Uzbekistan

Uzbekistan
280px
Nazivi i obilježja
Državna himna	O'zbekiston Respublikasining Davlat Madhiyasi
Zemljopis
Glavni grad	Taškent
Površina	448.978 km2
Politički sustav
Oblik vlasti	Republika
Pučanstvo
Pučanstvo	30,185.000 (2013.)
Gustoća	61,4
Narodi	81.1% Uzbekistanci 5.4% Rusi 4.0% Tagjikistanci 3.0% Kazakstanci 2.5% Karakalpaci 1.5% Tatari 2.5% ostali
Službeni jezik	Uzbečki
Gospodarstvo i promet
Novčana jedinica	Uzbekistanski som (100 tiyina)
Pozivni broj	+998

Uzbekistan (uzb. O‘zbekiston Respublikasi, Republika Uzbekistan, antički: Hvarizem, ranoperz. Uvarezmiya) je razmjerno najsiromašnija i polupustinjska nutarnja država u središnjoj Aziji, bez izlaza na more (ranije je bila na sad isušenom Aralskom moru). Graniči na sjeveru i zapadu s Kazakstanom (duljina granice 2203 km), na istoku s Kirgistanom (1099 km) i Tagjikistanom (1161 km) ter na jugu s Turkmenistanom (1621 km) i Afganistanom (137 km). Uzbekistan je jedna od 15 država nastalih razpadom Sovjetskog Saveza.

Prirodna obilježja

Uzbekistan je većinom nizinska polupustinja koja se nalazi u medjurječju Sir-Darje i bivše polusuhe Amu-Darje. Više od 4/5 ozemlja čine slabo naseljene ravnice, dijelovi velike Turanske nizine. Na sjeverozapadu obuhvaća srednji i južni dio bivšega Aralskoga jezera (sad je to većinom nova suho-slana pustinja Aralkum), ter iztočni dio pustinjskog ravnjaka Ustjurt. U središnjem dijelu se u Turanskoj nizini nalazi prostrana pješčana pustinja Kizilkum, koja prama jugoistoku prelazi u ogranke i visoka gorska bila zapadnog Tien Shana, Pamira i Alajskoga gorja (Zeravšan, Turkestan, Gissar), s najvišim vrhom zemlje (4643 m) u južnom dijelu gorja Gissar na jugoistočnoj granici prama Tadžikistanu. Najviši dijelovi toga gorja pokriveni su vječnim snijegom i ledenjacima.

Zbog smještaja u središnjem dijelu Eurazije i još više zbog novog isušenja bivšeg Aralskog jezera, kopnena klima je tu izrazito i sve jače kontinentalna, s vrućim ljetima (preko 44°C) i hladnim zimama (do –30°C). Godišnja je količina oborina u ravnici od tek 45 do 200 mm, a na planinama i preko 1000 mm. Rijeke većinom pripadaju bivšem bazenu presušenoga Aralskoga jezera. Rijeke se sada izkorištavaju za umjetno natapanje (veća akumulacijska jezera), što je dovelo do presušenja donjeg tijeka rijeke Amu-Daryah, nestanka delte i drastičnog smanjenja ranijeg Aralskoga jezera tek na 1/4 nekadašnjeg, uz njegovu povećanu presoljenost i umjesto toga sad u 21. stoljeću brzi postanak i širenje nove slane pustinje Aralkum.

Uz nastavak sadanjeg trenda isušenja i presoljenosti, bivše Aralsko more (iz 19. st.: kao pol Jadrana) će uskoro posve nestati i presušiti već oko 2025. godine (izim sjevernog Malog Arala koji branom čuva Kazakstan punjenjem iz rijeke Sir-Daryah), a na njegovu osušenom dnu i obalama u sjeverozapadnom Uzbekistanu je uglavnom već dosad nastala velika slana pustinja Aralkum (nalik Mrtvom moru). U slano-pješčanim nizinama prevladava oskudna pustinjska i polupustinjska vegetacija, u predgorju suhe stepe, a na planinama šume (4,8% površine) i subalpske livade. Obradjeno je tek 11,6%, a pod nomadskim pašnjacima je 55% površine.

Poviest

Prvi tragovi nastanjenosti na uzbekistanskom ozemlju mogu se pratiti već od kamenoga doba. Od sredine 6. st. pr.Kr. do 331. pr.Kr. prapučanstvo današnjeg Uzbekistana (tada satrapija Uvarezmiya) priznavalo je vlast perzijskih vladara iz dinastije Ahemenidâ, a nakon toga i Aleksandra III. Velikoga, koji je bio stvarnim gospodarom tek južnih dijelova današnjeg Uzbekistana. Nakon raspada Aleksandrova carstva ovi su krajevi pod klasičnim antičkim imenom Hvarizem bili u sastavu Seleukidskoga Carstva i naposljetku grčko-baktrijske države, kada su tu u sad uništenoj plodnoj delti rijeke Amu-Daryah (sličnoj delti Nila) nastavali antički Prahrvati (Harahvati).

Kasnije se tuda šire srednjovjeki nomadi, poljodjelstvo propada i oko 1220. Džingis-kan je osvojio područje današnjeg Uzbekistana. Nakon raspada velikoga Mongolskog Carstva potkraj 13. st., područje Uzbekistana ušlo je u sastav Džagatajskoga Kanata, u sastavu kojega je ostalo sve do dolaska Timura oko 1370. U sastavu golema Timuridskoga Carstva veći dijelovi današnjeg Uzbekistana ostali su do kraja 14. i poč. 15. st., kada su cijelo područje osvojili Uzbeci, turkijsko pleme koje od 1340. nosi ime po Uzbeku, kanu Zlatne Horde. Stapanjem sa starosjediocima stvorena je uzbečka narodnost i dovršena turkizacija i potiskivanje stare iranske kulture. God. 1447. Uzbeci su osnovali samostalni kanat, koji se potkraj 16. st. raspao na Buharski Kanat (od 1753. pod vlašću uzbečkih emira iz dinastije Mangit) i Hivski Kanat.

U 18. st. bio je osnovan iztočnije u Ferganskom kraju još i Kokandski Kanat. Od 16. st. slabila je moć uzbečkih kanata zbog stalnog nazadovanja tradicijske karavanske trgovine (tzv. put svile) i zbog jačanja sjevernih trgovačkih putova. Kokandski Kanat stavio je 1830-ih pod svoj nadzor Taškent i cijeli bazen Sir-Darje. Godine 1842. podvlastio ga je Buharski Kanat, ali mu je ubrzo vraćena prijašnja samostalnost. God. 1847., ustavši protiv Kokanda, Taškent je izborio ograničenu autonomiju. I u Hivskom Kanatu sredinom 18. i poč. 19. st. bili su česti ustanci protiv feudalne uprave. Neprestani ratovi i razmirice doveli su do nazadovanja gospodarskog i kulturnog života na cijelom području današnjeg Uzbekistana. Takvo stanje održalo se do 19. st., kada je središnja Azija postala područjem suparništva Velike Britanije i Rusije jer su ga smatrale bogatim izvorom sirovina.

U 1. svjetskom ratu bio je povećan izvoz sirovina za potrebe ratne industrije, a smanjene površine za sjetvu pšenice, pa su naglo skočile cijene kruha i osnovnih namirnica. U Uzbekistanu je započela jaka revolucionarna kriza: Uzbeci su 1916. sudjelovali u velikom ustanku srednjoazijskih narodâ koji je zahvatio cijeli Turkestan, a buknuo je 4. srpnja zbog carskoga ukaza o mobilizaciji civilnoga pučanstva za obavljanje pozadinskih vojnih radova. Nakon revolucije u veljači 1917. započela je borba Uzbeka za neovisnost. U Taškentu je 7. travnja 1917. bio osnovan Turkestanski komitet Privremene vlade koji je odmah preuzeo vlast.

Boljševici su 28. listopada 1917. potaknuli u Taškentu oružani ustanak radnika i dijela vojske, koji se ubrzo proširio i na druge gradove. Nakon četverodnevne borbe srušen je 1. studenog režim Privremene vlade u Taškentu. Do ožujka 1918. sovjetska vlast bila je uspostavljena u svim dijelovima Uzbekistana (koji je dotad bio u sastavu Turkestana). Dana 30. Itravnja 1918. proglašena je Turkestanska Autonomna SSR u sastavu Ruske SFSR. Započelo je organiziranje Crvene armije, nacionalizacija zemlje i vode, industrijskih poduzeća, banaka, željeznica, uveden je osmosatni radni dan. Učvršćenje sovjetske vlasti omogućilo je da se 1924. uspostavi Uzbečka SSR u sastavu koje se sve do 1929. nalazila i Tadžička Autonomna SSR.

Za Staljinova režima represivnim je mjerama bila provedena kolektivizacija (prisilno povećavanje proizvodnje pamuka) i političke čistke. Tijekom sovjetske vladavine vođa uzbečke KP najdulje je bio Šaraf Rašidov (Sharof Rashidov, 1959–83). U lipnju 1989. komunističko vodstvo preuzeo je I. Karimov: u ožujku 1990. postao je predsjednik Uzbečke SSR. Tijekom raspada SSSR-a neovisnost je proglašena 31. kolovoza 1991. U prosincu 1991. za prvoga predsjednika bio je izabran I. Karimov, koji je uspostavio autoritarnu vladavinu i provodio političke progone. Sredinom 2010. Uzbekistan je primio više desetaka tisuća izbjeglih Uzbeka iz Kirgistana (vraćaju se nakon prestanka etničkih sukoba).

Pučanstvo

Uzbekistan je najmnogoljudnija od bivših sovjetskih republika Središnje Azije. Većinu stanovnika čine Uzbeci, turkijski narod čija je religija tradicionalno sunitski Islam. U zemlji žive i Rusi (5,5%), ter značajna korejska zajednica, rezultat Staljinovog prisilnog preseljenja u doba drugoga svjetskog rata. U gradovima živi 37% stanovništva (2006.) Službeni je jezik uzbečki (ćirilica je sad zamijenjena latinicom). Raširen je i ruski jezik, a u Buhari i Samarkandu i tagjički.

Gospodarstvo

Razvitak gospodarstva koče uplitanje države, restriktivni trgovinski propisi i nekonvertibilnost domaće valute udružena s visokom inflacijom. Nomadsko stočarstvo i poljodjelstvo još uvijek dominiraju, a najvažnija grana je uzgoj pamuka. Značajan je i izvoz zlata te zemnog plina. Početkom 2000-ih Uzbekistan je medju najsiromašnijim azijskim zemljama. U izvozu prednjače pamuk, zlato, plin i tekstil, a u uvozu industrijska oprema, kemikalije i roba široke potrošnje. Po udjelu vanjske trgovini vodeći su partneri Rusija (30%), Kina (17%), Poljska (10%), Južna Koreja (9%), Kazakstan (9%) i Turska (6%). Početkom 2008. vrijednost je deviznih rezervi 7 mlrd. USD, a vanjski je dug 4 mlrd. USD.

Kultura

Glasba

Palov (Plov ili Oš)

Za Uzbekistan je karakteristična srednjoazijska klasična glasba poznata pod nazivom "Shashmaqam", a čiji korieni sežu u Buharu s kraja 16. stoljeća. "Shashmaqam" je blizak azerbajgjanskom "Mugamu iu Uyghur muqamu". Ime, koje znači "šest maqama" se odnosi na strukturu glasbe, a koja se sastoji od šest dionica u šest različitih modaliteta, nalik na klasičnu perzijsku tradicionalnu glasbu. Sviranje ponekad prekidaju recitacije sufističke poezije. Ta je glasba u sovjetskom savezu bila zabranjena na radio-stanicama jer se smatrala "feudalnom".

Kuhinja

Ples Bacha u Samarkandu izmedju 1905. i 1915.

Uzbečka kuhinja se, kao i kod većine zemalja, temelji na lokalnoj poljoprivredi. Zbog raširenog uzgoja žitarica, važnu ulogu imaju kruh i tjestenina. Zbog velikog broja ovaca, najproširenije meso je ovčetina. Najkarakterističnije jelo za Uzbekistan je Palov (Plov ili Oš), koji se obično sastoji od riže, komada mesa, rezane mrkve i luka.

Zeleni čaj je najomiljenije piće tiekom dana. Manje je popularan crni čaj koji se obično pije u Taškentu, obje vrste bez mlijeka i šećera. Čaj se uvijek konzumira tiekom jela i nudi u znak gostoprimstva. Tokom ljeta se pije ajran, ohladjeno piće od jogurta. Alkohol se u Uzbekistanu konzumira manje nego na Zapadu, ali je vino prilično popularno za jednu muslimansku zemlju. U Uzbekistanu se tako nalazi 14 vinarija. Uzbečka vina se često izvoze u Rusiju i druge zemlje.

Naobrazba

Uzbekistan ima visoku stopu pismenosti - preko 88% osoba iznad 15 godina mogu čitati i pisati. Medjutim, s obzirom da samo 76% stanovnika ispod 15 godina pohodja školu, vjeruje se da bi pismenost mogla opasti. Uzbekistan je takodjer iskusio smanjenje budžeta za naobrazbu, a reforme uvedene zakonima iz 1992. se sporo primjenjuju.

Blagdani

• 1. siečnja - Yangi Yil Bayrami
• 14. siečnja - Vatan Himoyachilari kuni
• 8. ožujka - Xalqaro Xotin-Qizlar kuni
• 21. ožujka - Navor'z Bayrami
• 9. svibnja - Xotira va Qadirlash kuni
• 1. rujna - Mustaqillik kuni
• 1. listopada - O'qituvchi va Murabbiyar
• 8. prosinca - Konstitutsiya kuni

Poveznice

• Prahrvatski i novi Aral
• Prahrvatski ep o Harezmu