Jadranski grmasti vranjemili

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Jadranski grmasti vranjemili (halofitni Limonium s hrvatskih otoka i oko jugoistočne Europe): Ova originalna studija je poglavlje iz auktorova doktorata i kao otvoreni izvornik se može kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

  • Auktor: Dr.sc. A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
  • Izvornik: Dr.Sci. A.Ž. Lovrić; Taksonomsko-biocenotske osobitosti olujnih obala i vrhova Tauro-dinarskog velekrasa (Ph.D. Thesis), str. 218-246, Univ. Zagreb 1995.

ABSTRACT

Adriatic woody Limonium (halophytic lignified Plumbaginaceae of southeastern Europe): Among the halophytes in saline soils of eastern Ardiatic shores and isles, Limonium is the most frequent and diversified with dozen species: L. narbonense, L. oleifolium, L. cancellatum, L. anfractum, L. vestitum, L. diomedeum, L. liburnicum, L. X visianii, L.X dictyophorum, and also others in Aegean shores and isles.

In the inland saltmarsh of Pannonian plain, the unique related is Limonium gmelinii ssp. hungaricum. The main groups of halophytic vegetation in Balkan shores including these Limonium is Crithmo-Limonietalia in rocky shores, Artemisio-Limonietalia in stormy isles, and Limonio-Salicornietalia in swampy shores.

Proslov

Limonium i ine Plumbaginaceae na obalnom krasu (Hrv. Primorje: "vranjemil", na Krku: "runčica", grč. próphasis, turs. Kuduzotu): Iz ove pretežno južne porodice najviše u tropima rastu odrvenjeli rodovi Plumbago i Ceratostigma s desetak grmolikih vrsta. U sjevernoj Africi, Arabiji i južnom Sredozemlju raste na obalnim slanušama i u slanim polupustinjama više polugrmastih i grmolikih svojta iz širjeg roda Limonium ampl., pa još drugi srodni grmoliki rod Limoniastrum. Limonium je zato jedan od najčešćih i najvažnijih odpornih rodova na zasoljenim obalnim vjetrometinama Jadrana i istočnog Sredozemlja.

U starijoj floristici se ovaj ubrajao u širi lineovski rod "Statice" (zajedno s Armeria), ali je danas izdvojen i dijelom rastavljen na više inih rodova (Limonium, Armeria, Myriolepis, etc.). Kod nas obuhvaća dvije glavne sekcije: tipska Limonium s.s. su zeljasti higro-halofiti velikih listova na slanim močvarama i nutarnjim kopnenim slanušama, a druga sect. Statice (Eustatice M.Gan.) su većinom polugrmasti do grmoliki ksero-halofiti olujnih i zasoljenih klisurastih obala Sredozemlja, kod kojih je stabljika bar pri dnu odrvenjela, listovi sitniji i s paralelnim žilama (ili samo s jednom žilom), a cvat bar dijelom manjeviše sadrži i sterilne ogranke bez cvjetića (ponekad i bodljaste).

Iako za ostalu Europu, zapadno Sredozemlje i Crno more postoje već po više monografija toga značajnog roda, on je u našoj slaveno-kopnenoj floristici bio slabije istražen, pa su se tu tek po jugo-tradiciji većinom prenosile tek 2 skupne tzv. "vrste", koje su ustvari označavale cijele gorespomenute sekcije: tzv. Statice "limonium" auct.ampl. (= sect. Limonium) i tzv. St. "cancellata" auct.ampl. (= sect. Eustatice).

Pritom se na raznolikost tog roda kod nas gledalo s dosta formalizma i predrasuda, pa su se vrste čak 'namještale' po republičkim granicama ili otočnim grupama bez pravog poznavanja ekologije i pripadnih halocenoza. Tek je u novije doba taj rod bar djelimice razrađen za Jadran i Balkan, npr. Erben (1980-1991), Lovrić (1976, 1988, 1995), itd. Novijim istraživanjima su kod nas nađene kao manje odporne na zavjetrinskim obalama i u zaštićenim slanušama npr. Limonium cancellatum s.s. (Bern.) Ktze., L. bellidifolium (Gou.) Dum., L. oleifolium Mill., L. tommasinii Pign. i L. ferulaceum (L.) Ktze. (Myriolepis ferulacea Erben & al.).

Naši odporniji endemi koji većinom rastu na burnima kamenim obalama i olujnim otočićima su niže prikazani: L. anfractum, L. dubium, L. vestitum, L. diomedeum, L. visianii, L. dictyophorum i L. liburnicum. Eolski gradient otpornosti roda Limonium na istočnom Jadranu: najmanje odporni L. bellidifolium < L. oleifolium < L. tommasinii < L. ferulaceum < L. cancellatum s.s. < L. narbonense < L. anfractum < L. dubium < L. vestitum < L. diomedeum < L. visianii < L. dictyophorum < L. liburnicum kao najotporniji na olujnim presoljenim obalama.

Limonium gmelinii s.lat.

Širje shvaćeni Limonium gmelinii (Willd.) Ktze. ampl. (Statice gmelini Willd.) je ponto-kaspijska grupna svojta s više geografskih podvrsta. Tip subsp. gmelinii s.s. je istočnija aralokapijska podvrsta u slanim stepama i polupustinjama uz Aralsko i Kaspijsko more, na zapadu do južne Ukrajine i Krima. Dalje na sjeverozapadu uz Crno more tj. u jugozapadnoj Ukrajini i na obalama Rumunjske i Bugarske raste središnja podvrsta L. gmelinii subsp. hypanicum (Klok.) Soo, koja dolazi npr. na kamenitim obalama Dobrudje u halocenozi Limonio-Goniolimonetum besseriani.

Najzapadnije je izdvojena kao poluendem oko Panonije naša podvrsta L. gmelinii ampl. subsp. hungaricum (Klok.) Soo (L. hungaricum Klok.): Ova raste većinom u panonskoj halocenozi Limonio-Artemisietum monogynae na nutarnjim kontinentalnim slatinama Magjarske, Slovačke, Erdelja i Vojvodine, a u Hrvatskoj je sada vrlo rijetka i danas još raste samo u Baranji (ranije i Medjimorje gdje je uništena).

L. narbonense (L. serotinum)

Od širokolisnih zeljastih vranjemila iz europske grupe L. vulgare Mill. (Statice limonium L.) koji rastu na niskim muljastim obalama, tip L. vulgare s.s. (obični vranjemil) kao prototip cijelog roda Limonium, raste uglavnom na atlantskim obalama sjeverozapadne Europe i kod nas na Jadranu izostaje.

Na Sredozemlju i Jadranu je najčešća srodna južnija svojta Limonium narbonense Mill. (L. serotinum (Rchb.) Pign., Statice "limonium" auct.medit. p.p.), koja je proširena na nižim pješčanim i muljevitim obalama Jadrana i Egejskog mora među halofitima reda Limonietalia, Cakiletalia i sl.

Limonium dubium (L. smithii)

Mali vranjemil, Limonium dubium (Guss.) Litar. (Statice smithii Ten., Lim. pignatii Brullo & Martino, na Kvarneru: "travỳna"): Ovo je disjunktni relikt tirenskih i jadranskih otoka, npr. kod nas Cres, Pag, Senjski arhipelag i obala Ravnih kotara. Raste na olujnim i zasoljenim klisurastim obalama pod udarom jake bure, većinom u halocenozi Aurinio-Astragaletum dalmatici.

Od neodpornog srodnika L. oleifolium (s.s.) izdvaja se L. dubium: nižim rastom do 50 cm, sitnijim listovima većinom u tjemenim rozetama, jače razgranjenim cvatom s valovito-krivudavim ograncima, a cvjetići približno tvore prijelaz između L. oleifolium i L. anfractum, pa je to možda podrijetlom i njihov introgresijski križanac.

Pravi Limonium cancellatum s.s.

Tipska uža vrsta Limonium cancellatum (Bernh.) Ktze. s.s. (Statice cancellata Bernh.; Dalmacija: "mrižica") je okolojadranski poluendem, a kod nas većinom raste na kamenim obalama u halocenozi Plantagini-Limonietum cancellati. U odnosu na odpornije srodnike, taj tip razmjerno slabije podnosi olujne vjetrove i pretežno raste na poluizloženim do zaklonjenim kamenim obalama tj. u kamenim uvalama i duž otočnih kanala, a većinom ga nema južnije i na olujnim pučinskim otocima, gdje ga zamjenjuju desetak inih srodnih endema (vidi niže).

Također je i edafski ograničen na čvrste vapnenačke obale, pa ga zato nema niti na flišnim obalnim strminama od trošnih breča i lapora, gdje ga zamjenjuje idući L. anfractum sve do sjevernog Jadrana npr. u Istri i Kvarneru. Isto i prama jugu tipski L. cancellatum raste uz more gdjegod su čvrste vapnenačke stijene, npr. pod Konavoskim stijenama (Cavtat-Molunat) i na vapnenačkom rtu Platamuni, gdje mu je najistočnije i jedino nalazište u Crnoj Gori. Južnije od Budve pa sve do Valone ga više nema zbog neprikladnih staništa, jer su tamo sve strme obale od fliša i sadrže uglavnom L. anfractum (L. dictyophorum).

L. dictyophorum (L.anfractum)

Uspravni vranjemil, Limonium dictyophorum (Tsch.) Degen (L. anfractum (Salm.) Salm. s.s. (Statice anfracta Salm., St. dictyophora Tausch, na Krku: "runčica") je širi poluendem uzduž iztočnog Jadrana. Ranije je krivo smatrana samo endemom južnog Jadrana, ali je kasnije dosad nadjena od Albanije duž Dalmacije sve do Kvarnera.

Poznata su nalazišta npr. Makarsko primorje, Pelješac, Ravni Kotari, velebitska obala, jugoistočna Istra, jugoistočni Krk (Baška), Prvić, Goli, itd. Kod nas je značajna za izložene flišne obale na zasoljenim vjetrovitim odsjecima pješčenjaka i lapora, kao poluzimzeleni polugrm većinom u flišnoj halocenozi Limonietum anfracti.

Limonium vestitum

Dlakavi vranjemil, Limonium vestitum (Salm.) Salm. (Statice vestita Salm., Lim. velutinum Bogd.& Brullo ?): Ovo je jadranski stenoendem srednje Dalmacije, ograničen na olujne pučinske otoke srednjeg Jadrana: Svetac (S.Andrija), Kamik, Barjaci, Komiža na zapadu Visa. Većinom raste kao listopadni polugrmić, na gipsnim i flišnim obalnim stijenama pod najjačim udarom valova, npr. u halocenozi Puccinellio-Centaureetum crithmifoliae.

Limonium brusnicense

Pučinski vranjemil, Limonium brusnicense Trinajstić (L. pomoense Bogd.& Brullo), je otočni endem vulkanskih pučinskih otoka na eruptivima središnjeg Jadrana, s klasičnim nalazištem na otoku Brusniku (južno od Svetca), pa još zapadnije i na eruptivnom otoku Jabuka. Ovaj raste na olujnim i zasoljenim klisurastim obalama silikatnih eruptiva, pod najjačim udarom pučinskog juga, a najviše u halocenozi Aurinio-Brassicetum botterii kao poluzimzeleni polugrmić.

Limonium margaceum

Laporski vranjemil, Limonium margaceum AZ. Lov. 1995, D.Sc. 126 (Statice "anfracta" auct.libur. p.p.): to je najveći srodnik grupe L. cancellatum ampl. u sjevernoj Dalmaciji, a najviše raste na zapadnim lapornim obalama Ravnih Kotara: južna padina Rtine uz tjesnac Ljubač (loc.cl.), rt Zečevo (Jasenovo), otok Vir i rtovi Loparskog poluotoka na Rabu. Odlikuje se većim poluuspravnim rastom, ogranci cvata poluravni slabo krivudavo-vijugavi, kožasti listovi veći glatko-sjajni i polugoli slabo kvrgasti (skoro bez dlaka).

Limonium austrocancellum

Južna mrižica, Limonium austrocancellum AZ. Lov. 1995, D.Sc. 127 (Statice "cancellata" auct.ragus. p.p.): to je naš najiztočniji endem grupe L. cancellatum ampl. na jugoiztočnom kraju. Tu riedko raste uz Konavle i izvan Boke, pa se dielom mieša s L. dictyophorum (koji tu raste uz niže poluizložene kamene obale do ušća Neretve).

Rjedji L. austrocancellum tu raste jedino po olujnim klisurinama najizloženijih rtova pod udarom pučinskog juga: rt Pač u Konavoskim stijenama podno Popovića, jugozapadni odsjek rta Molunat (loc.cl.) i jugozapadne klisure rta Platamuni (izmedju Budve i Bigova). Od južnih srodnika se iztiče kvrgastim nisko-zbijenim rastom, ogranci cvata jače mrežasti uglato-krivudavi, listovi sitniji više sivkasto-dlakavi (nalik na L.cancellatum).

Limonium X visianii

Prijelazni dalmatinski vranjemil, Limonium X visianii M.Gan. (Lovrić 1975, 1987, 1995 itd., L. pharosianum Bogd.& Brullo, L. anfractum X diomedeum): Ovo je endem srednjodalmatinskih otoka: Hvar, Vis, Pakleni, Korčula, gdje raste pod udarom pučinskog juga na olujnim i zasoljenim obalama s hazmofitima sveze Aurinio-Capparion. Najvjerojatnije je po iskonu to prijelazni introgresijski križanac na graničnom međuprostoru L. anfractum X L. diomedeum.

Ističe se jačim grmolikim rastom do 60 cm, drvenasta stabljika je debela do 3 cm i rašljasto razgranjena, a grane višegodišnje odrvenjele do 1 cm debele, listovi većinom u tjemenim rozetama na vrhu grana (pri cvatnji nema prizemnih), kožasti su vazdazeleni i sivodlakavi, po više cvatova na vrhovima grana su prijelazni između L. anfractum X diomedeum, s valovito-izduženim ograncima i pepeljastosivim cvjetićima.

Limonium suberectum

Sjeverni kvarnerski vranjemil, Limonium suberectum (Borb.) A.Z.L. 1995, 2014 (Statice cancellata var. suberecta Borb., L. lovricii Bogd.& Brullo, na Krku: "vela runčica"): Ovo je lokalni endem olujnih sjevernojadranskih obala, najčešći oko Velebitskog kanala npr. velebitska obala Jurjevo-Stinica, jugoistočni Krk oko Baške i Vrbnika, pa Prvić i Goli otok. Raste na zasoljenim klisurastim obalama pod jakim udarom olujne bure, najviše u halocenozi Aurinio-Astragaletum dalmatici.

Ističe se grmolikim rastom do 60 cm, snažna drvenasta stabljika je debela do 4 cm i razgranjena poput orguljastog kandelabra, višegodišnje odrvenjele grane debele su i preko 1cm, a listovi na granama su u vršnim rozetama posve goli i gladki tamnoplavkasti, stare lisne peteljke ostaju sklerotizirane i oko grana tvore zaštitni ovoj, cvatovi s krivudavo-prepletenim ograncima i pepeljastosivim cvjetićima.

Limonium liburnicum

Patuljasti vranjemil, Limonium liburnicum A.Z.L. 1975, 1987, 1995, 2014 (Statice "minuta" auct.croat. non L., L. cancellatum X vestitum ?, na Krku: "mića runčica"): Na najgorim orkanskim burištima istočnokvarnerskih otoka uz Velebitski kanal je po presoljenim obalnim kamenjarama nađena još jedna endemska polugrmasta svojta iz širje skupine L. "cancellatum" ampl., koja se nizom oznaka izdvaja od tipa L. cancellatum s.s., a po cvatovima je donekle između L. vestitum i L. cancellatum.

Ova se ističe vrlo sitnim rastom patuljastog polugrmića, pa je u zrelosti pri cvatu visoka jedva 4 - 12 cm, listovi su sićušni okruglasto-lopatasti (3-6 mm), srebrnopepeljasti i kratko baršunasto-dlakavi, na kratkoj peteljčici skoro sjedeći, cvat je kratak okruglast i slabo razgranjen 2-3 puta, oštro-krivudavih i gusto prepletenih grančica pod uskim kutom, sterilni su ogranci ježinasti tj. oštro-bodljasti na vrhovima, cvjetići vrlo sitni (po građi između L. vestitum i L. cancellatum).

Dosad je ova nađena samo na olujnim otocima i školjevima u široj okolici ispred Senja tj. jugoistočni Krk oko Baške (rtovi Rebica i Škuljica), Prvić, Sv.Grgur, Goli otok i okolni otočići Zecje, Galun, Brezonjin, Njivica, Maligoli, Mag i dr. Tu raste jedino i isključivo na najgorim orkanskim burištima većinom na presoljenim obalnim kamenjarama sa slanom korom u halocenozi Artemisio-Salsoletum ponticae.

Limonium X subanfractum

Limonium subanfractum Trinajstić (L. issaeum Bogd.& Brullo, L. diomedeum X dictyophorum ?): Ovo je južnodalmatski otočni endem na obalama pučinskog Visa i susjednih otočića, gdje raste većinom na dolomitnim i gipsnim stijenama uz more. Vjerojatno je hibridnog podrijetla, tj. nastao medjuotočnom introgresijom iz endemskih L. diomedeum X L. dictyophorum.

Limonium diomedeum

Limonium diomedeum Brullo (L. pelagosae Bogd.& Brullo), je prekogranični endem pučinskih otočića jugozapadnog Jadrana, gdje raste na talianskim Tremitima (locus classic.) ter još na hrvatskoj Palagruži, a takodjer pripada široj skupini L. cancellatum ampl.

Južni Limonium u Grčkoj

Slična staništa zasoljenih kamenih obala poput Jadrana, takodjer su česta i na egejskim obalama u Grčkoj, gdje su za njih značajne zamjenske kserohalinske svojte roda Limonium: npr. L. oleifolium Mill., L. graecum (Poir.) Rech., L. carpathum (Rech.) Rech., L.X pigadiense (Rech.) Rech., L.X hyssopifolium (Girard) Rech. i još niz inih lokalnih endema. Među njima je razmjerno najčešći L. graecum ampl. koji obuhvaća više zamjenskih podvrsta i križanaca na obalama i otocima Egejskog mora, a tu većinom rastu na izloženim i zasoljenim kamenim obalama sveze Crithmo-Limonion graeci.

Ini novi sinonimi

Zadnjih par godina je Bogdanović (Bogd.& Brullo, 2015) uz ino objavio u grupi L. cancellatum ampl. desetak novih sinonima, koji se većinom odnose na već prije niz godina poznate i opisane svojte: npr. L. pomoense, L. pelagosae, L. issaeum, L. lovricii, itd.- a koje se stvarno odnose na ranije već poznate: L. brusnicense Trić., L. diomedeum Brullo, L. subanfractum Trić., L. suberectum (Borb.) AŽ. Lov., ...etc. Vidi još pobliže: Limonia 'nova' dubiosa.

Istočniji Acantholimon

Istočnomediteranski rod Acantholimon Boiss. (ježinac, grč. tsapone), obuhvaća niz vrsta bodljikavo-jastučastih grmova i polugrmića, koji rastu na sušnom gorju južnog Balkana i jugozapadne Azije, u izloženim ježinastim tragantidima kseromontanog reda Acantholimo-Astragaletalia. Npr. na planinama Grčke, južne Albanije i zapadne Macedonije raste najzapadniji balkanski ježinac, Ac. androsaceum (Jaub.& Spach.) Boiss., zatim dalje u Turskoj obični ježinac Ac. echinus (L.) Bunge i istočnije još mnoštvo drugih azijskih.

EKOLOGIJA HALOFITNIH VRANJEMILA

Kserohalofiti kamenih obala iz sredozemnog reda Crithmo-Limonietalia Mol. 34 i europskog razreda Crithmo-Limonietea Br.Bl. 1947 (Kvarner: "grote"): Ova vegetacijska grupa obuhvaća kose i niske kamenite obale izložene mokrom zaprskavanju od udara valova. Taj razred obuhvaća oko Europe tri reda, od kojih na većem dijelu Sredozemlja prevladava tipski red Crithmo-Limonietalia s.s., zastupljen duž jugozapadnog Balkana s dvije regionalne sveze.

Zapadni Crithmo-Limonion

Zapadnomediteranska sveza Crithmo-Limonion Mol. 1934 ima kod nas istočnu granicu i tu sadrži 3 zajednice pretežno u obalnoj zavjetrini, dok ju na olujnim kamenim rtovima i pučinskim otočićima već zamjenjuje druga odpornija sveza Microrrhinion litoralis (usp. niže). Pripadne halocenoze na Jadranu se uglavnom razlučuju edafski, a ne prostorno-geografski:

Plantagini-Limonietum

Plantigini-Limonietum cancellati s.s. Hić.(1934) 1939, je najčešća halocenoza na kamenim obalama kod nas, a raste na poluizloženim kraškim obalama i u kamenim uvalama većine otoka i na kopnu od Istre do Konavala. Proširena je od jugoistočne Istre sve do južnog Jadrana, gdje na čvrstim vapnenačkim stijenama zamjenjuje iduću flišnu zajednicu.

Limonietum anfracti

Limonietum anfracti (Hić. 1962) Ilij. 1983 (Plantagini-Staticetum schoenetosum Hić.) zabunom je opisana kao južnojadranski endem gdje bi navodno zamjenjivala gornju zajednicu, ali je zatim dosad nađena ustvari duž cijelog Jadrana mozaično s predhodnom, jer ova naseljuje izložene flišne obale lapora i breča, npr. Dubrovnik (loc. clas.), Makarsko primorje, Pelješac, Ravni Kotari (Nin-Ljubač), Lopar, Baška, Susak, Srakane, itd. Ovoj je slična još istočnija zamjenska halocenoza Crithmo-Limonietum oleifolii (Ecodomidou 1969) Gehu & al. 1992, na zasoljenim flišnim strminama grčkih obala i egejskih otoka.

Crithmo - Limonietum

Neodporna osiromašena zajednica Crithmo-Limonietum narbonensis Gehu & al. 1992, naseljuje zaštićene strme obale u mirnijim uvalama i uskim kanalima od zapadne Istre mjestimice kroz Dalmaciju i Grčku sve do jugozapadne Turske, s pokazateljima Limonium narbonense (Statice serotina), Lotus cytisoides, a dominira Crithmum maritimum.

Crithmo-Limonion graeci

Slična istočnomediteranska sveza Crithmo-Limonion graeci (Uslu & Lov. 1989) Gehu & al. 1992 (Crithmo-Malcolmion Uslu & Lov. 1989, 1991, "Crithmo-Staticion" auct.orient. non Mol., Staticion "orientale" auct. p.p.; grč. parochtie, turs. Kiyi taslik): Ova zamjenjuje predhodnu zapadnu svezu na izloženim egejskim obalama Grčke i jugozapadne Turske.

Zajednički pokazatelji su: Limonium graecum ampl., Senecio bicolor (Cineraria maritima), Cichorium spinosum, Carlina tragacanthifolia, Elymus rechingeri (endem), Sedum litoreum, Goniolimon spec.plur., a u fauni tuljan Monachus monachus, istočni galeb Larus genei i zmija Coluber rubriceps. Ta sveza obuhvaća desetak istočnomediteranskih zajednica (Gehu & al. 1992), npr.:

  • Malcolmio-Limonietum graeci Krause & al. 1969, je prototip sveze i najčešća pripadna zajednica na poluizloženim grčkim obalama Egejskog mora.
  • Limonio-Cichorietum spinosi (Knapp 1965) Gehu & al. 1987 (Cichorio-Carlinetum Gehu & al. 1992) je najodpornija halocenoza iz ove sveze, na olujnim i presoljenim strmim obalama srednjih i južnih egejskih otoka, gdje se s jakom posolicom uspinje i do 90m uvis.
  • Na jugoistoku Egejskog mora u otočju Dodekanez raste na olujnim obalama Crithmo-Limonietum hyssopifolii Gehu & al. 1992 (Frankenio-Limonietum & Zygophyllo-Limonietum hyssopifolii Gehu), pa na poluizloženim stijenama Dodekaneza još Limonietum carpathi Gehu & al. 1992 i na vlažnim prokapnim obalama Crithmo-Limonietum pigadiensis Gehu & al.92.
  • Na sjevernim egejskim obalama npr. poluotok Halkidika i susjedni otoci, raste Malcolmio-Centaureetum huljakii (Pavlides 1976) Laurent. 1993, na silikatnim strminama olujnih obala s pokazateljima: Limonium oleifolium, Malcolmia flexuosa, Centaurea huljakii (endem) i Allium guttatum.
  • Cymbalario-Polygonetum praelongi Uslu & Lov. (1987) 1991, je najistočnija poznata halocenoza iz te egejske sveze u jugozapadnoj Turskoj na olujnim obalama pod južnim udarom pučinskog Imbata npr. rt Gelidonya (loc. cl.), s pokazateljima: Cymbalaria longipes (endem), Polygonum praelongum (P. equisetiforme), Biserrula graeca, Sonchus tenerrimus, Avena ludovici, Sedum litoreum.

Ostali slični halofitni redovi

Sjeverniji atlantski red Crithmo-Armerietalia Gehu 1964, zamjenjuje mediteranski Crithmo-Limonietalia, na hladno-vlažnim kamenim obalama sjeverozapadne Europe, gdje pripada u zapadnoj Europi sveza Crithmo-Armerion (Pavil.) Gehu, a na sjeveru Europe Cochleario-Armerion Gehu. Pontosarmatski kserohalinski red Artemisio-Limonietalia Gol.& Solom. 1988 (vidi niže) nastava olujne i presoljene kamene obale Kaspijskog, Azovskog i Crnog mora, pa i kod nas najjača orkanska burišta sjeveroistočnog Jadrana. Istočni red Lysimachietalia mauritianae Naka.& Suzuki 1975, nastava zasoljene kamene obale jugoistočne Azije, npr. u Japanu sveza Peucedanion japonicae Ohba 1970.

Artemisio - Limonietalia

Polupustinjski kserohalofiti iz pontosarmatskog reda Artemisio-Limonietalia Gol.& Solom. 1988 i aralokaspijskog razreda Festuco-Limonietea Karpov & Mirkin 1985: Taj istočni kontinentalni razred obuhvaća slane stepe i kamene polupustinje umjerenog pojasa od Ukrajine do Turkestana, a tipski istočni red Festuco-Limonietalia Gol.& Solom. 1988 sadrži kserobazične stepe uglavnom oko Kaspijskoga i Aralskog mora.

Drugi zapadniji red Artemisio-Limonietalia obuhvaća pontosarmatske slanjače i slane polupustinje s više pontskih sveza. Najzapadnija je na presoljenim orkanskim burištima istočnojadranska Microrrhinion litoralis (Staticion dalmaticum), pa uz Crno i Azovsko more još sveza Kochio-Limonion, uz Kaspijsko more Malococarpion crithmifolii i dr. Ove kserohalinske sveze uz sušne i olujne obale istočnijih mora zamjenjuju poluodpornu sredozemnu svezu Chritmo-Limonion.

Microrrhinion litoralis

Eolski kserohalofiti olujnih presoljenih kamenjara iz istočnojadranske sveze Microrrhinion litoralis (Hić. 1934) 1975 (Staticion "dalmaticum" Hić. 1934, usp. Lovrić 1975, 1987, 1991, 1995): Ova sveza je florno-ekološki i biogeografski na prijelazu između sredozemnih obalnih halofita reda Chritmo-Limonietalia Mol. i stepsko-pustinjskih kserohalofita istočnog reda Artemisio-Limonietalia.

Zato ona raste na olujnim i presoljenim priobalnim kamenjarama istočnojadranskih rtova i otočića pod udarom jake i česte zračne posolice, gdje zamjenjuje poluodpornu sredozemnu svezu Chritmo-Limonion s.s. iz susjednih zavjetrinskih i poluizloženih obala izloženih tek rjeđemu mokrom prskanju valova. Pedološka podloga ove sveze su holoskeletne kamenjare pustinjskog tipa serir (litosol s.l.) često još prekrivene slanom korom ili skeletne saliternjače s ptičjim guanom na galebovim otočićima.

Zajednički pokazatelji te sveze su: Microrrhinum litorale, Elymus pycanthus (Elytrigia litoralis), Vincetoxicum croaticum (Cynanchum adriaticum, endem), Allium comutatum (A. bimetrale), Lotus creticus (L. commutatus), Cichorium pumilum, Senecio leucanthemifolius i Limonium cancellatum s.lat., a u fauni gnjezdišta Larus cacchinnans. Vjetrovni gradient odpornosti kserohalinske vegetacije kamenih obala Jadrana: u zavjetrinama Limonietum anfracti < Plantagini-Limonietum cancellati < Limonio-Goniolimonetum dalmatici < Chritmo-Arthrocnemetum glauci < Cynancho-Allietum commutati < Atriplici-Asparagetum maritimi < Artemisio-Salsoletum ponticae na najjačim presoljenim burištima. Tu pripadaju 4 najodpornije halocenoze na Jadranu:

Limonio-Goniolimonetum

Limonio-Goniolimonetum dalmatici Hić. (1934) 1963; Ovo je endemska halocenoza na burnim obalama sjeverne Dalmacije, najviše oko Paga (loc. clas.) i Ravnih kotara. To je i prototip ove sveze.

Crithmo-Arthrocnemetum

Chritmo-Arthrocnemetum glauci (Ginzb. 1926) 1975 (as. Chritmum maritimum + Arthrocnemum glaucum Ginzb.): U manje olujnom zapadnom Sredozemlju s vlažnijim vjetrovima i mokrom posolicom je Arthrocnemum glaucum uglavnom ograničen na niske slane močvare. Naprotiv na olujnim i presoljenim jadranskim i južnoegejskim otocima (Ginzberger 1926, Rechinger 1943, 1951, etc.) on često još raste također i na sušnim klisurastim strminama olujnih rtova i otočića, gdje tvori ovu posebnu kserohalinsku zajednicu.

Kod nas se tako nalazi samo na jakim vjetrometinama u razponu od strmina od 3-90m uvis, npr. Premantura na jugu Istre, otok Unije, Senjski arhipelag, Svetac, Vis i okolni pučinski otočići. Pokazatelji te zajednice su: Arthrocnemum glaucum, Chritmum maritimum (dif.), Limonium dubium (Statice smithii), Inula chritmoides subsp. mediterranea (I. acutifolia) i Elymus pycnanthus.

Artemisio - Salsoletum

Artemisio-Salsoletum ponticae (Horv. 1962) 1975 (as. Artemisia "gallica" Horv. non Br.Bl.): Ovo je ekstremno kserofilna halocenoza pustinjskog tipa na olujnim golim rtovima duž Velebitskog kanala, najviše oko Baške (rt Rebica i Škuljica), pa otok Sv.Marko (loc. cl.), Prvić, Sv.Grgur, Goli, Mag, itd. Tu nastava izključivo najjača olujna burišta s jakom posolicom na golim kamenjarama prekrivenim slanom korom kroz veći dio godine.

Ova je zajednica kod nas najsličnija prednjoazijskim slanim polupustinjama i florno-ekološki uglavnom nema veze sa sredozemnim obalnim redom Chritmo-Limonietalia. Pokazatelji su dijelom endemi: Artemisia maritima, Salsola pontica, Limonium liburnicum (endem), Senecio fluminensis (endem), Microrrhinum aschersonii (end), Cichorium pumilum, Atriplex prostrata, Daucus hispanicus subsp. fontanesii, a u fauni račić Tylos ponticus i obalni štipavac Pselaphochernes litoralis.

Atriplici - Asparagetum

Atriplici-Asparagetum maritimi A.Z.L. (1971) 1975, zamjenjuje ostale zajednice na olujnim kamenim otočićima s kolonijama galeba pod čestim udarom najjače velenitske bure i obilne zračne posolice, uglavnom u Kvarneriću i Velebitskom kanalu: npr. školjići Zecje, Galun, Kormat, Maligoli i dr.

Ova nitrohalinska zajednica raste na zasoljenim kamenjarama s naslagama galebova guana. Pokazatelji su: Asparagus maritimus, Atriplex arenaria (A. tornabenei), Chenopodium botryodes, Carduus micropterus i diferencialna Euphorbia fragifera, a u fauni gnjezdišta morskih ptica Larus cacchinnans i Sterna hirundo.

Istočni Kochio-Limonion

Slični pontosarmatski kserohalofiti iz istočnoeuropske sveze Kochio-Limonion Korzh. 1987, obuhvaćaju sušne halocenoze olujnih kamenitih obala od istočnog Balkana uz Crno i Azovsko more, s više pripadnih odpornih zajednica:

  • Goniolimoni-Crithmetum maritimi Vicherek 1971, je osiromašena jugozapadna zajednica iz te sveze uz Crno more na izloženim silikatima kamenih obala pod udarom sjeverca ("Dramudana") oko granice Turske i Bugarske, npr. rt Igneada itd. Pokazatelji su: dominira Chritmum maritimum, pa Goniolimon collinum i Limonium gmelinii.
  • Crithmo-Elytrigietum bessarabicae Korz.& Klukin 1990, raste pod udarom krimske burje na karbonatnim obalama južog Krima, a najviše na rtovima Saryč i Martyan. Pokazatelji su: Crithmum maritimum (NE-granica), Argusia sibirica, Elytrigia bessarabica, Lactuca tatarica i Senecio bicolor (Cineraria maritima).
  • Puccinellio-Limonietum meyeri Korzh. 1987: Ovo je prototip sveze Kochio-Limonion na izloženim silikatima kamenih obala oko Azovskog mora pod udarom sibirskih oluja "burani", osobito na sjeveru rta Kerč. Pokazatelji su: Limonium meyeri, Halimione verrucifera, Kochia prostrata, Holosteum umbellatum i diferencialna Puccinelia distans.

Limonio - Salicornietalia

Močvarni halofiti iz reda Limonio-Salicornietalia Pign. i širjeg razreda Puccinellio-Salicornietea (Topa 1939) Wendel. 1950 (= Salicornietea fruticosae (Br.Bl. 1952) Tx.& Oberd. 1958 ill.; slanuše: Dalmacija "soline", grč. halimion, turs. Sazligi): Ovaj drugi vegetacijski tip močvarnih higrohalofita obuhvaća tri glavna reda duž otvorenih balkanskih obala: poluvlažni Limonio-Salicornietalia Pign., močvarni Arthrocnemetalia Br.Bl. i istočnije pustinjski Halostachyetalia Topa. Naprotiv su uglavnom neodporni i ograničeni na močvarne zavjetrine jednogodišnji halofitski tipovi: Thero-Suadetalia Br.Bl.& Bol. i Thero-Salicornietalia (Pign.) Tx.

Polusušne slanuše (sezonski poplavne) iz pontsko-mediteranskog reda Limonio-Salicornietalia Pign. 1953 ("Limonietalia" Br.Bl.& Bol. 1957): Ovaj red obuhvaća halofite izdignutih slanih tala s bliskom podzemnom vodom (1-2 m pod površinom), ali su bez izravnih slanih poplava. Zajednički su pokazatelji ovog reda: Limonium vulgare ampl., Artemisia maritima ampl., Inula chritmoides, Lepturus incurvatus, Atriplex prostrata i dr.

Sveza Elymo - Artemision

Među pripadnim svezama je uz morske obale kod nas tek poluodporna na blaže vjetrove Elymo-Artemision (Pign. 1953) Gehu & al. 1984 ("Halo"-Artemision Pign. prov.), koja dolazi u zaklonjenim vlažnim zavjetrinama sa 2 pripadne halocenoze:

  • Agropyro-Inuletum chritmoidis Br.Bl. 1952, nalazi se većinom na manjim flišnim otočićima unutar zaklonjenih zaljeva i laguna gdje uglavnom nema zračne posolice vjetrom, nego samo umjerena edafska slanoća podzemnim vodama kod plime.
  • Limonio-Artemisietum caerulescentis (Hić. 1934) Gehu & al. 1984: to su česti i poluvlažni halofitni travnjaci u području zračne posolice burom i sličnim obalnim vjetrovima oko Jadrana.

Presoljeni Suaedion salsae

Druga puno odpornija je kod nas pontokaspijska sveza Suaedion salsae Gol.& Chorb. 1988 ("Thero-Suaedetalia" auct.orient.), proširena u slanim stepama i polupustinjama uz Crno, Azovsko, Kaspijsko i Aralsko more, a najzapadnije doseže i do nas na olujnim burištima s najjačom i čestom posolicom uz sjeveroistočni Jadran.

Zajednički su pokazatelji ove presoljene sveze: Suaeda salsa, Camphorosma monspeliaca, Salicornia prostrata, Atriplex tatarica, Elymus elongatus (Elytrigia elongata) i Salsola kali ampl. Na olujnim slanušama uz balkanske obale rastu 3 pripadne halocenoze:

  • Limonio-Camphorosmetum monspeliacae Karp.& Mirkin (1985) 1989, je pontokaspijska halocenoza kod nas na zapadnoj granici, gdje zamjenjuje gornji Agropyro-Inuletum chritmoidis na olujnim niskim otočićima i policama obalnih stijena s obilnom i čestom zračnom posolicom- Kod nas na Jadranu se najviše nalazi na burištima Senjskog arhipelaga i inim otočićima duž olujnoga Velebitskog kanala. Pokazatelji su: dominira Camphorosma monspeliaca, Elymus elongatus, Desmazeria marina, Suaeda salsa, Atriplex prostrata i diferencialna Limonium narbonense, a u fauni gnjezdišta galeba (Larus cacchinnans).
  • Salicornio-Suaedetum salsae Golub.& al. 1988, zamjenjuje gornji Limonio-Artemisietum caerulescentis na olujnim vlažnijim slanušama uz sjeveroistočni Jadran, a istočnije još raste uz Crno i Kaspijsko more. Pokazatelji: dominira Suaeda salsa, Salicornia prostrata, Triglochin salina, Juncus litoralis i Halimione portulacoides.
  • Camphorosmo-Artemisietum salinae Ganč.& al. 1971, je treća slična odporna halocenoza na olujnom primorskom solončaku bugarskih obala uz Crno more, osobito oko rta Kaliakra. Pokazatelji su: Artemisia maritima subsp. salina, Camphorosma monspeliaca subsp. pilosa, Suaeda salsa i Eremopyrum pectinatiforme.
  • Slična aralokaspijska sveza Alhagion pseudalhagi Gol.& Chorb. (1988) 1994, zamjenjuje predhodnu pontsku svezu Suaedion salsae istočnije u slanim pustinjama uz Kaspijsko i Aralsko more na presoljenim tlima alkalnih "takira" s istočnim kserohalinskim rodovima Alhagi, Petrosimonia, Eremopyrum i dr.

Ine slične halocenoze u svijetu

  • Prednjoazijski pustinjski kserohalofiti iz aralo-kaspijske sveze Malacocarpion chritmifolii Čern.& Golub. (1992) 1995, su sličan vegetacijski tip koji zamjenjuje mediteranski Crithmo-Limonion na kraškim karbonatima izloženoga zapadnog priobalja Kaspijskog mora npr. oko kamenitog poluotoka Apšeron u Azerbejđanu, pa uz strme i kamenite zapadne obale Aralskog mora u Turkestanu. Pripadne halocenoze su još slabo poznate.
  • Obalni kserohalofiti pučinskih srednjoatlantskih otoka iz makaronezijskog reda Frankenio-Astydametalia Santos 1974 (i širjeg razreda Chritmo-Limonietea Br.Bl. ampl.), obuhvaćaju olujne i zasoljene kamene obale Madeire, Kanarskih i Azorskih otoka. Tamo na najizloženijim zasoljenim rtovima pod slanim oceanskim olujama rastu kserohalofiti uvis i do 200 - 300m nad morem, npr. na Kanarima sveza Chritmo-Astydamion Santos i na Azorima sv. Festucion petraeae Sjörg., koje su ekofizionomski analogne sredozemnoj svezi Crithmo-Limonion.
  • Stepsko-primorski kserohalofiti iz sjevernopacifičkog reda Sedo-Festucetalia rubrae Nakanishi 1980, označuju vegetaciju olujnih kamenih obala istočnog Sibira, sjevernog Japana, Sahalina i Kamčatke, koja je na sjeverozapadu Pacifika analogna istočnom redu Artemisio-Limonietalia. Na južnijim, toplijim i zaštićenim kamenim obalama zapadnog Pacifika i jugoistočne Azije njih zamjenjuje poluodporni red Lysimachietalia mauritianae Nakan., analogan sredozemnom redu Chritmo-Limonietalia.

Na ostalima daljim morima u svijetu izvan Eurazije, odporne zajednice olujnih kamenih obala dosad uglavnom još nisu pobliže proučene, jer je drugdje oko inih kontinenata većina vegetacijskih istraživanja tamo dosad tradicijski bila najviše usmjerena samo na pristupačne i zaštićene nisko-vlažne obale bez sličnih olujnih ksero-halofita.

Novija napomena

Nedavno su Bogdanović i Brullo (2015) objavili sustavnu preradbu jadranske grupe Limonium cancellatum s.ampl. (po mikro-stilu M. Gandoger-a), gdje su dvadesetak pripadnih variacia i hibrida uglavnom podigli na nove područne mikro-vrste većinom uz nova imena, što smatramo vrlo pretjeranim i nerealnim sjeckanjem svojta.

U tom svomu novom zaletu ambiciozne objave za čak dvadesetak endemskih novotarija u grupi L. cancellatum ampl., možda tek 1/4 njih su sada stvarne novosti prije neobjavljene, dok su inih 1/3 tih samo brzopleti 'novi' sinonimi za već prije poznate i objavljene (sada prešućene) endemske svojte: npr. 'novi' L. pomoense Bogd.& Brullo je >= L. brusnicense Trić, pa tzv. L. pelagosae Bogd.& Brullo >= L. diomedeum Brullo, zatim L. issaeum Bogd.& Brullo >= L. subanfractum M.Gan., nadalje L. lovricii Bogd.& Brullo >= L. suberectum (Borb.) AŽ.Lov., ...itd.

Glavna literatura

  • Borbas, V. 1877: Symbolae ad floram aestivam insularum Arbe et Veglia. Mat.termeszet.Kozl. 14: 365-436.
  • Brullo, S. 1988: Miscellaneous notes on the genus Limonium. Willdenowia, 17: 11-18, Berlin.
  • S.Bogdanović & S. Brullo, 2016: Taxonomic revision of the Limonium cancellatum group (Plumbaginaceae). Phytotaxa 215: 1-87.
  • Erben, M. 1978: Die Gattung Limonium im sudwestmediterranen Raum. Mitt. Bot. Staatssammlung, 14: 361-631, München.
  • Erben, M. 1979: Karyotype differentiation and its consequences in Mediterranean Limonium. Webbia, 34: 409-417, Geneve.
  • Erben, M. 1980-1991: Bemerkungen zur Taxonomie der Gattung Limonium I.- VI. Mitt. Bot. Staatssammlung 16: 547-563, 17: 485-510, 28: 313-417, 30: 459-478, Munchen.
  • Lovric, A.Z. 1988: Endemism of Limonium (Statice) in Yugoslav halophytic vegetation. Rapp. CIESM, ser. Lagunes 31/2: E-144/56, Monaco.
  • Lovric, A.Z.& Uslu, T. 1993: Dry coastal ecosystems of Turkey. Ecosystems of the World, 2A: 443-460, (ed. D.W. Goodall), Elsevier, Amsterdam.
  • Lovric, A.Z. 1993: Dry coastal ecosystems of Black Sea (coast of Bulgaria, Romania and Soviet Union). Ecosystems of the World, 2A: 475-486, (ed. D.W. Goodall) Elsevier, Amsterdam.
  • Lovric, A.Z. 1993: Dry costal ecocystems of Croatia. Ecosystems of the World, 2A: 391-420, (ed. D.W. Goodall) Elsevier, Amsterdam.
  • Lovrić, A.Ž. 1995: Limonium. Taksonomske i biocenotske osobitosti olujnih obala i vrhova Tauro-dinarskog Velekrasa, Ph.D. Thesis, p.126-127 & 218-246. Institut R.Bošković, Univ. Zagreb.
  • Salmon, C.E. 1922-1923: Notes on Statice, XIV-XV. London Journal of botany 60: 344-346 & 61: 96-99.
  • Tutin, T.G.& al. 1972: Limonium. Flora Europaea, vol. 3: 38 - 50, Cambridge Univ. Press.

Poveznice

Reference

Adapted and condensed from Ph.Dr. Thesis by A.Z. Lovric, within the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1995): if quoted author and source, free for copying and distribution without changes.