Josip Gržanić

Josip Gržanić
Smrt	Gospić, 29. listopada 1907.
Narodnost	Hrvat
Materinski jezik	hrvatski
Poznat/a po	saborski vritnjak
Stranka	Čista stranka prava
Djeca	Krsto, Zora
Roditelji	Krsto

Josip Gržanić (Senj, 1844. - Gospić, 29. listopada 1907.), hrvatski političar i iztaknuti pravaš.

Životopis

Josip Gržanić rodjen je 1844. godine u Senju u obitelji trgovca Krste Gržanića. Osnovnu školu pohađao je u Senju, a dvije godine pohodjao je i biskupsko sjemenište. Ipak, napušta sjemenište i odlazi u Zagreb gdje završava Pravoslovnu akademiju. Nakon završetka studija neko vrijeme radi u Financijskom ravnateljstvu u Zagrebu. U to vrijeme pomaže Anti Starčeviću da se izvuče iz političkih neprilika u koje je upao nakon okončanja rakovičke bune. 1872. Gržanić postaje veliki bilježnik u Senju gdje obavlja tu dužnost do 1882. godine kada daje ostavku sbog nezadovoljstva s gradonačelnikovom politikom. U medjuvremenu je radio i na osnivanju Senjske štedionice. Na lažnu prijavu gradskog kapetana Jakoba Rubčića da je riječju uvriedio kralja, ban Ivan Mažuranić ga suspendira 1876. od gradske službe i plaće. Iztragom je dokazano da je ne vin te je vraćen na radno mjesto. Gržanić 1883. godine organizira premezivanje madjarskog natpisa na carinarnici pa tako na sebe skreće pozornost madjarskih vlasti. Takodjer je s Vjenceslavom Novakom i nekoliko drugih domoljuba upao u hotel "Nehaj" gdje su izvikivali parole koje su veličale Antu Starčevića i Frana Folnegovića i time prisilili madjarske vlasti da uvedu izvanredno stanje u Senju. 1885. godine kao zastupnik u Ivanić Tvrđi kraj Čazme izabran je u Sabor gdje se povezuje s Davidom Starčevićem. Jak ose zalagao da Senj postane luka sa svojim brodovima na paru i sudjelovao je u osnivanju dvaju brodarskih družtava. Osim toga bio je aktivan i u Senjskoj štedionici, koja je sprječavala gospodarsku propast Senja.

Saborski vritnjak

U saborskoj razpravi 5. listopada 1885. g., ban Khuen Héderváry opravdavao je nezakonito otudjenje važnih hrvatskih spisa koji su odneseni u Madjarsku. To su bili tzv. Komornih spisa, koje je ljeti 1885. po noći, kradomice, iz Hrvatskog arhiva otpremio u Budimpeštu. Khuen Héderváry se u jednom trenutku popeo za govornicu i stao govoriti o sudbini Komornih spisa. Ali kada je rekao da "on dvoji o poštenom posjedu Hrvatske na te spise", pravaški zastupnici su jednostavno pobješnjeli. Izbila je žestoka svadja i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice, ali David Starčević je rekao Josipu Gržaniću, (istaknuti pravaš, znameniti Senjanin) da ban ne smije samo tako izaći van pa je Gržanić krenuo za njim, izgurao ga iz sabornice i pritom ga udario nogom u stražnjicu. Na to je uslijedio i glasan povik E. Kumičića: "Narode! Tat je van izbačen! Ti si dobio zadovoljštinu!". Nakon tih dogodjaja David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana". Ali pravaš Grga Tuškan, odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnom je zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je Preuzvišeni g. ban udaren nogom..." Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću i osudjeni su na 6 mjeseci zatvora. Završetak sudjenja popratili su žestoki prosvjedi.

Kasnija djelatba

Gržanić izlazi iz zatvora nakon 5 mjeseci i Zagrebčani ga dočekuju s ovacijama. Vraća se u Senj gdje vodi Senjsku čitaonicu i Senjsku štedionicu a pokreće i novo brodarsko društvo. Politički djeluje kao vođa Čiste stranke prava i pristaša je Josipa Franka. Pokušava se ponovno kandidirati za zastupnika, ali to mu zbog sukoba s Héderváryjem nikada više ne će uspjeti. 1903. godine ponovno je umiješan u prosvjede protiv madjarskih natpisa te Gržanić ulazi u sukob sa senjskim gradonačelnikom od kojeg Héderváry traži naplatu štete. 1907. godine kandidirao se u Perušiću, ali smrt ga sprječava da bude izabran. Umro je 29. listopada od moždanog udara u Gospiću gdje je bio u posjeti svojoj kćerki Zori. Gotovo svaki hrvatski tisak objavio je viest o njegovoj smrti. 1940. godine donesen je priedlog da jedna zagrebačka ulica nosi njegovo ime. katgorija:Životopisi, Senj