Jadranski koralji

Jadranski koralji (Anthozoa, kajkavski: kraluši): - To su sesilni žarnjaci koji imaju samo prirasli naraštaj polipa, bilo solitarnih ili kolonialnih, ali uvijek priraslih za podlogu (tj. bez plivajućih oblika). Tijelo im je valjkastog oblika s usnim otvorom u obliku pukotine, oko koga je vijenac pipaka. Usni otvor se nalazi na gornjemu slobodnom kraju, pa se niže nastavlja na gastrovaskularnu šupljinu.

Proslov

Koralji oblikom najčešće podsjećaju na raskošno razgranato drvo, zbog čega su još u antičko doba bili poznati i kao 'morsko drveće'. Izim toga kod njih se kao i kod drveća pri rastu stvaraju godovi. Stari narodi kao Grci i Egipćani su im pripisivali magijske moći, pa su ih posvećivali božicama ljubavi i ljepote, ter darivali mladencima. Arapska i indijska narodna medicina im daje još veći značaj smatrajući ih iznimno ljekovitima.

U suvramenoj medicini se koriste koralji pri presadjivanju kostiju. Kao prva asocijacija na ove životinje svakako je nakit koji se od njih pravi vrlo dugo, smatra se već 20.000 godina. Jedno južno more u Oceaniji je po njima dobilo naziv. Pored sve ove važnosti, koralji su ipak najniži stupanj na evolucijskoj ljestvici pravih višestaničnih životinja (eumetazoa).

Gradja koralja

Građa koraljnog polipa: Najsrodniji su moruzgvama (anemonama) i meduzama. Za razliku od njih, imaju dobro razvijeni skelet i sastoje se od ogromnog broja jedinki (polipa) koje žive zajedno udružene u kolonije. Tijelo pojedinačnih jedinki je slične gradje kao meduze, što znači da sadrži žarne stanice, tjelesni zid je dvoslojan itd.

Nazočnost skeleta im je glavni znak raspoznavanja onoga što se u svakodnevnom životu naziva koraljom. Skelet je kod najvećeg broja vrsta izgradjen od kalcijeva karbonata, poznatijeg kao vapnenac, mada postoje i malobrojne vrste sa rožnim skeletom kakva su npr. tanka i fina morska pera (Pennatula). Njihov skelet ima simetričnu gradju, sastoji se iz jednog stabla s koga polaze perasto raspoređene grane živo obojene crveno ili ljubičasto. Neki koralji npr. gorgonije sadrže u skeletu prilične količine joda, pa su se u srednjem vijeku primenjivali u medicini. Boja skeleta ovisi od životnih uvjeta i organskog sastava (hrane) i može znatno varirati od plave do crne, žute ili crvene.

Po mjestu gdje se stvara skelet može biti vanjski ili nutarnji. U vanjskom skeletu kao u sićušnoj čašici žive pojednini polipi, da bi se tisuće tih čašica povezalo i izgradilo razgranatu koloniju. Nutarnji skelet nastaje u samom tijelu polipa pa izgleda kao da je živo tijelo kolonije navučeno na njega (kao rukavica na ruku).

Koraljni grebeni

Koraljni polipi se razmnožavaju pupanjem pri čemu se novonastale jedinke ne odvajaju već ostaju zajedno gradeći koloniju. Stalnim pupanjem, koje se uvek odvija na vrhovima grana, kolonija raste. Svaki pojedini polip, mekoga želatinoznog tijela, luči skelet koji ga štiti. Kada polipi uginu ostaje skelet koji se može nagomilati i dostići ogromne dimenzije. Treba napomenuti da u stvaranju tih grebena, pored skeleta koralja, sudjeluju i skeleti drugih životinja koje žive s koraljima.

Topla mora, gdje najmanja zimska temperatura varira oko 20°S, pogoduju ovim životinjama pa mogu dostići dimenzije koje zadivljuju. Tako grane jednoga tropskog koralja mogu biti više od 4m sa promjerom većim od 2m. Nagomilavanjem skeleta stvaraju se podvodne koraljne stijene, grebeni i atoli kao njihova posebna vrsta. Atoli imaju oblik prstena izgradjenog od koralja, a u središnjem dijelu je dublja morska voda. Rast skeleta ovih životinjica je jako spor, smatra se da grana promjera 1 cm raste godišnje 2-10 cm.

Neobično je važno da odredjeni uvjeti okoliša, nadasve temperatura morske vode, budu optimalni da bi i sam rast to bio. U morima, gdje su takvi uvjeti osigurani, stvaraju se koraljni grebeni vrlo impozantnih razmjera. Veliki koraljni greben na sjeveroistočnoj obali Australije, inače i najveći koraljni greben na svijetu, dugačak je 2000 km i predstavlja pravo čudo prirode, jer je tih 2000 km izgradilo mnoštvo sićušnih polipa (radi se o milijunima) udruženih u kolonije.

Važnost i uporaba

U izradi nakita i različnih ukrasnih predmeta rabi se samo pet od ukupno 27 vrsta prikladnih koralja. U Mediteranu se u te svrhe koristi crveni koralj (Corallium rubrum) koji je sada zaštićena vrsta. Skelet crvenog koralja izgradjen je od mnoštva iglica koje stapanjem u čvrstu masu grade stablo kolonije. Živi na dubini od 20-200 m u obliku razgranatog drvca bez listova koje je okrenuto naglavačke, odnosno visi sa podvodnih stijena.

Oduvijek su koralji činili nepoznanicu, zbog čega su im u narodnim vjerovanjima pripisivane magijske i ozdraviteljske moći. Takva vjerovanja su se prenosila sa koljena na koljeno i kod mnogih naroda zadržala do danas. U antičko doba, u Grčkoj se koralji posvećuju božici ljepote Veneri, Egipćani božici ljubavi Izidi i koriste u liječenju različitih bolesti.

Slično je bilo i kod Arapa koji su od koralja pravili prah za liječenje očnih, kožnih bolesti i čišćenje organizma. Za Rimljane su imali značenje amuleta koji donose sreću i dug život. I Indiji se za koralje vjeruje da zaustavljaju ludilo i donose mudrost, dok su medju afičkim plemenima još više cijenjeni i vrijede čitavo bogatstvo.

Suvremena medicina im baš ne vjeruje toliko, ali su i tu našli primjenu. Ljudsko tijelo lako prihvaća koralje, jer je njihov mineralni sastav sličan ljudskom pa ih ortopedski kirurzi koriste za presadjivanje kostiju. Po nekim alternativnim mišljenjima, mineralima iz koralja može se nadoknaditi njihov eventualni manjak u ljudskom organizmu i time spriječiti oboljenje izazvano tim nedostatkom.

Interesantno je da se rast koralja može uporediti s debljanjem stabla drvenastih biljaka jer se obadva vrše stvaranjem godova. Suvremeni paleontolozi utvrdili su u fosilima koralja fine godove za koje se smatra da ne tvore godišnje (kao kod drveća), već dnevne godove rasta. Na osnovu te dnevne stope rasta nadjeno je da je godina krajem perioda devona trajala oko 400 dana, dok suvremeni koralji izgrade oko 360 godova godišnje.

Ugroženost koralja

Idealno stanište za podvodni svijet tropskih i subtropskih mora predstavljaju koraljne šume, grebeni i atoli. U njima živi mnoštvo raznovrsnih riba, morskih zvjezdača, alga itd. Nemarom i nebrigom čovjeka taj morski svijet već postaje ozbiljno ugrožen.

Globalno zagrijavanje, izazvano zagadjenjem okoliša, uzima svoj visoki danak i u koraljima. Koralji su vrlo osjetljivi na temperaturna kolebanja i vole topla mora. U pretoploj morskoj vodi koralji se naprosto skuhaju i odbacuju alge, kojima se hrane zbog čega pobijele i uginu. Takve mrtve koralje napuštaju i ine životinje, koje su tu nalazile hranu i sklonište.

Danas je sve više i više pobijelelih korala, pri čemu se neki vrate u prethodno stanje, ali veliki broj njih ugine. Po nekim podatcima je 1998. god. bila najpogubnija za koralje jer ih je 16% izbijelelo ili uginulo. Po najcrnjim prognozama ako se u idućih 10-tak godina ne zaustavi zagadjenje okoliša i rast temperature, doći će do potpunog uništenja kamenih koralja.

Svrstavanje (taksonomija)

Razred Anthozoa (koralji) se dijeli na dva glavna podrazreda:

Octocorallia/Alcyonaria

1. Oktokoralji (Octocorallia ili Alcyonaria) koji su uvijek kolonialni i imaju osmostranu simetriju s osam perastih tentakula (pipaka); ovaj se podrazred dijeli na redove:

• Stolonifera
• Telestacea
• Alcyonacea
• Coenothecalia
• Gorgonacea
• Pennatulacea

Hexacorallia/Zoantharia

2. Heksakoralji (Hexacorallia ili Zoantharia) su organizmi sa šestosmjernom simetrijom, mogu biti pojedinačni ili kolonialni i tentakule su jednostavne (nisu peraste), poredane u jedan ili veći broj nizova oko usnog otvora pa grade krunu pipaka. Pripadaju im kako korali (kameni - koji izgradjuju grebene) tako i morske moruzgve koje se svrstavaju u redove (izumrli označeni križom):

• Actinaria (moruzgve)
• Madreporaria
• Zoanthidea
• Antipatharia
• Ceriantharia
• Corallimorpharia
• Numidiaphyllida †
• Scleractinia
• Chilbuchophyllida †
• Heterocorallida †
• Rugosa †
• Heliolitida †
• Tabulata †
• Cothoniida †
• Tabuloconida †
• Ptychodactiaria

Ekologija jadranskih žarnjaka

Kao i drugdje u subtropskim morima, znatan dio mediteranskih i jadranskih koralja te inih žarnjaka (Cnidaria), a pogotovo rjedje i najljepše vrste, razvijaju se pod izloženim i otvorenim obalama s obiljem čestih valova i olujnih vjetrova, dok su u mirnim i zaklonjenim uvalama uglavnom malobrojni i zastupljeni samo ponekim banalnim moruzgvama bez pravih koralja.

Medju priraslim (sesilnim) životinjama uz olujne obale su koralji jedna od najbrojnijih i najotpornijih skupina pa u biocenozama olujnog dna rijetko izostaju, a neki najotporniji su u Jadranu skoro isključivo ograničeni uz olujna obale, npr. Cladocora astraearia, Eunicella singularis, Dynamene cavolinii, Aglaophenia septifera i dr. Razmjerno je najviše otpornih i poluotpornih vrsta uz olujne otvorene obale medju jadranskim obrubnjacima (Hydrozoa). Evo naših glavnih vrsta uz olujne obale Jadrana (uz čakavska imena gdje su poznata):

Vrste olujnih obala

• Cladocora astraearia Grube (=Cl. paterfamilias auct., Kvarner: "koràj vakamìku") u Jadranu je najveći zastupnik bijelih kamenih koralja (Madreporaria), kakvi inače s raznim vrstama sudjeluju u izgradnji pučinskih koraljnih atola na tropskim oceanima. Raste kao veliki jastučasti busen debelih ovapnjelih grana u Sredozemlju i Jadranu na plićim izloženim dnima uz Velebitski kanal i oko vanjskih dalmatinskih otoka. Neki ga smatraju samo kao ekotipsku podvrstu većeg tipa Cl. caespitosa (L.) iz dubljega zaštićenog dna na Sredozemlju.
• Eunicella singularis (Esp.) (=Eu. stricta auct., Kvarner: "rùmeni koràj") je najotporniji na jače valove medju višim granatim koraljima u Jadranu i Sredozemlju. Raste na izloženom dnu podmorskih klisura i plićih obalnih špilja, a kod nas najviše uz srednjojadranske pučinske otoke i burne kvarnerske otoke uz Velebitski kanal.
• Clavularia ochracea Koch (=Cl. petricola Mar. & Kow.) je rjedji sitni koralj uz olujne obale zapadnog Sredozemlja, a u Jadranu je najčešći na orkanskim burištima istočnokvarnerskih otoka uz Velebitski kanal.
• Cornularia cornucopiae Pall. (=Tubularia rubra (Lam.)) je manji otporni koralj s poluprozirnim puzavim stabalcem. Raste na izloženim podmorskim klisurama od Istre do srednje Dalmacije, najviše pod burnim istočnokvarnerskim otocima uz Velebitski kanal.
• Aglaophenia septifera Broch. (Kvarner: 'morske pera') je najotporniji i najčešći zastupnik obrubnjaka uz olujne obale Jadrana, gdje raste na izloženim podmorskim klisurama i u olujnim obalnim špiljama. U nas je naj eš i na srednjojadranskim pu inskim otocima i na burnim istočnokvarnerskim otocima uz Velebitski kanal, pa oko Visa i inih pučinskih otoka.
• Dynamene cavolinii (Neppi) (=Sertularia pumila auct.) je sitna vrsta oko 1 cm, koja raste zajedno s prethodnom pod olujnim zasjenjenim stijenama u Kvarneru i na srednjojadranskim pučinskim otocima.
• Eudendrium rameum Pall. je česta u Sredozemlju i Jadranu pod olujnim plitkim stijenama oko Velebitskog kanala, Visa, Lastova i inih pučinskih otoka.
• Sertularella polyzonias L. takodjer je otporna pod plićim olujnim stijenama u Sredozemlju i Jadranu npr. uz Velebitski kanal i pučinski otočići oko Visa i Lastova.
• Moruzgve (Actiniaria, u Kvarneru: "morske rôžice", na Visu: "morski cvît"), u Sredozemlju i Jadranu sadrže brojne poluotporne vrste od izloženih do poluzaklonjenih obala: npr. Bunodactis rubropunctata Grube, Actinia equina L. i Anemonia sulcata (Penn.), a rjedje su uz njih još Actinia cari Chiaje i Bunodactis verrucosa (Penn.). Neotporne vrste žarnjaka koje se na Jadranu nalaze samo u zaštićenim uvalama ili na dubljim dnima su npr. Eudendrium ramosum (L.), Aglaophenia pluma (L.), Alcyonium palmatum Pall., Cerianthus membranaceus (Spal.), itd.

Summary

Corals are marine organisms in class Anthozoa of phylum Cnidaria typically living in compact colonies of many identical individual "polyps". The group includes the important reef builders that inhabit tropical oceans, which secrete calcium carbonate to form a hard skeleton. A coral "head", which appears to be a single organism, is a colony of myriad genetically identical polyps. Each polyp is typically only a few millimeters in diameter. Over many generations, the colony secretes a skeleton that is characteristic of the species. Individual heads grow by asexual reproduction of individual polyps. Corals also breed sexually by spawning. Polyps of the same species release gametes simultaneously over a period of one to several nights around a full moon.

Although corals can also catch small fish and animals, such as plankton, using stinging cells on their tentacles, most corals obtain the majority of their energy and nutrients from photosynthetic unicellular algae called zooxanthellae. Such corals require sunlight and grow in clear, shallow water, typically at depths shallower than 60 metres (200 ft). Corals can be major contributors to the physical structure of the coral reefs that develop in tropical and subtropical waters, such as the enormous Great Barrier Reef off the coast of Queensland, Australia. Other corals do not have associated algae and can live in much deeper water, with the cold-water genus Lophelia surviving as deep as 3,000 metres (9,800 ft).

Literatura

• I. Matoničkin, I. Habdija, B. Primc-Habdija: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata. Školska knjiga, Zagreb 1998.
• M. Krunić, 1977: Zoologija invertebrata knj. 1. Naučna knjiga, Beograd.
• M. Krunić, 1979: Zoologija invertebrata knj. 2, Naučna knjiga, Beograd.
• V.A. Dogelj, 1971: Zoologija beskičmenjaka. Naučna knjiga, Beograd.
• F. Pax & I. Müller, 1962: Die Anthozoenfauna der Adria. Fauna et flora adriatica, vol. III: 343 str. Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split.

Poveznice

• Jadranske meduze (Scyphozoa)

Reference

Elaborated and enlarged by GNU-license: almost combined from Chakavian WikiSlavia and Croatian Wikinfo.