Hrvatski najjužniji otoci

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvatski najjužniji otoci (otočići uz Konavle i središte Jadrana): - Najjužniji jadranski otok je albanski Sazan na Otrantskim vratima tj. na samom prielazu iz Jadrana u Jonsko more. Ini su od nas još južniji jadranski otočići na jugozapadnoj talianskoj strani Tremiti i Pianosa. Na našemu hrvatskom akvatoriju su razmjerno južniji centralnojadranski pučinski otočići Palagruža i najjužnija Galiula, ter iztočnije uz Konavle školj Molunat i Mrkan (i donedavna dubrovačka Žanjica).

Palagružki otoci na pučini

Približno na sličnoj geo-širini kao i konavoski otočić Molunat, ali puno zapadnije nasred pučine središnjeg Jadrana leži izdvojeno Palagružko otočje od desetak bližih otočića i školjeva (vidi o tima još pobliže: Palagružko otočje).

Ovo otočje se ukratko sastoji od glavnog otoka Vela Palagruzja s većim naseljenim svjetionikom, a iztočnije su u blizini još Mola Palagruzja i klisurasta Tarmuntona, ter na jugoiztoku isto klisurasta Ološtra, a oko njih je na pučini još par manjih kamenih školjića (jugosrb. 'hridi'): Kunj, Pupak, Baba, Gaće, Volići, itd.

Južnija pučinska Galiula

Podalje jugoiztočno od Palagruže i već bliže Italiji spram rta Gargano, iz duboke juadranske pučine izviruje najjužniji hrvatski otočić (školj) Galijula, koji je ujedno i znatno južnije od iztočnijeg otočića Molunta. Tu su oko Galiule dosad izmjereni najveći pučinski valovi Jadrana, koji pri olujnom jugu dosežu i preko 8m visine.

Ova južno-pučinska Galijula je polugoli i plosnati kameni školj (bez svjetionika), na kojemu nema drveća ni većega grmlja, nego samo polugrmasta Lavatera i Arthrocnemum, ter par zeljastih slanuša (halofiti). Gore na školju se najviše gniezde galebovi (Larus argentatus), a u nižim rupama uz more još crni ronac (Phalacrocorax aristotelis): vidi još i pobliže Galijula i Olevonta.

Konavoski školj Molunat

Kameni školj (otočić) Molunat leži južnije izpred istoimenog rta pred najjužnijom hrvatskom lučicom Molunat, pri krajnjem jugu Konavala. Otočić Molunat i susjedni obalni rt Molunat su krajnji najjužniji nastavci gorskog grebena Bjelotine iz konavoskog zaledja. Molunat je vapnenački strmi otočić trokutnog oblika s manjim automatskim svjetionikom.

Školj Molunat je na vršnom grebenu i spram konavoskog zaledja obrastao tvrdolisnom makijom. Na prednjoj pučinskoj strani prama jugu su strme stiene, na kojima je tu naše najiztočnije nalazište endemske dubrovačke zečine (Centaurea ragusina). Na tom otočiću se gniezde galebovi (Larus argentatus) i niže u rupama uz more još i crni ronac (Phalacrocorax aristotelis).

Cavtatski otočić Mrkan

Otočić Mrkan se nalazi nešto sjevernije od manjeg Molunta, uz zapadni kraj konavoske obale na pučini izpred gradske luke Cavtata. To je niži i izdužen vapnenački kameni greben, pretežno zarastao grmolikom tvrdolisnom makijom.

Na golima kamenim obalama oko tog otoka se gniezde galebovi, a po grmovitoj makiji ima raznih južnih sredozemnih pjevica. Tek sjevernije od Mrkana tj. od dubrovačke luke dalje na zapad sliede ini i naseljeni otoci iz dubrovačkog arhipelaga Elafiti.

Dubrovačka Žanjica uz Boku

Izim gornja 4 naša najjužnija otočića na Jadranu, postoji još i peta Žanjica iz najjužnijih dubrovačkih Elafita, koja je sve do nedavna tj. do 1947. bila kroz niz stoljeća službeno upisana u gradski katastar Dubrovnika, kao stoljetna baština iz Dubrovačke Republike. Taj otočić Vela Žanjica ili Lastovica (novije tzv. "Mamula") je na sličnoj širini kao Palagruža, pred ulazom Boke Kotorske izmedju našega najjužnijeg rta Oštro na Prevlaki i poluotoka Luštica u Crnoj Gori.

Žanjica je skoro pravilna kružnog oblika, promjera 200m i visine do 16m. Na njem su ostatci crkve i samostana iz 18. stoljeća, ter zidine velike austrijske tvrdjave od 19. st. Tu je zbog ulaza Boke i noviji svjetionik na vrhu tvrdjave s vidnim dometom 6 milja i svjetlećim signalom B Bl3s.

U nizu ranijh stoljeća je otočić Žanjica (Lastovica) dugo politički i katastarski pripadao Dubrovačkoj Republici zajedno s Konavlima i rtom Oštro. Potom je bio u Austrougarskoj, a još u prvoj Jugoslaviji-SHS se i do 2. svj. rata pismeno-službeno vodio u katastru grada Dubrovnika. Tek u drugoj Jugoslaviji nakon 1947. je zajedno s Bokom Kotorskom neslužbeno-samovoljno 'pridodan' Crnoj Gori, kad mu je podobni naziv zamijenjen u tzv. "ostrvo Mamula" po zatvorskoj tvrdjavi na njemu.

Taj najjužniji dubrovački otok je nakon razpada Jugoslavije od 1990tih bio predmetom spora izmedju Hrvatske i SR Jugoslavije. Premda kulturno i poviesno (ter katastarski) pripada Hrvatskoj, u doba partijskog sekretara i premijera Ivice Račana ter pregovora o granici je ovaj dubrovački otok prešućen i nije ni spomenut kao sporno pitanje, iako je stoljećima sve do 1947. još bio službeno upisan u katastru Dubrovnika.

Poveznice

Referenca

A condensed compilation, almost from other correlated pages in actual Wiki.