Jadranske meduze (Scyphozoa)
Jadranske meduze (Scyphozoa): - Morski režnjaci tj. meduze (Scyphozoa) su zoološki razred u nadredjenom koljenu primitivnih žarnjaka (Cnidaria). Sadrže u svijetu oko 130 do 200 raznih vrsta iz više rodova, a u Jadranu tek 13 vrsta. Za većinu solitarno živućih (nepriraslih) vrsta značajne su velike plivajuće meduze i mali prirasli polipi. Razmnožavanje se odvija smjenom naraštaja, gdje se manji sesilni polipi prirasli na dnu razmnažaju nespolnim pupanjem, a veće plivajuće meduze se dalje umnožavaju spolno.
Iako veće meduze najčešće žive u moru, postoje i malobrojne sitnije vrste koje žive u boćatim (poluslanim) i tek poneke slatkim vodama. Većina obalnih vrsta se razvijaju iz skifopolipa u skifomeduze, imena koja su dobili od grčko-latinskog naziva ovog razreda Scyphozoa. Polipi prirasli za morsko dno (bentos), razvijaju se potom u stupić iz čijeg vrha se nespolnim pupanjem (strobilacija) odvajaju sitne ličinke koje se dalje razvijaju u veće plivajuće meduze.
Sadržaj
Nazivlje meduza
Službeni zoološki naziv Scyphozoa dolazi od starogrčkog σκύφος (scyphos) u značenju "čaša", zbog polukuglastog oblika njihovog klobuka. Popularne meduze su inače dobile klasično ime po priči iz grčke mitologije o Meduzi kao jednoj od tri Gorgone, tj. sablasne krilate sestre i kćerke Forkisove. Meduza je prvotno bila vrlo lijepa, dok se nije zamjerila božici Ateni, koja je njenu do tada prekrasnu kosu na glavi pretvorila u zmije otrovnice.
Hrvatska pučka imena za ove životinje su npr.: buljerga (Boka), čoka (Kaštela), gljandura (Sali), grandulja (Ist), klobuk (Lovište, Slano, Mlini, Cavtat), klobučina (Nerezine i Martinšćica na Cresu), misečina (navodi Skok), mišecina (Baška), pizdacina (Komiža), pizdejica (Račišće), pizdurinka (Murter), putamarina (Malinska), suza (Porat na Krku), zlogodina (Orebić), žaladija (Senj), itd.
Značajke i gradja
Režnjaci su većinom sluzave i prozirne životinje izgrađene od želatinoznog tkiva. Na rubu klobuka je vijenac pipaka, u kojima se nalaze osjetila opipa i svjetla. Pipci mogu biti dugi do više metara i na njima se nalaze žarne stanice. Tijelo odrasle životinje se sastoji od 94 do 98% vode. Mogu biti veliki samo po par milimetara (npr. slatkovodne), ali morske mogu imati klobuk promjera i do 2 metra.
Izgledom meduze nalikuju na zvono, klobuk ili kišobran, a rjeđe su kao plosnati disk. Kružni rub meduze može imati nabrani obrub nazvan velum, što je jedna od glavnih osobina pomoću kojih se razlikuju skifomeduze od hidromeduza. Tijelo meduza građeno je od dva sloja stanica: ektoderm tj. vanjski površinski dio i endoderm ili unutarnji dio. Između ova dva sloja se nalazi želatinozna masa tzv. mezogleja. To je masa u kojoj nema stanica, a povezuje ova dva sloja pa im istodobno daje i neku čvrstoću. U unutrašnjosti je šupljina sa samo jednim donjim otvorom, koji je istodobno usni i izmetni (analni). Oko tog otvora je niz pipaka (lovki), kakav se ponavlja i na vanjskom rubu tijela meduze.
I vanjski i nutarnji sloj u tijelu meduze je izgrađen od epitelno-mišićnih stanica, koje nisu prave kožne (epitel) ali ni prave mišićne stanice, pa imaju ulogu i jednih i drugih. Sastoje se od jednoga proširenog dijela koji ima ulogu epitela i na njega nastavljenog izduženoga nutarnjeg dijela s ulogom mišićnog vlakna. Kontrakcija mišićnih vlakana vanjskog sloja izaziva izduživanje i skraćivanje tijela i krakova, dok kontrakcije unutrašnjeg sloja uzrokuje širenje i skupljanje tijela. Ovi pokreti su im dovoljni da se gibaju lebdeći u vodi, izbočenom stranom okrenutom u smjeru gibanja. Pri tome idu koso prama gore, pa se nakon toga opuste i mirno tonu prama dolje. Gibanjem na taj način, meduze dosižu brzinu do devet km/h.
Divovske oceanske meduze npr. pacifički Stomolophus nomurai mogu doseći promjer klobuka i veći od 2 metra, a težinu i preko 200 kg. No tijelo meduza sadrži čak 99% vode. Kod meduza se po prvi puta pojavljuje živčani sustav u najjednostavnijem obliku. To je tzv. "mrežasti živčani sustav" sastavljen od živčanih stanica u obliku zvijezde, koje su međusobno povezane u mrežu. Kada se meduzi dotakne jedna lovka, zgrči joj se cijelo tijelo, jer se nadražaj mrežom prenosi cijelim tijelom.
Većina meduza imaju duge lovke na kojima su žarne stanice, koje se koriste za ulov ali i za obranu. Žarne stanice izlučuju otrovni sadržaj. Dodirne li se nastavak žarne stanice (cnidrocil), žarna čahura pukne i pod pritiskom do 150 bara izbacuje žarnu nit, koja na svom kraju ima harpunski završetak. Istodobno time u tkivo koje ju je dodirnulo, izbacuje otrov sadržan u žarnoj stanici. Ovo je jedna od najbržih reakcija poznatih u cijelomu životinjskom svijetu. Kada je otrov izbačen, meduza odbacuje izrabljenu žarnu čahuru i gradi novu.
Razmnažanje i generacije
Meduze su životni oblik koji ima odvojene spolove i spolno se razmnožava, a spolovi se izvana morfološki ne razlikuju. Razlika se ta što muške jedinke stvaraju spermije, a ženske jajne stanice. Nakon izbacivanja jednih i drugih stanica iz tijela meduza u more, pasivna oplodnja se dalje zbiva u vodi. Iz oplođenog jajašca razvija se trepljasta ličinka - planula. Nakon nekog vremena ova ličinka pada na dno mora, gdje se pričvrsti za podlogu i iz nje se razvija prirasli polip.
Izim osnovne građe tijela, polip se od plivajuće meduze razlikuje svim inim svojstvima: oblikom jer polip ima oblik cilindra, pa načinom života tj. svojim donjim krajem je pričvršćen za podlogu i vodi sesilni život, pa i načinom razmnažanja jer se prirasli polipi razmnožavaju nespolnim pupanjem, dok se plivajuće meduze spolno razmnožavaju.
Zato kod ovih vodenih životinja postoji uzastopna izmjena generacija. Meduze stvaraju spolne stanice koje se spajaju u vodi i razviju se u ličinku koja neko vrijeme živi kao plankton. Zatim se spušta na dno i prelazi u oblik priraslog polipa iz kojeg se potom nespolnim pupanjem razvijaju meduze. Ovo je bio razlog zbog kojega su raniji zoolozi polipe sve do druge polovice 19. stoljeća nazivali "biljnim životinjama" tj. Zoophyta.
Nalazišta i ekologija
Većina vrsta režnjaka žive u blizini obala, jer za razvitak priraslog polipa trebaju prikladn u podlogu (substrat). Ipak postoje i neke vrste režnjaka koje žive na otvorenoj pučini, gdje se razmnožavaju ne tvoreći uopće generaciju polipa. Većina vrsta u generaciji meduza su veći planktoni i u toj skupini ih se ubraja u najkrupnije životinje, a ujedno su većinom mesojedi koji hvataju plivajući plijen lovkama. No ima i vrsta koje provode veći dio života pri dnu toplih mora, blago pulsirajući gore-dolje, ovisne o hrani koju dobivaju od simbiotskih fotosintetskih algi kao npr. Cassiopeia xamachana.
Iako se meduze načelno mogu pomoću stiskanja i opuštanja klobuka same aktivno gibati, to je dosta ograničeno i neučinkovito. Stoga meduze ne mogu plivati suprotno stuji vode i često ih se nakon oluja, može naći naplavljene na obali. Ipak je i kod tih naplavljenih meduza potreban oprez, jer su im otrovne žarne stanice još dugo djelatne. Jedan od svih najotrovnijih žarnjaka (Cnidaria) općenito je vrsta morska osa (Chironex fleckeri), poznata pod imenom 'australska četvrtasta meduza'.
Svrstavanje (taxonomia)
Meduze iz razreda Scyphozoa se obično dijele na tri pripadna reda (po stanju podjele iz god. 2012.):
Red Coronatae
Ovaj red sadrži porodice: Atollidae, Atorellidae, Nausithoidae, Paraphyllinidae, Periphyllidae.
Red Semaeostomeae
Taj drugi red obuhvaća malobrojne porodice: Cyaneidae, Pelagiidae, Ulmaridae.
Red Rhizostomeae
Ovaj veći red sadrži porodice: Cassiopeidae, Catostylidae, Cepheidae, Mastigiidae, Rhizostomatidae.
Poznatije meduze Jadrana
U Jadranu i širje u Sredozemlju nalazi se do 13 vrsta raznih meduza iz skupine Scyphozoa. Od toga su njih 5 razmjerno češće i kod nas medju otocima istočnog Jadrana: razmjerno su najčešće ljeti uz naše obale Aurelia aurita i Cotylorhiza tuberculata, a u proljeće plosnata Chrysaora hysoscella, pa još zimi velika Rhizostoma pulmo (do 80 cm), a rjedja je većinom na pučini južnog Jadrana i Pelagia noctiluca, dok se ine meduze u Jadranu tek povremeno i rjedje nalaze.
Aurelia aurita (uhati klobuk)
Aurelia aurita (hrv. uhati klobuk), je najviše proučavana vrsta iz roda Aurelia. Sve vrste ovog roda su blisko srodne i izgledom slične, pa je teško razlučiti meduze iz roda Aurelia samo uvidom bez genetičkog uzorkovanja, pa se većina idućih navoda uglavnom odnose na razne slične vrste tog roda. To je kod nas na Jadranu razmjerno najčešća meduza, koja se nerijetko pojavljuje i bliže obalama, izmedju otoka i u zaljevima.
Ova je meduza većinom staklasto-prozirna, obično promjera 25 do 40 cm, a može se raspoznati po svoje četiri podkovaste gonade nalik polumjesecima, koje se lako vide odozgor unutar prozirnog klobuka. Hrani se tako što svojim kracima prikuplja ine meduze, planktone i mekušce, pa ih ulovljene odozdol unosi u svoje tijelo radi probave. Može se samo ograničeno gibati i većinom je nošena morskom strujom čak i ako pliva.
Pelagia noctiluca (misečina)
Pelagia noctiluca (knjiž. morska mjesečina, sred.Dalm. morski misec, Kvarner: mišecýna), je morska meduza iz porodice Pelagiidae. Rodovsko ime Pelagia je iz grč. pélagos (otvorena pučina), dok noctiluca dolazi od lat. nox (= noć) i lat. lux (svjetlo), pa se Pelagia noctiluca može opisati kao morski organizam koji ima sposobnost svijetliti u tami, tj. kao "noćna svjetlica". Ova južna meduza je kod nas rjedja, više na pučini južnog Jadrana.
Ova vrsta meduze naširoko je razprostranjena po toplim i umjereno toplim vodama svjetskih oceana uključivo najviše Atlantski ocean, Sredozemno more i Crveno more. Može se pronaći i drugdje npr. u Tihom oceanu npr. kod Havaja, Kalifornije i Meksika. To je tipična pučinska meduza, iako je rjedje strujama nanesena i bliže obali, pa može biti i valovima naplavljena na plažama u velikom broju. Boja joj se razlikuje diljem svijeta, pa izim najčešće ružičaste do ružičasto-ljubičaste, ponekad je i u nijansama od brončane do zlatnožute.
Summary
The Scyphozoa is a class of the phylum Cnidaria, sometimes referred to as the "true jellyfish". There are nearly 200 species. The name Scyphozoa comes from a Greek word which refers to the cup shape of the jellyfish. Unlike other types of jellyfish, scyphozoans lack a velum, a circular membrane which propels other jellyfish through the water. Scyphozoans move through the water by contracting and relaxing the muscles of their umbrella.
The medusa form is their dominant life form, as opposed to the polyp. They eat plankton, small crustaceans and fish larvae, which they capture using stinging cells called nematocysts. The nematocysts are attached to the tentacles that hang down from the edge of the umbrella dome. Scyphozoans have an internal jelly-like material. They have no hard parts, no head, and no specialized organs for respiration or excretion.
Poveznice
Reference
Adapted and enlarged, almost from Wikinfo (and partly Croatian Wikipedia) by GNU license.
