Josip Balen
| Josip Balen | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 25. listopada 1963. Tucuman, Argentina | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | političar i ministar NDH | ||
Ministar narodnog gospodarstva
| |||
| Služba | 10. listopada 1942. - 11. listopada 1943. | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Ministar šumarstva i rudarstva
| |||
| Služba | 11. listopada 1943. - svibanj 1945. | ||
| Nasljednik | Nitko (ured ugašen) | ||
Josip Balen (Krmpote kraj Novog Vinodolskog, 18. ožujka 1890. - Tucuman, Argentina, 25. listopada 1963.), državni dužnostnik i ministar NDH.
Životopis
Osnovnu je školu polazio u Krmpotama, a gimnaziju je završio u Senju 1909. g. kao stipendist Krajiške investicijske zaklade. Šumarstvo je studirao na Visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u Banskoj Šćavnici u Slovačkoj kao stipendist iz dijela prihoda državnih šuma u Hrvatskoj. Diplomirao je 1913. g. s odličnim uspjehom. Po završetku studija odmah stupa u državnu službu kod Šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, najprije u centrali, a onda kod šumskih uprava, radeći prije svega građevinske poslove (Ogulin, Mrkopalj, Ravna Gora). U jesen 1914. povjerena mu je uprava Šumarije Rujevac-Umetić (Kostajnica), a s proljeća 1915. uprava Šumarije u Glini. Po želji ministara Hrvata, koji su ušli u Pašić - Radićevu jugoslavensku vladu, premješten je u Ministarstvo šuma i ruda u Beograd, iako je želio da i dalje ostane na terenskom poslu. U Ministarstvu je najprije na dužnosti inspektora, a zatim postaje šef Odsjeka za Pošumljavanje - s referadom pošumljavanja uopće, a ponajviše pošumljavanja u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Crnoj Gori i Makedoniji. Godine 1927., biran je za izvanrednoga sveučilištnog profesora na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu za predmete podizanje i gajenje šuma i zaštita šuma. Bio je na studijskim boravcima i putovanjima u Francuzkoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Madjarskoj i Bugarskoj. Služio se svim slavenskim i gotovo svim europskim jezicima. Pio je pristaša HSS-a.
Djelatba u NDH
Na Beogradskom univerzitetu bio je zaposlen do sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. g. kad odlazi u Zagreb, gdje najprije radi u Ministarstvu šuma i rudnika, a potom je župan Županstva pri Poglavniku. Ranije se poznavao s Antom Pavelićem iz senjske gimnazije. Godine 1942. preuzima i predavanja predmeta 'zaštita šuma' na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu, koje zadržava i kad je imenovan za ministra u Vladi NDH. Kako je ubrzo reorganizirana Vlada, u mjesecu listopadu, prof. dr. sc. J. Balen postao je ministrom Narodnoga gospodarstva, koje je obuhvaćalo poslove poljodjelstva, šumarstva, rudarstva, obrta, veleobrta, trgovine i prehrane. I kad je nakon godinu dana ponovno reorganizirana vlada i osnovano Ministarstvo šumarstva i rudarstva, na čelu mu je prof. dr. sc. Josip Balen, na kojem mjestu ostaje do kraja NDH, kada odlazi u Argentinu.
Emigracija
U svibnju 1945. prvo odlazi u Austriju, gdje ga zarobljavaju britanske vojne vlasti, ali ga u srpnju 1945. oslobadjaju. Ponovno ga uhićuju pri prjelazu talijanske granice ter ga odvode u zatvor. Na intervenciu Krunoslava Draganovića puštaju ga iz zatvora. Nakon toga odlazi u Argentinu. U Argentini zaposlio se u Ministarstvu za agrikulturu i stočarstvo u svojstvu tehničkog savjetnika u Direkciji šuma. Kako je već ranije sudjelovao pri izradbi jugoslavenskog zakona o šumama, prihvatio se istog posla i u novoj domovini. Godine 1956. pozvao ga je Universidad Austral de Chile u Valdiviji i on odlazi u Chile, gdje je imenovan direktorom Fakulteta Ingenieria Forestal i predstojnikom Katedre za Silvikulturu i Dendrologiju. Istodobno je i direktor Instituta za silvikulturu i Pošumljavanje. U Čileu ostaje do 1960. g. kada se vraća u Argentinu preuzimajući kolegije dendrologije i Šumarske pedologije na Fakultetu Ingenieria Forestal Universitat National de Cordoba. U Argentini ga 16. ožujka 1964. zatiče i smrt pa je pokopan na tamošnjem groblju.
Izvori
- Tko je tko u NDH
- Sumari.hr, Životopis i djelatba Josipa Balena
