Južniji grmovi Posavlja

Južniji grmovi u Posavlju (rubna sredozemna dendroflora u jugozapadnoj Panoniji): U svezi novijih klimatskih promjena i zatopljenja, u kopnenom zaledju srednje Hrvatske zadnjih desetljeća se pojavljuje sve više južnih mediteranskih grmova: osim desetak uspješno uzgojenih u Posavini, neki su se već sami proširili s juga u zaleđe do Zagreba: smokva, Colutea, Cercis, Capparis, Lonicera etrusca, itd.

Zbog djelomično zaklonjenog položaja južno od gorskog grebena Medvednice, Zagreb tvori jednu od toplijih oaza (termozone 7b) na jugozapadu Panonije, pa je povoljan za introdukciju južnih sredozemnih vrsta iz prijelaznog submediterana. Za ovo je najprikladniji centar grada, pa okolica Čučerja i južni Žumberak, koji su mikroklimatski topliji (termozona 8a) od šireg okružja, pa se tu može pokušati i s južnijim osjetljivim vrstama iz pravoga zimzelenog mediterana (i s ponekim najodpornijim subtropskim egzotima).

Zato se već par stoljeća kod Zagreba uspješno sade smokve, ružmarin i lavanda, a u novije doba s klimatskim promjenama u zadnjih par desetljeća, još desetak drugih mediteranskih grmova manjeviše uspješno izdrže vani u gradu i oko Zagreba: npr. tamariš, oleander, konopljika (Vitex), lemprika (Viburnum tinus) i ini južni 'mediteranci' koji sada dijelom već rastu u Zagrebu kao u sjevernojadranskim gradovima. Neki od tih su dosad kod Zagreba čak podivljali pa se sami dalje proširuju, ponajviše smokva od sredine 20. stoljeća, a odnedavna još judić (Cercis), kapar i poneki ostali.

ABSTRACT

Mediterranean shrubs at Sava (Xerotherm dendroflora in southwestern Pannonia): The lower course of Sava river valley, and its southward tributaries present the warmer oases in Mid-European inlands, rather comparable with S.W. Europe and the nothernmost Adriatic coast. With the recent warmer climate, in last decades some Mediterranean species of southern shrubs gradually migrated from Adriatic coast northwards into the temperate continental areas of Croatian inlands around lower Sava river, e.g. at Zagreb: Ficus caprificus, Cercis siliquastrum, Colutea arborescens, Capparis spinosa, Lonicera etrusca, and others are recently widely cultivated and partly adapted there in outdoors: Cupressus, Rosmarinus, Lavandula, Spartium, Vitex, Nerium, etc.

U v o d

Donja dolina rijeke Save tj. nizinsko Posavlje od Zagreba do Beograda i njezini južniji dinarski pritoci s fenskom klimom pod utjecajem Jadrana (Kupa, Una, Vrbas i Drina) su razmjerno najtoplije doline na jugozapadu Panonskog bazena i cijele unutrašnjosti srednje Europe, koji su uglavnom bioklimatski uzporedivi i manjeviše slični s jugozapadnom Europom, sjevernim rubom Sredozemlja i sjevernim Jadranom. Međutim je povijesno-paleoklimatski, jugozapad Panonije uz donju Posavinu bio još povoljniji od jugozapadne Europe, jer su ranije u pleistocenu oledbe bile najžešće baš u sjeverozapadnoj Europi zbotg sjevernog pola tada na Islandu, pa je baš jugoistok Europe uz Panoniju i Balkan tada bio klimatski najpovoljniji i s najviše očuvane predglacialne dendroflore. Zato tu do danas uz donju Posavinu već prirodno odprije rastu desetak južnijih grmolikih vrsta iz sjevernog Sredozemlja, a bar još tridesetak inih su u novije doba dosad tu uspješno vani presađeni i dobro prezimljuju, osobito u mikroklimatski toplijim gradovima.

Ovdje se prvenstveno navode divlji mediteranski grmovi koji su samonikli na Jadranu i sadjeni kod Zagreba ili drugdje u Posavini, a nisu obuhvaćene egzotične subtropske voćke kao agrumi (Citrus) i slični kultivari koji prirodno nisu samonikli kod nas na Jadranu, pa će se ovi pobliže razraditi u drugim, paralenim člancima. Da kod Zagreba na jugu Medvednice rastu poneki mediteranski grmovi npr. Colutea (pucalina), doznali su već austrijski botaničari pred 2 stoljeća, a više takvih južnih vrsta kod Zagreba je poznato od 1. svj. rata.

Najviše južnih mediteranskih grmova u Zagrebu uglavnom uz djelomičnu zaštitu uzgaja dakako Botanički vrt, od kojih samo desetak njih rastu i drugdje po gradu, a ostalih tridesetak su zasad tu nazočni jedino u Bot. vrtu (takvi se ovdje ne navode). Ranije do osamdesetih je većinu takvih mediteranskih grmova uzgajao još i Farmaceutski vrt na Šalati, ali nakon smrti njegovog osnivača (prof. F. Kušan), taj ranije bogati vrt je pomalo zapušten i bez sredstava, pa je dosad većina mediteranskih vrsta u njemu već dijelom propala.

Glavni povod ranijega obilnog uzgoja mediteranskih grmova kod Zagreba je bila gospodarska korist od njihove proizvodnje i zato se u široj okolici grada već par stoljeća naveliko sade smokve, ružmarin i lavanda. Naprotiv ostali poluodporni mediteranski grmovi uzgojeni kod Zagreba, iako bi se tu održali nisu obilnije sađeni zbog malog izgleda zarade (osim kao dekoracija), npr. konopljika, pucalina, brnistra, judić, lemprika, lovor, itd.

Zbog nerazumijevanja i drugih interesa vlasnika ili nadležnih, nekoliko takvih mediteranskih grmova koji su do kraja 20. stoljeća već dugo uspješno rasli u Zagrebu ili okolici, dosad su opet posječeni i uništeni (pa zasad tu rastu zamalo samo u Botan. vrtu), npr. Colutea arborescens, Spartium junceum i Laurus nobilis - što se ubuduće više ne bi smjelo ponoviti. Jedina visoka mediteranska vrsta koja kod Zagreba uspješno izraste kao uspravno stablo je čempres (Cupressus sempervirens), dok judić (Cercis siliquastrum) u Sredozemlju i Dalmaciji može izrasti u manje stabalce - ali kod Zagreba zbog lošije klime uglavnom ostaje trajno grmolik.

Osim pedesetak mediteranskih grmova što kod Zagreba rastu samo u Bot. vrtu, kod Zagreba ili širje u Posavini dosad je na otvorenom s vanjskim prezimljavanjem uspješno sađeno ili još rastu najmanje 14 drvenastih mediteranskih vrsta koje su inače samonikle na Jadranu (redoslijed po brojnosti kod Zagreba): divlja smokva (Ficus caprificus), ružmarin (Rosmarinus officinalis), lavanda (Lavandula angustifolia), čempres (Cupressus sempervirens), istočni tamariš (Tamarix parviflora), judić (Cercis siliquastrum), konopljika (Vitex agnus-castus), pucalina (Colutea arborescens), oleandar (Nerium oleander), lemprika (Viburnum tinus), zapletina (Lonicera etrusca), kapar (Capparis spinosa), brnistra ili žuka (Spartium junceum) i lovor (Laurus nobilis).

Sada slijedi sažeti pregled 14 dosad poznatih južnijih, domaćih mediteranskih grmova koji su sađeni ili već podivljali kod Zagreba ili šire u Posavini, a nače su kod nas južnije samonikli tj. prirodno rastu na Jadranu (redoslijed je po njihovoj približnoj brojnosti kod Zagreba) - južne subtropske voćke tu nisu uvrštene.

1. Divlja smokva, Ficus caprificus Tsch.Rav.

Divlja smokva (Ficus caprificus Tsch.Rav. ili F. carica var. erinosyce Risso): Smokva je načešći i najduže sađeni mediteranski grm kod Zagreba, dosad već s više stotina vani nazočnih grmova, čija su najbliža prirodna nalazišta Velebitska obala i gornja Una. Prve sigurno sađene smokve blizu Zagreba su pred par stoljeća tu donesli iz Senja uskoci preseljeni na Žumberak, pa većinom od njih potječu obilni nasadi smokava oko Jastrebarskog i Samobora, pa kasnije bar dijelom i podivljale smokve kod Zagreba.

Ranije do sredine 20. stoljeća dok se nije razvio promet i doprema voća s Jadrana, većina smokava na tržnicama Zagreba i Karlovca su bile iz Žumberka. Podivljale smokve se prvo nalaze od sredine 20.st. po dvorištima unutar kućnih blokova u gradskom centru (Frankopanska-Šubićeva), a do danas se te smokgve već proširuju po okućnicama i zapuštenim skladištima cijele okolice Zagreba.

2. Ružmarin, Rosmarinus officinalis L.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je samonikao na jadranskim otocima i obali južno od Zadra, a od Zagreba su njegova najbliža prirodna nalazišta otoci Rab i Lošinj. Kod Zagreba se uspješno uzgaja vani već par stoljeća, a najveći su i najbujniji nasadi u prirodno toplijoj fenskoj oazi oko Čučerja i susjednih sela. Po njemu je vjerojatno nazvana i stara ulica 'Ružmarinka' na Sveticama uz stadion Dinama.

3. Lavanda, Lavandula vera DC.

Lavanda (Lavandula vera DC. ili L. angustifolia Moen.): Lavanda je samonikla na Sredozemlju i kod nas najviše u Dalmaciji, a dobro raste i prezimi vani kod Zagreba. Najveći i najbujniji lokalni nasadi su u toplijoj fenskoj oazi oko Čučerja, odakle domaće 'kumice' već cijelo stoljeće prodaju na zagrebačkim tržnicama tradicionalnu "levandu protiv moljaca".

4. Čempres, Cupressus sempervirens L.

Sredozemni čempres (Cupressus sempervirens) je jedino veće mediteransko stablo koje dobro uspijeva sadjeno kod Zagreba, gdje danas najčešće raste po okućnicama uz vile na južnim padinama podsljemenske zone, a mjestimice ga ima i drugdje po široj zagrebačkoj okolici, npr. uz groblja. Naša prirodna nalazišta na Jadranu su Pelješac i Konavli, a ostalo sjevernije je sadjen ili podivljao.

5. Istočni tamariš, Tamarix parviflora Pall.

Kod Zagreba se sadi više stranih vrsta tamariša i još slična sjeverna Myricaria germanica. Tek u novije doba je tu po dvorištima i parkovima sve češći domaći Tamarix parviflora, koji je inače samonikao od Jadrana do Crnog mora. Drugi naš jadranski tamariš (Tam. dalmatica Baum) rjeđe je posadjen u zaleđu, jer taj južniji lošije podnosi mrazove.

6. Oleandar, Nerium oleander L.

Pored lovora je oleandar (Nerium oleander) jedan od osjetljivijih poluodpornih grmova koji kod Zagreba slabije uspijeva uz zaštitu, bez koje dijelom promrzne uz dvocifrene mrazove. Inače je često sađen duž Jadrana, a samonikao je tek južnije kod Orebića, Stona, Slanoga i Risana, pa je zato u kopnenom zaleđu osjetljiviji od niza inih mediteranskih grmova.

7. Sredozemni judić, Cercis siliquastrum L.

Judić (Cercis siliquastrum) je listopadni grm ili drvce, a raste u Sredozemlju i kod nas u Dalmaciji najviše uz rijeke Krku, Cetinu i Neretvu, pa kao sadjen duž cijelog Jadrana do Istre. Kod Zagreba je dosta odporan za vanjski uzgoj i u novije doba sa zatopljenjem ima trend da podivlja, osobito u toplijoj podsljemenskoj zoni. Ranije je bio dosta sađen u vrtovima uz vile, ali u novije doba pod utjecajem zapadnog tržišta se u parkovima više sadi veliki američki judić (Cercis canadensis) koji je odporniji na mraz.

8. Konopljika, Vitex agnus-castus L.

Konopljika (Vitex agnus-castus) je listopadni grm proširen uz plaže i rijeke duž cijelog Jadrana od Dragonje do Skadra, a najbliža su Zagebu prirodna nalazišta Vinodol i gornja Una. U Zagrebu se ova rijetko sadi, iako bez zaštite dobro podnosi mrazove. Izvan Botaničkog vrta, najveći je grm konopljike u Zagrebu na jugozapadu parka uz paviljon 'Đamija' (Trg Žrtava): visok je 3m i širok 5m, a star je već pola stoljeća.

9. Lemprika, Viburnum tinus L.

Lemprika (Viburnum tinus) je zimzeleni grm, a kod nas prirodno raste na većini otoka, pa južna Istra i dalmatinska obala, dok je na sjevernom primorju i u zaleđu sađen, a u Zagrebu vani dobro prezimi i cvate bez većih šteta od mraza. Tu se rijetko uzgaja izvan Bot. vrta. Par najvećih grmova visine oko 3m nalaze se npr. uz Bijeničku cestu u dvorištu blizu samoposluge, pa u trećem susjednom dvorištu još bujna Araucaria araucana 2m visine i u okolici desetak smokava.

10. Pucalina, Colutea arborescens Mill.

Listopadni grm s velikim napuhnutim mahunama, raširen na Sredozemlju i duž cijelog Jadrana, a najbliža su nalazišta južno od Zagreba u Vinodolu i dolini gornje Une. U Zagrebu je otporan na mrazove i prošlih stoljeća je oduvijek prirodno rastao na vapnastom tlu po južnom podnožju Medvednice kod Šestina i Gračana, a najviše Donji Pustodol. Zadnjih par desetljeća zbog širenja grada u podsljemensku zonu su tu izgradjene vile, pa su tu njegovi divlji grmovi izgleda uglavnom uništeni i odnedavna raste zamalo samo u Bot. vrtu.

11. Zapletina, Lonicera etrusca Santi

Zapš'letina (Lonicera etrusca) je listopadni grm proširen na cijelom Jadranu i Sredozemlju, a od Zagreba su najbliža prirodna nalazišta Vinodol, Jurjevo, Bunić i Martinbrod. Osim u Bot. vrtu, ova kod Zagreba još raste na sunčanim južnim stijenama pod grebenom Lipe kod Čučerja i tu izvrsno bez zaštite podnosi mraz i redovno cvate (da li je tu podivljala ili stari relikt ?).

12. Brnistra, Spartium junceum L.

Brnistra ili žuka (Spartium junceum) je prirodno proširena na Sredozemlju i Jadranu sjeverno do Istre, a Zagrebu najbliže njezino prirodno nalazište je Vinodol. Posađena u Zagrebu dobro raste i cvate bez zaštite, ali se rijetko uzgaja. Osim u Bot. vrtu, par najvećih i tridesetak godina starih grmova po 3m i 2.5m visine, ranije su rasli u vrtu najdonje vile uz Šloserove stube na uglu Ribnjaka i Vlaške. Krajem devedesetih, novi vlasnik preuređuje i dijelom betonira dvorište, pa je oba grma posjekao.

13. Kapar, Capparis spinosa L.

Kapar (Capparis spinosa) je manji grmić iz Sredozemlja i Jadrana uglavnom u zimzelenom pojasu, gdje najviše raste po starim zidinama i ruševinama, pa još na kamenim otočićima (školji), a zbog jestivih plodova (služe kao začin) raznose ga ptice. Tako je podivljao i u najtoplijem centru Zagreba, gdje raste npr. na sunčanim južnim zidinama Kaptolske utvrde iznad Stare Vlaške.

14. Lovor, Laurus nobilis L.

Lovor (Laurus nobilis) je prirodno proširen kao grm ili manje stablo u Sredozemlju i duž Jadrana, a od Zagreba je najbliže prirodno nalazište u kanjonu Rječine iznad Rijeke. Posađen u Zagrebu je poluodporan, pa mu gornji djelovi povremeno stradaju od dvocifrenog mraza i treba zaštitu slično kao oleander. Ranije je par grmova lovora bilo posađeno uz sjeverni ulaz željezničkog podhodnika na Glavnom kolodvoru, ali su krajem devedesetih uklonjeni pri probijanju podzemnih galerija 'Importanne'. Nije poznato da li sada još negdje u Zagrebu prezimljuje lovor vani na otvorenom, osim u Bot. vrtu s djelomičnom zaštitom.

Vanjske sveze

• Mediteransko bilje kod Zagreba

Poveznice

• Žumare (Trachycarpus)
• Južni egzoti u Panoniji
• Sesvete

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo.