Staroperzijski geonazivi

Staroperzijski geonazivi (ranioranski mjestopis Starog svijeta): Medju antičkim civilizacijama, u Perzijskom carstvu se razvilo jedno od najbogatijeg nazivlja za raznolike i daleke strane zemlje (perz. anerân) po većem dijelu Starog svijeta. Prva prapovijestna rana carstva na Starom Istoku iz III. i II. tisućljeća prije Krista, npr. faraonski Egipat, Babilon, Asirija, Hetiti, Urarti i slični. Sve to su bile tek uže regionalne sile, koji su dotad imale svoje zemljopisne nazive jedino za najuža okružja, tj. okolne vazalne zemlje u najbližem susjedstvu, kojima su vladali ili su s njima povremeno ratovali. Naprotiv za ine nešto dalje zemlje bez izravnog dodira uglavnom nisu imali svojih naziva i bile su im vjerojatno manjeviše nepoznate.

Tek od I. tisućljeća pr.Kr. se razvijaju tzv. "svjetska" carstva koja zbog težnje za prostranijim vladanjem, širim trgovačkim vezama ili bar posrednim utjecajem na većim prostrantvima tada poznatog svijeta, konačno razvijaju i svoje vlatito širje zemljopisno nazivlje za veće dijelove Starog svijeta. Takvi su bili najviše Rimsko Carstvo, pa helenistička civilizacija od Aleksandra velikog, ter jedno od najranijih staroperzijsko carstvo, s prostranim zemljopisnim nazivljem diljem jugozapadne Azije, sjeveroistočne Afrike i južne Europe. Prvom takvom istinskom svjetskom velesilom prije Rima je postalo antičko Perzijsko Carstvo, gdje su na staroperzijskom već poznati brojni geonazivi za niz zemalja na 3 kontinenta: Azija, Afrika i Europa. Nazapadniji ranoperzijski geonaziv u Europi je Aspanaya (Španjolska), najjužniji je uz Afriku Sarandib (Madagaskar), najsjeverniji u Aziji Worufaršt (Sibir) i najistočniji Haumavarga (Tannu-Tuva na jugoistoku Sibira).

Abstract

Old Persian geo-names (early Iranian topography of Old World): This is an original compilation of the available country names in the ancient Persian related to northeastern Africa and southern Europe, and of some selected main ones across southwestern and middle Asia, compared with their synonyms in the ancient Greek and classical Latin, as well as in the medieval and recent Croatian.

Uloga perzijskih geonaziva

Staroperzijsko geonazivlje Starog svijeta je za nekih pola tisućljeća ranije od najpoznatijega rimsko-latinskoga, pa je nešto starije i dijelom istodobno s onim starogrčko-helenističkim na koje je imalo značajan utjecaj. U novijoj zapadnjačkoj ("svjetskoj") kulturi je staroperzijsko geonazivlje dosad bilo uglavnom zanemareno zbog više razloga:

• dijelom iz običnog nemara i nepoznavanja stare Perzije,
• zatim zbog razmjerno manjeg utjecaja na zapadnoeuropsku (i američku) civilizaciju,
• u novije doba i zbog idejnog potiskivanja danas na zapadu nepodobnog Irana.

Zbog takvog zanemarivanja i potiskivanja, u suvremenoj zapadnosvjetskoj javnosti i na internetu (npr. Wikipedia i slični) dosad ima vrlo malo ili skoro ništa o tomu staroperzijskom geonazivlju i ovo je jedan od prvih takovih pregleda ne samo za Hrvate nego i širje u Europi. Naprotiv je u Europi upravo za Hrvate to nazivlje od veće povijestne važnosti bar iz dva glavna razloga:

• Zbog djelomičnoga ranohrvatskog izkona baš iz te staroperzijske civilizacije (na što upućuju npr. starohrvatska kultura i simbolika, dio izvornohrvatskog rječnika, perzijski arheonalazi i najnovija biogenetika), - vidi o tomu još pobliže: Etnogeneza Prahrvata i Indoiranski Prahrvati.
• Jer su staroperzijski geonazivi kod nas u zaledju najstariji i prvi zapisani za nutarnje kopnene krajeve već od Darijeve vojne u jugoistočnu Europu tj. nakon 6. stoljeća prije Krista, dok tu u zaledju prvi grčko-rimski zapisi geonaziva počinju tek nakon 3.st. pr.Kr. (samo na primorju su ovi raniji od 6.st. pr.Kr.).

Ovdje se navodi većina staroperzijskih geonaziva iz Europe i Afrike, ter samo važnija od najbrojnijih poznatih iz Azije. U idućem pregledu se prvo navodi staroperzijski geonaziv (u latiničnom prijepisu), pa zatim današnji medjunarodno-novohrvatski naziv, zatim je u (zaporkama) kurzivom klasični grčko-rimski geonaziv iz antike, ter na kraju gdje je poznat od srednjeg vijeka još i naš najraniji pomorski staročakavski geonaziv (st.čak.).

Staroperzijski kontinenti

U staroperzijskoj civilizaciji su poimence bila poznata i 3 današnja kontinenta koji tvore Stari svijet: Azija, Afrika i Europa.

• Arzah = Azija: "istočno kopno" - st.čak. Sionzihòd ('Veliki Istok')
• Sawah = Europa: "zapadno kopno" - čak. Telafýrma ('Čvrsto kopno')
• Dadafš = Afrika: "južno kopno" - st.čak. Muorýa ('Crna zemlja')

Afrika - perz. Dadafš

• Sarandib = otok Madagaskar (gr.lat. Menuthias) - najjužnije poznati staroperzijski geonaziv
• Zangebar = otok Zanzibar (gr.lat. Puralea Maior)
• Nisaya = Kenija (lat. Nysaea, grč. Nysaia) - čak. Moryezihód
• Kusya = Sudan (lat. Nubia, gr. Meroe) - st.čak. Zgormišýr
• Mudraya = Egipat (lat. Aegyptus, gr. Aigyptos) - st.čak. Mišýre
• Putaya = Libija (gr.lat. Libya)
• Afrigha = Tunis, sjeverna Afrika (gr.lat. Poenia, Carthago) - st.čak. Artamorýa
• Muren = Maroko (gr.lat. Mauretania) - st.čak. Zgormorýa

Europa - perz. Sawah

Iz Europe su starim Perzijancima bili poimence donekle poznati južna i srednja Europa, a razmjerno najbolje jugoistočna Europa gdje su već ratovali i rani Ahemenidi:

• Aspanaya = Španjolska (gr.lat. Iberia, Hispania) - st.čak. Artybêrna
• Rishaya = Švicarska (gr.lat. Helvetia) - st.čak. Vartujêška
• Nirkush = Austrija, istočne Alpe (gr.lat. Noricum)
• Astraya = poluotok Istra (gr.lat. Histria) - st.čak. Yštrà
• Pendanaya = Panonija (gr.lat. Pannonia) - st.čak. Dunâjška
• Galatinaya = Galicija (gr.lat. Bastarnia)
• Misaya = približno danas Srbija (gr.lat. Moesia, Dardania) - st.čak. Vlahýa
• Skudra = približno danas Albanija (gr. lat. Pelasgia)
• Yauna = Grčka (lat. Graecia, grč. Hellás) - st.čak. Gárska
• Takabara = Bugarska (lat. Moesia Inferior, gr. Odryssa) - čak. Bulgarýa
• Dakaya = Rumunjska (gr.lat. Dacia) - čak. Rumenýa
• Paradraya = Ukrajina (gr.lat. Sarmatia) - st.čak. Krajpônska
• Hrom = Bizant, Carigrad (gr.lat. Byzantium) - st.čak. Urpônt

Azija - perz. Arzah

Dok se gore u Europi i Africi navode većina Irancima poznatih daljih zemalja, u njihovom susjedstvu srednje i jugozapadne Azije su im bile bolje poznate zamalo sve antičke etnogrupe, države i pokrajine pa se sada tu navode samo tridesetak najvažnijih od zapada na istok:

• Drayahya = sjeverozapad Turske uz Mramorno more (gr.lat. Propontis) - st.čak. Mićapônt
• Sparda = zapadna Anatolija uz Egejsko more (gr.lat. Lydia)
• Karka = jugozapadna Turska (gr.lat. Carya)
• Katpatuka = središnja Turska - Anatolija (gr.lat. Cappadocia) - st.čak. Hatýa
• Segan = Gruzija (gr.lat. Colchis) - st.čak. Zdolpônt
• Armina = Armenija (gr.lat. Armenia)
• Uraštu = Azerbeidjan (gr.lat. Atropatene)
• Athura = Kurdistan - Asirija (gr.lat. Assyria) - st.čak. Varhatýa
• Suraya = Sirija (gr.lat. Syria)
• Babiruš = Irak - Babilonija (gr.lat. Babylonia, Mesopotamia) - st.čak. Sionkûr
• Arabaya = Arabija (gr.lat. Arabia) - st.čak. Mićamorýa
• Maka = Oman (lat. Macae, gr. Makai) - st.čak. Mićaperšýa
• Uvaya = Elam, jugozapad Irana (gr.lat. Elymais)
• Madai = Medija, sjeverozapad Irana (gr.lat. Media)
• Parsa = južni Iran uz Perzijski zaljev (gr.lat. Persia sensu stricto)
• Asagarta = središnji Iran (gr.lat. Persia centralis)
• Parthava = sjeverni Iran (gr.lat. Parthia)
• Marguš = sjeveroistok Irana (gr.lat. Margiana)
• Varkhana = Tadjikistan
• Uvarazmiš = Uzbekistan (gr.lat. Chorasmia)
• Sakka = Turkestan, srednja Azija (lat. Saccaea, gr. Skythia) - st.čak. Obárška
• Tigraxauda = Kazakstan (gr. Megaleskythia)
• Sugda = Kirgizija (gr.lat. Sogdiana)
• Baxtriš = Tadjikistan (lat. Bactria, gr. Sattagydia)
• Harauvatya = Afganistan, Prahrvatska ? (gr.lat. Arachosia) - st.čak. Varyndrãn
• Hinduš = Pakistan (lat. Sindus, gr. Sinthos)
• Zrinaya = Makran, jugozapad Pakistana (gr.lat. Gedrosia)
• Thataguš = sjeverozapad Pakistana, 'Tribal Area'
• Gandhara = Kašmir (gr.lat. Caspiria) - st.čak. Hlamýndra
• Bautaya = Tibet (lat. Bautaea, grč. Bautaia) - čak. Tibýt
• Haumavarga = Tannu-Tuva, južni Sibir (gr.lat. Auzadia)
• Worufaršt = Sibir, sjeverna Azija (gr.lat. Hyperborea) - st.čak. Baršadýn

Ine prirodne tvorbe

Dok su na ostalim kontinentima tj. u Europi i Africi stari Perzijanci imenovali uglavnom samo veće cjeline i etnodržavna područja, u bližem okružju jugozapadne Azije su poimence poznavali i mnogobrojne lokalne prirodne tvorbe, od kojih su ovdje dodani tek poneki važniji primjeri:

• Darya Nitas = Crno more (gr.lat. Pontus Euxinus) - st.čak. Tjarnemôri
• Darya Gorgan = Kaspijsko more (gr.lat. Mare Hyrcanum) - st.čak. Zgornemôri
• Darya Uvarazm = Aralsko more (gr.lat. Lacus Oxyanus) - st.čak. Obremôri
• Darya Parsa = Perzijski zaljev (gr.lat. Mare Persicum)
• Harabaziti = gorje Demavend, sjever Irana 5.671m (gr.lat. Mons Hyrcanus) - st.čak. Varperšýah
• Harvant = planina Alwand 3.570m, sjeverni Zagros na zapadu Irana (gr.lat. Mons Arandus)
• Karmana = planina Kerman 4.837m, jugoistok Irana (gr.lat. Mons Carmanus)
• Tord = rijeka Karkeh, teče iz gorja Zagros u Perzijski zaljev
• Arvand = rijeka Oront u Siriji (gr.lat. Orontes)
• Abarkavan = najveći otok Qeshm u Perzijskom zaljevu (gr.lat. Alexandri insula)

Srednjovjeka Amerika

Kasnije u srednjovjekom Iranu i inim islamskim zemljama do Magreba, već od 11. stoljeća je iz arapskih izvora bio manjeviše poznat i prekooceanski zapadni kontinent (tj. Amerika) pod berberskim imenom "Ard-Maykola", što je približno istodobno kad su već par stoljeća prije Columba i skandinavski Vikingi poznavali prekomorsku Kanadu pod imenom 'Vinland'. Ovo daleko kopno u svojim zapisima kao Ard-Maykola prvi navodi islamski geograf Ali Al-Masoudi (896.- 956.) u svojoj obsežnoj monografiji "Muruj al-dhahab..." ( مروج الذهب ومعادن الجواهر‎ ), koji spominje kako je u doba kordovskog kalifa Ibn-Muhammada (880 - 912) pomorac Ibn Said Ibn Aswod izplovio god. 889. iz španjolske luke Delba (Polos), prešao "Mračni Ocean" i doplovio do zemlje "Ard-Maykola".

Gornji zapis još dodatno potvrdjuju i američki arheonalazi tipičnoga kufskog novca iz doba srednjovjeke dinastije Omayada. Potom takodjer i Abu-Bakari (1312) spominje kako je u doba marokanskog kralja Abu-Yakub Sidi-Yussefa (1286 - 1307), šeik Al-Mazanderani (iranskog izkona) na 1291. isplovio iz luke Tarfay jugu Maroka i preko "Mračnog Oceana" stigao do "Zelenog otoka" (Karibsko more). Sve ovo euro-američki tumači dosad uglavnom ne priznaju (zbog idejne nepodobnosti odkrivača), pa se to u zapadno-svjetskim pregledima npr. Wikipedia i slični većinom prešućuje, briše i zanemaruje jer s globalističkog gledišta NPOV nije u skladu s "mainstream-popkulturom".

Literatura

• Encyclopaedia Iranica, vol. I - VIII, 1998-2008.
• A.S. Shahbazi: Geographic map of Achaemenid Persia, Tehrân.
• Dariush Akbarzadeh: Persian Inscriptions (Katibihaye Parsi Miane), Tehrân.
• Mas'udi, Abi al-H.asan 'Ali 1962-1997: Moruj al-Dhahab, ed. C. Pellat, 7 vols., Paris & Beirut.
• M.N. Ćurić: Arijska Harauvatya pradomovina Hrvata. Revizija etnogeneze, Zagreb 1994, str. 42-43.

Poveznice

• Perzijski i starohrvatski
• Ahemenidska Perzija
• Biogenomika Perzije
• Indoiranski Prahrvati

Referenca

Original compilation, adapted and enlagred by GNU-license from Wikinfo and Wikislavia.