naš otok Brač, dosad s preko 400 popisanih otočnih špilja. Zato je tipski kras primorskih Dinarida doslovce spužvasto-šupljikav od tih mnogobrojnih susjednih špilja.

Od jadranskih otoka su tek malobrojni i uglavnom manji neprikladni za nastanak špilja, jer sadrže malo ili ništa tek tankih vapnenaca, npr. otoci Ilovik, Susak i Srakane oko Lošinja, pa pješčano Biševo kod Komiže i neki ini sitniji. Na većini ostalih jadranskih otoka, kao i uzduž vapnastog gorja primorskih Dinarida od Istre do Boke Kotorske, susjedne špilje su toliko brojne i česte, da tamo zamalo svako selo u blizini ima bar poneku špilju ili mnogo njih u susjedstvu, pa onda često služe kao prirodne štale za držanje i zaklon stoke od nevrjemena.

Hrvatske mnogostruke ponornice

Za tipski i debeli hrvatski kras su značajne i brojne rieke ponornice, koje su otapanjem vapnenaca zapravo i stvorile većinu tih naših brojnih špilja. Dosad je na ozemlju Republike Hrvatske popisano šezdesetak raznih ponornica: Ovo su takodjer razmjerno najbrojnije susjedne ponornice dosad poznate u Europi, jer u većini inih europskih zemalja su poznate tek pojedinačne ponornice ili malo njih, koje se tamo smatraju velikom prirodnom 'egzotikom' i turističkom atraciom,- a kod nas je to uglavnom obična i banalna prirodna pojava Dinarskog krasa.

Kod nas ponornica uglavnom nema u Medjimurju, Slavoniji i sjevernoj Bosni, dok se po ostalim našim krajevima nalaze bar pojedine manje ponornice (ponirući potoci), npr. Pustodol u Šestinama kod Zagreba. Na jadranskim otocima gdje zbog suše uglavnom ni nema vodotoka, jedina stalna rječica je na jugoistočnom Krku ponornica Velarika s 2 slapa (koju naša vodoprivreda uskoro kani uništiti kanalizaciom zbog vodoobskrbe i poljskih melioracia).

Zbog obilja oborina i ujedno tipskoga vapnastog krasa, razmjerno najviše susjednih ponornica u Hrvatskoj sadrže Lika i Kordun, a južnije takodjer Hercegovina u slivu Neretve. Izim glavne rieke Kupe, većina inih njenih pritoka uglavnom su ponornice, a europski rekorder u uzastopnom poniranju je rieka Mrižnica (srb.tzv. 'Mrežnica') s manjim pritocima, a koja čak 7 puta zaredom ponire u kraško podzemlje, pa opet izvire nizvodno i tako ova uzastopce teče gore-dolje od ličkog vrela pa do utoka u donju Koranu kod Karlovca.

Podzemna ušća jadranskih rieka

Na tipskomu dubokom krasu duž primorskih Dinarida, više iztočnojadranskih rieka nemaju normalna otvorena rječna ušća, nego nizvodno završavaju kao obalne ponornice tj. utječu u more kroz primorske špilje, bilo izravno na samoj obali ili stižu pod more na dubljem dnu kao podvodne vrulje.

Takva osebujna podzemna ušća kraških rieka do Jadrana imaju npr. kod nas ličke rieke Gacka, Lika, pa splitska Žrnovica i južnije najveća takva dubrovačka Ombla. Slična podzemna špiljska ušća su razmjerno rjedja i pojedinačna drugdje na karbonatnim svjetskim obalama, npr. u južnoj Turskoj, Libanonu, Filipinima, itd.

Špiljske rječne delte uz Jadran

Jedinstveni kuriozitet jadranskih kraških rieka, koji je uglavnom nepoznat izvan hrvatskog krasa, jesu podzemne riečne delte kroz razgranjene obalne špilje i podmorske vrulje. Najveći su takvi primeri podzemne špiljske delte ličkih rieka u jadranskom slivu, tj. rieke Like i Gacke, čija su podzemna ušća odnedavna dielom uništena vodoprivrednim zahvatima.

Danas je podzemna špiljska delta Like dielom umjetno skrenuta tunelima u hidrocentrale Senj i Jurjevo, dok je podzemna delta Gacke djelomice preusmjerena za vodoobskrbu Vinodola, Crikvenice i od Novog Vinodolskog do Kraljevice.

Ranije sve do sredine 20. st. je prvotna i najveća špiljska delta rieke Like s desetak ogranaka većinom prirodno podzemljem iztjecala kroz niz podmorskih vrulja na dnu Velebitskog kanala, ter takodjer obalnim vrelima kod Jurjeva i Jablanca, a nadalji podmorski ogranci te ličke delte su izpod Velebitskog kanala izlazili stalnim obalnim vrelima Santiš i Mul čak na jugoiztočnom Krku kod Baške.

Summary

Croatia's numerous caves: - Croatian calcareous karst present the most numerous collection of caves in Europe, including together even 8200 registered caves. There occur also sixty cavernal rivers sinking in Croatian karst; among them some with iterative sinking and resourcing, the record being Mrižnica karst river with 7 iterative sinkings-resourcings.

Croatian coastal rivers with the curious sinking estuaries, partly reach to Adriatic Sea via coastal caves, and the curious local records are the subterranean river deltas of Lika and Gacka rivers, reaching the seashore via two subterranean deltas in their ramified coastal caverns.

Poveznice

Reference

Almost original digest compiled by GNU license from other correlated articles of this actual wiki.