Jimmy Lyggett
Jimmy Lyggett (Philadelphia, SAD, 1897. - 1955.) je bio afroamerički boksač, boksački trener te izbornik boksačke momčadi Nezavisne Države Hrvatske.
Sadržaj
Početci karijere
Jimmy Lyggett je s boksanjem započeo u 17. godini života. S 20 godina je osvojio Prvenstvo Sjedinjenih Američkih Država za crne boksače, a godinu dana kasnije je uzeo svjetski naslov prvaka u kategoriji „obojenih” boksača, budući kako su se boksači različitih rasa natjecali odvojeno. Tijekom prvih godina svoje karijere, Jimmy Lyggett se već borio s nekoliko vrhunskih boksača poput Jacka Blackburna i Georgea Robinsona.
Nastavak karijere u Europi
Nakon što je osvojio naslov svjetskog „obojenog” prvaka u teškoj kategoriji, Jimmy Lyggett je odlučio nastaviti karijeru u Europi te se dokazati kao najbolji boksač svijeta. U Europi se borio s najvećim boksačima tog doba, poput Rudolfa Arndta, Hansa Breitensträtera, Waltera Buckszuna, Kurta Prenzela, Adolfa Seybolda, Rudija Wagenera, Adolfa Wiegerta i inih. Također se borio protiv tadašnje boksačke zvijezde, Nijemca Maxa Schmelinga, profesionalnog prvaka Europe i svijeta. U prvoj borbi je bio diskvalificiran, a drugu su suci proglasili neriješenom. Na Maxa Schmelinga je ostavio iznimno dobar dojam te mu je neko vrijeme bio i sparing partner. Borio se u različitim kategorijama po Engleskoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, a nastupao je i u Zagrebu. Vještinu i snagu je okušao i s Hrvatom Jurom Modrićem, povratnikom iz Amerike. Ta je borba također završila neriješeno.
Dolazak u Hrvatsku
Za vrijeme svoga boravka u Beču, Jimmy Lyggett je upoznao Hrvaticu Rozu s kojom je kasnije stupio u brak. Hrvatsko-američki par je 1930-ih došao živjeti u Zagreb. U Hrvatskoj je odlučio odustati od profesionalne borbe, te se okušao kao boksački trener. U tom razdoblju je bio učitelj mladim hrvatskim boksačima u skoro svim klubovima u Zagrebu. Počeo je u „Croatiji”, a prošao je kroz „Herkules”, „Makabi” i „Radnik”. Sa suprugom je stanovao na raskrižju Klaićeve i Kačićeve ulice, a ubrzo nakon dolaska je otvorio privatnu boksačku školu u Ilici 30, smještenu iznad knjižare „Kugli”.
Uskoro je upoznao ugostitelja Bednjanca, vlasnika lokala na križanju Frankopanske i Varšavske ulice. Tu je došlo do velike i pozitivne promjene. Naime, Bednjanec mlađi je obožavao boksanje, a pokazivao je i veliku sklonost profesionalizmu. Stoga je Bednjanec stariji za svrhe boksačkih treninga ustupio svoje skladište robe u Preradovićevoj ulici, koje se uskoro pretvorilo u dvoranu za treninge s borilištem i cijelom opremom. Odaziv hrvatske mladeži na treninge je bio sjajan, a popularnost Jimmyja Lyggetta je porasla među Zagrepčanima.
Izbornik boksačke momčadi Nezavisne Države Hrvatske
Nakon osnutka Nezavisne Države Hrvatske, Jimmy Lyggett je, na nagovor hrvatskog Državnog vođe tjelesnog odgoja i športa Miška Zebića, postao izbornik i trener Hrvatske državne šakačke momčadi. U to doba su se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj održavale brojne međunarodne borbe s njemačkim, mađarskim, talijanskim, slovačkim i rumunjskim boksačima. Dvorane su uvijek bile napunjene na gostujućim i domaćim borbama. Boksačke borbe je posjećivalo mnoštvo građana te dužnosnika vlasti što su poprilično ulagale u razvitak športa, a što je u to ratno doba postigao nekoliko zapaženih međunarodnih ishoda.
Jimmy Lyggett je uživao iznimnu popularanost u Zagrebu, te nikad nije imao poteškoća zbog rasne pripadnosti, niti s građanstvom niti s hrvatskim vlastima.
Povratak u Sjedinjene Američke Države
Kako je pred kraj rata Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prijetila očita propast i pobjeda jugoslavenskih partizana, i s obzirom kako je bio izraziti protukomunist, Lyggett je odlučio prihvatiti bratov poziv te napustiti Hrvatsku i vratiti se u rodne Sjedinjene Američke Države. Unatoč nagovorima kako nema razloga napuštati Hrvatsku te kako će i u slučaju pobjede komunista moći nastaviti trenirati nove naraštaje hrvatskih boksača, Lyggett je nagovorio svoju suprugu Rozu na put Sjedinjene Američke Države preko Italije. U Milanu su mjesecima čekali brod za Sjedinjene Američke Države, ali se Roza u međuvremenu naglo razboljela i preminula, a Jimmy je usamljen nastavio put.
Preminuo je u rodnoj Philadelphiji 1955. godine.
Posvete
Oktavijan Miletić je 1930. godine snimio kratkometražni filmski zapis o Jimmyju Lyggettu.
Poveznice
Izvori
- Jutarnji list Marin Penavić: Jimmy Lyggett, crnac na čelu boksačke reprezentacije NDH
- Hrvatski povijesni portal Jimmy Lyggett
