Jozef Tiso

Jozef Tiso
Smrt	18. travnja 1947. Bratislava, Čehoslovačka
Narodnost	Slovak
Zanimanje	svećenik, državnik
Stranka	Slovačka Narodna Stranka (HSLS)
Predsjednik Nezavisne Države Slovačke
Služba	(26. listopada 1939. - travanj 1945.)
Nasljednik	Nitko (ured ugašen)

Mons. Jozef Tiso (Vel'ka Bytča, Slovačka, 13. listopada 1887. - Bratislava, 18. travnja 1947.), bio je katolički svećenik koji je od 1939. do 1945. godine bio predsjednik Nezavisne Države Slovačke u kojoj su slovačko školstvo, književnost i kultura doživjeli dotad nevidjen razvoj. Narodni sud Čehoslovačke 15. travnja 1947. osudjuje ga na smrt. Jozef Tiso je zbog "unutarnje izdaje, izdaje Slovačkog narodnog ustanka i suradnje s nacizmom" obješen u 59. godini.

Životopis

Rodio se je u mjestu Vel'ka Bytča (danas samo Bytča). Na krštenju je uz ime Jozef dobio i ime Gašpar. Odrastajući u izrazito religioznoj okolini kao drugorodjeni sin bilo mu je na neki način predodredjeno da postane svećenik. Nakon završetka osnovne i srednje škole, polazi u sjemenište u Žilinu gdje se je zaredio za svećenika. Kao izrazito uspješan i nadaren student poslan je na prestižni bečki fakultet Pasmeneum na kojem 1910. godine diplomira teologiju. Služio je na mnogim mjestima kao župnik, učio djecu, bavio se kulturnim radom. Za vrieme Prvog svjetskog rata, bio je vojni kapelan. Takodjer služio je i u "71. pješadijskom puku", uglavnom na iztočnom frontu, ali zbog zdravstvenih problema pušten je iz vojske i odlazi u Nitru gdje nastavlja svećenički posao i posao podučavanja u školi. Nakon rata se pridružio Slovačkoj narodnoj stranki, koju je osnovao otac Andrej Hlinka. Stranka je propagirala politiku "Slovačka Slovacima", a Tiso je bio vatreni pristaša i zagovornik Hlinkine ideologije. Predsjednik stranke postao je 1939. godine. Od godine 1918. do 1920. predaje teologiju na sveučilištu u Nitri, a zatim obnaša dužnost biskupa nitranske biskupije sve do 1923. godine kada odlazi u grad Banovce gdje, uz svećeničku, vrši i dužnost dekana tamošnjeg sjemeništa. Godine 1925. bio je prvi puta izabran za člana Narodne skupštine u Pragu, a u razdoblju od 1927. do 1929. godine ministar je zdravstva i športa u čehoslovačkoj vladi. Zastupnički mandat za Narodnu skupštinu osvaja i 1929. godine što dodatno povećava njegov utjecaj medju slovačkim narodom i političarima pa uburzo biva izabran za podpredsjednika HSLS-a.

Nezavisna Država Slovačka

Nakon uzpona Adolfa Hitlera Jozef Tiso i HSLS konačno su dobili pravu priliku da, pritiskom na češki politički vrh, slovačke nacionalne ideje pretvore u državne ideje. Slovačku su proglasili autonomnom jedinicom sa zasebnim parlamentom unutar čehoslovačke države, a na čelu s Tisom kao predsjednikom autonomne Slovačke vlade. Nu, sbog separatizma Tiso i njegovi najbliži suradnici 9. ožujka 1939. bivaju uhićeni. Tiso je zatvoren u samostan u kojem je trebao biti u kućnom pritvoru, ali vrlo brzo uspijeva pobjeći i nastaviti borbu za slovačku neovisnost obrativši se za pomoć Nijemcima koji su ga spremno dočekali. Uz pomoć Adolfa Hitlera i pod pritiskom njemačke diplomacije 14. ožujka 1939. godine slovački parlament proglašava neovisnost, odnosno Slovačku Republiku. Za predsjednika republike izabran je monsinjor Tiso, a u prvim mjesecima postojanja države obnašao je i dužnost premijera. Za vrieme njegove vladavine slovačko školstvo, književnost i kultura doživjeli dotad
nevidjen razvoj. Tiso je vladao Nezavisnom Državom Slovačkom sve do njenog kraja, a zanimljivo je da je cijelo to vrieme obnašao i dužnost svećenika župe Banovce. Kako se Drugi svjetski rat bližio kraju tako je sve bliže bio i kraj Jozefa Tise i Slovačke Republike koja je dijelila sudbinu s Trećim Reichom.

Smrt

U proljeće 1945. godine pritisnut sve bržim osvajanjem Slovačke od strane sovjetske Crvene armije i čehoslovačkih trupa, Tiso bježi u Austriju i predaje se Amerikancima što je označilo i kraj Slovačke Republike. Po završetku rata SAD ga izručuje čehoslovačkim vlastima zajedno s ostalim slovačkim bjeguncima. U obnovljenoj Čehoslovačkoj stavljen je pred sud pod obtužbom za "izdaju Čehoslovačke i Slovačkog narodnog ustanka ter za kolaboraciju s nacistima". Sudjenje je imalo veliki publicitet u državi i svietu, a čehoslovački komunisti su ga koristili za kompromitaciju katoličke Crkve i vjere općenito. Dana 15. travnja 1947. godine Tiso je pred Narodnim sudom osudjen na smrt vješanjem. Čehoslovački demokratski političari su prosvjedovali i apelirali protiv takve kazne, ali je čehoslovački predsjednik Eduard Beneš odbio dati pomilovanje. Tiso je pogubljen 17. travnja 1947. godine.