Jadranske Cystoseirae

Jadranske Cystoseirae (Fucales uz hrvatske obale i otočje): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

Auktor: Dr.sc. A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum - (ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica - Phaeophyta (Fucales: Cystoseira)

SUMMARY

Adriatic Cystoseirae (Fucales at eastern Adriatic shores and islands): The dozen species diversity of genus Cystoseira (pheophytes), and the variable richness of related algal communities Cystoseiretalia at numerous islands and shores of Eastern Adriatic is given. A condensed syntaxonomic classification of these pheophyte communities in Adriatic follows:

CYSTOSEIRETALIA Mol.; Mediterranean photophilic formations of major pheophytes
- Sargassion Giac.: Mediterranean major pheophytes in bottoms with strong currents
  - Cystoseiretum zosteroidis (Feld.) Giac.; deeper detritic bottoms with currents
  - Cystoseiretum adriaticae-corniculatae Lov.; infralittoral bottom with currents
  - Sargasso-Cystoseiretum latiramosae Lorenz: Zal.; semiexposed shingle bottoms

- Cystoseirion crinitae Mol.; infralittoral rocky bottoms with major pheophytes
  - Cystoseiretum crinitae (Feld.) Mol.; infralittoral rocky bottoms in Mediterranean
  - Cystoseiretum barbatae (Zal.) Pign.; sheltered bays and lagoons, Adriatic & Black Sea
  - Pilayello-Cystoseiretum myriophylloidis (Zal.) Lov.; brackish lagoons and estuaries
  - Dictyopteridetum polypodioidis (Berner) Giac.; sheltered infralittoral rocks

- Cystoseirion strictae Mol.; intertidal rocks with Mediterranean pheophytes
  - Cystoseiretum spicatae Erceg.; exposed intertidal rocks in Adriatic
  - Cystoseiretum crinitophyllae (Erc.) Lov.; inter-insular semiexposed rocky shores
  - Cystoseiretum amentaceae (Zal.) Lov.; open rock-shores, Aegean & Adriatic remote isles
  - Cystoseiretum tamariscifoliae Lov.; stormy rock-shores of northeastern Adriatic isles
  - Acetabulario-Padinetum pavonicae Lorenz: Zal.; degraded shalow shingle inlets

Uvod: Cystoseira (Phaeophyta)

Rod Cystoseira (Phaeophyta - Fucales, u srednjoj Dalmaciji: "lažina"): To je među smeđim algama najčešća i jedna od najvećih mekanih makroalga na kraškim dnima Jadrana i većinom najodporniji na hidrodinamiku, pored ovapnjele porodice Corallinaceae (Rhodophyta). Na ravnim i kosim plitkomorskim kamenjarama infralitoralnog pojasa uz izložene obale oko Balkana, ovaj je rod zastupljen s desetak otpornih vrsta i još nekoliko podvrsta i varieteta.

Hidrodinamički gradient roda Cystoseira u Jadranu: najmanje je otporna dubinska C. zosteroides < C. myriophylloides < C. spinosa < C. barbata < C. crinita < C. schiffneri < C. corniculata < C. adriatica < C. moniliformis < C. compressa < C. crinitophylla < C. squarrosa < C. tamariscifolia < C. spicata s.s. < C. amentacea kao najotpornija na olujnim obalama.

Među poluodpornim vrstama tog roda, uz umjereno izložene obale Jadrana i Sredozemlja su najčešće C. schiffneri Ag. (C. "discors" Sauv. non C.Ag.) i C. compressa (Esp.) Gerl.& Nizam. (=C. "abrotanifolia" auct. p.p.), koje rastu u raznim infralitoralnim zajednicama reda Cystoseiretalia, dok podvrsta C. compressa subsp. rosetta Erceg. nastava olujne obalne kamenjare sveze Cystoseirion strictae, a jadranska subsp. plana Erceg. raste na izloženim podmorskim stijenama zajednice Peyssonellio-Corallinetum i sl.

Jadransko-egejski poluendemi C. adriatica Sauv., pa C. corniculata (Wulf.) Hauck. i C. moniliformis Hauck. (= C. jabukae Erceg. ill.) naseljuju u podmorju izložene erozijske terase (brakove) s jačim pridnenim strujama u zajednici Cystoseiretum adriaticae-corniculatae. Izložene kopnene obale u Dalmaciji od Splita do Pelješca uz rub oseke nastava jadranski endem C. crinitophylla Erceg. u zajednici Cystoseiretum spicatae. Slične izložene pliće kamenjare u Mramornom i Crnom moru sadrže endem C. bosphorica Sauv. (C. crinita var. bosphorica Kal.Gut.) u zajednici Cystoseiretum bosphoricae. C. crinitophylla i C. bosphorica su vjerojatno dvije vikarne podvrste u Jadranu i Crnom moru.

Na izrazito olujnim obalama uz rub oseke rastu 4 naše najodpornije cistozire iz grupe Cy. stricta ampl.: Na obalnim burištima Istre, Kvarnera i Velebitskog kanala, značajna je psihrofilna atlantska alga C. tamariscifolia (Huds.) Pap. (C. spicata subsp. crassa Erceg.) u zajednici Cystoseiretum tamariscifoliae. Na olujnim obalama u Dalmaciji pod udarom juga najčešća je tipska C. spicata Erceg. s.s. u zajednici Cystoseiretum spicatae, proširena od Lošinja do Mljeta.

Najizloženije vanjske obale srednjojadranskih pučinskih otoka i otvorenog Dubrovačkog primorja sadrže najodpornije vrste C. amentacea Bory (C. spicata subsp. elegans Erceg.) i C. squarrosa DeNot. u zajednici Cystoseiretum amentaceae, npr. Viški arhipelag, Lastovci, Elafiti, Konavoske stijene i rt Platamun (kod Budve), kao i slični pučinski otoci u egejskom moru.

C. adriatica & C. corniculata

Jadransko-egejski poluendemi Cystoseira adriatica Sauv., pa Cy. corniculata (Wulf.) Hauck. i Cy. moniliformis Hauck. (= C. jabukae Erceg.), naseljuju u podmorju izložene erozijske terase (brakove) s jačim pridnenim strujama u zajednici Cystoseiretum adriaticae-corniculatae.

Cystoseira crinitophylla

Izložene kopnene obale u Dalmaciji od Splita do Pelješca uz rub oseke nastava jadranski endem Cystoseira crinitophylla Erceg. u zajednici Cystoseiretum spicatae. Slične izložene pliće kamenjare u Mramornom i Crnom moru sadrže endem Cy. bosphorica Sauv. (C. crinita var. bosphorica Kal.Gut.) u zajednici Cystoseiretum bosphoricae.

Cy. compressa ssp. rosetta

Odporna podvrsta Cy. compressa subsp. rosetta Erceg. nastava olujne obalne kamenjare sveze Cystoseirion strictae, a jadranska subsp. plana Erceg. raste na izloženim podmorskim stijenama u zajednici Peyssonellio-Corallinetum squamatae i sl.

C. tamariscifolia (ssp.crassa)

Cystoseira tamariscifolia (Huds.) Pap. (C. spicata subsp. crassa Erceg.): Na obalnim burištima Istre, Kvarnera i Velebitskog kanala, značajna je pshirofilna atlantska alga Cy. tamariscifolia u odpornoj zajednici Cystoseiretum tamariscifoliae koja tu izvrsno podnosi olujnu buru i povremeno zimsko smrzavanje.

Tipska Cystoseira spicata s.s.

Cystoseira spicata Erceg. (subsp. spicata s.s.): Na olujnim toplijim obalama u Dalmaciji, pod udarom juga je najčešći endemski tip Cy. spicata u pripadnoj zajednici Cystoseiretum spicatae, koji je proširen od Lošinja i Dugog otoka do Mljeta i Dubrovnika.

Cy. amentacea (ssp. elegans)

Najizloženije vanjske obale srednjojadranskih pučinskih otoka i otvorenog Dubrovačkog primorja sadrže odpornije južne vrste Cy. amentacea Bory (C. spicata subsp. elegans Erceg.) i Cy. squarrosa DeNot. u zajednici Cystoseiretum amentaceae: npr. Viški arhipelag, Lastovci, Elafiti, Konavoske stijene i rt Platamun kod Budve, pa slični pučinski otoci u Tirenskom i Egejskom moru.

Neodporne i dubinske Cystoseirae

Gore navedenih desetak cistozira pretežno naseljuju izložene do olujne obale pod jačim i čestim udarom valova. Izvan tih izloženih obala s jakom i trajnom hidrodinamikom valova, u plićem moru po uskim međuotočnim kanalima, u mirnim zavjetrinskim uvalama i zatvorenim lagunama su najčešće druge neodporne svojte tog roda: Cy. barbata (Good.& Wood.) Ag. i u poluslanoj vodi nestabilne slanoće Cy. myriophylloides Sauv., npr. u lagunama, rječnim ušćima i uz podmorske vrulje.

Samo u većim dubinama polumračnog cirkalitorala izvan utjecaja valova, uglavnom na pučinskim kamenim dnima u dubinskoj zajednici Cystoseiretum zosteroidis od Žirja do Sušca rastu Cy. zosteroides (Turn.) C.Ag., Cy. platyramosa Erceg. i Cy. dubia Val. (C. fucoides Erc.).

Cystoseira: ekologija u Jadranu

Cystoseira je zbog kraške građe naših obala i otočja, glavni i većinom dominantni rod makroalga na kamenim i šljunkovitim dnima Jadrana, od donjeg ruba oseke pa do dubljega kamenog dna oko 60-90m. Pritom većina tih podmorskih šumica većih alga kod nas pripadaju mediteranskom hidrovegetacijskom redu Cystoseiretalia Mol. 1959 iz razreda Sargasso-Cystoseiretea Giac. 1965 (em. Lov. 1975), tip staništa: kamene pličine, u Kvarneru i Dalmaciji: "sike", grč. tenagos, turs. Deniz kayalar.

Taj red na Jadranu i Sredozemlju obuhvaća 3 glavne pripadne sveze: najčešća je na plitkomorskim osvjetljenim dnima s blažom hidrodinamikom sveza Cystoseirion crinitae Mol., koju na olujnim kamenim obalama s jakim i čestim valovljem (rtovi, pučinski otočići i sl.) zamjenjuje druga odpornija sveza Cystoseirion strictae Mol., dok na dubljim i polumračnim kamenim dnima raste još i treća pripadna sveza Sargassion hornschuchii Giac.

Obalni Cystoseirion strictae

Olujne obalne šumice smeđih alga iz sveze Cystoseirion strictae Mol. (1959) 1965, i iz reda Cystoseiretalia: Ova plitkomorska sveza obuhvaća izložene obalne kamenjare na ravnomu ili kosom priobalnom dnu otvorenih obala, iztaknutih rtova i pučinskih otočića pod udarom jake hidrodinamike stalnih valova. Desetak pripadnih zajednica rastu po Sredozemlju, Jadranu i Crnom moru, a najbogatije su i najčešće na tirenskim, jadranskim i egejskim otocima, redovito u čistom moru.

U toj svezi dominiraju velike smeđe alge uglavnom iz sredozemnog roda Cystoseira, a glavni su zajednički pokazatelji širom Sredozemlja za tu svezu i tip staništa: Cystoseira stricta ampl., Cy. compressa s.l., Laurencia truncata (L. platycephala), L. papillosa, Acetabularia acetabulum (A. mediterranea), Bryopsis muscosa, Chaetomorpha capillaris, Boergseniella fruticulosa, Gelidium pusillum, a u značajnoj zajedničkoj fauni je moruzgva Actinia cari, ascidija Didemum maculosum, puževi Monodonta turbinata i Muricopsis cristata, ježinac Arbacia lixula, rak Eriphia spinifrons i ribica Liphophrys trigloides, koji svi dobro podnose udare olujnog mora.

Duž balkanskih kamenitih obala raste 6 pripadnih cimatofilnih zajednica u sljedećem hidrodinamičkom gradientu: na umjereno poluizloženim obalama Cystoseiretum bosphoricae < Cy. crinitophyllae < Cy. mediterraneae < Cy. tamariscifoliae < Cy. spicatae < Cy. amentaceae kao najodpornija na olujnim obalama.

Cystoseiretum mediterraneae

Cystoseiretum mediterraneae (Feld. 1937) Giac. 1965 je najraširenija i prostrana mediteranska zajednica iz ove sveze na izloženim kamenim obalama zapadnog Sredozemlja, Jonskog i Egejskog mora (Giaccone 1965: tab. VI), dok u Jadranu dosad još nije sigurno nađena. Nastava toplije obale s umjerenom hidrodinamikom na udaru južnih pučinskih vjetrova, s pokazateljima Cystoseira mediterranea, Callymenia microphylla i Ectocarpus paradoxus.

Cystoseiretum spicatae

Cystoseiretum spicatae Erceg. (1952) 1960 s.s.: Ovo je poluendemska zajednica izloženih kamenih obala Jadrana i (dijelom) srednjeg Sredozemlja, a kod nas raste na otvorenim vanjskim obalama većine otoka od Brijuna pa do Mljeta, dok ju u hladnijem Velebitskom kanalu i na toplim pučinskim otocima zamjenjuju druge zajednice, Cystoseiretum amentaceae i C-m. tamariscifoliae. Uglavnom se nalazi u čistom moru stabilne slanoće s pojačanom hidrodinamikom valova bure ili juga. Pokazatelji su tipska Cystoseira spicata (subsp. spicata s.s.), pa Cy. compressa subsp. rosetta i endemska ribica Salaria zvonimiri.

Cystoseiretum amentaceae

Cystoseiretum amentaceae (Lorenz: Zal. 1942) Lov. 1975, je izrazito najodpornija zajednica iz ove sveze, koja nastava najizloženije i tople kamene obale s olujnom hidrodinamikom na udaru južnih pučinskih vjetrova. Ova je zajednica ograničena isključivo na toplo i čisto more stabilne slanoće.

Nalazi se na egejskim i jonskim otocima, obali Peloponeza, otvorenom južnojadranskom primorju i srednjojadranskim pučinskim otocima, Lastovcima, Elafitima, Konavoskim stijenama i sl. Pokazatelji su Cystoseira amentacea s.s., Cy. squarrosa, Sargassum vulgare subsp. nanum i Dasycladus clavaeformis (kao diferencialna).

Cystoseiretum tamariscifoliae

Cystoseiretum tamariscifoliae Lov. (1975) 1986 (Cystoseiretum "spicatae" auct.quarn. non Erceg.): Ova je reliktna psihrofilna zajednica sjeveroistočnih burnih obala u hladnijem olujnom moru promjenjive slanoće nutarnjih Kvarnerskih otoka pod najjačim udarom bure i zimi s povremenim zaleđivanjem obale. Nalazi se od ušća Raše po Kvarneriću i Velebitskom kanalu do Novigradskog mora, a najčešća je i najbujnija u Senjskom arhipelagu, na jugoistočnom Krku i sjeveru Raba.

Zbog ubrzanog onečišćenja sjevernog Jadrana, ova je zajednica danas u nestajanju oko širjeg Kvarnera, osim na olujnom području Senjske bure gdje se zbog uzburkanog i razmjerno čišćeg mora zasad još dobro održava u burnoj okolici Baške, Lopara, Prvića, Sv.Grgura i Golog otoka. Pokazatelji su: Cystoseira tamariscifolia (ssp. crassa), Laurencia truncata, Dilophus mediterraneus i Boergeseniella fruticulosa.

Cystoseiretum crinitophyllae

Cystoseiretum crinitophyllae Lov. (1975) 1987 je endemska zajednica izloženih kamenih obala uz nestabilnu slanoću duž kopnenog primorja i međuotočnih kanala južnije u Dalmaciji od Zadra do Pelješca, gdje u blažim uvjetima zamjenjuje sjevernojadranski Cystoseiretum tamariscifoliae. Izložena je umjerenoj hidrodinamici valova i danas je već dosta ugrožena onečišćenjem priobalnog mora unutarnjih dalmatinskih kanala. Pokazatelji su endemska Cystoseira crinitophylla, pa Cy. compressa (subsp. compressa s.s.), Cy. schiffneri subsp. tenuiramosa, Sargassum vulgare (subsp. vulgare s.s.) i diferencialna Dilophus fasciola.

Dodatak: Cystoseiretum bosphoricae

Cystoseiretum bosphoricae (Celan 1964) Bavaru 1973 je predhodnoj slična, istočnija zajednica i jedina takva na izloženim kamenim obalama s jačom hidrodinamikom valova u Crnomu i Mramornom moru. Raste u hladnijoj vodi nestabilne slanoće na udaru hladnih sjevernih vjetrova "burya" i "dramudana", a najbolje je razvijena na obalama Bospora, Krima i južne Dubrudje gdje je i locus classicus: rt Kaliakra. Ova je zajednica također ugrožena i u brzom nestajanju zbog pojačanog onečišćenja tih crnomorskih obala. Pokazatelji su endemska Cystoseira bosphorica, Cy. barbata var. hoppii, Dictyota linearis, Punctaria latifolia, a u fauni endemska riba Salaria pontica.

Plitkomorski Cystoseirion crinitae

Plitkomorska (infralitoralna) sveza Cystoseirion crinitae Mol. isto iz sredozemnog reda Cystoseiretalia Mol. (razred Sargasso-Cystoseiretea), obuhvaća podmorske šumice velikih smeđih alga na plićim i osvjetljenim, kamenim i šljunkovitim dnima uz zaklonjene do poluizložene obale. Zajednički su pokazatelji ove sveze: Padina pavonica, Valonia utricularis s.s., Wrangelia penicillata, Jania rubens, Ectocarpus confervoides, Cladostephus verticillatus s.s., Laurencia obtusa, Amphirhoa rigida i Acetabularia acetabulum (A. mediterranea). Ovu svezu na olujnim kamenim obalama zamjenjuje gornja odpornija Cystoseirion strictae Mol., a na dubljim polumračnim dnima treća sciafilna sveza Sargassion hornschuchii Giac. (vidi niže).

Cystoseiretum crinitae

Cystoseiretum crinitae Mol. 1958: Ovo je prototip sveze i najčešća pripadna zajednica na poluizloženim kameno-šljunčanim dnima u sredozemnom infralitoralu, koja obično raste kao pionirsko-zamjenski stadij u mozaiku s travnjacima Posidonietum oceanicae. Pokazatelji su dominantna Cystoseira crinita, Halopteris scoparia, Anadyomene stellata, Dasycladus vermicularis i dr.

Cystoseiretum barbatae

Cystoseiretum barbatae (Zal. 1942) Pign. 1962: Na valove je manje odporna zajednica Cystoseiretum barbatae koja većinom raste u mirnijim uvalama i užim međuotočnim kanalima, a nalazi se najviše u gornjem Jadranu i Crnom moru. Pokazatelji su Cystoseira barbata, Cy. myriophylloides (C. abrotanifolia ssp. pustulata) i Halopitys incurvus. Posebno je na hidrodinamiku neodporna slična zajednica Pyaiello-Cystoseiretum myriophylloidis (Erc.) Lov., koja raste u najmirnijim ustajalim lagunama i riječnim ušćima.

Acetabulario-Padinetum pavonicae

Acetabulario-Padinetum pavonicae (Lorenz: Zal. 1942) Gamulin-Brida: To je pionirski i degradacijski stadij ove sveze u plićim šljunkovitim uvalama, a najčešća je uz obalne izvore ili zbog kišnog zamuljivanja kopnenim bujicama.

Dublji Sargassion hornschuchii

Red Cystoseiretalia Mol. je na poluzaklonjenim dnima u Jadranu zastupljen plićom svezom Cystoseirion crinitae Mol. (s glavnom zajednicom Cystoseiretum crinitae), ispod koje se dublje nastavlja druga pripadna sciofilna sveza Sargassion hornschuchii Giac. s dubinskim šumicama Sargasso-Cystoseiretum latiramosae Lorenz: Zal., čestom uz kopnene obale i Cystoseiretum zosteroidis Giac. uz pučinske otoke na dubljim dnima s jačim strujama.

Dublje šumice velikih smeđih alga iz sredozemnog reda Cystoseiretalia Mol. i pripadne sveze Sargassion hornschuchii Giac. 1964, zastupljene su na poluizloženim dnima s jakim pridnenim strujama uz balkanske obale u Jadranu, Jonskom i Egejskom moru dvjema poluotpornim zajednicama na infralitoralnim abrazijskim terasama, 10-50m. Zajednički su pokazatelji te sveze: Sargassum hornschuchii, Codium bursa, Valonia macrophysa, Halimeda tuna, Dictyota linearis, Halopteris filicina i Arthrocladia villosa.

Sargasso - Cystoseiretum

Sargasso-Cystoseiretum latiramosae Lorenz: Zal. 1942 (usp. Lovrić 1975, 1978, 1995): To je najčešća zajednica iz ove sveze na dubljim kameno-šljukovitim dnima istočnog Jadrana s umjerenom hidrodinamikom, a nalazi se u Kvarneru, Dalmaciji i Egejskom moru. Pokazatelji su: Sargassum salicifolium, S. hornschuchii, Cystoseira schiffneri subsp. latiramosa i spužva Calyx nicaeensis.

Cystoseiretum zosteroidis

Cystoseiretum zosteroidis Giac. 1972: Ovo je dubinska sciafilna zajednica kamenog dna s jačim pridnenim strujama, a raste u Sredozemlju i srednjem Jadranu, kod nas najviše oko Jabučke kotline od Žirja do Palagruže i Sušca. Pokazatelji su: Cystoseira zosteroides (Cy. opuntioides), Cy. dubia (C. fucoides), Halarachnion spathulatum, Carpomitra costata, Asperococcus bullosus, Brogniartella byssoides i dr.

Cystoseiretum spinosae

Cystoseiretum spinosae (Feld. 1934) Giac. 1972 je južnija termofilna zajednica na izloženim infralitoralnim dnima sredozemnih otoka i sjeveronoafričke obale, a kod nas samo u toplijem južnom Jadranu, najviše u dubrovačkom primorju uz Elafite i Konavle. Pokazatelji su: Cystoseira spinosa, Cy. moniliformis (Cy. jabukae) i Bonnemaisonia asparagoides.

Cystosiretum adriaticae-corniculatae

Cystoseiretum adriticae-corniculatae Lov. (1975) 1978: Ova je reliktno-disjunktna zajednica na kraškim kamenitim dnima u Jadranu i Egejskom moru. To je značajna fitocenoza izloženih dubljih kamenjara na abrazijskim podmorskim terasama od 10-25 m, pod utjecajem površinskih olujnih valova i s njima povezanih brzih oscilatornih struja pri dnu (drift).

Kod nas je ova zajednica najčešća oko burnih istočnokvarnerskih i vanjskih srednjojadranskih otoka, najviše u Senjskom arhipelagu, uz jugoistočni Krk, pa oko Visa, Lastovaca i dr. Pokazatelji su endemske i reliktne alge: Cystoseira adriatica, Cy. corniculata, Cy. moniliformis (Cy. jabukae), Codium cattaniae, a u fauni koralj Cladocora caespitosa, moruzgva Bunodactis rubripunctata, školjka Acanthocardia deshayesi i rak Galathea cenarroi.

Zanardinio-Codietum bursae

Zanardinio-Codietum bursae (Lorenz: Zal. 1942) Lov. 1975, 1978, 1995: To je pionirski i degradacijski stadij inih zajednica iz sveze Sargassion, koji se najčešće nalazi u dubljem infralitoralu na kamenim strminama i podmorskim siparima, pa je najviše proširen pod strmim kraškim obalama od Kvarnera do Konavala većinom u obliku podmorskih siparišta.

Biogeografija i paleoekologija

Biogeografija i paleoekologija obalnih cistozira: Slična obalna hidrovegetacija s dominacijom raznih vrsta iz roda Cystoseira (Péres 1967) izvan Sredozemlja je još fragmentarno razvijena u Crvenom moru i istočnom Atlantiku (jugozapadna Europa, sjeverozapadna Afrika i Kanarski otoci), dok takva slična obalna naselja oko Australije tvori drugi srodan rod Cystophora. Na ostalim obalama toplijih južnih mora donekle sličnu ulogu još imaju i obalne vrste roda Sargassum. Vrlo slične paleocenoze s fosilnim cistozirama postoje kod nas još od terciara na obalama Paratetisa i Panonskog mora.

Npr. u miocenskom moru oko Zagorskih otoka kod Zagreba su rasle 3 takve prazajednice, manjeviše analogne današnjima iz Sredozemlja: na izloženim obalama u razponu valova i plime bila su naselja Halidrys partschii + Cystoseira gracilis (= Cy. schiffneri ampl.), a ispod granice oseke na plićemu poluizloženom dnu naselja Pelvetia sulekiana + Cystoseira communis (= Cy. compressa ampl.), pa na dubljemu zamuljenom i mirnom dnu sadanje Posavine i Podravine sciafilna naselja Lithophyllum ramosissimum + Cystoseira suesii (= Cy. zosteroides ampl.). Stoga je ova terciarna prazonacija panonskog podmorja već bila dosta slična današnjoj u Jadranu (usp. Lovrić & al. 1989).

Pregled ekosustava Cystoseiretalia

Na kraju se daje pregledni sustav klasifikacije jadranskih zajednica u kojima dominiraju razne Cystoseirae, koje u Jadranu najčešće tvore podmorske šumice smeđih alga:

CYSTOSEIRETALIA Mol.: fotofilne zajednice smeđih makroalga u Sredozemlju
- Sargassion Giac.: sredozemne smeđe alge na kamenim dnima s jačim strujama
  - Cystoseiretum zosteroidis (Feld.) Giac.: duboka šljunčana dna s jačim strujama
  - Sargasso-Cystoseiretum latiramosae Lorenz: Zal., plića poluizložena šljunčana dna
  - Cystoseiretum adriaticae-corniculatae Lov.: infralitoralne terase s jakim strujama

- Cystoseirion crinitae Mol.: plića kamena dna sa šumicama smeđih makroalga
  - Cystoseiretum crinitae (Feld.) Mol.: infralitoralna kamena dna u Sredozemlju
  - Cystoseiretum barbatae (Zal.) Pign.: zaklonjeme uvale i lagune Jadrana i Crnog mora
  - Pilayello-Cystoseiretum myriophylloidis (Zal.) Lov.: bočate lagune i rječna ušća
  - Dictyopteridetum polypodioidis (Berner) Giac.: zaklonjene stijene infralitorala

- Cystoseirion strictae Mol.: olujne obalne stijene sa smeđim makroalgama
  - Cystoseiretum spicatae Erceg.: olujne obalne stijene na Jadranu
  - Cystoseiretum crinitophyllae (Erc.) Lov.: medjuotočne poluizložene obalne stijene
  - Cystoseiretum amentaceae (Zal.) Lov.: olujni pučinski otočići Jadrana i Egej. mora
  - Cystoseiretum tamariscifoliae Lov.: burne obalne stijene sjeveroistočnog Jadrana
  - Acetabulario-Padinetum pavonicae Lorenz: Zal.: degradirane plitke šljunčane uvale

Glavna literatura

ERCEGOVIĆ, A. 1948: Sur quelques algues phéophycées peu connues ou nouvelles recoltées dans le bassin de l’Adriatique moyen. Acta Adriat. 3 (5): 1 - 33

ERCEGOVIĆ, A. 1952: Sur les Cystoseira adriatiques. Fauna et flora adriatica 2: 105-114, 173-212 + 30 tab., Institut d' océanographie, Split.

GIACCONE, G. 1965: Le fitocenosi marine nel settore rosso di capo Zafferano. Lavori Istituto Bot. Palermo 22: 1 - 69.

GIACCONE, G. 1978: Revisione della flora marina del Mare Adriatico. Suppl. Ann. Parco marino Miramare 6/19: 1 - 118, Trieste.

LINARDIĆ, J. 1949: Studije o jadranskom fukusu, Dr.sci. Thesis. Acta bot. Univ. Zagreb 12-13: 7 - 131.

LOVRIĆ A.Ž. 1978: Phytozönologische Analyse der Meeresvegetation Ostadrias. Mitteil. Ostalp. Gesell. Veget. 14: 215 229, Acad. Sci. Ljubljana.

LOVRIĆ, A.Ž. 1997: Marine flora onomastics in islands Prvić, Grgur, Goli and near shores Baška-Stinica in Northeastern Adriatic (30year samplings in all seasons). Period. Biol. 99 (2): 271-283, Zagreb.

RIBERA, A.M. et al. 1992: Check-list of Mediterranean Seaweeds, 1 Fucophyceae. Botanica Marina 35: 109-130.

RIEDL, R.& KUSEL, H. 1970: Phaeophyta (Braunalgen). Fauna und Flora der Adria, p. 50-67, P.Parey, Hamburg & Berlin.

Poveznice

Reference

Adapted and condensed study from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1995): if quoted author and source, may be copied and distributed without changes.